Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-877/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužiteljice ČVV, rođ. **.**.1987. u mjestu Havana, Republika Kuba, državljanka Republike Kube, koja je boravila u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3, Kutina, a trenutno nepoznatog boravišta, koju zastupa opunomoćenica Ivana Ena Hemar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Terešak i partneri, pisarnica Zlatar Bistrica, Zagorska 16, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove Republike Hrvatske, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene nejavne i usmene rasprave dana 13. ožujka 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 27. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/6919, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 22. siječnja 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati opunomoćenici Ivani Eni Hemar, odvjetnici u Zlatar Bistrici, Zagorska 16, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.377,00 eura, a u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 7. ožujka 2025. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/6919, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 22. siječnja 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela ČVV, rođena **.**.1987. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube, a kojim su obuhvaćena i njezina djeca: kći ČVVBČŽ, rođena **.**.2006. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube i kći RVVBČŽ, rođena **.**.2019. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube. Prema točki II. izreke, u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja ČVV dužna zajedno sa svojom djecom napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljeni s područja EGP-a.
2. Tužiteljica u tužbi traži da joj se u ovom postupku odobri besplatna pravna pomoć, te u prilogu dostavlja potpisanu suglasnost da ju zastupa pružatelj besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, koja je ovjerena od strane tuženika, kao i vlastoručno potpisanu punomoć i zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći. Nadalje, tužiteljica ističe da pobijano rješenje tuženika iz točke I. ove tužbe, KLASA: UP/I-216-03/23-06/6919, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 22. siječnja 2025., nije na zakonu osnovano te protiv istoga tužiteljica ovom tužbom pokreće upravni spor i pobija isto iz razloga što: u pobijanom rješenju nije pravilo primijenjen zakon, te u postupku koji je prethodio donošenju rješenja nije se postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilni zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, na zahtjevu kojeg je tužiteljica podnijela dana 7. studenog 2024. ista je navela da je Republiku Kubu napustila, jer je njezin suprug sudjelovao na prosvjedu protiv vlade dana 11. srpnja 2021., te je nakon njegova napuštanja zemlje policija jednom tjedno dolazila i pretresala stan, nju prepipavala, a htjeli su njezinu kći, što je ona spriječila, a zbog čega su je udarili, te da se boji za svoj život i život svojih kćeri. Ističe da je notorna činjenica da je predmetni prosvjed jedan od najvećih prosvjeda na Kubi u posljednjih 30-ak godina, u kojem je sudjelovao velik broj ljudi, od kojih su neki nestali, neki pretučeni, osuđeni, odnosno u kojima se kažnjavalo prosvjednike brutalno. Nadalje, tužiteljica je navela da je ekonomska situacija na Kubi jako loša za sve stanovnike, da su ljudi izašli na ceste, zato jer nisu imali struje, tužiteljica i njezina obitelj nisu imali dovoljno sredstava za život, i često im je novce posuđivala sestra od supruga. Tuženik sam navodi i potvrđuje ove navode tužiteljice, a tužiteljica navodi kako je zbog suprugova uhićenja prodala zajedničku nekretninu za 4.000,00 USD, te kako su ista sredstva iskoristili da bi se spasili od ulaska policije jednom tjedno u njihovu nekretninu, zlostavljanje tužiteljice, njezina supruga i kćeri, te su u predmetnom Prihvatilištu i tužiteljica i njezin suprug, a i njihove kćeri izvršili asimilaciju, na način da oboje znaju pričati hrvatski, suprug je zaposlen, tužiteljica je bila zaposlena na poslovima nadogradnje noktiju u AS-PROMET d.o.o. od 11. travnja 2024. do 11. kolovoza 2024., malodobna kćer ide u vrtić, te supružnici uredno podmiruju troškove vrtića, te brinu o kćerima, slijedom čega su svi navodi tuženika neosnovani. Suprotno navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja, tužiteljica napominje kako jesu ispunjeni uvjeti iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ( "Narodne novine", broj: 70/15, 127/17. i 33/23. - dalje u tekstu: ZMPZ). Tužiteljica smatra da je tuženik potpuno zanemario činjenicu da tužiteljica dolazi s obitelji koja je skoro pa u potpunosti asimilirana u Republici Hrvatskoj, da postoji opravdana bojazan da će se zbog sudjelovanja supruga na prosvjedima prilikom povratka na Kubu vršiti svojevrsna odmazda, da su navodi o policijskoj brutalnosti u istoj zemlji istiniti, ujedno da tužiteljica ne može živjeti dostojanstven život u zemlji u kojoj nedostaju osnovne namirnice, te zanemaruje okolnosti koje sam navodi u svezi Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik nije cijenio iskaz tužiteljica u dijelu u kojem je navela da su je udarili policajci nakon što je kćer pokušala obraniti od prepipavanja istih i da isto predstavlja seksualno zlostavljanje. Naime, u spisu predmeta nema niti jednog dokaza, pa čak niti indicija da bi tužiteljica iznijela krive navode koji se ne temelje na činjenicama koje su neistinite ili prijevarne, budući da isti sustavno iskazuje diskriminaciju koja se temelji na osnovi ekonomske krize, nestašice hrane i seksualnog zlostavljanja žena te policijske brutalnosti. Konačno, pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje koje je utemeljeno na konkretnom pravnom supstratu već samo na hipotetskoj i pretpostavljenoj, a ne stvarnoj situaciji tužiteljice, te prepisivanju odredbi Home Office i GOV.UK-a bez provođenja testa razmjernosti i ocjene okolnosti koje se odnose baš na tužiteljicu, a ne općenitih okolnosti. Zaključno tužiteljica ističe da tuženik nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je neosnovano svojim rješenjem odbio zahtjev tužiteljice i njezinih kćeri za međunarodnu pravnu zaštitu
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/6919, URBROJ: 511-01-212-25-13 od 22. siječnja 2025. godine, te naloži tuženiku da tužiteljici i kćerima prizna pravo na međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i da naloži tuženiku da pružatelju pravne pomoći naknadi troškove zastupanja tužiteljice.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako tužiteljica u tužbi navodi da tuženik nije uvažio činjenicu da tužiteljica i njezina djeca ispunjavaju uvjete iz članka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužiteljica je u tijeku postupka svoje razloge napuštanja zemlje podrijetla vezala uz suprugove. Tuženik napominje da je prema izjavi tužiteljice, suprug RVV (UP/I-216-03/23-06/6918) sudjelovao na prosvjedu 11. srpnja 2021. godine, a tužiteljica je zajedno s djecom napustila zemlju podrijetla tek 7. studenog 2023. godine, što dokazuje s obzirom na protok vremena i na činjenicu da u zemlji podrijetla nije prijavila prijetnje, niti zatražila zaštitu, te iste nije potkrijepila dokazima. Također, ističe da se iskaz tužiteljice i njezinoga supruga u bitnim detaljima razlikuju. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica zajedno sa suprugom i djecom zatečena od strane policijskih službenika 3. travnja 2023. godine u nelegalnom boravku u Republici Hrvatskoj, te je tek potom izrazila namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, a premda je upoznata da do okončanja postupka treba ostati u Republici Hrvatsku, istu su napustili i uputili su se u ciljanu zemlju Europske Unije, konkretno u Republiku Austriju, gdje je podnijela zahtjev za azil i tek nakon što je vraćena po dublinskom postupku 23. listopada 2023. godine zadržava se u Republici Hrvatskoj. Nadalje, razvidno je iz iskaza tužiteljičina supruga koji je zemlju podrijetla napustio 16. listopada 2021. godine, a potom se uputio u ciljanu zemlju, konkretno u Kraljevinu Španjolsku, ali je zatečen u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj , te mu je Policijska postaja Vukovar uručila rješenje o povratku, broj: 511-15-07/5-UP/I- 191/21 s rokom napuštanja EGP-a od 7 dana. Ocjenjeno je da je opća loša situacija u zemlji podrijetla glavni razlog napuštanja zemlje podrijetla, a što nisu elementi koji ispunjavaju uvjete za priznavanje azila iz članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti kao niti priznavanja supsidijarne zaštite prema članku 21. istoga Zakona. Tuženik traži da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis, kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/6919, URBROJ: 511-01-212-25- 13 od 22. siječnja 2025. godine (stranica 6-11 spisa), zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 25. veljače 2025. godine (stranica 12-14 spisa), službene bilješke o samovoljnom napuštanju Prihvatilišta, bez prijave novog boravišta za tužiteljicu i njezinu djecu (stranica 42-45 spisa), zapisnik tuženika od 20. studenog 2024. godine i zapisnik tuženika povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tražiteljice od 7. studenog 2023. godine, potvrdu o stjecanju prava na rad od strane tužiteljice od 28. veljače 2024. godine, izjavu o imovinskom stanju tražiteljice međunarodne zaštite od 7. studenog 2023. godine, te službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 3. travnja 2023. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. siječnja 2025. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnijela ČVV, rođena **.**.1987. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube, a kojim su obuhvaćena i njezina djeca: kći ČVVBČŽ, rođena **.**.2006. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube i kći RVVBČŽ, rođena **.**.2019. u mjestu Havana, država Republika Kuba, državljanka Republike Kube. Prema točki II. izreke, u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja ČVV dužna zajedno sa svojom djecom napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljeni s područja EGP-a. Naime, ČVV (u daljnjem tekstu: tražiteljica) dana 7. studenog 2023. godine podnijela je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, Sisačka 3 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište Kutina), u kojem je navela da je državljanka Republike Kube, te drugih državljanstva nema. Zahtjevom su obuhvaćene i njezine kćeri. Tražiteljica je u bitnome navela da je zemlju podrijetla napustila zbog toga što je njezin suprug sudjelovao na prosvjedu protiv vlade 11. srpnja 2021. godine, te je nakon njegova napuštanja zemlje podrijetla policija svaki tjedan dolazila i pretresala stan, „prepipavala nju", a htjeli su i njenu kćer, što je ona spriječila, pa su ju udarili. Na okolnosti povratka izjavila je da se boji za život svoje djece i sebe. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tražiteljica međunarodne zaštite je saslušana na zapisnik 20. studenog 2024. godine prilikom čega je objasnila svoje navode o identitetu i dodatno pojasnila razloge traženja međunarodne zaštite. Tražiteljica je na zahtjevu 7. studenog 2023. godine navela da je zemlju podrijetla napustila zbog toga što je njezin suprug sudjelovao na prosvjedu protiv vlade 11. srpnja 2021. godine, te je nakon njegova napuštanja zemlje podrijetla policija svaki tjedan dolazila i pretresala stan, "prepipavala nju", a htjeli su i njenu kćer, što je ona spriječila pa su ju udarili. Na okolnosti povratka izjavila je da se boji za život svoje djece i sebe. Na saslušanju dana 20. studenog 2024. godine tražiteljica je potvrdila razloge napuštanja zemlje podrijetla te izjavila da su njezini problemi nastali zbog problema koje je imao njezin suprug RVV (UP/1-216-03/23-06/6918), ali je dijelom izmijenila iskaz. Na saslušanju tražiteljica je izjavila da je situacija na Kubi općenito loša za sve stanovnike, i prije i nakon prosvjeda, ljudi su izašli na ulice zbog toga što nisu imali struje. Također, izjavila je da za vrijeme življenja u zemlji podrijetla nisu imali dovoljno sredstava za život, te da im je često novac slala suprugova sestra. S obzirom na to da je suprug tražiteljice neizravno, očito nesvjesno, otkrio da je to opće nezadovoljstvo ekonomskom situacijom, razlog njegovog napuštanja zemlje podrijetla, zaključuje se da je i tražiteljica iz istoga razloga napustila zemlju podrijetla. Izvješća govore o tadašnjem stanju na Kubi sljedeće: Kuba se trenutačno tada nalazila u najvećoj ekonomskoj krizi još od one koja je izbila nakon raspada SSSR-a, došlo je do naglog širenja korona virusa, prosvjednici su poručivali kako su se pojavile nestašice osnovnih namirnica. Tužiteljica je izjavila na zahtjevu da je zemlju podrijetla legalno napustila dana 20. prosinca 2021. godine, te da im je ciljana zemlja bila Ruska Federacija. Na saslušanju je izjavila da im je cilj bilo doći u Europu, konkretno u Republiku Hrvatsku. Uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno je da je tražiteljica, zajedno sa suprugom RVV, ilegalno ušla u Republiku Hrvatsku, te su dana 3. travnja 2023. godine zatečeni od strane policijskih službenika u nelegalnom boravku u Republici Hrvatskoj, te su tek tada izrazili namjeru za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, te upućeni da se jave u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište), a dana 4. travnja 2023. godine sukladno sporazumu Europske unije i Republike Srbije poslan je zahtjev za readmisiju. lako je tijekom postupka tražiteljica upoznata s obvezom da ostane na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova, utvrđeno je da je tražiteljica dana 6. travnja 2023. godine samovoljno napustila Prihvatilište, nakon čega se više nije vratila niti je prijavila promjenu boravišta na području [adresa] u zakonski predviđenom roku. Utvrđeno je da je tražiteljica boravila u [adresa] gdje je podnijela zahtjev za azil, isti je odbijen, te je sukladno dublinskom postupku vraćena dana 23. listopada 2023. godine, pa se iz svega zaključuje da međunarodna zaštita nije zatražena iz razloga navedenih u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već iz razloga sekundarne migracije prema drugoj državi članici Europske Unije. S obzirom da ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla prema međunarodnim i nacionalnim pozitivnim propisima nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite, ove razloga tuženik nije dalje razmatrao. Sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. ZMPZ, tuženik je zahtjev odbio, jer tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona. Analizom izjava tražiteljice koje su ocijenjene vjerodostojnima, procjenom budućeg rizika i u skladu s prethodno citiranim izvješćima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Odnosno, nije utvrđeno da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražiteljica suočila s proganjanjem na temelju njezine rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će strankinja povratkom u zemlju podrijetla biti izložena ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti ti kojima se tražiteljica nalazi. S obzirom na opće okolnosti, Human Rights Watch navodi da kubanska vlada nastavlja suzbijati i kažnjavati sve oblike neslaganja i javne kritike i da u isto vrijeme, Č nastavljaju trpjeti tešku gospodarsku krizu koja utječe na njihova socijalna i ekonomska prava. Međutim, tražiteljica nije imala nikakvih problema s vlastima, niti je javno kritizirala vlast. Utvrđujući osobne okolnosti tražiteljice, tuženik nije našao razloge koji bi ukazivali da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđen postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljičinom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjana shodno članku 20. ZMPZ, jer opisani pritisci i diskriminacija od strane tužiteljice ne mogu biti ocijenjeni kao dovoljno ozbiljni po svojoj prirodi ili ponavljanju da bi predstavljali ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava. Jer, tužiteljica u tužbi navodi da sustavno iskazuje diskriminaciju koja se temelji na osnovi ekonomske krize, nestašice hrane i seksualnog zlostavljanja žena, te policijske brutalnosti. Pri tome je potrebito napomenuti da je tužiteljica u tijeku postupka svoje razloge napuštanja zemlje podrijetla vezala uz suprugove razloge , a koji su se odnosili na suprugovo sudjelovanje na prosvjedu 11. srpnja 2021. godine, koji se održao diljem Kube, budući da su ljudi izašli prosvjedovati zbog pogoršanja ekonomske i društvene situacije u zemlji. Prema osobama, koje su bile uključene u događanja 11. i 12. srpnja 2021. godine, bila je primijenjena represija, pri čemu je bilo uhićeno više od 1400 osoba, a 790 ih je optuženo u svezi s tim događajima. Izrečene su stroge zatvorske kazne, a neki su dobili zatvorske kazne u trajanju do 30 godina. Iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljičin suprug nije bio optužen u svezi ovih događaja, te je legalno napustio Kubu dana 16. listopada 2021. godine. Također, isti je po navedenim događanjima počeo raditi i prodavati pizze. Nadalje, tužiteljica je napustila Kubu sa svojom djecom, i to avionom iz Veradera do Moskve, dana 20. prosinca 2021. godine, a nakon što je prodala kuću u dogovoru sa svojim suprugom. Stoga su neuvjerljivi i nevjerodostojni iskazi tužiteljice o brutalnosti policije prilikom pretresa njihovog obiteljskog doma. Također, nema prepreke povratku tužiteljice na Kubu, budući da ista nije imala nikakvih problema pri odlasku iz zemlje podrije tla, jer je ista legalno napustila Kubu, s time da su u zemlji podrijetla ostali tužiteljičini roditelji, sestra i mali nećaci, te nitko od obitelji nije imao, a niti ima problema s vlastima ili trećim osobama. Nema valjanih razloga koji bi ukazivali da će se tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nadalje, nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tužiteljičinom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Točka II. izreke presude temelji se na članku 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine", broj: 140/15. i 155/22.). Naime, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužitelj ice proizlazi iz Izjave o imovinskom stanju tužiteljice kao tražiteljice međunarodne zaštite od 7. studenog 2023. godine, odnosno činjenice da ista ne raspolaže novčanim sredstvima ili stvarima, odnosno ne posjeduje novčana sredstva i imovinu, te nije u mogućnosti za vrijeme boravka u RH doći do takvih sredstava. Nadalje, odluka o besplatnoj pravnoj pomoći tužiteljice proizlazi i iz priloženog zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći od 25. veljače 2025. godine, s time da za točnost podataka iz tog zahtjeva tužiteljica snosi materijalnu i kaznenu odgovornost.
11. Točka III. izreke temelji se na članku 9. Pravilnika, u vezi s Tbr. 27. , Tbr. 49. i Tbr. 50. točke 3. Odvjetničke tarife, pa dosuđeni trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.377,00 eura, obuhvaća sastav tužbe – 500,00 eura, zastupanje na ročištu dana 13. ožujka 2026. godine – 500,00 eura, PDV – 250,00 eura, te putnih troškova od 26. veljače 2025. - 127,00 eura.
U Zagrebu 27. ožujka 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
DNA:
1. Odvjetnica Ivana Ena Hemar, [adresa] Zlatar Bistrica, Zagorska 16
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
