REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Povrv-3748/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Tomislav Bartolić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026.,u prisutnosti punomoćnika stranka, dana 27.ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Stjepan Šaškor iz Zagreba, posl. br. Ovrv 62675/24 od 02.08.2024. , te se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 26,34 € u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave navodeći da mu tuženik za razdoblje od 29.09.23. do 25.03.24. duguje temeljem računa i izvoda iz poslovnih knjiga iznos od 506,38 € . Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba, posl. br. Ovrv 62675/24 od 02.08.2024. donio je rješenje kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana od dana dostave ovoga rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima; a nastali troškovi postupka iznose 150,00 €.

2. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik evidentirani korisnik i potrošač električne energije na obračunskom mjestu: GRAD ZAGREB, ZAGREB, BREZA 54/c, broj obračunskog mjesta 0126941797, ugovorni račun: 2202336771, kategorija potrošnje: kućanstvo, tarifni model: bijeli. Predmetno obračunsko mjerno mjesto nalazi se na nekretnini zk.čest.br. 3252/527 KUĆA BR. 54-C I DVORIŠTE U UL. BREZA u površini 39,2 čhv, 141 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Vlasnik nekretnine ima zakonsku obvezu plaćati naknadu za komunalne usluge u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine (naknada troška električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) pa nije odlučno je li u utuženom razdoblju postojao ili ne ugovor između stranaka o isporuci električne energije. Navedeni pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu o presudi pod poslovnim brojem Gž-1984/2023-2 od 5. prosinca 2023.

3. Tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći da je objekt u [adresa], pov. 50,25 m2, broj objekta 02832909. (u naravi baraka u nizu) preuzet je u neposredan posjed Grada 21/4/2022, te je do danas prazan i nekorišten (u lošem stanu, neisplativ za uređenje). Uz prijedlog za ovrhu ne prileže relevantni dokazi iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovršenika, pa time i sama osnovanost predmetne tražbine. Slijedom navedenog, nema pravnog osnova temeljem koje bi ovršenik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge na navedenoj adresi. U prostoru nakon preuzimanja nema potrošnje električne energije, te je utužena procjena neosnovana, a računi koji se navodno temelji na očitanju brojila (prva i zadnja stavka na izvodu iz poslovnih knjiga) nevjerodostojni su: osim što u prostoru nema potrošnje, brojilo nije dostupno za očitanje. Nadalje ističe da je dostavljeni Izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja nije ovjeren pečatom i izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe ovrhovoditelja, pa temeljem takvog Izvatka ovrhovoditelja koji je nepotpun i nepodoban za određivanje ovrhe, javni bilježnik nije niti mogao donijeti predmetno rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi ne sadrži podatke propisane odredbom čl. 41. OZ-a. Nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena, odnosno prostor na koji se odnosi utužena tražbina nije identificiran u smislu položaja, površine i dr., niti ovrhovoditelj ičim dokazuje da bi ovršenik bio korisnik navedenog prostora te obveznik plaćanja ovrhovoditeljeve usluge. Ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi.

4. Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je dana 13.03.25. donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku parničnog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (specifikaciju računa) od 29.05.24. (list 7 spisa), račun javnog bilježnika (list 9), analitičku karticu (list 39) prijepise računa (list 27-39 spisa) i vlasnički list (list 40) te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u odnosu na zateznu kamatu.

6. U odnosu na prigovor neurednosti iz prijedloga za ovrhu, treba navesti da taj prigovor nije osnovan iz razloga što iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi i navedeno je da je sastavljen na računalu te je on pravovaljan bez pečata i potpisa. Prema odredbi čl. 41 st. 2 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ) Izvod iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isparava podoban je za ovrhu ako su u njemu naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta i opseg te dospijeće novčane obveze. Dakle, Izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve zakonom propisane podatke, uključujući i korisnika usluge i podoban je i vjerodostojan dokaz pa slijedom toga prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.

7. Ni jedna od stranaka nije u ovom sporu male vrijednosti podnijela obrazloženi prijedlog za održavanjem ročišta radi provođenja dokaznog postupka, a niti je ovaj sud smatrao to potrebnim, imajući u vidu pisane dokaze priložene podnescima stranaka (čl. 461.a st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP). Stoga je ovaj sud održao samo pripremno ročište.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine u [adresa] .

9. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i u karticu analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 26.08.24. (list 39 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama zabilježio da mu ovdje tuženik Grad Zagreb duguje ovdje utuženi iznos.

10. Niti u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja niti u kartici analitičkog knjigovodstva po datumu temeljnice za razdoblje do 26.08.24. nije naznačeno mjerno, odnosno obračunsko mjesto, tj. nije naznačena lokacija na kojoj je potraživanje tužitelja nastalo. Radi se o ispravama koje je sastavio sam tužitelj, te iz sadržaja ovih isprava proizlazi da u njihovom sastavljanju ni na koji način nije sudjelovao tuženik.

11. Uvidom u prijepise računa sud je utvrdio da se radi o računima i mjesečnim uplatnicama koje je izdao ovdje tužitelj na ime isporučene električne energije u razdoblju od 31.08.23. do 29.02.24. iz kojih računa se također ne vidi mjerno mjesto niti njegov broj, već je razvidno da se radi o računu za kućanstvo.

12. Tužitelj nije dostavio niti predložio niti jedan dokaz na okolnost da su tužitelj, kao opskrbljivač i tuženik, kao krajnji kupac zaključili ugovor o opskrbi električnom energijom na adresi [adresa], opisan u čl. 20. st. 2. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 111/21), a tuženik osporava da bi upravo tuženik bio krajnji kupac, odnosno krajnji korisnik opskrbe električnom energijom na mjernom mjestu u [adresa] , to je sud primjenom odredbe čl. 219 ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik krajnji kupac, odnosno korisnik opskrbe električnom energijom na toj adresi.

13. Stoga, nema mjesta primjeni odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o tržištu električne energije (''Narodne novine'' broj 111/21), čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), te čl. 1111. st. 1. i 2., čl. 1115. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) u korist tužitelja, a na teret tuženika, pa je stoga i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP- a, sud ukinuo pobijani platni nalog i tužbeni zahtjev odbio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede glavnog zahtjeva tužitelja i zakonskih zateznih kamata tekućih na glavni zahtjev, kao i troška ovršnog postupka.

14. Kako je izgubio ovaj spor u cijelosti, to tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu parničnog troška.

15. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik uspio u ovom sporu. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 26,34 €.

U Zagrebu, 27. ožujak 2026. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1,2,4,5,6,8,9,10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe presudu u iznosu od 13,27 eur

2. Tuženiku