REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Povrv-2800/24-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja HEP - Operator distribucijskog sustava d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB 46830600751 protiv tuženika GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Dinko Rebrović iz Zagreba, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 26. listopada 2023. godine u prisutnosti radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335 st. 4 ZPP, dana 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Danaja Debicki iz Zagreba donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-57265/24 od 10. lipnja 2024. godine.
II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 € sa zateznom kamatom tekućom od 27.ožujka 2026. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1.Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa te je javni bilježnik Danaja Debicki donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-57265/24 od 10. lipnja 2024. godine. Navodi da se njegovo potraživanje odnosi na račune za najamninu stana prema ugovoru o najmu i Odluku o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP d.d., u ukupnom iznosu od 2.403,87 € sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.
2. U pravodobnom prigovoru, koji se ima smatrati odgovorom na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik ponavlja da nema sklopljen ugovor o najmu s ovdje tužiteljem, te iz tog razloga tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovog spora. Tužitelj u podnesku navodi da je osnovan od strane Hrvatske elektroprivrede d.d., te da je „dio koncerna HEP Grupa“. Također navodi Odluku društva HEP d.d. od 18.07.2013 god. te da mu te činjenice daju lagitimitet za vođenje ovog postupka. Zakonske odredbe ne propisuju ništa slično niti se tužitelj poziva na zakonsku odredbu koja bi govorila u prilog tvrdnji tužitelja. Tuženik navodi da je za ovaj konkretni postupak potpuno je irelevantno tko je osnivač tužitelja te ta činjenica ne dokazuje aktivnu legitimaciju u postupku. Također „koncern HEP Grupa“ u pravnom prometu ne postoji niti ima pravnu osobnost, a kojeg koncerna je tužitelj dio, također je potpuno irelevantno za ovaj postupak. Tuženik je uz prigovor u ovom predmetu dostavio ugovor o najmu stana iz kojeg je jasno vidljivo da je najmodavac Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb a koja pravna osoba i danas postoji.
3. Napominje tuženik da je između stranaka vođeno više postupaka za druga razdoblja, ali po istoj osnovi, a neki su pravomoćno okončani u njegovu korist Predlaže da se rješenje o ovrsi ukine u cijelosti .
4. Nadalje, Zakon o najmu stanova poznaje samo dvije vrste najamnine i to slobodno ugovorenu najamninu i zaštićenu najamninu. Tvrdnja tužitelja da „predmetna najamnina predstavlja najniži mogući iznos najamnine“ ničim nije dokazana niti može biti dokazana. Ovo iz razloga što Zakon o najmu stanova poznaje samo dvije vrste najamnine i to slobodno ugovorenu najamninu i zaštićenu najamninu. U konkretnom slučaju radi se o slobodno ugovorenoj najamnini za koju Zakon o najmu stanova ne propisuje kriterije. Dakle zakon na propisuje koliki je „najniže mogući iznos najamnine“ a što a contrario znači da stranke mogu ugovoriti bilo koju cijenu najamnine što su u konkretnom slučaju i učinile. Tuženik se u cijelosti pridržava odredbe čl. 336. i 563. ZOO-a jer najamninu plaća u ugovorenim rokovima. Predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti mu da mu naknadi trošak parničnog postupka.
5. Ovaj sud je dana 16. svibnja 2025. godine donio rješenje poslovni broj Povrv-2800/24- 2 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo je sve provedene radnje, pa postupak je nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: račune sa dospijećem od 15.02.22. do 18.10.23.( list 65-85), izvod iz poslovnih knjiga na dan 29.02.24. (list 21-29) ugovor o najmu stana (list 49-54), ugovor o međusobnim odnosima od 19.7.2014. (list 105-129), (list 68), te temeljem odredbe čl. 8. i 219 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odluku o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu HEP d.d. na koju se poziva, tužitelj nije dostavio u spis.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu najamnine za stan u [adresa], ukupne površine 64,58 m2, a koji stan tuženik, što nije sporno između stranaka u postupku, koristi na temelju ugovora o najmu stana od 1. veljače 2001. godine koji je kao najmoprimac zaključio s najmodavcem Hrvatska elektroprivreda d.d., DP Elektra - Zagreb, Gundulićeva 32, koji stan se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija i spremišta broj 9 u podrumu, i to za najamninu od 250,00 kuna (članak 1. i 3. ugovora).
9. Tuženik osnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer tužitelj nije ugovorna strana iz ugovora o najmu koji je gore naveden. Tužitelj nije dokazao niti da je postao vlasnik predmetnog stana niti je dokazao da bi na njega prešla ovlaštenja iz navedenog ugovora. Činjenica da je ugovorom o međusobnim odnosima od 19.7.2014 Hrvatska elektroprivreda d.d. dala na upravljanje i gospodarsko korištenje tužitelju svoju materijalnu i nematerijalnu imovinu, nije od utjecaja u ovom postupku, kao niti činjenica da je vlasnik i najmodavac stana Hrvatska elektroprivreda d.d. ujedno i osnivač samog tužitelja. „Upravljanje i gospodarsko korištenje“ ne daje ovlast ovdje tužitelju jednostrano mijenjati odredbe predmetnog ugovora o najmu kojeg je kao najmodavac sklopila Hrvatska elektroprivreda d.d
10. Sud utvrđuje da tužitelj dakle, nema materijalno-pravno ovlaštenje za potraživanje spornog iznosa od tuženika sukladno odredbi čl. 9. a u svezi odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18), iz kojeg razloga je trebalo na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog u cijelosti ukinuti.
11. Sud je stava da sklopljenim ugovorom između Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 i HEP- Operatorom distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb o međusobnim odnosima od 19.7.2014. g. nije došlo do prijenosa sklopljenog Ugovora o najmu na temelju čega bi tužitelj bio aktivno legitimiran u ovom postupku po pravilu iz čl. 127. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 I 78/15) o posljedicama prijenosa ugovora na drugu stranu, pogotovo obzirom na odredbu čl. 4. st. 2. ZONS-a takav pristanak na prijenos ugovora mora biti dat u pisanoj formi.
12. Okolnost da tuženik najamninu zaista plaća tužitelju nije odlučna s obzirom na odredbu čl. 164. st. 1. ZOO-a jer je Hrvatska elektroprivreda d.d. mogla ovlastiti tužitelja kao ovisno društvo da vodi poslove vezane za evidenciju i naplatu najamnine odnosno primitak ispunjenja iz sklopljenih ugovora o najmu nekretnina u vlasništvu HEP d.d.
13. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, a tuženika zastupa odvjetnik to je tuženiku na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a trebalo naknaditi trošak postupka, iz kojeg razloga mu je sud priznao po Tbr.7- 9.1. OT /NN 138/23/ trošak: sastava odgovora na tužbu 100 bodova, 1 obrazloženi podnesak 100 bodova i zastupanje na 1 roč 100 bodova, čemu je dodan pdv, ukupno 750,00 €.
14. Sud je tuženiku priznao po čl. 30. st. 3. OZ i čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a zakonsku zateznu kamatu na trošak počev od dana donošenja presude.
U Zagrebu, dana 27. ožujak 2026. godine
Sudac:
Ana Ćurković Dražić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
1. Tužitelju uz rj pristojba na presudu 68,20 EUR
2. Tuženiku
