Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-44/2024-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću u pravnoj stvari tužitelja GS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Lovačka udruga "Suhopolje" iz Suhopolja, Trg sv. Terezije 10, OIB: 27410712270, zastupano po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA „Suhopolje“ SUHOPOLJE, Suhopolje, Trg sv. Terezije 10, OIB: 27410712270 da tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 2.996,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana 12. prosinca 2023. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva u kojem se potražuju zatezne kamate u razlici od dosuđenih kamata počev od 12. prosinca 2023., do zatraženih od 1. rujna 2023.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.666,90 € zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja presude ( 27. ožujka 2026.) pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj IS iz [adresa], podnio je putem svojih punomoćnika dana 12. travnja 2024. tužbu protiv tuženika Lovačke udruge Suhopolje iz Suhopolja, radi naknade štete.

1.1. U tužbi i tijekom postupka, tužitelj navodi da je 1. rujna 2023. u 03,40 h upravljao vozilom Ford Tranzit županijskom cestom broj 4022 iz pravca Rezovca u pravcu mjesta Borova, te je dolaskom na 120 m istočno od zadnje kuće u [adresa], na nenaseljenom dijelu ceste došlo do udara prednjim lijevim bočnim dijelom automobila u divlju svinju koja je na kolnik županijske ceste istrčala iz putnog jarka sa sjeverne strane nailazeći vozaču s njegove lijeve strane. Nakon udara divljač je odbačena u putni jarak sa sjeverne strane kolnika gdje je i uginula.

1.2. Tužitelj navodi da je štetni događaj prijavio Hrvatskom lovačkom savezu kao krovnoj organizaciji tuženika, te su procjenitelji izašli i popisali oštećenja i sačinili izvid štete koja je procijenjena na iznos od 2.700,00 € od čega je HLS priznao ali nikad isplatio štetu od 1.860,20 €, što tužitelj smatra nedovoljnim. Tužitelj navodi da se sa zahtjevom za mirno rješenje spora 1. prosinca 2023. obratio tuženiku na koji zahtjev nije odgovoreno.

1.3. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom bi naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 2.700,00 €.

1. 4. Tijekom postupka a nakon vještačenja, tužitelj podneskom od 26. studenog 2025. precizira zahtjev na iznosu od 2.966,58 €, sa zateznom kamatom od dana nastanka štete odnosno 1. rujna 2023., a koje preinačenje je sud dopustio, nalazeći opravdanim da stranka precizira iznos nakon vještačenja, a isto ne izaziva odugovlačenje postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da nije lovoovlaštenik na području na kojem se štetni događaj dogodio, odnosno u naseljenom mjestu Rezovac , ističe da je jedinica lokalne samouprave za naseljeno mjesto dužna izraditi program zaštite divljači, te stoga jedinica lokalne samouprave za područje PZD-a ima status lovoovlaštenika. Nadalje, tuženik ističe kako Zakon o lovstvu kao lex specijalis derogira primjenu Zakona o obveznim odnosima kao općeg propisa temeljem kojeg je divljač dobro od interesa za RH ( ustavna kategorija) sukladno odredbi čl. 4. Zakona o lovstvu, te se poziva i na mišljenje Visokog Trgovačkog suda izraženo u odluci Pž-3870/2022-2 od 6. studenog 2023. po kojem divljač nije i ne može biti opasna stvar.

2. 1. Nadalje, tuženik navodi da sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta , te gustoći prometa, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu i znaku ( čl. 51. )

2. 2. Kako je mjesto naleta bilo označeno prometnim znakom " divljač na cesti" tuženik ističe prigovor isključive, a podredno podijeljene odgovornosti vozača za predmetni štetni događaj. Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, te traži troškove postupka sukladno specificiranom troškovniku.

3. Tijekom postupka među strankama nije sporno da je tužitelj 1. rujna 2023. u 03,40 h upravljao vozilom marke Ford Tranzit iz pravca Rezovca u pravcu Borove, te je na nenaseljenom dijelu 120 m istočno od posljednje kuće u [adresa] došlo do udara prednjim lijevim bočnim dijelom vozila u divlju svinju koja je na kolnik županijske ceste istrčala iz putnog jarka sa sjeverne strane.

3. 1. Nije sporno niti da je na vozilu tužitelja nastala šteta.

4. Sporno je, postoji li odgovornost tuženika LU Suhopolje, visina štete, te eventualni doprinos tužitelja nastanku, odnosno povećanju štete.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u dopis Hrvatskog lovačkog saveza sa procjenom štete i priloženom dokumentacijom ( str. 6-16) potvrda o prijavi događaja ( str. 17-18), zapisnik o ispitivanju o prisutnosti alkohola, opojnih droga i dr. ( str. 19), karta lovišta ( str. 20), dopis Upravnog odjela za gospodarstvo i poljoprivredu s kartom lovišta ( str. 55), dokumentacija dostavljena od MUP-a sa situacijskim planom, potvrdom o privremenom oduzimanju vozila i fotodokumentacijom ( str. 57-75), dopis Hrvatskog lovačkog saveza sa izvidom štete ( str. 86-87), ugovor o zakupu lovišta ( str. 95-98), nalaz i mišljenje vještaka ( str. 110-117), nalaz i mišljenje o šteti Dekra Croatia d.o.o. ( str. 128-163) očitovanje vještaka ( str. 166), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AS, SS, ĆS ( str. 89-91), tužitelja GS ( str. 106-107), vještaka Marija Pažina ( str. 1079.

6. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Ocjenjujući dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu našao vjerodostojnom, a vjerodostojnost dokumentacije stranke nisu osporavale.

8. 1. Tako je uvidom u kartu lovišta (str. 56), utvrđeno, da državna cesta kojom se kretao tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja predstavlja granicu dva lovišta, te se lovište tuženika nalazi sjeverno od ceste i obuhvaća područje od kuda je divljač došla.

8. 2. Iz službene bilješke MUP-a i situacijskog plana proizlazi da je u vrijeme nastanka štete kolnik bio suh, noć je bila vedra, a vidljivost dobra. Javna rasvjeta na mjestu štetnog događaja ne postoji, a brzina je ograničena prometnim znakom na 70 km/h, prije mjesta nezgode postoji znak upozorenja „divljač na cesti“. Sa sjeverne strane kolnika nalazi se putna bankina širine 0,5 m, iza koje se nalazi zelena površina širine 1,00m, te putni jarak širine 2m.

8. 3. Iz dokumentacije Hrvatskog lovačkog saveza vidljivo je da su nakon izvida štete popisana sva oštećenja.

8. 4. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka AS, SS i ĆS , sud je ove iskaze našao životnim i logičnim, pa stoga i vjerodostojnim. Pa tako svjedok AS dugogodišnji član Lovačke udruge, u svom iskazu navodi da je cesta granica lovišta, te se lovište tuženika nalazi sjeverno od ceste. Nema neposrednih saznanja o štetnom događaju, već je došao pokupiti mrcinu svinje koja je bila sjeverno od ceste odnosno na strani gdje je lovište tuženika, da je leš životinje bio na drugoj strani ceste ne bi ga preuzeo. Riječ je o divljoj svinji koja je bila stara dvije godine, težine između 86 i 90 kg. Navodi kako nitko nije osporavao da je riječ o divljači tuženika, no to mjesto gdje je pokupio lešinu nije lovište, kao niti cesta, niti 300 m od ceste, niti je bilo lova 14 dana prije štetnog događaja, a niti poslije. Smatra da divljač nema stanište u lovištu tuženika, već na to područje dolaze radi hranjenja po noći.

8. 5. Ovom iskazu suglasan je iskaz svjedoka SS, koji iskazuje da lovište tuženika počinje odmah nakon naselja Lanište i nalazi se sjeverno od ceste, dok je južno o ceste lovište LU Prigorje, a na samom mjestu gdje se dogodio šetni događaj nije dozvoljen lov, obzirom da je lov dozvoljen na udaljenosti većoj od 300 m od naselja.

8.6 u iskazu HS pojavljuje se jedna nelogičnost koja je po mišljenju suda više jezična nego činjenična. Naime svjedok iskazuje da je sjeverno od ceste lovište tuženika, a u drugom dijelu da mjesto gdje je pokupio mrcinu životinje nije lovište. Po mišljenju suda svjedok je pomiješao pojam lovišta i lovnog područja. Naime, po karti lovišta i iskazu svjedoka SS, sjeverno od ceste je lovište tuženika, no uz cestu i 300m od naselja nije lovno područje. O tomu se znatno preciznije izrazio svjedok SS.

8.7. Iz iskaza svjedoka ĆS sud nije dobio relevantna saznanja.

8.8. Tužitelj IS u svom iskazu (str. 107) danom na rekonstrukciji prometne nezgode, pokazao je sudu i vještaku mjesto kontakta vozila i divljači, uz moguće odstupanje od metar ili dva. Navodi da se kretao brzinom od 60 km/h, a kontakt je bio na prednjoj lijevoj strani vozila, branika i fara. Račune za popravak vozila nema, a isto je popravljao kod raznih majstora, te ga nakon popravka prodao. Morao je popravljati klimu što se nije vidjelo odmah. Popravak ga je koštao negdje oko 2.800,00 €. Prije udara vidio je divljač kada je bila na bankini s njegove lijeve strane, iako je kočio nije mogao izbjeći udar. Ovaj iskaz sud je našao vjerodostojnim osim u dijelu gdje iskazuje da se kretao brzinom od 60 km/h, obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je brzina kretanja njegova vozila bila 65 km/h.

8. 9. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila US dipl. ing., sud je našao stručnim, objektivnim, te izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine. U svom je nalazu, na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu , bilješke policije, skici mjesta nezgode i oštećenja osobnog automobila, te podataka koje je prikupio na rekonstrukciji, utvrdio, da se divlja svinja kretala iz pravca sjevera preko kanala, zelene površine i bankine približnom brzinom od 25 km/h. Vozač osobnog vozila mogao je uočiti divlju svinju na udaljenosti od 10,11m, od mjesta sudara pri brzini od 65 km/h u tom je trenutku započeo s kočenjem, a zaustavni put je iznosio 36,33m. Raspoloživo vrijeme za reakciju bilo je 0,56 sekundi, a vrijeme reakcije vozača i vozila iznosi 1,0 sek., što znači da je sudar bio neizbježan. Da se vozilo kretalo brzinom od 29,30 km/h (kod raspoloživog zaustavnog puta od 10,11 m) i svakom manjom brzinom, mogao bi izbjeći sudar

8.10. Uzimajući u obzir oštećenja na vozilu, vještak je visinu štete utvrdio sa 4.445,44 €, što je više nego vrijednost ostatka vozila nakon šetnog događaja, slijedom čega zaključuje da je na vozilu nastupila totalna šteta. Vrijednost vozila na dan nastanka štetnog događaja iznosila je 4.426,37 €, a vrijednost spašenih dijelova (ostatka vozila) iznosi 1.429,69 €. Vještak je visinu štete utvrdio na način da je tržišnu vrijednosti vozila neposredno prije nastanka štete umanjio za vrijednost spašenih dijelova te ista iznosi 2.996,58 €.

8. 11. U dopuni nalaza i mišljenja ( str. 166) vještak se detaljno očitovao na sve prigovore tuženika, pa tako ističe kako je procjenitelj DEKRA CROATIA d.o.o. , (koje se trgovačko društvo bavi stručnom procjenom vrijednosti vozila i izvida šteta), visinu štete utvrdio u većem iznosu no što je to utvrđeno nalazom, kojem tuženik prigovora. Naime, u procjeni DEKRA-e , visina štete je utvrđena u iznosu od 4.542,15 €, dok ne nalazom utvrđena u iznosu od 4.445,44 €. Vještak navodi da je tržišnu vrijednost vozila utvrdio na način da je uzeo u obzir amortizaciju , ponudu i potražnju, a vrijednost spašenih dijelova u postotku od vrijednosti vozila prije nastanka štete. Po nalazu vještaka vrijednost ostatka vozila iznosi 1.429,69 € ( s PDV-om), a po procjeni DEKRE vrijednost ostatka je 979,80 € bez PDV-a ( što bi sa PDV-om iznosilo 1.224,85 €). Nadalje očitujući se na primjedbe tuženika, vještak navodi da se na mjestu prometne nezgode gdje postoji znak " divljač na cesti" od vozača očekuje da vozi brzinom u dopuštenim ograničenjima uz povećanu opreznost (pogled na bankine), te bi prilagođena brzina kretanja bila u skladu s prometnim znakom. Da se vozilo kretalo brzinom većom od 65 km/h, opseg oštećenja na vozilu bio bi veći, a divljač bi bila nađena na većoj udaljenosti od mjesta naleta. Instinktivna reakcija vozača na nalet divljači je kočenje, da je vozač kočio tijekom naleta pokazuje mjesto gdje je vozilo zaustavljeno.

9. Stoga je sud našao relevantnim slijedeće utvrđene činjenice:

- da je do naleta vozila na divljač došlo na nenaseljenom dijelu 120m istočno od zadnje kuće u [adresa],

- da je divljač na cestu istrčala iz putnog jarka sa sjeverne strane ceste, odnosno iz lovišta tuženika,

- da se u vrijeme nastanka štete nije provodio lov, kao niti danima prije toga,

- da prije mjesta naleta postoji znak upozorenja " divljač na cesti" , a brzina je ograničena prometnim znakom na 70 km/h,

- da je u vrijeme naleta noć bila vedra, a kolnik suh, javne rasvjete nije bilo,

- da se tužitelj kretao brzinom od 65 km/h, a nalet bi izbjegao samo da se kretao brzinom od 29,30 km/h ili manjom,

- da je vrijednost vozila na dan nezgode, prije nastanka štete bila 4.426,37 €, a vrijednost ostatka vozila nakon štete 1.429,69 €, odnosno da je visina nastale štete 2.996,58 €,

- da se tužitelj tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, obratio tuženiku 11. prosinca 2023.

10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/2018,32/2019,32/2020), i Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 u daljnjem tekstu ZOO-a).

11. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice sa citiranim odredbama ZOO-a sud je našao utvrđenim sve pretpostavke potrebne za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu na navode tuženika kako Zakon o lovstvu derogira primjenu Zakona o obveznim odnosima i da stoga ne postoji odgovornost tuženika, stajalište je ovoga suda da Zakon o lovstvu kao lex specijalis, nije propisao tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kada se ne provodi lov. Stoga, u takvom slučaju, valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu.

13. Ovakvo shvaćanje suda u skladu je s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. gdje se u obrazloženju navodi da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti ovakvu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da Zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu. Na sudskoj je praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja. I to na način koji neće prevaliti svu odgovornost na građane, već će odštetnu odgovornost za štetu od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način koji će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

14. Dakle, iako je čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano, da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, to ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu, ako se u vrijeme nastanka prometne nezgode nije provodio lov.

15. Tužitelj je vozio brzinom od 65 km/h, dakle ispod ograničenja određenog prometnim znakom, i nije mogao izbjeći sudar jer je divlja svinja izašla iz putnog jarka i lovišta tuženika. U navedenim okolnostima divljač se smatra opasnom stvari.

16. Shvaćanje da je divljač na cesti opasna stvar, suprotno shvaćanju tuženika proizlazi iz životne logike i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/1992 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.

17. Za štetu od opasne stvari njen vlasnik ili onaj tko njome gospodari odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, a u vezi s čl. 76.st. 2. Zakona o lovstvu.

18. Lovoovlaštenik se može osloboditi obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, ako u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a, dokaže da šteta na vozilu potječe od nekakvog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Kako navedene ekskulpacijske okolnosti tuženik nije dokazao, sud našao odgovornost tuženika utvrđenom.

19. Iz karte lovišta (str.56.) na kojoj su vidljive granice lovišta, bilješke MUP-a i iskaza svjedoka koji su članov Lovačke udruge " Suhopolje" odnosno tuženika, sa sigurnošću je utvrđeno da je divlja svinja na cestu 120 m od naselja izašla iz lovišta tuženika.

20. Činjenica da je zbog blizine naselja to bilo na dijelu lovišta na kojem je zabranjen lov, odnosno nelovnom području ne oslobađa tuženika odgovornosti jer tuženik gospodari lovištem i dužan je provoditi zaštitu divljači na cjelokupnom lovištu, kako negovom lovnom tako i nelovnom dijelu. Stoga niti prigovor promašene pasivne legitimacije sud nije našao osnovanim.

21. Što se tiče visine štete ona je u iznosu od 2.996,58 € utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka koji je sud našao stručnim i objektivnim. Vještačenjem utvrđena visina štete samo neznatno odstupa od štete utvrđene procjeniteljima angažiranim od strane Hrvatskog lovačkog saveza. Kako oštećenik ima pravo na punu restituciju (čl. 1090. ZOO-a) tuženik je dužan naknaditi štetu u punom iznosu, bez obzira gdje je i kako kvalitetno vlasnik popravio oštećeno vozilo kao i je li ga uopće popravio.

22. Sud je radi potpune i pravilne primjene materijalnog prava razmatrao i pitanje postojanja doprinosa tužitelja nastanku štete ili njenom povećanju, odnosno postoje li razlozi iz čl. 1092. ZOO-a za razmjerno smanjenje naknade.

23. Obzirom da je tužitelj upravljao vozilom brzinom od 65 km/h, na mjestu na kojem je ograničena brzina od 70km/h u situaciji kada je noć vedra i kolnik suh, a da je od trena kada je stupila svinja na bankinu pa do trenutka sudara sa automobilom proteklo 0,56 sekundi, te bi sudar mogao izbjeći jedino da se kretao brzinom od 29,30 km/h ili manjom, sud nije našao da bi vozač ijednom svojom radnjom doprinio nastanku štete.

24. Temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako tužitelj nije dostavio račune o popravku vozila, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti.

25. Kako je Zahtjev za mirno rješenje spora, tuženik primio 11. prosinca 2023., tužitelju pripadaju zatezne kamate od 12. prosinca 2023., dok je u razlici od zatraženih do dosuđenih kamata riješeno kao u točki drugoj izreke.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a.

26. 1. Obzirom da tužitelj samo u neznatnom dijelu nije uspio u sporu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je dužan naknaditi sve troškove postupka koji su bili nužni i opravdani za vođenje spora, a isti se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku, trošak vještačenja te sudskih pristojbi.

26. 2. Za sastav tužbe punomoćniku tužitelja po tbr. 7. obzirom na vrijednost predmeta spora pripada nagrada od 100 bodova odnosno 200,00 € što sa PDV-om iznosi 250,00 €.

26. 3. Za sastav obrazloženog podneska od 25. lipnja 2024. punomoćniku tužitelja po tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu ; Tarifa ) pripada nagrada od 250,00 €.

26. 4. Za zastupanje na ročištu od 12. rujna 2024. punomoćniku tužitelja po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada od 250,00 €.

26. 5. Za sastav obrazloženog podneska od 9. listopada 2024. punomoćniku tužitelja po tbr. 8 . točka 1. Tarife pripada nagrada od 250,00 €.

26. 6. Za zastupanje na ročištu od 13. svibnja 2025. po tbr. 9. točka 1. Tarife punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 250,00 €, a isto toliko za zastupanje na ročištu od 7. studenog 2025.

26. 7. Za pristup rekonstrukciji prometne nezgode tužitelja na relaciji Trnovitički Popovac-Borova-Trnovitički Popovac, sud je našao zahtjev za naknadu troškova opravdanim u iznosu od 20,00 €, koliko bi iznosili troškovi javnog prijevoza, dok zahtjev punomoćnika za pristup rekonstrukciji na lice mjesta, obzirom na udaljenost od sjedišta suda, sud nije našao osnovanim.

26. 8. Za sastav obrazloženog podneska od 25. studenog 2025. punomoćniku tužitelja pripada nagrada po tbr. 8. točka 1. Tarife od 250,00 € a ista nagrada od 250,00 € pripada mu i za zastupanje na ročištu od 10. ožujka 2026. po tbr. 9. točka 1. Tarife.

26. 9. Dakle ukupan parnični trošak za zastupanje po punomoćniku i trošak prijevoza tužitelja na rekonstrukciju iznosi 2.020,00 €.

26. 10. Kao opravdani i nužni troškovi javljaju se troškovi sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 73,45 € i na presudu u iznosu od 73,45 €, te trošak vještačenja i rekonstrukcije u iznosu od 500,00 €, odnosno ukupno 2.666,90 €, pa je slijedom iznijetog riješeno kao u izreci.

U Virovitici 27.ožujka 2026.

Sudac:

Zoran Mandić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. OD Volić, Ružička & Cabadaj Cafuta, d.o.o. Garešnica

2. Odvjetnik Massimo Činić, Zagreb