Poslovni broj: P Ob-1437/2024-31

P Ob-107/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Kuželički, odvjetniku iz Zagreba, radi uzdržavanja djeteta, nakon zaključene glavne i tajne rasprave 16. veljače 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, tuženika osobno i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 27. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-2049/11 od 29. ožujka 2012. godine u točci I. izreke na način da se nalaže tuženiku, ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi za uzdržavanje tužitelja, FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 2.800,00 kn/371,62 eur mjesečni iznos od 500,00 EUR, počevši od 6. prosinca 2024. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, time da je dospjele iznose koji iznose 2.080,00 EUR dužan isplatiti u roku od 15 dana, a dospjevajuće iznose po dospijeću, na račun tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u daljnjem iznosu od 200,00 EUR mjesečno sve za razdoblje od 6. prosinca 2024. pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Zagrebu, posl. broj P2-2019/11, od 29. ožujka 2012., na sljedeći način:

- tuženik-protutužitelj ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je doprinositi za uzdržavanje tužitelja-protutuženika JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 250,00 EUR mjesečno počevši od 2. veljače 2025. pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koje uplate je dužan vršiti do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog dospjelog, a neisplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju tuženiku-protutužitelju ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je 6 obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

IV. Nalaže se tuženiku, ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju, FN, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom od 27. ožujka 2026. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) je podnio ovom sudu tužbu 06. prosinca 2024. godine u kojoj navodi da je tuženik, kao njegov otac, temeljem presude ovoga suda poslovni broj P2-2049/2011 od 29. ožujka 2012. godine obvezan doprinositi za njegovo uzdržavanje mjesečni iznos od 2.800,00 kn počevši od 21. studenog 2011. godine nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti. Ističe kako je redovni student Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu gdje trenutno pohađa treću godinu studija te uredno i redovno ispunjava sve svoje obveze. Ističe kako je od donošenja prethodne presude došlo do promjena okolnosti obzirom je proteklo više od 12 godina u kojem razdoblju su troškovi života porasli u više navrata te su i potrebe tužitelja veće uzevši u obzir kronološku dob. Navodi kako ima i povećane potrebe radi problema s kožom radi posjećuje redovito dermatologa te mora koristiti kreme i suplemente koji predstavljaju određeni trošak. Nadalje, ima trošak vezano za ortodontske i stomatološke usluge te s osnova paste za zube koju koristi radi preosjetljivosti i čestih stomatoloških pregleda. Nosi naočale te redovito odlazi na pregled oftalmologa. Ima potrebu posjedovanja kompjutera i laptopa za fakultet kao i pribora, stručne literature i knjiga. Navodi kako tuženik ima povećane mogućnosti i luksuzno živi, pa tako ima u vlasništvu Mercedes, putuje na egzotične destinacije te se bavi gradnjom i prodajom stanova. U braku je s FNL te je iz povijesnog izvatka zk vidljivo da je vlasnik stana u [adresa] bio tuženik koji je vlasništvo prenio na svoju suprugu ugovorom o darovanju od 21. lipnja 2018. godine. Nadalje, isti je kupio zemljište na kojem je izgradio zgradu sa četiri stana, kao vlasnik je upisano društvo EL Kvadrat d.o.o. čiji vlasnik je tuženik te je jedan stan ostao u vlasništvu ČNL dok su ostali prodani trećim osobama. Slična je situacija i u odnosu na nekretninu upisanu zkčbr [katastarska čestica], zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je 2016. godine tuženik prenio na NN, majku, a koja ju je potom prodala F i ON koji su je poslije prenijeli u vlasništvo ĆN i IN. Slična je situacija i u odnosu na nekretninu zkčbr [katastarska čestica] upisana u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju je tuženik 2016. godine prenio na svog oca LN, a sada je kao vlasnik upisan ŽN. I druge nekretnine u predmetnoj zgradi glasile su na tuženikove roditelje premda je tuženik taj koji se bavi gradnjom i prodajom stanova i koji je bio vlasnik parcele na kojoj se vršila gradnja.

2. Slijedom navedenog, a na osnovi odredbe čl. 290 st. 1 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ), tužitelj tužbenim zahtjevom traži povećanje iznosa uzdržavanja na način da tuženik doprinosi 700,00 EUR mjesečno za uzdržavanje počevši od podnošenja tužbe nadalje do 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim kamatama te potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Tuženik – protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) podnio je protutužbu u kojoj navodi kako je nesporno donijeta presuda temeljem koje je u obvezi plaćati uzdržavanje za tužitelja u mjesečnom iznosu od 2.800,00 kn, a koju obvezu redovito ispunjava, pa čak i kada je bio nezaposlen. Osporava navode tužitelja da bi luksuzno živio te navodi kako živi u skromnijim uvjetima no što je to prikazano. Nezaposlen je od siječnja 2023. godine, pozajmljuje novac od majke, sestre i kuma radi podmirenja osnovnih životnih potreba sebe i svoje obitelji. Nema redovita primanja, pa čak niti za pokriće osnovnih životnih potreba. Mjesečne potrebe njegove obitelji iznose 2.727,00 EUR. Obvezan je uzdržavati dvoje mlt. djece s kojima živi. Osporava da bi se bavio gradnjom i prodajom stanova te navodi da je društvo EL Kvadrat d.o.o. osnovano radi rješavanja osobnog stambenog pitanja tuženika jer je do tada bio podstanar te je navedeno društvo, po završetku projekta, brisano iz Sudskog registra. Svi stanovi u zgradi su prodani radi zatvaranja kredita koji su podignuti za realizaciju projekta. Stoga, ističe kako se radi o jednokratnom poslu namijenjenom za rješenje stambenog pitanja, a ne o kontinuiranoj djelatnosti tuženika. U odnosu na vozilo marke Mercedes navodi da je isto kupljeno po cijeni značajno nižoj od tržišne te mu je bila namjera koristiti vozilo uz minimalan gubitak na vrijednosti tijekom kasnije prodaje, a kako je i ranije tuženik postupao. Navedeno predstavlja racionalno upravljanje sredstvima, a ne luksuz ili rastrošnost. U odnosu na suprugu navodi kako ista nema obvezu uzdržavanja tužitelja, tijekom veljače 2025. godine otvoriti će paušalni obrt za masažu, osporava sve navode koji sugeriraju sudjelovanje iste u izbjegavanju obveze uzdržavanja. Ističe kako je, u odnosu na tužitelja, pružao financijsku i materijalnu podršku istom izvan zakonskog minimuma, pa je tako nabavljao određenu opremu, dodatne predmete za slobodno vrijeme (PlayStation), platio mu je vozački ispit. Ističe kako s tužiteljem ne ostvaruje osobne odnose sukladno Planu o ZRS. Prema svojim financijskim mogućnostima trudio se pridonijeti razvoju i kvaliteti života tužitelja.

4. Stoga, tuženik protutužbenim zahtjevom, na osnovi odredbe čl. 189 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) predlaže izmijeniti iznos uzdržavanja za tužitelja na način da je u obvezi doprinositi iznos od 250,00 EUR mjesečno počevši od 02. veljače 2025. godine nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti do 15-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim kamatama te potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

5. Tužitelj u odgovoru na protutužbu ističe kako istu osporava u cijelosti. Ističe kako se radi o četvrtom pokušaju tuženika u kojem traži smanjenje uzdržavanja pri čemu svoju situaciju prikazuje lošijom no što je. Ističe kako je od prethodne odluke proteklo 12 godina te su uvjeti za povišenje uzdržavanja ispunjeni. Navodi kako je tuženik zdrav i radno sposoban te se ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Tuženik je donosio samovoljno odluke o svom zapošljavanju, pa je tako bio na položaju direktora u banci gdje je ostvarivao plaću više od 1.900,00 EUR prije 10 godina te je sam odlučio otići raditi u privatni sektor i počeo se baviti gradnjom i prodajom stanova od čega je imao veliki novčani priljev, a moguće ima i danas, samo preko članova obitelji. Vidljivo je da se na njegov račun vrše uplate od strane njegove majke i sestre te od CN te se radi o većim iznosima. Osporava da bi se radilo o pozajmicama kako je to navedeno u opisu uplate te ističe da nema dokaza da bi se radilo o pozajmljenim novčanim iznosima. Iz načina postupanja tuženika vidljivo je da isti pokušava biti nevidljiv u transakcijama, odnosno ne želi da vrijedna imovina bude upisana na njegovo ime, a sve kako bi opravdavao tvrdnje da nema dovoljno sredstava. Osporava navode tuženika da bi osnovao trgovačko društvo s namjerom rješavanja svog stambenog pitanja jer bi se u tom slučaju zaustavio na svom stanu u prvoj izgrađenoj zgradi, a isti je pristupio izgradnji druge zgrade gdje je jedan stan darovanjem prenio na sadašnju suprugu. U odnosu na vozilo marke Mercedes ističe kako je tuženik tužitelju dostavio ponudu za kupnju vozila po cijeni od 100.023,75 EUR, a radi se o vozilu koje ima personalizirane tablice koje se dodatno naplaćuju. Kako je vozilo sadržano u ponudi od 21. veljače 2024. godine, kada je tuženik već godinu dana nezaposlen, sporno je kojim novčanim sredstvima je isti kupio predmetno vozilo. Ističe kako su svi navodi tuženika nelogični uzevši u obzir kupovinu automobila, egzotično putovanje na Maldive sa obitelji, i to sve u vrijeme kada je tuženik nezaposlen, supruga mu ne radi. Ističe kako je obrt za masažu njegova supruga otvorila 07. veljače 2025. godine. Osporava da bi tuženik financijski doprinio plaćanju potreba tužitelja, kupovina PlayStationa i financiranje vozačkog ispita su njegova dobra volja. Ističe da tuženik nije uključen u život tužitelja, nije nikada dolazio na treninge, nije pitao za zdravstveno stanje te ne poznaje djetetove aktivnosti, interese i prijatelje. Što se tiče sudjelovanja u životu djeteta, navodi da se nebrojeno puta dogodilo da se tuženik ne javlja tužitelju, posebno u vrijeme praznika, kada odlazi na odmor sa novom obitelji, a sina zove za vrijeme nastave i ispita kada mu se isti ne može javiti. Čak su postojala razdoblja od godinu i pol dana da se ne bi vidjeli. Tek unazad tri godine tuženik je intenzivirao druženja sa sinom. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, tuženika i majke tužitelja.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan kako je to navedeno u izreci pod I, dok ga je s neosnovanim dijelom valjalo odbiti kao u izreci pod II, dok je protutužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

8. Među strankama nije sporno da je presudom ovoga suda poslovni broj P2- 2049/2011 od 29. ožujka 2012. godine naloženo tuženiku plaćanje uzdržavanje za tužitelja u mjesečnom iznosu od 2.800,00 kn. Nije sporno da je tužitelj redovni student na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu te da uredno i redovno ispunjava svoje fakultetske obveze.

9. Sporno je između stranaka jesu li ispunjeni uvjeti za povećanje iznosa uzdržavanja, odnosno je li došlo do promjene okolnosti na strane tužitelja i jesu li njegove potrebe povećane te ima li tuženik mogućnosti doprinositi povećani iznos uzdržavanja. Sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za smanjenje uzdržavanja, odnosno jesu li se materijalne prilike tuženika toliko smanjile da isti nije u mogućnosti plaćati pravomoćno presuđeni iznos uzdržavanja.

10. Iz dostavljene presude poslovni broj P2-2049/11 od 29. ožujka 2012. godine te iskaza tužitelj utvrđeno je da je prethodna odluka o uzdržavanju djeteta donijeta 2012. godine te je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 2.800,00 kn za uzdržavanje djeteta, a u to vrijeme tužitelj je bio starosti 9 godina (rođen **.**.2003.), a isti je u vrijeme podnošenja tužbe starosti 21 godinu. Iz dostavljenih potvrda Sveučilišta u Zagrebu, fakultete strojarstva i brodogradnje utvrđeno je da je tužitelj redovni student navedenog fakulteta te da uredno ispunjava svoje studentske obveze. Sama činjenica da je od donošenja prethodne odluke prošlo 14 godina te da je dijete tada bilo polaznik nižih razreda osnovne škole, a sada je student opravdava podnošenje tužbe obzirom su se okolnosti zasigurno promijenile od donošenja prethodne odluke jer samim odrastanjem tužitelj ima sve veće potrebe, ali i notorno je da su troškovi života u međuvremenu porasli.

11. Odredbom čl. 285 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. Odredbom čl. 430. ObZ propisano je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati (st.1.), a ako nađe da je zahtjev za smanjenje iznosa uzdržavanja u cijelosti ili djelomice osnovan, sud će odlučiti o iznosu koji je obveznik uzdržavanja dužan plaćati za uzdržavanje počevši od dana podnošenja tužbe ili kojeg drugog dana nakon tog dana, ili će zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan (st.2.)

12. U konkretnom slučaju radi se o uzdržavanju punoljetnog djeteta koje su roditelji dužni uzdržavati na osnovi čl. 290. st.1. ObZ-a kojim je propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Kako je tužitelj punoljetan, to oba roditelja imaju obvezu uzdržavati ga sukladno svojim materijalnim mogućnostima na osnovi čl. 290. st.1. ObZ-a.

13. Odredbom čl. 307 st. 1 ObZ-a propisno je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2 propisno je da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a dok je st. 3 propisno da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 311 st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 st. 1 ObZ-a propisno je da sud u parničnom postupku utvrđuje ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje se odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje. Na osnovi odredbe čl. 313 st. 2, 4 i 5 ObZ-a kada sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje uzima u obzir ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, a dok se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

14. U odnosu na promjene okolnosti na strani tužitelja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje DN, majke tužitelja te je izvršio uvid u dokumentaciju.

15. U odnosu na tužitelja utvrđeno je, temeljem odredbe čl. 307 st. 2 i čl. 311 st. 1 ObZ- a, iz iskaza tužitelja i svjedokinje DN, koje je sud prihvatio jer su isti iskazivali suglasno o bitnim činjenicama te je njihov iskaz dan jasno, životno i uvjerljivo utvrđeno je da dijete živi s majkom u stanu koji je njezino vlasništvo, majka plaća režije 250,00 EUR mjesečno, prehranu za kućanstvo oko 500,00 EUR mjesečno. Majka plaća trošak odjeće i obuće tužitelja oko 200,00 EUR mjesečno, higijenu oko 30,00 EUR mjesečno, te snosi i troškove obrazovanja u vidu knjiga za fakultet oko 30,00 EUR mjesečno.Za potrebe fakulteta mora imati jači kompjuter, mobitel i laptop pa je na prvoj godini fakulteta kupio kompjutera od 1.400,00 EUR, nedavno je kupio laptop koji mu je nužan za vježbe na fakultetu za 1.500,00 EUR te je u srednjoj školi kupio jači mobitel koji je koštao 1.300,00 EUR. Tužitelj ima osjetljive zube radi čega mu se brzo razvija karijes pa odlazi češće kod stomatologa, u prosjeku 4 puta godišnje, koristi posebne četkice i pastu za zube i to košta oko 300 eur godišnje, u počeku je išao na teret HZZO, a kao manji je krenuo privatno kod istog stomatologa gdje ide i tuženik. Nosi retencijski aparatić za što izdvaja 50,00 EUR godišnje. Također tužitelj boluje od autoimune bolesti radi čega ima na licu nedostatak pigmenta na koži i radi toga odlazi kod privatnog dermatologa 4 puta godišnje što ukupno iznosi 200,00 EUR te kupuje kreme koje mu liječnik prepiše što iznosi 30,00 EUR mjesečno te razne dodatke prehrani i vitamine što iznosi oko 130,00 EUR mjesečno. Dermatolog na teret HZZO-a mu je odredio krivu dijagnozu i jako dugo se čeka na termin radi čega se odlučio ići kod privatnog dermatologa. Tužitelj nosi naočale koje mijenja svakih godinu dana, stakla plati oko 150,00 EUR. Troškovi za izlaske tužitelja iznose oko 50,00 EUR mjesečno, a za frizera 15,00 EUR mjesečno. Također je majka platila veći dio njegove auto škole. Majka dijete vodi na ljetovanje svake godine, a na zimovanju su bili jednom, prije dvije godine, i trošak skijanja dijelili su s majčinim bratom. Tužitelj ima trošak teretane 40,00 EUR mjesečno, a posljednjih pet mjeseci ide na ples što plaća 47,00 EUR mjesečno. Sve troškove snosi njegova majka. Iz iskaza svjedokinje DN proizlazi da ista na tužitelja mjesečno izdvoji 700 do 800 EUR.

16. Iz naprijed navedenoga sud je utvrdio da tužitelj ima uobičajene potrebe za djecu svoje dobi time da su mu potrebe povećane s obzirom na zdravlje (dermatološki pregledi i lijekovi, stomatološki pregledi i naočale) i obrazovanje jer mu je radi vrste fakulteta koji studira potreban jači kompjuter, laptop i mobitel (navedeno se ne kupuje svake godine, ali je trošak za iste veći). Stoga je utvrđeno da potrebe djeteta iznose 800,00 Eur mjesečno kada se uračunaju svi redovni troškovi djeteta, ali i dodatni i izvanredni troškovi (trošak režija, prehrane, redovnog obrazovanja, odjeće i obuće, higijene iznosi oko 600,00 Eur mjesečno, a dijete ima i troškove stomatologa, troškove dermatologa i lijekova dermatologa, trošak naočala, društvenog života, aktivnosti kojima se bavi, kao i troškove elektroničke opreme, odlaska na ljetovanje, vozačkog ispita i sl.). Tuženik tvrdi da dijete može dermatologa i stomatologa obavljati privatno, a kako je iz prometa po računu tuženika utvrđeno i da on koristi privatne stomatološke usluge to je stav ovoga suda i da tužitelj ima pravo slijediti imovinski standard tuženika. Napominje se da je notorno da se na zdravstvene preglede na teret HZZO-a dulje čeka i da se isti i ne mogu ostvariti u obimu koliko bi to možda bilo i potrebno no trošak samog pregleda dermataologa predstavlja manje relevantan iznos dok su veći troškovi krema i suplemenata koje mjesečno tužitelj kupuje, a koje bi kupovao i da koristi uslugu dermatologa na teret HZZO-a. Otac s djetetom ne provodi vrijeme, ne ostvaruje osobne odnose, povremeno su se viđali prije podnošenja tužbe, a nakon podnošenja tužbe se uopće ne viđaju, tako da otac nema nikakve dodatne troškove koje snosi vezano za dijete i sve troškove isključivo snosi majka. Tuženik tvrdi da je djetetu kupio play station no iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je to bilo prije 7 ili 8 godina, tvrdi da mu je platio vozački ispit, a z iskaza svjedokinje DN je utvrđeno da je tuženikova majka dala taj novac za dijete no da isti nije utrošen na vozački ispit, te tvrdi da je sudjelovao u nabavci financijske opreme, u iskazu navodi da se radi o ekranu za računalo u osnovnoj školi za 2.400,00 kn. Svaki rođendan kupi mu poklon. Radi navedenoga, sud je utvrdio da tuženik redovno plaća isključivo iznose određenog uzdržavanja, dok daljnje troškove djeteta ne snosi niti s istim provodi vrijeme pa ga ne vodi niti za ljetovanja niti na zimovanja dok pokloni za rođendan ne predstavljaju uzdržavanje.

17. Materijalne mogućnosti tuženika sud je utvrdio iz iskaza tuženika, tužitelja, svjedokinje DN i dokumentacije.

Iz iskaza tuženika sud je proizlazi da je isti rođen **.**.1972. po zanimanju ekonomist. Zdrav je i radno sposoban. Radio je na direktorskoj poziciji u Veneto banci koja je zatvorila poslovanje te je prešao u PBZ no on je dao otkaz 2016. godine. Nije dobio otpremninu no rečeno mu je da se uvijek može javiti kako bi ga zaposlili. Imao je u [adresa] projekt i htio mu se posvetiti. Radi se o zemljištu koje je kupio njegov otac i koje je na njega glasilo. On mu je darovao to zemljište jer je ishodio građevinsku dozvolu na svoje ime, digao je kredit i započeo gradnju zgrade sa 6 stanova. Dva stana pripala su njemu, dva majci i dva ocu. On je prodao veći stan i od tog novca zatvorio kredit. Ostao mu je manji stan u kojem je živio sa suprugom i djetetom. Tada je imao suprugu koja je bila trudna i jedno dijete. 2018. godine kupljeno je zemljište u [adresa] na ime supruge. On je otvorio firmu El kvadrat d.o.o. te je ostatak novca od prodaje stana na [adresa] uložio u novi projekt uz to što je digao kredite. U međuvremenu je prodao i manji stan i novac od prodaje uložio u gradnju u [adresa], a on je s obitelji otišao u podstanarstvo. U toj zgradi izgrađena su 4 stana, tri je prodao 2022. godine, radi se o stanovima od 90 m2 otprilike. S obitelji je ostao živjeti u jednom stanu površine 95 m2 koji glasi na suprugu no radi se o zajedničkom stanu. Stan je normalno uređen, ne radi se o luksuznim stvarima. Kada je dobio kredit od 200.000,00 EUR za gradnju u [adresa] bio je zaposlen, a kada je dobio kredit od 400.000,00 EUR dignut je za gradnju u [adresa] i nije bio zaposlen no banka je financirala firmu koju je imao s tim projektom za što je bilo potrebno postojanje građevinske dozvole i riješeno zk stanje. Ne zna koliko je koštala izgradnja te zgrade. To zemljište u [adresa] je formalno glasilo na suprugu iako se radi o bračnoj stečevini. Stan u kojem žive glasi na suprugu i ne zna reći je li to bračna stečevina. Stan u [adresa] bio je bračna stečevina. Nije zaposlen od kada je otišao iz banke, ne ostvaruje plaću. Drugih nekretnina nema, supruga ima zemljište u Osijeku vrijednosti 10.000,00 EUR, radi se o poljoprivrednom zemljištu. Kada je prodao stan 2022. godine zatvorio je sve kredite, ostalo je 60.000,00 EUR do 70.000,00 EUR koje su upotrijebili za uređenje stana u kojem žive. 2010. godine zaključio je brak, te supruga cijelo vrijeme braka, sve do 2025. godine, nije bila zaposlena, a sada je otvorila paušalni obrt. Od odlaska iz banke niti on nije radio, pomagali su mu roditelji, a on im je vratio novac kada je prodao stanove. Od 2022. godine do danas živi od pozajmice sestre i kuma. Sestra je izvršni direktor u Kent banci s dobrom plaćom, a kum je partner u investicijskom fondu s također dobrim prihodima. Imao je u vlasništvu auto Mercedes iz 2022. godine koji je platio 53.500,00 EUR te ga je prodao za 49.500,00 EUR u listopadu 2025. godine kako bi vratio pozajmice sestri i kumu. Auti koje svake druge godine kupi bude star do godinu dana. Mercedes koji je kupio je C klasa 400 E s AMG opremom s dobrom opremom. Auto je kupio u Njemačkoj iz salona gdje je služio za pokazivanje. Svake dvije godine uzme polovni auto, prodaje ga kako ne bi izgubio na vrijednosti. Radio je 2 mjeseca 2025. godine na upravljanju zgradama s plaćom od 2.000,00 EUR mjesečno. Raskid ugovora bio je u rujnu 2025. godine, a prije i nakon toga nije radio. Sada čeka zaposlenje. Javio sa se na natječaje. Auto više nema. Nema u vlasništvu dionice, vrijednosne papire, kripto valute i umjetnine. Na skijanju nije bio 2023. i 2024. godine. Na ljetovanje ide redovito sa obitelji, pozvan je i tužitelj ići. Idu na Brač gdje noćenje s doručkom za cijelu obitelj plati 150,00 EUR. Ove godine bili su dva tjedna i takvu cijenu ima jer godinama dolaze i ljudi kod kojih dolaze znaju situaciju. Na Maldivima su bili u travnju 2024. godine za 3.550,00 EUR,a taj novac su mu darovali roditelji. Iz iskaza tužitelja proizlazi da smatra da otac može doprinositi više za uzdržavanje obzirom više puta godišnje ide na skijanje, na ljetovanje, ima auto vrijednosti 100.000,00 EUR, izgradio je dvije zgrade i prodao stanove, sebi je zadržao jedan. Rekao mu je da je bio zaposlen bio prošle godine vezano za iznajmljivanje apartman i da mu je plaća bila 3.500,00 EUR. Njegova supruga nije radila, tek je počela tražiti posao kada je podnijeta tužba. Ima dvoje djece od 11 i 13 godina koji idu u osnovnu školu i idu na gimnastiku. Poznato mu je da je otac imao razne poslove i mijenjao ih. Otišao je raditi u privatan sektor, otvorio je firmu, izgradio zgrade, zatvorio firmu pa se bavio iznajmljivanjem apartmana od čega je zarađivao 3.500,00 EUR mjesečno kako mu je sam rekao. Pretpostavlja da sada radi na crno. 2024. godine ljetovao je sa suprugom i djecom na Maldivima što mu je sam rekao i stavio je profilnu sliku. Otac živi u stanu veće površine, dobro opremljen sa novim i modernim namještajem. Djeluje kao luksuzan stan. Otac tvrdi da uzima pozajmice od članova obitelji no to nema smisla da od sestre uzima pozajmice jer ona nema novac koji bi mogla pozajmiti. Radi se o osobi koja je zaposlena, ali ima mali stan i 20 godina stari auto. Iz njezinog stila života ne proizlazi da bi imala novaca za pozajmiti. Otac tvrdi da je nezaposlen cijeli period, a njemu je rekao da je radio u tom periodu za plaću od 3.500,00 EUR.

Iz iskaza svjedokinje DN proizlazi da je otac četiri puta tražio smanjenje alimentacije. Smatra da nije svjestan troškova djeteta koje studira jer ima manju djecu. Ističe da je nakon prekida zajednice dijete je 2009. godine posljednji puta spavalo kod oca. Poznato joj je da je prodao stan u kojem su živjeli, stan je glasio na njega, kupio je zemljište i izgradio zgradu sa 6 stanova koje je stavio na ime roditelja. Majka mu je kasnije darovala jedan stan. On cijelo vrijeme traži posao time da je ponovno kupovao zemljište, gradio zgradu i prodao stanove te od toga očito živi. Također, stalno kupuje Mercedese i iste preprodaje. Zadnja zgrada koju je gradio je u [adresa], dva stana bila su na firmu i dva na njegovo ime. Radi se o vrijednim nekretninama na Trešnjevci. Jedan stan prenio je na suprugu darovnim ugovorom i u njemu žive površine 95 m2 i tri garaže. Očito se radi o luksuzno opremljenom stanu uzevši u obzir da je utrošio 60.000,00 EUR do 70.000,00 EUR na opremanje. Kada se viđao s djetetom hvalio mu se Mercedesima i putovanjima. On i njegova nova supruga ne rade, a po prometu računa vidi se da često putuju. Vidljive su i pozajmice koje se uplaćuju na njegov račun, a radi se o stavljanju gotovine na račun. Njezina kolegica vidjela ga je u siječnju 2026. godine na skijanju u Italiji. Na računima je vidljivo da mu sestra uplaćuje novac, jedne godine uplatila je 26.000,00 EUR. Vidljive su uplate sa bankomata. Nije sigurna za financijsko stanje njegove sestre. Njegova nova supruga nije radila od kada su zaključili brak, sada se zaposlila.Za tužitelja nikada nema novaca dok djecu iz sadašnjeg braka redovno uzdržava i ta djeca prate njegov životni standard. Smatra da je nelogično da bi tuženik išao na ljetovanja i na putovanja u situaciji kada pozajmljuje novac i on i supruga ne rade.

18. Temeljem odredbe čl. 313 ObZ-a utvrđeno je iz iskaza tuženika da je isti rođen **.**.1972., po zanimanju je ekonomist. Zdrav je i radno sposoban. Radio je na direktorskoj poziciji u Veneto banci koja je zatvorila poslovanje te je prešao u PBZ no on je dao otkaz 2016. godine kako bi se posvetio gradnji zgrade. Sud je utvrdio da je isti bio zaposlen na radnom mjestu direktora u banci do 2016. godine, kada je dao otkaz i do 2025. godine nije bio zaposlen te je iz potvrde porezne uprave utvrđeno da u 2024. i do lipnja 2025. nije ostvario prihode. Otvorio je firmu EL Kvadrat d.o.o. 2018. godine, koja je brisana iz registra 2022. godine. Iz dostavljene dokumentacije i to poruka i prepiske utvrđeno je da je tuženik tražio posao tijekom 2023., 2024. i 2025, a 5. lipnja 2025. zaključio je ugovor o radu s početkom rada 7. svibnja 2025. na neodređeno vrijeme s bruto plaćom od 3.022,73 eur kao facillity manager na poslovnim objektima, koji ugovor o radu je sporazumno raskinut 3. rujna 2025. godine od kada tuženik dalje nije zaposlen. U vlasništvu nema nekretnina, jedinu nekretninu za koju smatra da je bračna stečevina, a glasi na njegovu suprugu, predstavlja stan u kojem žive površine 86,92 m2 sa lođom, spremištem i i tri natkrivena parkirališna mjesta. Bio je vlasnik vozila marke Mercedes koji je prema potvrdi na listu 190 platio 53.480,00 EUR i to u siječnju 2024. u Njemačkoj, a vozilo je prodao 9. rujna 2025. po cijeni od 48.005,30 EUR (ugovor list 195). U veljači 2024. dobio je ponudu za vozilo po cijeni od 100.023,75 EUR , a koju je dostavio tužitelju kako bi isti vidio što vozilo ima od opreme. Tuženik u bitnome tvrdi da niti on niti njegova supruga ne rade(on od 2016., ona od 2010. godine), da uzdržavaju dvoje mlt. djece s kojom žive te da on ima običaj kupovati rabljena vozila i nakon kraćeg vremena ih zamijeniti kako bi što manje izgubio na vrijednosti. No postavlja se pitanje od kuda tuženiku novac za kupovinu i tako rabljenog vozila. Iz dostavljenog prometa po računu sud je utvrdio da tuženikova sestra redovno mjesečno na račun tuženik uplaćuje veće novčane iznose time da je tek od razdoblja nakon što je tuženik zaprimio ovu tužbu iste počela označavati kao pozajmice. Radi se o iznosima od 2000 do 5000 eur do travnja 2025, potom je uplaćivala manje iznose povremeno, a uplate je vršila tuženikova supruga ČNL npr u svibnju 2025. oko 2.000,00 eur , a nejasno je odakle istoj taj novac kada je ista tek u veljači 2025. otvorila obrt, a tuženik na ročištu održanom 16. veljače 2026. navodi da joj mjesečno ostane zarada od 500,00 EUR, te do veljače 2025. uopće nije radila. Tuženik tvrdi da su mu sestra ĐN i kum CN uplaćivali pozajmice kako bi mogao uzdržavati obitelj no da je prodajom auta vratio dana 10. rujna 2025.sestri pozajmicu od 11.000,00 EUR i CN 10.000,00 EUR ,a kako to proizlazi iz potvrde list 204. i 205. spisa. Iz prometa po računu sud je utvrdio da je ĐN na račun tuženika uplatila u razdoblju od 1. prosinca 2024. do kraja prosinca 2025. ukupan iznos od 20.900,00 EUR što ne odgovara vraćenom iznosu. Također je iz prometa po računu utvrđeno da je tuženik u svibnju i listopadu 2025.bio u Termama Jezerčica, da je plaćao privatne usluge stomatologa, da je od 16. lipnja do 27. lipnja 2025. boravio na području Dubrovnika, Korčule, Makarske, Bola na Braču kao i da je u razdoblju od 25. srpnja 2025. do 5. kolovoza boravio u [adresa] na Braču, da je u kolovozu 2025. bio u Termama Olimia. Navedena dinamika života ne ukazuje na osobu koja nema nikakvih prihoda. Iz dostavljenih izvadaka iz zemljišne knjige i iskaza tuženika i svjedoka DN utvrđeno je da se tuženik bavio gradnjom stanova, da je započeo gradnju zgrade sa 6 stanova, te su dva stana pripala tuženiku, dva majci i dva ocu tuženika te je tuženik prodao veći stan i od tog novca zatvorio kredit, a ostao mu je manji stan u kojem je živio sa suprugom i djetetom. 2018. godine kupljeno je zemljište u [adresa] na ime supruge. Tuženik je otvorio firmu El kvadrat d.o.o. te je ostatak novca od prodaje stana na [adresa] uložio u novi projekt uz to što je digao kredite. U međuvremenu je prodao i manji stan i novac od prodaje uložio u gradnju u [adresa], te su u toj zgradi izgrađena su 4 stana, tri je prodao 2022. godine, a on je s obitelji ostao živjeti u jednom stanu površine 95 m2 koji glasi na suprugu no radi se o zajedničkom stanu.

19. Stav je ovoga suda da tuženik očito prikriva svoje prihode obzirom je životno nelogično i neuvjerljivo da isti od 2016. ne ostvaruje nikakve prihode, da mu supruga nije zaposlena od 2010. godine, a da su u mogućnosti uzdržavati dvoje mlt. djece koje nedvojbeno imaju svoje potrebe, da bi mogli dulji niz godina plaćati redovno uzdržavanje obitelji, putovati na ljetovanja, voditi djecu na bazene, kupovati vozila luksuzne kategorije, a da pri tome žive niz godina od pozajmica tuženikove sestre i kuma. Također je nelogično i da bi tuženik u navedenoj financijskoj situaciji s obitelji odlazio na Maldive u 2024., što je nesporno učinio, tvrdi da je navedeno plaćeno od novaca koji su mu dali roditelji no u situaciji kada osoba živi od pozajmica zasigurno ne plaća takvo putovanje već vrati dugove. Također je nejasno od kuda tuženiku novac za kupovinu luksuznog vozila, nelogično je da bi koristio usluge privatnog stomatologa kada nema vlastitih sredstva za život kao i da bi u takvoj životnoj situaciji živio u stanu površine oko 90 m2 s tri parkirališna mjesta (nejasno za što mu trebaju tri parkirališna mjesta kada nema u vlasništvu vozila ili ima jedno vozilo) jer bi svaka prosječna osoba u tom slučaju prodala takvu nekretninu i kupila nekretninu manje površine kako bi dobila određena sredstva za život. Sve navedeno ukazuje na potpunu nelogičnost u iskazu tuženika radi čega sud isti ne prihvaća kao istinit, a prihvaća istinitim iskaz tužitelja da mu je tuženik govorio da se bavi iznajmljivanjem apartmana od čega zarađuje 3.500,00 EUR mjesečno, a i njegov stil života ukazuje da ostvaruje i veće prihode kada je u mogućnosti uzdržavati cijelu obitelj i pristojno živjeti. Supruga tuženika tek 7. veljače 2025. otvara obrt i počinje raditi

20. Tuženik je radno sposobna osoba, ekonomist po zanimanju, bio je zaposlen na radnom mjestu direktora u banci kada je dao otkaz te zasigurno ima dovoljno znanja i vještina da bi mogao dobiti adekvatno radno mjesto te je njegova obveza kao roditelja mlt. djece koju je dužan uzdržavati zaposliti se i na nekom drugom, moguće i niže rangiranom radnom mjestu kako bi ostvario prihode dostatne za podmirenje uzdržavanja djece. Napominje se i da tuženik nema obvezu uzdržavanja svoje supruge jer ne tvrdi da bi ista bila radno nesposobna te oboje imaju obvezu uzdržavati dvoje zajedničke mlt. djece, a ne samo tuženik , obzirom žive u zajedničkom kućanstvu i zajednički vrše roditeljsku skrb u odnosu na navedenu djecu.

21. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da sa suprugom uzdržava djecu starosti 12 i 14 godina. Mlt. Č ide na odbojku za 50,00 EUR mjesečno i 30,00 EUR engleski dok mlt. J ide na košarku za 50,00 EUR mjesečno i 30,00 EUR engleski. Odjeću dobiju od prijatelja koji imaju stariju djecu. Žive skromno. Režije za stan su 400,00 EUR mjesečno. Prehrana je 1.350,00 EUR mjesečno. Higijena kućanstva je 300,00 EUR mjesečno. On ne kupuje odjeću i obuću često tako da nema značajne troškove. Mjesečno on i supruga troše 1.200,00 EUR za trošak cijele obitelji, a ne samo za djecu. Navedeni iskaz je pak u suprotnost s popisom mjesečnih troškova koje je tuženik dostavio iz čega proizlazi da bi trošak za obitelj iznosio oko 2.300,00 eur.

22. Iz iskaza svjedokinje DN, koji iskaz je sud prihvatio kao istiniti i vjerodostojan jer je iskazivala logično i uvjerljivo, sud je utvrdio da ista ostvaruje plaću od 2.000,00 EUR uz mogućnost prekovremenog rada tako da dodatno zaradi 200,00 EUR do 300,00 EUR mjesečno. U vlasništvu ima stan u kojem živi površine 72 m2. Drugih nekretnina nema. Od pokretnina ima auto Opel Corsa star 18 godina koji su joj kupili roditelji te Honda iz 2021. godine koju je kupila 2023. godine i to od nasljedstva roditelja. Ušteđevine, kripto valute, dionice, zlato ili umjetnine nema. Obvezu uzdržavanja ima samo prema tužitelju. Zdrava je i radno sposobna. Mjesečno za dijete ima troškova 700,00 do 800,00 EUR.

23. Stoga, s uzevši u obzir prihode majke tužitelja, te prihode tuženika (isti nisu jasno određeni obzirom je očito da ih tuženik pokušava prikriti), to je stav ovoga suda da su ispunjeni uvjeti za promjenu odluke i to na način da se poveća iznos uzdržavanja. Stav je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti doprinosit iznos od 500,00 EUR mjesečno za uzdržavanje tužitelja uzevši u obzir razliku prihoda roditelja, činjenicu da tuženik s tužiteljem ne provodi vrijeme i nema nikakvih dodatnih troškova za dijete, da mu nikakve dodatne stvari ne kupuje (osim dara za rođendan) te da u životu djeteta gotovo uopće ne sudjeluje. Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik obveznik uzdržavanja još dvoje mlt. djece koju je dužan uzdržavati sa svojom suprugom te teret navedenog uzdržavanja ne može biti isključivo na tuženiku. Majka je u obvezi snositi daljnji iznos uzdržavanja djeteta od 200,00 EUR uzevši u obzir njezine prihode i činjenicu da dijete živi kod nje u stanu i da ona i dalje brine o djetetu cijelo vrijeme.

24. Stav je ovoga suda da nisu ispunjeni uvjeti za smanjenje uzdržavanja jer očito tuženik raspolaže novčanim iznosima i to u većem obimu no navedeni novac prikriva, a stil života njegove obitelj, kupovina luksuznog vozila, kao i činjenica da njegova supruga do veljače 2025.(nakon podnošenja tužbe) uopće nije radila i da za isto nije bilo potrebe upravo ukazuje da tuženik prihode prikriva, a iz dostavljenih dokaza (putovanja, načina provođenja slobodnog vremena, slobodnih aktivnosti njegove djece iz drugog braka, kao i nekretnine u kojoj živi) sud je utvrdio da isti ima sredstva za podmirenje potreba tužitelja. Uvijek ima mogućnost i iznajmiti tri parkirališta za kojima nema potrebe jer vozilo nema i na taj način ostvariti sredstva za uzdržavanje tužitelja osobito kada se uzme u obzir da se danas na području Zagreba iz iznajmljivanja parkirališnih mjesta, kojih notorno nedostaje, mogu ostvariti vrlo visoki iznosi.

25. Što se tiče navoda tuženika da bi tužitelj trebao raditi i doprinijeti svom uzdržavanju valja reći kako je sud iz iskaza tužitelja i svjedokinje DN utvrdio da je tužitelj polaznik zahtjevnog fakultete uz koji nije u mogućnosti raditi. Tužitelj je polaznik treće godine i ostala su mu za položiti dva ispita što ukazuje na to da tužitelj redovno i uredno ispunjava svoje obveze. Upravo je obveza punoljetnog djeteta što prije i odgovorno prema roditelju koji ga je dužan uzdržavati redovito ispunjavati svoje obveze i u primjerenom roku završiti studij, a da bi to mogao tada nije u mogućnosti i dodatno raditi. Notorno je da je Fakultete strojarstva i brodogradnje zahtjevan i težak fakultet te sud prihvaća iskaz tužitelj da nije u mogućnosti uz studij raditi .

26. Slijedom navedenoga, a primjenom čl. 307., 311., 313., 314. st.3. toč. 1 ObZ stav je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti doprinositi za tužitelja mjesečni iznos od 500,00 eur od dana podnošenja tužbe odnosno od 6. prosinca 2024. pa nadalje na osnovi čl. 306. ObZ slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod I. Iz dostavljenog izvoda po računu utvrđeno je da tuženik redovno mjesečno plaća 370,00 EUR za uzdržavanje tužitelja, a što je među strankama nesporno pa je stoga tuženik u obvezi za razdoblje od 6. prosinca 2024. do 27. ožujka 2026. platiti razliku od 2.080,00 EUR (razlika od 500 do plaćenih 370 EUR iznosi 130,00 EUR pa je za 16 mjeseci u obvezi platiti 2.080,00 EUR). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je ocijenjen neosnovanim i to u daljnjem iznos od 200,00 EUR mjesečno, počevši od podnošenja tužbe odnosno od 6. prosinca 2024. pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je odlučeno kao u izreci pod II.

27. Protutužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan primjenom čl. 430. ObZ obzirom sud nije utvrdio da bi došlo do promjene okolnosti u vidu smanjenja prihoda tuženika.

28. Na ročištu održanom dana 16. veljače 2026. stranke su odustale od svih dokaznih prijedloga koje su predložili.

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a.

30. Tužitelji ostvaruju pravo na naknadu troškova parničnog postupka na osnovi čl. 154. st.5. i čl. 155. ZPP-a te čl. 366. ObZ. Uzevši u obzir da je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelj uspio u sporu 71,42 %, a tuženik 28,58 %, a dok je u odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj u cijelosti uspio u sporu, kao i uzevši u obzir činjenicu da je povodom dijela tužbeno zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio u sporu nisu nastali posebni troškovi, to je stav ovoga suda da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak postupka u primjenom čl. 366. ObZ u svezi s čl. 154. st.5. ZPP-a. Tužitelju zastupanom po punomoćniku priznat je trošak jednokratne naknade u iznos od 200,00 bodova Tbr 7/3. (za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 20.10.2025. i 16.2.2026. te odgovor na protutužbu) vrijednost boda je 2,00 eur na osnovi Tbr 54 OT, uvećano za trošak 25 %PDV u iznos od 100,00 eur što ukupno iznosi 500,00 eur. Nije mu priznat trošak za sastav podneska od 20.10.2025. i od 8.12.2025. jer nisu bili nužni za vođenje postupka i sadržaj istih se moga iznijeti na ročištu

31. Tuženiku nije priznat trošak postupka primjenom čl. 366. ObZ u svezi s čl. 154. st.5. ZPP-a.

32. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i čl. 29 st. 2 ZOO-a., te su iste dosuđene tužitelju od

27. ožujka 2026. godine do isplate.

U Zagrebu, 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika