Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-330/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću, u pravnoj stvari tužiteljice FG OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici GG iz [adresa], protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 26. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  je

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, br. 00540 od dana 21. svibnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 kao kreditora i tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika Slavke Marković iz Bjelovara, A. K. Miošića 28A, dana 22. svibnja 2007. godine, pod posl. br. OV – 3717/07, u članku II. Ugovora o kreditu, u dijelu gdje je naveden iznos kredita od 22.311,70 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., za CHF, koji vrijedi na dan plaćanja, te odredba toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2007-02, koji su sastavni dio Ugovora, koja glasi: “ Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja. “ , a kojom odredbom je u predmetni ugovor o kreditu ugovorena valutna klauzula odnosno otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za valutu švicarski franak (CHF).

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, da tužitelju FG iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 3.934,43 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 1,50 EUR tekućim od 19. lipnja 2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR tekućim od 21. kolovoza 2007. godine do isplate,

- na iznos od 0,22 EUR tekućim od 13. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1,90 EUR tekućim od 12. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1,23 EUR tekućim od 25. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 3,58 EUR tekućim od 24. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,51 EUR tekućim od 12. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,63 EUR tekućim od 19. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,40 EUR tekućim od 16. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,18 EUR tekućim od 04. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR tekućim od 02. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,06 EUR tekućim od 25. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 3,36 EUR tekućim od 25. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,07 EUR tekućim od 19. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR tekućim od 19. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR tekućim od 16. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR tekućim od 16. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,02 EUR tekućim od 23. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR tekućim od 23. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,12 EUR tekućim od 19. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od 15,09 EUR tekućim od 19. studenoga 2008.godine do isplate,

- na iznos od 0,31 EUR tekućim od 19. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 0,26 EUR tekućim od 29. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,76 EUR tekućim od 29. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR tekućim od 17. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 25,45 EUR tekućim od 17. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,50 EUR tekućim od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 26,67 EUR tekućim od 18. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,52 EUR tekućim od 18. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 23,61 EUR tekućim od 18. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,46 EUR tekućim od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,03 EUR tekućim od 16. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,44 EUR tekućim od 17. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,29 EUR tekućim od 17. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,39 EUR tekućim od 17. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,13 EUR tekućim od 17. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,35 EUR tekućim od 18. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,13 EUR tekućim od 18. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,35 EUR tekućim od 17. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 19,43 EUR tekućim od 17. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,41 EUR tekućim od 22. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,05 EUR tekućim od 22. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,38 EUR tekućim od 14. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,98 EUR tekućim od 14. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,38 EUR tekućim od 17. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 18,74 EUR tekućim od 17. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR tekućim od 19. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 0,41 EUR tekućim od 21. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 21,90 EUR tekućim od 21. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,47 EUR tekućim od 18. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 24,00 EUR tekućim od 18. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,51 EUR tekućim od 18. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 24,18 EUR tekućim od 18. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,51 EUR tekućim od 15. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,79 EUR tekućim od 15. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR tekućim od 18. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,89 EUR tekućim od 18. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,58 EUR tekućim od 19. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 30,69 EUR tekućim od 19. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,63 EUR tekućim od 16. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 41,34 EUR tekućim od 16. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,81 EUR tekućim od 18. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 38,27 EUR tekućim od 18. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,11 EUR tekućim od 17. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 50,46 EUR tekućim od 17. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos do 0,14 EUR tekućim od 19. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 45,08 EUR tekućim od 19. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,13 EUR tekućim od 23. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 40,71 EUR tekućim od 23. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,12 EUR tekućim od 17. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 53,61 EUR tekućim od 17. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 0,15 EUR tekućim od 15. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 65,79 EUR tekućim od 15. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,17 EUR tekućim od 16. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 57,26 EUR tekućim od 16. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR tekućim od 15. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 60,54 EUR tekućim od 15. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR tekućim od 16. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 52,49 EUR tekućim od 16. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,15 EUR tekućim od 17. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 57,17 EUR tekućim od 17. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,16 EUR tekućim od 15. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 74,44 EUR tekućim od 15. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR tekućim od 14. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 68,49 EUR tekućim od 14. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 14. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 100,94 EUR tekućim od 14. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR tekućim od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 107,04 EUR tekućim od 16. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,24 EUR tekućim od 19. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 74,10 EUR tekućim od 19. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR tekućim od 16. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 76,82 EUR tekućim od 16. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 75,50 EUR tekućim od 15. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR tekućim od 17. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 78,86 EUR tekućim od 17. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 82,71 EUR tekućim od 15. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,67 EUR tekućim od 15. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 14. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,88 EUR tekućim od 14. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,58 EUR tekućim od 15. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 14. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 82,47 EUR tekućim od 14. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 13. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,03 EUR tekućim od 13. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 14. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,39 EUR tekućim od 14. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,14 EUR tekućim od 15. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 13. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 77,56 EUR tekućim od 13. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 14. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,34 EUR tekućim od 14. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 13. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 78,80 EUR tekućim od 13. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 17. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 80,84 EUR tekućim od 17. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,18 EUR tekućim od 15. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR tekućim od 13. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 78,19 EUR tekućim od 13. ožujak 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 13. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,60 EUR tekućim od 13. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 14. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 78,24 EUR tekućim od 14. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,20 EUR tekućim od 13. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 73,85 EUR tekućim od 13. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,19 EUR tekućim od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 71,61 EUR tekućim od 16. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,18 EUR tekućim od 20. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 74,83 EUR tekućim od 20. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,50 EUR tekućim od 20. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,27 EUR tekućim od 15. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 77,63 EUR tekućim od 15. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 17. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,08 EUR tekućim od 17. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 79,28 EUR tekućim od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 18. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 81,98 EUR tekućim od 18. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 82,63 EUR tekućim od 15. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 82,35 EUR tekućim od 16. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućim od 14. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 80,43 EUR tekućim od 14. svibnja 2014. godine do isplate, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu, br. 00540 od dana 21. svibnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925 kao kreditora i tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, solemniziranog kod javnog bilježnika Slavke Marković iz Bjelovara, A. K. Miošića 28A, dana 22. svibnja 2007. godine, pod posl. br. OV – 3717/07, u dijelu članka III. Ugovora o kreditu u kojem se navodi kamatna stopa i odredba točke 6.2. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF-2007-02, u dijelu koji glasi: “ Kamatna stopa, odnosno visina mjesečnih obroka promjenjivi su sukladno tč. 9.1. ovih ugovornih uvjeta“, te odredba točke 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu Inačica: CHF- 2005-01, u dijelu koji glasi: “ Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit.“

IV. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, da tužitelju FG iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 236,12 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 5,05 EUR tekućim od 17. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 5,00 EUR tekućim od 17. studenoga 2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,97 EUR tekućim od 17. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,93 EUR tekućim od 17. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,89 EUR tekućim od 17. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR tekućim od 17. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,80 EUR tekućim od 17. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,75 EUR tekućim od 17. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,71 EUR tekućim od 17. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,67 EUR tekućim od 17. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,62 EUR tekućim od 17. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,57 EUR tekućim od 17. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,53 EUR tekućim od 17. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR tekućim od 17. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR tekućim od 17. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,39 EUR tekućim od 17. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,34 EUR tekućim od 17. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,29 EUR tekućim od 17. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,25 EUR tekućim od 17. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,20 EUR tekućim od 17. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,15 EUR tekućim od 17. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,09 EUR tekućim od 17. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,15 EUR tekućim od 17. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,10 EUR tekućim od 17. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,04 EUR tekućim od 17. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,99 EUR tekućim od 17. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 3,94 EUR tekućim od 17. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 4,23 EUR tekućim od 17. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 4,15 EUR tekućim od 17. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 4,06 EUR tekućim od 17. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,99 EUR tekućim od 17. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,92 EUR tekućim od 17. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,83 EUR tekućim od 17. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,76 EUR tekućim od 17. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR tekućim od 17. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR tekućim od 17. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,52 EUR tekućim od 17. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,45 EUR tekućim od 17. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,37 EUR tekućim od 17. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 3,29 EUR tekućim od 17. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR tekućim od 17. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,13 EUR tekućim od 17. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 3,05 EUR tekućim od 17. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,97 EUR tekućim od 17. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,89 EUR tekućim od 17. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,81 EUR tekućim od 17. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,73 EUR tekućim od 17. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,65 EUR tekućim od 17. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,57 EUR tekućim od 17. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,49 EUR tekućim od 17. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,41 EUR tekućim od 17. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR tekućim od 17. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,26 EUR tekućim od 17. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,17 EUR tekućim od 17. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,10 EUR tekućim od 17. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 2,01 EUR tekućim od 17. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR tekućim od 17. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,86 EUR tekućim od 17. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,78 EUR tekućim od 17. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,69 EUR tekućim od 17. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR tekućim od 17. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR tekućim od 17. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR tekućim od 17. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR tekućim od 17. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,30 EUR tekućim od 17. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR tekućim od 17. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,14 EUR tekućim od 17. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 1,05 EUR tekućim od 17. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,97 EUR tekućim od 17. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,89 EUR tekućim od 17. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,81 EUR tekućim od 17. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,73 EUR tekućim od 17. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,65 EUR tekućim od 17. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,57 EUR tekućim od 17. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,49 EUR tekućim od 17. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,40 EUR tekućim od 17. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,33 EUR tekućim od 17. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,24 EUR tekućim od 17. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,17 EUR tekućim od 17. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 0,12 EUR tekućim od 17. svibnja 2014. godine do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u razlici od dosuđenog iznosa od 4.170,55 €, do zatraženih 4.532,24 €.

VI. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 36514183925, da tužitelju FG iz [adresa], F [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.865,11 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude 27. ožujka 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica FG iz [adresa], podnijela je putem svog punomoćnika 13. ožujka 2025. tužbu Općinskom sudu u Bjelovaru, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., [adresa], radi isplate.

1. 1. U tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 21. svibnja 2007. zaključila Ugovor o kreditu br. 00540 sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini koji je solemniziran kod javnog bilježnika, a u svrhu financiranja troškova kupnje osobnog vozila.

1. 2. Tim Ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio kredit od 22.311,70 CHF, prema prodajnom tečaju za devize Reiffeisenbank Austria d.d., važećem na dan plaćanja, a tužiteljica se obvezala platiti kredit u 84 mjesečna obroka po 322,22 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema prodajnom tečaju za devize, važećem na dan plaćanja, zajedno sa kamatom po stopi od 5,80 % koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno promjenama ili uvođenja novog poreza, davanja i pristojbi, kao i uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promijene propisa, donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju sličan učinak.

1. 3. Prema toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu koji su sastavni dio Ugovora proizlazi da se radi o kreditu koji ima valutnu klauzulu izraženu u CHF, a obzirom na to da se sve novčane obveze ugovora ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama, prema prodajnom tečaju Reiffeisenbank, za CHF na dan plaćanja, radi o kreditu vezanom uz valutnu klauzulu proizlazi i iz toč- II Ugovora o kreditu.

1. 4. Nadalje tužiteljica navodi da iz odredbe toč. III Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena redovna kamata 5,80% godišnje, a koja prema Uvjetima Ugovora o kreditu promjenjiva uslijed promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promijene propisa, donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja posredno ili neposredno imaju sličan učinak te se pod navedenim uvjetima može promijeniti kamatna stopa na kredit kao i realna godišnja kamatna stopa.

1. 5. Tužiteljici nitko nije objasnio uvjete zaključenja Ugovora, niti su joj dane obavijesti o tome kakav kredit uzima, kakvi rizici nastaju iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, niti o promjeni kamatne stope, a niti je što o tome navedeno u Ugovoru o kreditu. Tužiteljica navodi da se radi o tipskom ugovoru prilikom zaključenja kojeg potrošač nema nikakvog utjecaja na ugovorne odredbe. Stoga tužiteljica smatra da je predmetni Ugovor obzirom na valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom kreditora uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima ugovornih stranaka na štetu nje kao potrošača, te obzirom na sve okolnosti i vrijeme zaključenja Ugovora za ocjenu valjanosti odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03).

1. 6. Tužiteljica smatra da se predmetne odredbe Ugovora ne mogu smatrati razumljivim u smislu da potrošač raspolaže objektivnim kriterijima na osnovu kojih bi bila određena promjenjivost kamatne stope, odnosno predmet njene obveze, a koji kriteriji bi joj kao potrošaču trebali omogućiti da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

1. 7. Također tuženik tužiteljici nije dao nikakve obavijesti o značenju valutne klauzule, niti joj je dana mogućnosti izabrati ugovaranje valutne klauzule u nekoj drugoj valuti. Kao posljedica navedenih odredbi, došlo je do znatnog porasta anuiteta i glavnice kredita, uslijed rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope, a kako je odluke o promjeni kamatne stope donosio tuženik, takvo postupanje smatra suprotno načelima obveznog prava.

1. 8. Tužiteljica smatra da su predmetne odredbe Ugovora ništetne, obzirom da su protivne načelima Zakona o obveznim odnosima, te da se na iste imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.godine, te su posljedica nepoštene poslovne prakse tuženika. Poziva se na odredbu Direktive 93/13 Europske ekonomske zajednice od 5. travnja 1993. i odluke Europskog suda i predlaže da sud donese presudu kojom bi utvrdio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te predlaže da sud naloži tuženiku povrat svih iznosa primljenih zbog promjene tečaja CHF u ukupnom iznosu od 4.296,14 € sa zateznim kamatama od pretplate svakog mjesečnog anuiteta zbog promjene tečaja, te povrat iznosa primljenih uslijed promjene kamatne stope u ukupnom iznosu od 236,10 €, sa zateznim kamatama na svaki preplaćeni iznos zbog promjene kamatne stope, od dana plaćanja do isplate.

1. 9. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je djelomično povukla tužbu, na način da potražuje iznos od 3.934,43 € za povrat stečenog bez osnove, uslijed promjene tečaja CHF, dok zbog promjene kamatne stope potražuje povrat iznosa od 236,12 €, sa kamatom na svaki preplaćeni iznos od dana uplate do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda, obzirom da je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Osporava tužiteljici svojstvo potrošača, smatra da nije legitimirana za podnošenje tužbe, ističe prigovor zastare, smatra da su odredbe Ugovora dopuštene, a osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

2. 1. Tako tuženik navodi da je odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu jasna i razumljiva i u skladu s odredbom čl. 70. ZPP-a, a po mišljenju tuženika ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, obzirom da tužiteljica nema potrebe putovati više puta u Zagreb, već može pristupiti samo na ročište na kojem će biti saslušana kao stranka, dok tuženik nema poslovne jedinice ili podružnice izvan svog sjedišta.

2. 2. Nadalje tuženik ističe kako je za potraživanje tužiteljice nastupila zastara, odnosno za povrat stečenog bez osnove zastara potraživanje nastupa za 5 godina, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate, a kako je posljednji obrok isplaćen još 2014.godine, a tužba je podnijeta u ožujku 2025., očito je da je za potraživanje tužiteljice nastupila zastara.

2. 3. Što se tiče nedostatka aktivne legitimacije, tuženik navodi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri, te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama, pa kako nema ništetnih odredbi ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom bi se naložilo tuženiku da isplati nešto tužiteljici.

2. 4. Nadalje, ukazuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne i lako razumljive te uočljive, kao što je ovdje slučaj, pa stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi, a poriče da bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

2. 5. Tuženik navodi da nije banka niti je bio stranka u kolektivnom postupku, pa se tužiteljica ne može pozivati na pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka, odnosno presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-14101/2012 od 4. srpnja 2013., te presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

2. 6. Stoga smatra da u kolektivnim sporovima nije utvrđeno kako bi tuženik koji nije bio stranka u tim postupcima, svojim postupanjem ili propuštanjem povrijedio zaštićene interese potrošača.

2. 7. Što se tiče valutne klauzule, ista je izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, a kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu RH, prisilnom propisima ili moralu društva, pa stoga ovakva ugovorna odredba nije niti ništetna.

2. 8. Osim toga, tužiteljica je u razdoblju otplate kredita do 2011. bila u boljoj poziciji od korisnika kredita koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima. Također tuženik osporava da bi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile nepoštene i da su ovisile jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika, a takve tvrdnje smatra paušalnima i promašenima, jer tuženik nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već se odluka donosila na točno određenim parametrima koji nisu ovisili o tuženiku , niti bi takvim odredbama stekao ikakvu korist.

2. 9. Kamatna stopa sastoji se od dva dijela – fiksnog i varijabilnog koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovoj slučaju LIBOR, te porezu i drugim davanjima koji uopće ne ovise o jednostranoj volji tuženika. Stoga iznos varijabilnog dijela kamatne stope ne predstavlja prihod tuženika, kao što niti PDV nije prihod tuženika nego državnog proračuna Republike Hrvatske.

2. 10. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, ističe da je tužiteljicu informirao o svim rizicima promjene tečaja, a radilo se o javno dostupnoj i opće poznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja ugovora, te ističe da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri i predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

2. 11. Nakon što je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, tuženik se izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

3. Među strankama nije sporno, da je tužiteljica sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu broj 00540 od 21. svibnja 2007., a kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 22.311,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važeći na dan plaćanja.( Točka 5.1.uvjeta Ugovora o kreditu) uz rok otplate kredita od 84 mjeseci (čl. 3. Ugovora o kreditu).

3. 1. Nije sporno, da je kredit dan su svrhu kupnje osobnog automobila, te da se tužiteljica obvezala vratiti odobreni iznos s pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu u vrijeme i na način predviđen ugovorom o kreditu ( točka 6. uvjeta Ugovora o kreditu).

3. 2. Također nije sporno da su stranke zaključile i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnine.

3. 3. Nije sporno, da je točkom 6. i 9. Uvjeta ugovora o kreditu, ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,80%, dok je u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovoreno, da je švicarski franak valuta ugovora.

3. 4. Među strankama nije sporno niti da je tužiteljica otplatila kredit.

4. Među strankama je sporno, ima li tužiteljica status potrošača, mjesna nadležnost ovoga suda, jesu li odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora ništetne, te ima li tužiteljica pravo na povrat više plaćenih iznosa uslijed promijenjenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li za njeno potraživanje nastupila zastara.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u Sporazum radi osnivanja novčane tražbine ( str. 17-19), ugovor o kreditu ( str. 20-24), pregled uplata ( str. 25-31), promjene kamatne stope ( str. 32), plan otplate ( str. 33-37) s prilogom ( st. 38-39), izjava LG ( str. 215-217), primjerak ugovora o kreditu ( str. 218- 221), ugovor o potrošačkom kreditu ( str. 222-227), plan otplate uz ugovor o potrošačkom kreditu ( str. 228-229), ugovori o kreditu sa planovima otplate ( str. 230- 246), stručni članak ( str. 247-251), rješenje predsjednika Županijskog suda ( str. 248- 270), naredba predsjednika suda ( str. 272-273), nalaz i mišljenje vještaka ( str. 314- 334), podnesak tužiteljice sa preciziranim tužbenim zahtjevom ( str.365-373), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ( str. 302-303).

6. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

7. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

8. Tužbeni zahtjev je pretežno osnovan.

9. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je iskaz tužiteljice FG (str. 302-303) našao životnim, logičnim pa stoga i vjerodostojnim u cijelosti, a ovaj iskaz potvrđuje i dokumentacija koja se nalazi u spisu, vjerodostojnost koje stranke nisu niti osporavale.

9. 1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi , da su ona i suprug odlučili kupiti osobni automobil za svoje potrebe, te su auto izabrali u salonu automobila u [adresa], a prodavač koji im je ponudio ugovor, rekao je samo cijenu automobila i visinu rate, nakon čega su s Ugovorom otišli kod javnog bilježnika u [adresa]. Primjerak Ugovora koji su potpisali nije niti bio potpisan od davatelja kredita, te je takav ugovor nakon povratka od javnog bilježnika vratila u salon. Nakon nekih 7 dana pozvani su preuzeti auto i Ugovor koji je čitala kada je došla doma i shvatila da tuženik ima sjedište u [adresa], a oni su sve napravili u [adresa]. U salonu im je objašnjena samo cijena vozila i visina rate. Riječ je o ugovoru koji je bio već sastavljen tipa " uzmi ili ostavi". U vrijeme kupnje vozila bila je umirovljenik, nije imala obrt niti je bila u upravi kakvog trgovačkog društva. Rate su isprava bile 1.400,00 kuna, no poslije su raste do nekih 2.000,00 kuna ili 2.100,00 kuna. Nije joj bio poznat značaj valutne klauzule, niti joj je šta o tome objašnjavano, niti je upozorena na mogućnost promjene tečaja.

9. 2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije , sud je našao stručnim, objektivnim , te izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine ( str. 314-334).

9. 3. Iz nalaza vještaka proizlazi, da je tečaj na dan isplate kredita 23. svibnja 2007. iznosio 4,462181 kuna za 1,00 CHF, pa je anuitet koji je po ugovoru trebao iznosi 32,22 CHF u kunama trebao iznositi 1.437,80 kuna. Tužiteljica je prema ugovorenom otplatnom planu na glavnicu od 22.311,70 CHF trebala platiti 3.897,35 CHF kamata i 857,43 CHF poreza na dodanu vrijednost što ukupno iznosi 27.066,48 CHF odnosno u kunama na glavnicu od 99.558,84 kuna , trebala je platiti 17.390,68 kuna kamata i 3.826,01 kuna PDV-a , što ukupno iznosi 120.775,53 kune. Tijekom otplate kredita došlo je do promjene visine anuiteta zbog promjene visine kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu. U periodu od ugovaranja kredita pa do otplate kredita, tuženik je obračunao 150.719,69 kuna na ime otplate anuiteta, a koji bi da su kamatna stopa i tečaj CHF ostali isti, kao vrijednost sklapanja ugovora o kreditu iznosili 120.775,53 kune, što čini razliku od 29.944,16 kuna.

9. 4. Tijekom otplate kredita, tužiteljica je platila više ukupno 1.778,93 kune (236,12 €) zbog promjene kamatne stope, dok je zbog promjene tečaja više platila 29.643,74 kuna/3.934,43 €, s tim da je vještak za svaki plaćeni iznos naveo koliko je više plaćeno po dospijeću svakog anuiteta.

9. 5. Obzirom na vjerodostojan iskaz tužiteljice, sud nije našao vjerodostojnim tvrdnje tuženika o upućivanju stranke na odredbe ugovora i upozoravanje na valutnu klauzulu i odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, jer kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, ona nekog educiranog djelatnika tuženika nije niti vidjela, već samo prodavača u salonu.

10. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće relevantne činjenice:

- da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 21. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu za kupnju osobnog automobila Seat, Ibiza, Sportrider 1.4 TDI,

- da je tužiteljica osobni automobil kupovala kao umirovljenik za osobne potrebe, a u vrijeme zaključenja Ugovora nije bila vlasnica obrta niti trgovačkog društva,

- da je Ugovorom tužiteljici odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.311,70 CHF, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d.,

- da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora, koja je na dan ugovora iznosila 5,80%,

- da je ugovor bio sastavljen na obrascu, te o odredbama ugovora tužiteljica nije mogla individualno pregovarati,

- da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti,

- da je zbog izmjene kamatnih stopa tijekom otplate kredita, odnosno povećanja kamatne stope tužiteljica više platila 1.778,93 kune/236,12 €,

- da je zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita ukupno više platila 29.643,74 kune/3.934,43 €,

11. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, relevantne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( NN 96/2003, dalje u tekstu: ZZP/03) Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu ZOO-a)

12. Svojstvo potrošača.

12. 1. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu ( 21. svibnja 2007.), na snazi su bile odredbe ZZP/03, koji pojam potrošača definiraju u odredbi čl.3., kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njegovu zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poslovnoj djelatnosti.

12. 2. Iz teksta Ugovora o kreditu ( str. 20-23) i iskaza tužiteljice, utvrđeno je, da je ona kao korisnik kredita bila fizička osoba koja je za vlastite potrebe odnosno potrebe sebe i svoje obitelji kupovala osobni automobil, dakle, sukladno definiciji iz čl.3. ZZP/03 ugovor je zaključila kao potrošač, a svojstvo tužiteljice kao potrošača relevantno je za utvrđivanje dopuštenosti svih odredbi ugovora o kreditu, između ostalog i odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu.

13. Mjesna nadležnost

13. 1. Nije sporno da su u čl. 11. Općih uvjeta ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu u slučaju spora iz ugovora o kreditu ili u vezi s ugovorom, kao što nije sporno niti da tužiteljica ima prebivalište na području Općinskog suda u Bjelovaru gdje je i podnijela tužbu.

13. 2. Obzirom da je navedeni Ugovor o kreditu sklopljen na način da je tužiteljica dobila već sastavljen ugovor, koji je gotovo identičan ugovorima koje je s drugim građanima sklopio tuženik (str. 218.-243.), sud je temeljem zakonske presumpcije i iskaza tužiteljice utvrdio je da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama, o kojima stranke nisu pregovarale, pa stoga tužiteljica kao korisnik kredita odnosno potrošač, koji ima prebivalište na području Općinskog suda u Bjelovaru, nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj.

13. 3. Naime, člankom 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača, a u koji Zakon su implementirane i Direktive EEZ o nepoštenim odredba potrošačkog ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ukoliko uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. 4. Dakle, prorogacijska klauzula kojom je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu stavlja u neravnopravan položaj tužiteljicu (umirovljenicu) koja ima prebivalište na području Općinskog suda u Bjelovaru, pa ovu odredbu odnosno klauzulu Ugovora, valja smatrati nepoštenom, budući da se o njoj nije neposredno pregovaralo.

13. 5. Stoga je sud utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na mjesnu nadležnost suda u konkretnom predmetu, slijedom čega je prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan.

13. 6. Na ovakvo utvrđenje suda nije imalo utjecaja niti činjenica da je predmet odlukom predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru broj Su-223/2025-2 od 11. lipnja 2025. delegiran u rad ovome sudu, pa je dakle mjesna nadležnost ovoga suda u konkretnom predmetu određena odlukom višeg suda, te je ovaj sud postupao kao da mu je tužba izvorno podnijeta.

14. O ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, te promjenjivu kamatnu stopu jednostranom odlukom kreditora

14. 1. Relevantno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

14. 2. Kako tuženik nije bio stranka u kolektivnim sporovima potrošača protiv više banaka u kojima su donijete presude kojima je utvrđena nepoštena poslovna praksa banaka prilikom sklapanja ugovora s jednostrano promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, valjalo je u konkretnom slučaju utvrditi, jesu li konkretne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te odredbe kojima je glavnica kredita i otplata mjesečnih anuiteta bila vezana uz CHF nepoštene, a slijedom toga i ništetne.

14. 3. Za utvrđenje je li se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo potrebno je provesti test poštenja spornih ugovornih odredaba.

14. 4. Test poštenja se sastoji od dva dijela koja moraju kumulativno biti zadovoljena da bi se neka ugovorna odredba proglasila nepoštenim. Prvi test sastoji se od procjene uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. 5. Drugi test koji logički slijedi, tek ako je prvi pozitivan sastoji se od utvrđenja uzrokuje li takva ugovorna odredba znatnu neravnotežu "suprotno načelu savjesnosti i poštenja" tek ako su oba testa poštenja zadovoljena određena ugovorna odredba se može utvrditi nepoštenom i stoga ništetnom.

14. 6. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

14. 7. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu, već navodi samo godišnju stopu ugovorene kamate i realnu godišnju kamatu, bez daljnjeg objašnjenja, a ne sadrži niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope već samo formulaciju da se kamata može mijenjat "zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi kao i promjena uvjeta financiranja koji su temelj kalkulaciji kao u slučaju promijene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koje neposredno ili posredno imaju takav učinak" (Točka 9.1. Uvjeta) pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci kreditora, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.

14. 8. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci kreditora nije, niti može biti jasna i razumljiva prosječnom potrošaču, naime koje odluke i koja tijela donose kakve odluke koje posredno ili neposredno imaju učinak na kamatu, a ista nije niti naročito uočljiva obzirom da su Uvjeti koji su sastavni dio Ugovora pisani nešto sitnijim fontom slova. No jasno je i lako za shvatiti da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci kreditora.

14. 9. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

14. 10. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - kreditora, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

14. 11. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

14. 12. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

14.13. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

14. 14. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci kreditora (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, valja cijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

I14. 15. ako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti kreditoru, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni kreditori ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci kreditora, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje kreditor jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja.

14. 16. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

14.17. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, kreditor je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebao odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

14. 18. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, kreditor je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

14. 19. Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. 20. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je naime kreditirana u kunama i sam kredit je prodavatelju osobnog automobila isplaćen u kunama. U Ugovoru se navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune.

14. 21. Ono što je tuženik napravio jest to da je cijenu kupljenog vozila isplatio u kunama prodavatelju, a povrat plasmana od strane tužiteljice indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužiteljicu nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

14. 22. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njena mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužiteljici se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

14. 23. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrijebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužiteljici nametnuo odredbu koja ju dovodi u neravnopravan položaj te joj u konačnici nanosi štetu.

14. 24. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužiteljice ignorirajući ju pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužiteljice prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 9. toč. 1. Ugovora o kreditu.

14. 25. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila vezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

14. 26. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP 03 i čl. 96. st. 1. ZZP 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

14. 27. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

14. 28. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

14. 29. Stoga tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

14. 30. Da je takvo postupanje kreditora nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 G i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

14. 31. Tuženik nije bio stranka u kolektivnim sporovima udruge potrošača protiv banaka, no obzirom na utvrđene činjenice u ovom postupku i pravomoćno okončanim kolektivnim sporovima može se zaključiti da je način djelovanja tuženika bio identičan u kolektivnim sporovima utvrđenim postupanjima tuženih banaka.

14. 32. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o kreditu, nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako je to odlučeno u točki I. i III. izreke presude.

14. 33. Pravna posljedica ništetnosti odredbi ugovora je vraćanje stečenog bez osnove.

14. 34. Provedenim vještačenjem utvrđeno je kako je na strani tuženika uslijed nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli primio tijekom trajanja kredita iznos od 3.934,43 €, a zbog ugovaranja nepoštene i ništetne odredbe o jednostranoj izmjeni kamata iznos od 236,12 €, koje je iznose kao stjecatelj bez osnove dužan vratiti.

15. Zatezne kamate

15. 1. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, mora se platiti i zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja. U konkretnom slučaju, sasvim je evidentno da je tuženik, koji je sastavio ugovor s ništetnim odredbama, nesavjestan stjecatelj od dana stjecanja, slijedom čega tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate od dana plaćanja svakog utuženog anuiteta, kako je to naznačeno u točkama II. i IV. presude. Stopa zatezne kamate utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a

16. O prigovoru zastare

16. 1. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan, a iz razloga što je sud u toč. I. i III. izreke presude utvrdio ništetnost odredba o kreditu u pogledu jednostrane promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa slijedom toga na ovaj slučaj se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su- IV-47/2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da:

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

17. Troškovi postupka.

17. 1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

17. 2. Kako se tuženik izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe sud je odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

17. 3. Tužitelj je u pogledu osnove uspio u cijelosti (100%), a u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 91.98%, što ukupno iznosi 198.98%, kada se ovaj uspjeh podjeli sa dva (osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 99,49%, dok tuženik nije uspio u postupku glede osnove (0%), dok je u pogledu visine njegov uspjeh 8,02%, kada se podjeli na dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tuženika u postupku od 4,01%. Kada se od uspjeha tužiteljice (99,49%), odbije uspjeh tuženika (4,01%), dobije se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 95,48%.

17. 4. Razmjerno uspjehu tužiteljice u postupku, sud joj je dosudio troškove postupka koji su bili opravdani i nužni za vođenje postupka, a odnose se na trošak zastupanja po punomoćniku i trošak sudskih pristojbi.

17. 5. Punomoćniku tužiteljice za sastav tužbe obzirom na vrijednost predmeta spora pripada nagrada po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14, 118/14, 126/22, u nastavku: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13) u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 €, što sa PDV-om iznosi 250,00 €.

17. 6. Za sastav obrazloženog podneska od 7. travnja 3025. punomoćniku tužiteljice pripada po tbr. 8. t. 1. Tarife naknada od 250,00 €, a isto toliko i za sastav obrazloženog podneska od 21. srpnja 2025.

17. 7. Za zastupanje na ročištu od 8. rujna 2025. punomoćnici tužitelja po tbr. 9. t. 1. Tarife pripada nagrada od 250,00 €, a isto toliko za zastupanje na ročištu od 16. listopada 2025.

17. 8. Za sastav obrazloženih podneska od 16. listopada 2025. i 19. siječnja 2025. punomoćnici tužiteljice pripada nagrada od 250,00 € za svaki podnesak.

17. 9. Za sastav obrazloženih podnesaka od 4. veljače 2026. i 16. veljače 2026. punomoćnici tužiteljice pripada 50% nagrade po tbr. 8 točka 3. Tarife, obzirom da ima pravo na samo 4 obrazložena podneska, dakle za svaki podnesak po 125,00 € po tbr. 8. točka 1. Tarife.

17. 10. Za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2026. po tbr. 9. točka 1. Tarife punomoćnici tužiteljice pripada nagrada od 250,00 €, dok za pristup ročištu za objavu presude po tbr. 9. točka 3. Tarife, punomoćnica tužiteljice ima pravo na naknadu od 125,00 €.

17. 11. Sud je dakle našao zahtjev tužiteljice za zastupanje po punomoćniku opravdanim u iznosu od 2.375,00 €, odnosno razmjerno uspjehu u parnici 2.264,65 €.

17. 12. Opravdan i nužan trošak je trošak sudskih pristojbi i to na tužbu u iznosu od 52,53 €, te na presudu u iznosu od 105,05 €, odnosno ukupno 157,58 €, odnosno razmjerno uspjehu u parnici pripada joj 150,46 €.

17. 13. Kao opravdan i nužan trošak javlja se trošak sudskog vještačenja u iznosu od 450,00 € koji nije vezan za uspjeh tužiteljice u parnici, te je ovaj zahtjev tužiteljice sud našao u cijelosti osnovanim.

17. 14. Zahtjev za naknadu troškova preliminarnog vještačenja sud nije našao osnovanim. Naime, u situaciji kada je priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva ( Rev-1111/2024 od 23. 10. 2024.)

17. 15. Dakle, tužiteljici ukupno na ime parničnog troška pripada iznos od 2.865,11 €, slijedom čega je riješeno kao u točci VI. izreke.

18. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 27. ožujka 2026.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Za tužitelja punomoćnica GG, odvjetnica iz [adresa],

2. Za tuženika punomoćnik DG, odvjetnik iz [adresa],