Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: Ovr-1352/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari predlagatelja (ovršenika) DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dajani Donadić, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv predloženika (ovrhovoditelja) HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, odlučujući o prijedlogu ovršenika, dana 27. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja (ovršenika) od 7. studenog 2025., za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih i radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u postupku izravne naplate koja se provodi pred Financijskom agencijom protiv ovršenika na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu od 20. listopada 2025. podnesenog na temelju Rješenja o ovrsi Zajedničkog javnobilježničkog ureda DEĆ i FEĆ pod poslovnim brojem Ovrv-16327/09 od 30. srpnja 2012. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 2. kolovoza 2012.

II. Odbija se prijedlog predlagatelja (ovršenika) za naknadom zatraženog troška, kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se predlagatelj (ovršenik) u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv predloženika (ovrhovoditelja) pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom na temelju razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 5., 9. i 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Predlagatelj (ovršenik) podnio je dana 7. studenog 2025., prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodom ovrhe, u kojem navodi da je ovrhovoditelj dana 20. listopada 2025. predao Financijskoj agenciji Zahtjev za izravnu naplatu na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti i to Rješenja o ovrsi donesenog od strane zajedničkog javnobilježničkog ureda DEĆ i FEĆ pod poslovnim brojem Ovrv-16327/09 od 30. ožujka 2009. Ovršenik da je za navedeno saznao istoga dana nakon nemogućnosti plaćanja računa zbog blokiranog računa te po saznanju zatražio dokumentaciju na kojoj se temelji Zahtjev za izravnu naplatu. Ovršenik ovime, a sukladno članku 210. stavka 1. i 2. Ovršnog zakona u svezi s člankom 50. stavka 1. t. 5., 9. i 11. OZ -a, da podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, i to sve iz razloga kako slijedi. Naime, ističe da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga jer je protekao rok u kojem u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, odnosno nastupila je zastara tražbine ovrhovoditelja, kao i iz razloga jer je tražbina ovrhovoditelja već ranije podmirena. Naime, a nakon što je ovrhovoditelj po punomoćniku putem e-maila dana 8. siječnja 2025. obavijestio ovršenika o dugu, isti je u telefonskom razgovoru s punomoćnikom ovrhovoditelja koji je vodio predmetni postupak zatražio podatke o računu na koji može podmiriti dugovanje i u kojem iznosu. Slijedom navedenoga, isti da je dana 11. siječnja 2025. po podacima dobivenima od strane punomoćnika ovrhovoditelja isto i podmirio. S obzirom da je predmetno dugovanje bilo podmireno, ovršenik je opravdano bio mišljenja kako ne postoje daljnja dugovanja prema ovrhovoditelju. Međutim, a nakon saznanja da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu, ovršenik da je ponovno kontaktirao poslovnicu ovrhovoditelja gdje mu je rečeno kako je uplata na računu vidljiva i zabilježena, međutim ne mogu je spojiti s dugovanjem. Dakle, i sam ovrhovoditelj ne spori da postoji uplata od strane ovršenika. Činjenica kako je ovršenik očito dobio krive podatke za uplatu od strane punomoćnika ovrhvoditelja nikako ne može ići na štetu istoga. Također, a s obzirom da je uplata zabilježena na računu ovrhovoditelja, isti je predmetnu uplatu svakako mogao preknjižiti te zatvoriti predmetno dugovanje (ili ga barem umanjiti za uplaćeni dio). Ukoliko to nije moguće, tada je svakako ovhovoditelj zadržao nešto što mu ne pripada te je isti dužan vratiti uplaćeno. Neovisno o gore navedenom, ističe i kako je predmetno potraživanje u zastari. Naime, s obzirom da je zastarni rok u konkretnom slučaju 10 godina, a da je predmetno rješenje o ovrsi na temelju kojega je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu postalo pravomoćno dana 18. listopada 2011. te da je zahtjev za naplatu podnesen 20. listopada 2025., evidentno je kako zbog proteka roka zastare, ovrhovoditelj više nije ovlašten tražiti ovrhu. Dakle, da je jasno razvidno kako je ovršenik podmirio predmetno dugovanje, podredno kako je prošao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha te kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

2. Zaključkom ovog Suda od 10. studenog 2025., pozvan je predloženik (ovrhovoditelj) da se očituje na podneseni prijedlog, međutim isti se u ostavljenom mu roku nije očitovao.

3. Prijedlog za odgodu ovrhe i radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nisu osnovani.

4. Naime, odredbom čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona (Nar. Nov. br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ) propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

4.1. Nadalje, odredbom čl. 210. OZ-a propisan je postupak izravne naplate kod Financijske agencije, slijedom čega je sukladno navedenoj odredbi i to st. 2. iste, ovaj Sud odlučujući o prijedlogu predlagatelja (ovršenika) za odgodu ovrhe primijenio odredbu čl. 65. OZ-a, kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.

5. Tako, u odnosu na navode predlagatelja (ovršenika) kojim predlaže donošenje odluke o odgodi izvansudske ovrhe, ističe se da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Nadalje, bitno je napomenuti da odredbe OZ-a koje uređuju materiju odgode ovrhe treba tumačiti restriktivno. One predstavljaju izuzetak, a ne pravilo prilikom provođenja postupka ovrhe, jer postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak i kao takvog ga treba tretirati, a predlagatelj (ovršenik) prijedlogom za odgodu mora kumulativno ispunjavati propisane pretpostavke da bi je se uvažilo. Također, predlagatelj (ovršenik) je dužan posebno dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu da se spriječi nasilje, a ne samo paušalno iznositi takve tvrdnje. Slijedom prednje navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog Rješenja.

6. Nadalje, odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Također, odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (žalba van roka).

6.1. Tako, budući da je ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim isticao kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga jer je protekao rok u kojem u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, odnosno nastupila je zastara tražbine ovrhovoditelja, kao i iz razloga jer je tražbina ovrhovoditelja već ranije podmirena, to je valjalo temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a, kojom je propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz st. 1. tog čl. ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, predlagatelja (ovršenika) uputiti u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u ovom predmetu, a kako je to i naznačeno u izreci zaključka.

7. U odnosu na zatražene troškove ovog postupka, a uzimajući u obzir odredbu čl. 14. st. 5. OZ, kojom je propisano da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili, ovaj Sud nije našao osnovanim zahtjev predlagatelja (ovršenika), slijedom čega je odlučio kao pod točkom II. Izreke ovog Rješenja.

Zadar, 27. ožujka 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno e-komunikacijom, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Predlagatelju (ovršeniku) po pun.

2. Predloženiku (ovrhovoditelju).