Poslovni broj: P Ob-598/2018-72

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Graf, odvjetniku iz Zagreba, protiv I. tuženika JEAN – LUC IMHOF iz Švicarske, [adresa], zastupan po punomoćnici Liviji Petričić, odvjetnici iz Zagreba i II. tužene OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja očinstva, nakon glavne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice I. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane II. tužene, dana 27. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik, EP, rođen **.**.1965. u [adresa], iz [adresa], otac tužitelja, IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg je dana 21. lipnja 1993. godine u Zagrebu rodila II. tuženica OP, rođena **.**.1967. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja činjenica rođenja je upisana u Maticu rođenih matičnog ureda Maksimir za Matično područje Maksimir za godinu 1993. pod rednim brojem 1604.

II. Nalaže se I. tuženiku, JEAN EP, naknaditi, tužitelju IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.620,73 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom od 27. ožujka 2026. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. svibnja 2018. godine podnio ovom sudu tužbu u kojoj navodi da je rođen **.**.1993. te da su kao roditelji upisani majka OP i otac MP koji je tada bio u braku s OP, iako isti nije biološki otac tužitelja. Brak MP i OP trajao je od 24. travnja 1993. godine do 22. travnja 2004. godine kada je isti razveden odlukom suda. Tužitelj je tijekom 2013. godine došao do saznanja da MP nije njegov biološki otac već da je to I. tuženik kojega je iste godine i upoznao i od tada je s njim u stalnom kontaktu, a viđaju se uglavnom jednom godišnje. Slijedom navedenog, tužitelj je podnio zahtjev za promjenu prezimena iz MP u IP koje je i promijenjeno rješenjem Gradskog ureda za opću upravu koje je postalo pravomoćno 19. rujna 2014. godine.

2. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da se utvrdi da je I. tuženik, EP, otac tužitelja, IP, te da I. tuženik naknadi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

3. I. tuženik je na ročištu 17. veljače 2026. godine priznao sve činjenične navode tužbe, odrekao se prava na saslušanje te je predložio donijeti odluku temeljem stanja spisa.

4. II. tužena je na ročištu 01. prosinca 2025. godine priznala tužbu i tužbeni zahtjev te sve činjenične navode.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i II. tužene.

6. Odredbama čl. 70 i 71 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ) propisano je da se očinstvo, ako nije utvrđeno presumpcijom bračnog očinstva ili priznanjem, utvrđuje u sudskom postupku, a tužbu između ostalih mogu podnijeti majka i dijete. Temeljem odredbe čl. 383. st.1. ObZ dijete je aktivno legitimirano podnijeti tužbu za utvrđivanje očinstva do 25 godine života.

7. Uvidom u izvadaka iz matice rođenih utvrđeno je da je tužitelj rođen **.**.1993. od majke OP i oca MP. Navedeni upis evidentiran je u Matičnom uredu Maksimir za matično područje Maksimir za 1993 godinu po rednim brojem 1604. Također je utvrđeno da je tužitelj promijenio prezime u IP rješenjem od 15. rujna 2014. te se u pravnom prometu služi s navedenim prezimenom od 19. rujna 2014.

8. Iz izvatka iz matice vjenčanih utvrđeno je da su II. tuženica, OP i MP zaključili brak 24. travnja 1993., a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-507/04 od 22. travnja 2004.

9. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovi broj P Ob- 599/18-7 od 20. ožujka 2019., pravomoćna dana 5. travnja 2019., utvrđeno je da MP nije otac IP, rođenog **.**.1993.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je, kada je imao 20 godina, saznao da je I. tuženik njegov otac, a do tada je mislio da je očuh, s kojim je živio od 1993., njegov otac. godine do 1997. godine. Prije toga vidio je I. tuženika par puta kao majčinog prijatelja. Majka mu je oko 20 rođendana rekla da je I. tuženik njegov otac. Nakon toga dogovorili su zajedničko druženje. Bili su par dana zajedno na Visu. I. tuženik mu je osobno potvrdio da mu je on otac. Od tada do danas više se nisu vidjeli, ali su nastavili kontakt mailom. Primio je 10-ak mailova. Činilo mu se da je dosta hladan u toj komunikaciji i da ne zna kako bi komunicirao. O budućnosti njihovog odnosa nije nudio konkretne odgovore radi čega je podnio tužbu. Tužitelj je upoznao samo I. tuženika, članove njegove obitelji nije upoznao, iako mu je I. tuženik rekao da njegova supruga i kćer znaju za njega, no on je rekao da ne želi da upoznaje članove njegove obitelji, da mu to ne odgovara. Sada se situacija izmijenila, u zadnjih par mjeseci mu se češće javlja. Želi se vidjeti, družiti, čak mu je potvrdio da će doći na ročište, no nije htio ulaziti u komunikaciju kako ne bi rekao nešto krivo i da ne dođe. Cijela komunikacija s njim bila je prožeta njegovim informiranjem o njegovom obrazovanju. Bilo mu je važno da završi određenu srednju školu i dodatno obrazovanje te je on doživio kao da uvjetuje njihov odnos i druženje njegovim završetkom škole i dodatnog obrazovanja.

11. Iz iskaza II. tužene, koja u cijelosti potvrđuje iskaz tužitelja, proizlazi da je I. tuženik uvijek htio biti podrška tužitelju, što god on odlučio raditi, kao moralna i financijska podrška. I. tuženik i ona bili su kratkoj vezi 1992. godine te su bili poslovno povezani. Vrlo brzo I. tuženik premješten je u Ruandu te nije imala s njim moguć kontakt. Kada se dijete rodilo, pokušala je stupiti s njim u kontakt i u tome je uspjela 1999. godine kada ga je zamolila da dođe u Zagreb. Tada mu je rekla da je tužiteljev otac. I. tuženik nije osporavao očinstvo tužitelja i nikada nije tvrdio da on nije njegovo dijete. I. tuženik je češće dolazio nakon 1999. godine u Zagreb. On ima posao takav da je često na terenu. Ona je s I. tuženikom razgovarala o tome da se prizna očinstvo no nisu znali kada je najbolje vrijeme to učiniti u odnosu na razvojne faze djeteta, ali i u odnosu na MP koji je bio upisan kao otac. I. tuženik joj je financijski pomagao za dijete te joj je slao 200 do 250 franaka mjesečno do 20 godine života tužitelja. Ona s I. tuženikom nije dogovorila da će tužitelju reći da mu je on otac. To joj je naprosto samo izletjelo jedan dan. Ona je išla na zajedničko druženje na Vis, no tu se odmaknula kako bi tužitelj i I. tuženik razvili odnos. I nakon toga je nešto bila u kontaktu s I. tuženikom, no htjela je da tužitelj i I. tuženik razviju odnos i nije se htjela u to petljati kako ne bi nešto krivo rekla.

12. Iz izjave I. tuženika proizlazi da je isti upoznat s predmetnim postupkom, da potvrđuje očinstvo te je suglasan i prihvaća da je biološki otac tužitelja kao i da se isti od 2014. koristi prezimenom IP. Isti se na ročištu održanom dana 17. veljače 2026. odrekao prava na saslušanje.

13. Iz naprijed navedenog sud je utvrdio da je tužitelj osoba kojoj je kao otac bio upisan MP, no pravomoćnom presudom ovoga suda utvrđeno je da isti nije otac tužitelja, sijedom čega je tužitelj osoba neupisanog očinstva. Nadalje utvrđeno je da I. tuženik priznaje da je otac tužitelja, a navedeno priznaje i II. tuženica, majka tužitelja. Slijedom navedenoga sud je u cijelosti prihvatio iskaze tužitelja i II. tuženice jer su isti iskazivali suglasno o bitnim činjenicama, te su njihovi iskazi u skladu s navodima I. tuženika te je na osnovi čl. 70., 71., 73., čl. 383. st.1., čl. 388. st.3. ObZ odlučeno kao u izreci pod I.

14. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme donošenja odluke.

15. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku, priznat je trošak u vidu jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 EUR na osnovi Tbr 7/3 OT te daljnje radnje, i to sastava podneska od 11.07.2019., 01.10.2019., 12.06.2020., 31.08.2020., 18.02.2021., 10.06.2021., 22.12.2023., 20.09.2024., 16.04.2025. i 04.12.20215. te zastupanja na ročištu 04.06.2020., 01.12.2025. i 17.02.2026. svaki po 100 bodova na osnovi Tbr 7/3 OT, a uzevši u obzir Tbr 54 OT, što ukupno iznosi 1.700,00 EUR uvećano za trošak PDV-a od 25 % koji iznosi 425,00 EUR, što ukupno iznosi 2.125,00 EUR. Navedenom trošku pribrojen je trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču za prijevod uz podnesak od 02.11.2018., 01.10.2019., 12.06.2020., 31.08.2020., 10.06.2021., 16.04.2025. i 04.12.2025. što ukupno iznosi 495,73 EUR. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.620,73 EUR te je na osnovi čl. 157. u svezi s čl. 154. st.1 i čl. 155. ZPP te čl. 366. ObZ-a odlučeno kao u izreci presude pod II. Stav je ovoga suda da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti obzirom je I. tuženik bio upoznat s činjenicom da tužitelj želi da se utvrdio očinstvo I. tuženika te I. tuženik nije pokazivao interes za rješenje navedenog pitanja izvan sudskog postupka radi čega je tužitelj bio primoran pokrenuti predmetni postupak. Kao nepotrebnim za vođenje postupka ocijenjen je podnesak od 07.12.2023. kojim je zatraženo produljenje roka za dostavu podataka. U odnosu na II. tuženicu tužitelj ne traži naknadu troškova parničnog postupka.

16. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona i čl. 29 st. 2 ZOO-a., te su iste dosuđene tužitelju od 27. ožujka 2026. godine do isplate.

U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

I. tuženik po punomoćnici

II. tužena

Matični ured rođenih Medveščak - po pravomoćnosti