Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-141/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda, Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3., koji članak ima naslov: Naknada, Ugovora o kreditu broj: 518-50-5917532, sklopljenog u Osijeku dana 4. studenog 2011. godine između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, i tužitelja, HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i to u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kredita: 0.75% (nula zarez sedamdesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 134,31 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 5. studenog 2011. godine do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 76,54 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude , odnosno od 27. ožujka 2026., do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 30. siječnja 2026. navodi da je dana 4. studenog 2011. godine tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 518-50-5917532. Tim Ugovorom je korisniku kredita, ovdje tužitelju, odobren kredit u iznosu od 18.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Navedeni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio 25. srpnja 2014. godine. U čl. 3. spomenutog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada za obradu kredita u visini 0,75 % od iznosa kredita, jednokratno, pri čemu se ista naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Predmetni kredit je isplaćen 4. studenog 2011. godine, kada je naplaćena/ustegnuta spomenuta naknada. Istaknuta odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Riječ je o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Stoga je tužitelju, kao korisniku kredita, ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita - koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u visini od 0,75 %.
2. Da je prethodnome tako, odnosno da tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonsku osnovu naplatiti tu naknadu, proizlazi iz odredbe čl. 1021. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Temeljem te odredbe ZOO-a, tuženik je mogao naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate te za naplatu naknade od 0,75 % od iznosa kredita nije imao zakonsku osnovu, slijedom čega je takva ugovorna odredba nepoštena pa time i ništetna. Osim navedenog, a s obzirom da se u Ugovoru ne navodi ni od čega se sastoji predmetna naknada, niti zašto je određena baš u visini od 0,75 % od iznosa kredita, sporna odredba je još i neodređena i neodrediva te time suprotna i čl. 270. ZOO-a.
3. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 96. st.1 i st.2 i čl. 97., alineja 10. Zakona o zaštiti potrošača (2007) ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09.), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 1.011,96 kn (134,31 EUR, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužitelja. Da se radi o nepoštenim odredbama zauzeo je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024., potom u predmetima Revd- 1974/2023-2 od 14. lipnja 2023., Revd-1601/2024-2 od 30. travnja 2024., te u predmetu Rev- 1035/2024-2 od 06. studenog 2024., kao i sud EU i to u predmetima: C-224/19, C-259/19, C- 84/19, C-222/19 i C-252/19.
4. Sukladno odredbi čl. 323 st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
5. Također, s obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita, tzv. ulazna naknada, o kojoj nametnutoj ugovornoj obvezi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultat istog je da tuženik, koji je znači odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
6. Tuženiku je tužba poslana dana 2. veljače 2026. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik je tužbu zaprimio dana 10. veljače 2026. godine (list spisa 13).
7. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen iz opravdanih razloga da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavak 3. ZPP -a, to je primjenom odredbe čl. 331. b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25). u iznosu od 50,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, što sveukupno čini iznos parničnog troška od 76,54 eura.
Osijek, 27. ožujka 2026.
Sudac
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda, Nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
Dostaviti:
1.punomoćniku tužitelja
2. tuženiku
