Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1007/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić, u pravnoj stvari tužiteljice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3 A, zastupanog po punomoćniku Damir Metelko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 28. siječnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe članka 8. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103016466, od 06. lipnja 2006. godine, koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem: OU-1052/2006, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 i tužiteljice ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji dio odredbe glasi: "Kamatna stopa je promjenjiva.." te odredba članka 8. stavka 2. istog Ugovora, a koja odredba glasi: ''Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u sladu s važećim odlukama Banke.''

II-Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.304,95 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

na iznos od 23,42 € od 11.02.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,40 € od 10.03.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,38 € od 07.04.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,36 € od 08.05.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,34 € od 12.06.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,32 € od 08.07.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,29 € od 12.08.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,28 € od 05.09.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,25 € od 07.10.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,23 € od 07.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,21 € od 10.12.2008. godine do isplate,

na iznos od 23,18 € od 09.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 23,16 € od 10.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 23,13 € od 10.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 23,10 € od 08.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 39,05 € od 11.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 39,00 € od 05.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,97 € od 10.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,93 € od 10.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,88 € od 10.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,84 € od 07.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,80 € od 09.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,76 € od 07.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 38,71 € od 11.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,67 € od 08.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,63 € od 13.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,59 € od 09.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,53 € od 10.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,49 € od 09.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,45 € od 09.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,40 € od 04.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,36 € od 07.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 38,31 € od 07.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 27,24 € od 08.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 27,21 € od 07.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 27,17 € od 05.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 27,14 € od 08.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 27,09 € od 07.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 27,06 € od 08.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 27,02 € od 02.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 13,97 € od 09.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 13,94 € od 07.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 13,92 € od 10.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 13,90 € od 07.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 13,87 € od 10.10.2011. godine do isplate,

sve po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godišnje po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. godine do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022. godine do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50 % godišnje, od 01.07.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 7,5% godišnje, od 01.07.2024. godine do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, a od 01.01.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

III-Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka dio odredbe članka 7. stavak 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103016466, od 06. lipnja 2006. godine, koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem: OU-1052/2006, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 i tužitelja ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (CHF) u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja''. IV-Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos u visini od 6.680,92 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

na iznos od 0,10 € od 01.09.2006. godine do isplate,

na iznos od 8,84 € od 07.11.2008. godine do isplate,

na iznos od 17,73 € od 09.01.2009. godine do isplate,

na iznos od 21,04 € od 10.02.2009. godine do isplate,

na iznos od 30,17 € od 10.03.2009. godine do isplate,

na iznos od 17,76 € od 08.04.2009. godine do isplate,

na iznos od 16,73 € od 11.05.2009. godine do isplate,

na iznos od 16,31 € od 05.06.2009. godine do isplate,

na iznos od 15,00 € od 10.07.2009. godine do isplate,

na iznos od 10,12 € od 10.08.2009. godine do isplate,

na iznos od 14,26 € od 10.09.2009. godine do isplate,

na iznos od 11,15 € od 07.10.2009. godine do isplate,

na iznos od 12,11 € od 09.11.2009. godine do isplate,

na iznos od 14,70 € od 07.12.2009. godine do isplate,

na iznos od 21,04 € od 11.01.2010. godine do isplate,

na iznos od 24,71 € od 08.02.2010. godine do isplate,

na iznos od 25,40 € od 13.03.2010. godine do isplate,

na iznos od 32,36 € od 09.04.2010. godine do isplate,

na iznos od 37,85 € od 10.05.2010. godine do isplate,

na iznos od 45,98 € od 09.06.2010. godine do isplate,

na iznos od 56,74 € od 09.07.2010. godine do isplate,

na iznos od 47,49 € od 04.08.2010. godine do isplate,

na iznos od 71,19 € od 07.09.2010. godine do isplate,

na iznos od 63,12 € od 07.10.2010. godine do isplate,

na iznos od 57,67 € od 08.11.2010. godine do isplate,

na iznos od 74,22 € od 07.12.2010. godine do isplate,

na iznos od 91,62 € od 05.01.2011. godine do isplate,

na iznos od 82,57 € od 08.02.2011. godine do isplate,

na iznos od 79,65 € od 07.03.2011. godine do isplate,

na iznos od 73,04 € od 08.04.2011. godine do isplate,

na iznos od 79,03 € od 02.05.2011. godine do isplate,

na iznos od 103,40 € od 09.06.2011. godine do isplate,

na iznos od 107,98 € od 07.07.2011. godine do isplate,

na iznos od 173,91 € od 10.08.2011. godine do isplate,

na iznos od 114,25 € od 07.09.2011. godine do isplate,

na iznos od 101,47 € od 10.10.2011. godine do isplate,

na iznos od 99,22€ od 08.11.2011. godine do isplate,

na iznos od 98,01 € od 08.12.2011. godine do isplate,

na iznos od 107,06 € od 09.01.2012. godine do isplate,

na iznos od 113,51 € od 08.02.2012. godine do isplate,

na iznos od 113,22 € od 08.03.2012. godine do isplate,

na iznos od 110,07 € od 10.04.2012. godine do isplate,

na iznos od 112,44 € od 08.05.2012. godine do isplate,

na iznos od 114,76 € od 11.06.2012. godine do isplate,

na iznos od 110,73 € od 12.07.2012. godine do isplate,

na iznos od 111,56 € od 10.08.2012. godine do isplate,

na iznos od 103,31 € od 13.09.2012. godine do isplate,

na iznos od 106,42 € od 09.10.2012. godine do isplate,

na iznos od 111,93 € od 10.11.2012. godine do isplate,

na iznos od 110,48 € od 09.12.2012. godine do isplate,

na iznos od 112,00 € od 07.01.2013. godine do isplate,

na iznos od 106,81 € od 11.02.2013. godine do isplate,

na iznos od 103,47 € od 11.03.2013. godine do isplate,

na iznos od 112,57 € od 08.04.2013. godine do isplate,

na iznos od 106,04 € od 07.05.2013. godine do isplate,

na iznos od 98,39 € od 11.06.2013. godine do isplate,

na iznos od 99,27 € od 12.07.2013. godine do isplate,

na iznos od 100,50 € od 14.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 0,03 € od 21.08.2013. godine do isplate,

na iznos od 102,42 € od 09.09.2013. godine do isplate,

na iznos od 0,21 € od 01.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 106,48 € od 14.10.2013. godine do isplate,

na iznos od 108,14 € od 10.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 0,08 € od 21.11.2013. godine do isplate,

na iznos od 108,27 € od 03.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 0,004 € od 21.12.2013. godine do isplate,

na iznos od 105,99 € od 10.01.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,004 € od 21.01.2014. godine do isplate,

na iznos od 96,45 € od 07.02.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,01 € od 21.02.2014. godine do isplate,

na iznos od 97,68 € od 06.03.2014. godine do isplate,

na iznos od 95,84 € od 07.04.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,01 € od 22.04.2014. godine do isplate,

na iznos od 94,38 € od 12.05.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,02 € od 21.05.2014. godine do isplate,

na iznos od 93,99 € od 09.06.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,06 € od 01.07.2014. godine do isplate,

na iznos od 95,12 € od 08.07.2014. godine do isplate,

na iznos od 98,91 € od 11.08.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,08 € od 21.08.2014. godine do isplate,

na iznos od 99,02 € od 11.09.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,27 € od 22.09.2014. godine do isplate,

na iznos od 98,99 € od 07.10.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,02 € od 01.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 102,79 € od 10.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,03 € od 21.11.2014. godine do isplate,

na iznos od 103,93 € od 08.12.2014. godine do isplate,

na iznos od 0,02 € od 22.12.2014. godine do isplate,

na iznos od 104,16 € od 12.01.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,004 € od 21.01.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 10.02.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,001 € od 21.02.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 12.03.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,001 € od 01.04.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 13.04.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,001 € od 01.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 08.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,001 € od 09.05.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 11.06.2015. godine do isplate,

na iznos od 0,001 € od 23.06.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 13.07.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 12.08.2015. godine do isplate,

na iznos od 104,38 € od 14.09.2015. godine do isplate,

sve po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od. 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godišnje po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. godine do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022. godine do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49%, od 01.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50 % godišnje, od 01.07.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi od 7% godišnje, od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 7,5% godišnje, od 01.07.2024. godine do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, a od 01.01.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V-Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužiteljici ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.762,52 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 6,15% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja tražbine i to za iznose od 255,18 eur i 1.205,15 eur, sve sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 29. srpnja 2022., navodi da je s tuženikom sklopila 6. lipnja 2006. godine Ugovor kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5103016466, koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke pod brojem: OU-1052/2006, a stranke kojega Ugovora su ZE, [adresa] (ranije s adresom: Rijeka, Porečka 86), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita, te banka, ovdje tuženik, kao kreditor.

2.Člankom 8. Ugovora kreditu određeno je da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4.750% godišnje te se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.Člankom 16. stavkom 7. Ugovora o kreditu određena je nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

4.Tužiteljici je bio ponuđen ugovor o kreditu isključivo u valuti CHF (švicarski franak), kao najpovoljniji. O ugovorenoj valuti CHF -švicarski franak, kao ni o kamatnoj stopi, nije se pojedinačno pregovaralo, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirao tuženik, slijedom čega tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.Nakon 1. veljače 2008. godine tuženik je, svojom voljom, jednostrano, i bez da je tužiteljica imala bilo kakve mogućnosti utjecaja na isto, te mogućnost pregovaranja, počeo podizati redovnu kamatnu stopu, a kako je to navedeno u tabličnom izračunu.

6.Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, kojom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je djelomično preinačena i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine (u navedenim presudama ovdje tuženik je označen kao trećetuženik) utvrđeno je da je ponašanje ovdje tuženika opisano u točki 2. ove tužbe protivno načelu savjesnosti i poštenja, te je naloženo ovdje tuženiku da prekine s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je utuženim bankama, pa tako i ovdje tuženoj, zabranjeno takvo ili slično postupanje ubuduće.

7.Isto tako stav Visokog trgovačkog suda u Zagrebu zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Revt: 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine.

8.Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/12 od 04. srpnja 2013. utvrđeno je da je trećetužena Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka "...u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreidtima promijenjiva u skladu s jednostranom odlukom trećetužene Erste&Steiermärkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora trećetužena Erste&Steiermärkische bank d.d. kao trgovac i korisnici nisu pojedinačno pregovarali.."

9.Obzirom da je kamatna stopa bitan element ugovora o kreditu, za svaku je njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih elemenata kod svake vrste ugovora, potrebno sklapanje aneksa ugovora, a za sklapanje kojeg je potrebna ponovna suglasnost volja obiju ugovornih strana.

10.Iz navedenoga jasno proizlazi da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile definirane nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora, tako i za vrijeme njegova trajanja, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužitelja.

11.Pored označene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, takav je stav zauzeo i Županijski sud u Splitu u svojoj odluci posl. br. Gžo-199/14 od 21. kolovoza 2014. godine, Europski sud pravde u presudi posl. br. C-26/13 od 30. travnja 2014. godine, Općinski sud u Zaboku u svojoj odluci poslovni broj P –487/2014 od dana 19, veljače 2015., protiv tuženika SOCIETE GENERALE –SPLITSKA BANKA d.d. te Općinski sud u Labinu u postupku protiv OTP BANKE d.d.

12.Dakle, nezakonitost odredbe ugovora u dijelu u kojem je banka ugovorila da može mijenjati kamatnu stopu jednostrano svojom odlukom utvrđena je ništetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine.

13.Naprijed navedenim nezakonitim postupanjem tuženika jednostranim podizanjem redovne kamatne stope, a koje podizanje je proglašeno nedopuštenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt: 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, tužiteljica je u razdoblju od 01. veljače 2008. godine do 01. rujna 2015. godine na ime nezakonito povišene stope redovne kamate uplatila tuženiku iznos od 10.884,74 kuna, a koji iznos predstavlja preplaćeni iznos na ime nezakonito podignute redovne kamatne stope, a koji iznos predstavlja stjecanje bez osnove na strani tuženika.

14.Člankom 7. Ugovora o kreditu je određeno da su povrat obveza iz kredita tj. otplata kredita vezani uz valutnu klauzulu koja se odnosi na valutu švicarski franak (CHF). Člankom 7. Ugovora o kreditu je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnimanuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan odobrenja žiro-računa banke.

15.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač –Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka,ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom Presudom Visokog trgovačkog suda potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u kojoj je utvrđeno da, ovdje tuženik u razdoblju od 01.04.2004. godine do 31.12.2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora trećetuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijekakao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time trećetuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijekapostupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. g. do 06.08.2007.g. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007.g. do 31.12.2008.g.,protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

16.Uz pravno obrazloženje kao pod točkama 3. i 4. tužbe -Promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene pravomoćne Presude TS kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te ističe ništetnost navedene odredbe u ovom postupku.

17.Tužiteljica kao potrošač tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu od strane tuženika kao trgovca nije informiran o posljedicama, učincima i svim eventualnim rizicima koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa niti je ista informirana o rizicima i posljedicama promjene tečaja niti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

18.Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) nepoštena i ništetna i bez pravnog učinka, tužiteljica je neosnovano/neopravdano plaćala veći iznos od onoga koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatila tuženiku iznos u visini od 48.325,89 kuna u periodu od 01.09.2006. godine do 01.09.2015. godine.

19.Tuženik je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ponudio tužiteljici mogućnost konverzije Ugovora iz valute CHF u valutu EUR te je dana 20.01.2016. godine sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu. Međutim, kako je već navedeno presudama Trgovačkog suda pravomoćno je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu švicarski franak (CHF). Činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona, te da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR, ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, kao i pravo na povrat preplaćenih iznosa. Takav stav u skladu je s pravom Europske unije i presudama suda Europske unije, posebice presudom C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine, slučaj Z.

20.Tužiteljica je pridržala pravo precizirati/urediti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke izrađenog u svrhu potreba ovog sudskog postupka.

21.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica potražuje kao usvojeno i odbijeno u izreci presude.

22.Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti sporio osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja i to s više osnova.

23.Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Isti da ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate, koje su vršene po ovom kreditu, iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba pa da bi, stoga, tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Iz prometa po partiji kredita razvidno je da su uplate na ime podmirenja ovog kredita, između ostalog, vršene i od strane DE, a na tužitelju je teret dokaza da je on stvarno izvršio te uplate.

24.Tuženik uz ovaj odgovor dostavlja odluku Ustavnog suda RH U-III- 3176/2007, a iz koje odluke proizlazi da je drugostupanjski sud u postupku koji je bio predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom utvrdio da zahtjev zbog stjecanja bez osnove ima pravo podnijeti samo onaj tko je faktično platio tuđe dugovanje. Nastavno na taj stav drugostupanjskog suda, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede ustavnih prava podnositelja uz obrazloženje: „Iz izloženog je razvidno da je u postupku povodom parnične tužbe podnositelja drugostupanjski sud iznio jasne i valjane razloge za svoje stajalište o nedostatku aktivne legitimacije podnositelja kao tužitelja, jer, sukladno članku 210. ZOO-a, stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojega je nešto bez osnove stekao. Dakle, samo onaj od kojeg je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat“.

25.Tuženik napominje da sukladno odredbi članka 161. Zakona o obveznim odnosima obvezu može ispuniti dužnik ili treća osoba, a vjerovnik je ispunjenje dužan primiti od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan ali i bez njegova znanja. Obzirom da se tužitelj nije usprotivio plaćanju izvršenom od strane trećih osoba, tuženik nije imao razloga odbiti odnosno vratiti uplate izvršene od strane trećih osoba.

26.Međutim, u slučaju postavljanja zahtjeva za povrat stečenog bez osnove, isti zahtjev ima pravo postaviti samo treća osoba koja je uplatu izvršila, jer u konkretnom slučaju u odnosu na predmetne uplate, tuženik ništa nije stekao bez osnove od strane tužitelja, već eventualno kada bi se i radilo o stjecanju bez osnove, takvi iznosi bili bi stečeni od strane trećih osoba.

27.Stoga, tuženik ističe (sve i da naslovni sud u pogledu navodne ništetnosti prihvati takav stav tužitelja, a što se osporava u cijelosti) kako tužitelju nije pravno dopušteno, a i moguće potraživati povrat navodno preplaćenih iznosa po predmetnom kreditu u cijelosti, budući da uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te stoga tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu u tome dijelu zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, podredno odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

28.Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom čl. 118. ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 29. srpnja 2022. godine, to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

29.Sve i kada bi sud prihvatio stajalište da je pokretanjem parničnog postupa za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare, a što se osporava u cijelosti, tuženik ističe da bi potraživanje tužitelja po osnovi navodno ništetne kamatne stope opet bilo u zastari. Kako je kolektivna tužba podnesena dana 04.04.2012. godine, a čime je navodno došlo do prekida zastare, zastara za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnim načina promjene kamatne stope (potraživanje po osnovi ništetne kamatne stope) nastupila bi opet dana 14.06.2019. godine, odnosno tužitelj je mogao podnijeti tužbu za utvrđenje ništetnim odredbe o načinu promjene kamatne stope do 13.06.2019. godine, čime tužitelj podnošenjem tužbe na dan 29. srpnja 2022. godine nema pravo potraživati navodno preplaćene iznose sa osnove promjene kamatne stope.

30.Tuženik se poziva na stav VSRH izražen na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine te na pravno shvaćanje izraženo u rješenju Županijskog sud u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovnog broja Gž-1252/2021 od 20. listopada 2021. godine, u kojem se također navodi: „Naime, zastara za više isplaćene iznose po osnovu kamate počela bi teći od 13. lipnja 2014. i istekla bi 13. lipnja 2019., dok zastara za više isplaćene iznose po osnovu tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i istekla bi 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 22. siječnja 2020., to bi zastarom bili obuhvaćeni iznosi više preplaćene kamate.“

31.Odredba članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje u tekstu: ZZP) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u s u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Ujedno tuženik ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju.

32.Tuženik ističe da je u ovom postupku tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača.

33.Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 09. veljače 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

34.Tuženik se poziva na Rješenje VSRH posl. br. Revd 2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. godine. Tuženik ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nastavno na odluku Suda EU u predmetu C-567/20 i rješenje posl.br. Gos 1/2019, konačno zauzeo i ponovno potvrdio pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije ugovora o krediti prema odredbama ZIDZPK/15 tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovnom za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata.

35.Poziva se i na rešenje VSRH posl.br. Gos 1/2019 od 4. ožujka 2020. godine (ogledni postupak). Pravna stajališta VSRH izražena u odluci posl.br. Gos 1/2019 primjenjiva na ovaj konkretan slučaj su sljedeća:

36.Aneks ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je;

37.Aneksom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca;

38.Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove,

39.Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Aneksa pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

40.Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH-a, da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama.

41.Osim toga, tužitelj u tužbi uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu.

42.Tuženik se nadalje poziva na odluke u Rješenju VSRH Rev 1014/18, Suda EU u predmetu C-567/20, Suda Eu C 118/17.

43.U odnosu na primjenu valutne klauzule, tuženik ističe da se radi o dispozitivnoj zakonskoj odredbi iz članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je sukladno mišljenju Sud EU u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti / nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbu nije pojedinačno pregovaralo.

44.Tuženik ističe da su tužiteljici prije, prilikom i nakon sklapanja predmetnog ugovora bile dostupne sve informacije na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem s eglavnica veže uz valutu CHF.

45.Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima:

-u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF);

-ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja na bilo koju opciju iz ponude;

-težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca;

-isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan;

-na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004;

46.Tuženik je potrošačima predočavao i uručivao obrasce u kojima se pojašnjava pojam valutne klauzule, promjena tečajeva, a u poslovnicama banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute. Informacije je tužiteljica mogla dobiti i na bespoaltnom info telefonu te u brošurama, kao i u razgovoru sa službenicima banke.

47.Tuženik ističe da nbanka nije ostvarila ekstra profit.

48.U odnosu na kamatne stope, tuženik navodi da je sve promjene izvršio u skladu s tada važećim pozitivnim propisima te Metodologijom, kao i da nije postojala znatna neravnoteža.

49.Tuženika smatra da je zaštita koju tužitelj traži usmjerena na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa te osporava da bi tužiteljici nastupila šteta, kao i da bi joj tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem.

50.Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva te tijeku zateznih kamata, a ističe i prigovor radi prijeboja s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, a za iznos od 2.057,59 KN/273,09 EUR, koji prigovor je zadržao pravo korigirati nakon provođenja financijskog vještačenja.

51.Tuženik predlaže tužbu odbaciti, podredbo odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnih troškova.

52.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103016466 od 6. lipnja 2006., solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva u Rijeci istog dana pod br. OU-1052/2006, u nalog za isplatu sredstava kredita, u pregled prometa po partiji kredita, u obavijesti tužiteljici o promjenama kamatnih stopa te u obavijest o usklađivanju kamatne stope, u otplatni plan, u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita, u informativne materijale, financijskim vještačenjem po vještaku Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec. te uvidom u nalaz i mišljenje vještaka i osobnim saslušanjem tužiteljice.

53.Tuženik je odustao od saslušanja svjedokina UE i BE.

54.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i založni dužnik KE te tuženik sklopili dana 6. lipnja 2006. Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103016466, sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama:

- Ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 94.000,00 CHF prema srednjem tečaju banke tuženika obračunato na dan puštanja kredita u tečaj.

-Navodi se namjena kredita kao stambeni krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupnju nekretnine

-Ugovoren je rok vraćanja 228 mjeseci, u 228 mjesečnih obroka

-Utvrđen je iznos mjesečnog obroka od 524,85 CHF. Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 56.400,00 CHF. Glavnica u anuitetskoj otplati vraća se u 228 mjesečnih anuiteta. Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice kredita od 37.600,00 CHF koji se vraća jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka.

-Banka na iznos ostatka vrijednosti mjesečno obračunava redovnu kamatu, mjesečni iznos kamate na ostatak vrijednosti iznosi 148,83 CHF.

-Ugovorena je valutna klauzula, odnosno povrat obveza iz ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro – računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

-Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,750% godišnje, a obračunava se primjenom proporcionalne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

55.Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva u Rijeci istog dana pod br. OU-1052/2006.

56.Vještak je imala na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.

57.Tužiteljica je prihvatila izračun konverzije te su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu.

58.Osobnim saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je predmetni kredit podizala namjenski za kupnju nekretnine. Pronašla je stan u [adresa] koji je odlučila kupiti i za to joj je bio potreban kredit. Od prvog zaposlenja je neprekidno bila klijent Riječke banke, potom Erste banke pa joj je bilo logično da se obrati toj banci, s punim povjerenjem. U razgovoru sa službenicima banke raspitivala se za najpovoljniju opciju i svi su joj rekli da je ugovor u CHF najpovoljniji. Ona je to s punim povjerenjem prihvatila. Banka je pripremila Ugovor. Nije mogla utjecati na sadržaj ugovora. Nije bilo nekog objašnjavanja već samo da je to kredit u CHF, da je kamata promijenjiva, da je to za nju najpovoljnija opcija, bez nekakvog detaljnijeg objašnjavanja. Rata je počela rasti iz mjeseca u mjesec. To je bio kredit na 19 godina. Čini joj se da je rast rata bio visok. Poslije je reprogramirala kredit u kredit u Eurima čim je za to nastala mogućnost. Da je znala koliko će rasti rate, ne bi se odlučila za takav kredit.

59.Misli da je svakih 6 mjeseci dobivala obavijest od banke o povećanju kamatne stope. Banka ju u vezi toga nije pozivala na pregovore.

60.Tužiteljica ima knjigovodstveni servis te vodi knjige liječnicima primarne zdravstvene zaštite, ulazne i izlazne račune, a u bankarstvo se apsolutno ne razumije. U promjene valuta i kamatnih stopa se ne razumije, vjeruje banci. Nije imala potrebe provjeravati što će biti sutra, vjerovala je banci, rečeno joj je da je to za nju najpovoljnija opcija, da tu potpiše, što je i potpisala. Pročitali su joj najbitnije dijelove. Nije iz tog stana obavljala poslove obrta.

61.Provedeno je financijsko vještačenje po vještakinji Dijani Tomljanović – Butković, dipl. oec., sa zadaćom da vještak izračuna preplatu s osnova promjene kamatnih stopa te pretplatu s osnova tečajnih razlika (valutne klauzule) na način da isti u svom izračunu uzme u obzir kamatnu stopu koja je bila ugovorena na dan sklapanja ugovora o kreditu 4,75% godišnje i tečaj CHF na dan isplate kredita te da vještak izračun pretplate po svakom anuitetu izražen u kunama, a sve sukladno kako su vršena plaćanja od strane tužitelja.

62.Vještak je u svom nalazu dužan iskazati pretplatu koja predstavlja razliku nastalu uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Navedenu razliku treba iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze.

63.Isto tako, treba izračunati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita u CHF. Navedenu razliku potrebno je umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća.

64.Uz to se nalaže vještaku da utvrdi razliku u EUR-o glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.9.2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.9.2015., a sve sukladno tečaju CHF/HRK.

65.Također vještak da se sukladno prijedlogu tuženika očituje: (na okolnost konverzije kredita), da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF- EUR); (na okolnost nedostatka aktivne legitimacije) da se vještak očituje koje uplate nisu vršene od strane tužitelja, a sve sukladno istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz toč. I. odgovora na tužbu; (za razliku u tečaju u CHF) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje 2 od 2006. godine pa do 2009. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. odgovora na tužbu; (za razliku u kamati) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u CHF i HRK, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 2011. godine pa do 2016. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. iz odgovora na tužbu.

66.Iz nalaza vještaka utvrđeni su osnovni podaci o kreditu :

Korisnik kredita (tužitelj):

ZE

Banka (tuženik):

Erste & Steiermärkische Bank d.d.

Ugovor o kreditu broj:

2402006-1031262160  /  51400607- 5103016466,  zaključen  dana 12.09.2006.,  ovjeren  kod  javnog bilježnka  Marije  Grozdanić  Dekleva, Rijeka,  broj  OU-1052/2006,  dana 06.06.2006.

Partija kredita:

5103016466

Iznos kredita:

94.000,00 CHF

Ostatak vrijednosti kredita:

37.600,00 CHF

Namjena kredita:

Kredit za kupnju nekretnine

Kamatna stopa:

4,75%, promjenljiva po odluci Banke

Rok - broj mjeseci:

Anuitet:

524,85 CHF

Datum isplate kredita:

20.06.2006.

Srednji tečaj na dan isplate kredita:

1 CHF= 4,645500 HRK

Dospijeće anuiteta:

1. dana u mjesecu

Tečaj za plaćanje anuiteta:

Srednji tečaj Banke na dan plaćanja

Kunska protuvrijednost isplaćenog 436.677,00 HRK

kredita:

Konverzija:

Kredit je konvertiran u EUR s datumom

30.09.2015.

67.Vještak je imala uvid u sljedeću dokumentaciju: Ugovor o kreditu, list 52-59 spisa, Obavijesti o promjeni kamatne stope s otplatnim planovima, list 96-105 spisa, Kartica kredita, list 124-141 spisa, Izračun konverzije, list 208-220 spisa, te naknadno dostavljenu dokumentaciju u PDF-u: Početni otplatni plan

68.Datum isplate kredita, 20.06.2006., za koji se veže početni tečaj, uzet je iz izračuna konverzije. Kredit je s ostatkom vrijednosti od 37.600 CHF, koji dospijeva sa zadnjim anuitetom, što znači da se anuitet računa na temelju glavnice od 56.400 CHF, a iznosu anuiteta se pribraja kamata na ostatak duga. Kod izrade otplatnog plana vršena je kontrola sa stvarnim zaduženjima kamate i glavnice iz kartice kredita.

69.Tijekom otplate kredita Banka je šest puta mijenjala kamatnu stopu, kao što je prikazano u tabeli 1.

70.Uočena je sitna razlika na kamati u početnom otplatnom planu Banke od - 0,08 CHF (8 puta po -0,01) u odnosu na stvarno zaduženje kamate u razdoblju dok još nije bilo promjene kamatne stope, do koje dolazi zbog različitog načina zaokruživanja u programu koji generira početni otplatni plan u odnosu na bankarsku aplikaciju. Izvršeno je usklađivanje sa stvarnim zaduženjem kamate. Isplata kredita i uplate anuiteta vrše se po srednjem tečaju Banke na dan plaćanja. Kamata u anuitetu računa se na temelju 30 dana u mjesecu i 360 dana u godini. Stvarne uplate u valuti preuzete su iz kartice kredita. Iz ukupne uplate isključeni su troškovi i zatezna kamata, koji ne ulaze u izračun preplate. Kredit je konvertiran u EUR s datumom 30.09.2015.

71.Preplata kamate zbog promjene kamatne stope računa se kao razlika stvarno plaćene kamate u valuti i kamate u valuti koje je trebalo platiti po početnom otplatnom planu, a za preračunavanje u kune koristi se početni tečaj.

72.Tečajne razlike, odnosno preplata tečaja, računa se na temelju stvarne uplate anuiteta u valuti i razlike tekućeg i početnog tečaja, na način da se od uplate u valuti po tekućem tečaju oduzme ista uplata u valuti po početnom tečaju. Tečajna razlika se računa na svaku pojedinačnu uplatu.

73.U prvom dijelu zadatka ispravno se traži izračun preplate kamate i tečaja na način da se uzme u obzir ugovorena kamatna stopa od 4,75% i tečaj CHF na dan isplate kredita. Zatim se ponovo traži izračun preplate kamate primjenom tečaja na dan dospjele obveze (tekućeg tečaja), a kod preplate tečaja traži se da se ona umanji za tečajnu razliku sadržanu u preplati kamate (zbog primjene tekućeg tečaja), što je u kontradikciji s prvim dijelom zadatka. Stoga se opravdano postavlja pitanje zašto u preplatu kamate uključivati dio preplate tečaja, da bi se kasnije oduzimala od preplate tečaja. To potvrđuje da je metodološki ispravno preplatu kamate računati po početnom tečaju, koji isključuje utjecaj tečajne razlike sadržane u tekućem tečaju.

74.Stoga je vještak u nastavku prikazala preplatu kamate po početnom tečaju, što je s aspekta struke ispravnije i u tom slučaju nema potrebe korigirati preplatu tečaja. Bitno je naglasiti da je u oba slučaja ukupna neto preplata ista. Nelogičnost korištenja tekućeg tečaja pokazuje i sam rezultat neto preplate kamate, koja je pozitivna i iznosi 161,93 CHF, dok je u kunama negativna u iznosu od -1.592,51 HRK.

75.Tuženik je u prigovoru radi prijeboja kod izračuna manje plaćene kamate također koristio tekući tečaj, ali kod preplate tečaja nije umanjio tečajnu razliku sadržanu u preplati kamate, te ukupno traži više.

76.Preplata kamate u tabeli 3 izračunana je na sljedeći način:

-u stupcu 4 je zaduženje kamate u valuti iz početnog otplatnog plana

-u stupcu 5 je stanje duga po kamati, a predstavlja zbroj zaduženja kamate u valuti na određeni datum iz stupca 4 i manje plaćene kamate iz stupca 7 na prethodni datum

-u stupcu 6 je stvarno plaćena kamata u valuti

-u stupcu 7 je stanje manje plaćene kamate, kao razlika između plaćene kamate (6) i stanja duga po kamati (5) u slučaju kada je plaćena kamata manja od stanja duga

-u stupcu 8 je preplata kamate u valuti, koja može biti plus ili minus, zavisno od toga da li plaćena kamata (6) veća od stanja duga (5) i obratno

-u stupcu 9 je neto preplata kamate iz stupca 7 u kunama

-u stupcu 10 je preplata kamate iz stupca 9 u eurima po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK

77.Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 2.116,43 CHF, odnosno 9.831,89 HRK po početnom tečaju, ili 1.304,95 EUR (tab. 3, st. 8 do 10).

78.Manje plaćena kamata iznosi 1.954,50 CHF, ili 9.079,64 HRK, odnosno 1.205,15 EUR.

79.Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 161,93 CHF, odnosno 752,25 HRK, ili 99,80 EUR.

80.Negativni iznosi maje plaćene kamate iz tabele 3 u specifikaciji su prikazani kao pozitivne vrijednosti. U stupcima 2 i 3 je stanje manje plaćene kamate u kunama i eurima, dok je u stupcima 3 i 4 promjena stanja. Kao što se iz tabele preplate kamate (tab. 3) vidi, manje plaćena kamata počinje se kumulirati nakon završetka preplate kamate. To je zbog toga što je kamata iz početnog otplatnog plana veća od stvarno zadužene kamate. Ako se plaćanja izvršavaju uredno, stanje manje plaćene kamate će konstantno rasti, a razlika stanja biti će pozitivna. Međutim, zbog neredovite uplate, može se dogoditi da je sljedeće stanje manje od prethodnog, pa je razlika između dva stanja negativna. Važno je naglasiti da se pozitivne i negativne razlike u ovom slučaju odnose samo na manje plaćenu kamatu, a pozitivne razlike ne smiju se poistovjetiti s pozitivnim razlikama kod preplate kamate.

81.U slučaju dosude zatezne kamate na manje plaćenu kamatu, sa stanovišta struke, bilo bi ispravnije zateznu kamatu računati na bazi stanja (stupci 2 i 3) i broja dana između stanja. Međutim, može se također koristiti oblik „na iznos od X kuna od datuma do naplate“ (stupci 4 i 5). Bez obzira koji se način obračuna izabere, ukupna zatezna kamata biti će ista, jer se pozitivni i negativni iznosi zatezne kamate u drugom slučaju međusobno prebijaju.

82.S obzirom da se manje plaćena kamata uvijek kumulira na kraju kredita, u neto specifikaciji manje plaćena kamata prebijena je s preplatom kamate od kraja preplate unazad.

83.Tečajne razlike u tabeli 4 izračunane su na sljedeći način:

-u stupcu 6 je plaćeni anuitet u valuti, kao zbroj kamate (4) i glavnice (5)

-u stupcu 7 je plaćeni anuitet u valuti iz stupca 6 po tekućem tečaju

-u stupcu 8 je plaćeni anuitet u valuti iz stupca 6 po početnom tečaju

-u stupcu 9 su tečajne razlike koje se dobiju kad se od plaćenog anuiteta u kunama po tekućem tečaju (7) oduzme isti anuitet u valuti po početnom tečaju (8)

-u stupcu 10 su tečajne razlike iz stupca 9 u eurima po fiksnom tečaju 1 EUR = 7,5345 HRK . Tabela 5.

84.Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 50.337,67 HRK, odnosno 6.680,92 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

85.Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 1.922,73 HRK, ili 255,18 EUR.

86.Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 48.414,94 HRK, odnosno 6.425,74 EUR.

87.Negativne tečajne razlike iz tabele 4 u specifikaciji su prikazane kao pozitivne vrijednosti.

88.U specifikaciji neto preplate tečaja negativne tečajne razlike iz tabele 5 prebijene su sa sljedećim pozitivnim tečajnim razlikama.

89.Iz rekapitulacije preplate (tab. 5) vidi se da je ukupna preplata kamate i tečaja jednaka razlici stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta po početnom otplatnom planu, korigiranih za razliku u dospjeloj i nedospjeloj glavnici, što potvrđuje da je izračun preplate točan.

90.U konverziji na dan 30.09.2015. utvrđen je manjak od 4.952,56 EUR, odnosno 37.798,32 HRK, ili 5.016,70 EUR po fiksnom tečaju konverzije (tab.6).

91.Vezano uz konverziju u zadatku se postavljaju sljedeća pitanja: Uz to se nalaže vještaku da utvrdi razliku u EUR-o glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.9.2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.9.2015., a sve sukladno tečaju CHF/HRK.

92.Razlika između nedospjele EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 112.048,63 HRK, odnosno 14.871,41 EUR (tab. 7).

-(na okolnost konverzije kredita) - da se vještak očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR);

93.Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne bazira na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

94.Na okolnost aktivne legitimacije da se vještak očituje koje uplate nisu vršene od strane tužitelja, a sve sukladno istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz toč. I. odgovora na tužbu;

95.Iz kartice kredita vidi se da 2.766,61 CHF, odnosno 12.943,28 HRK nije izvršeno od strane tužitelja (tab. 8). Vještak smatra da je s aspekta tuženika nebitno tko je plaćao kredit. Osoba koja je plaćala nije jamac ni sudužnik, a ako je plaćala u ime dužnika, to je odnos tužitelja i te osobe.

96.Prigovor radi prijeboja :

-(za razliku u tečaju u CHF) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje 2 od 2006. godine pa do 2009. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. odgovora na tužbu;

97.U prigovoru radi prijeboja tuženik traži 2.057,59 HRK, odnosno 273,09 EUR negativnih tečajnih razlika kada je tečaj bio niži od početnog. Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 1.922,73 HRK, ili 255,18 EUR (tab. 4, st. 9 i 10). Mala razlika u izračunu nastaje zbog toga što je tuženik računao tečajne razlike na temelju otplatnog plana, što podrazumijeva da su sve uplate bile na dan dospijeća, dok je ovaj izračun na temelju stvarnih datuma plaćanja.

-(za razliku u kamati) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u CHF i HRK, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 2011. godine pa do 2016. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. iz odgovora na tužbu.

98.Tuženik u prigovoru radi prijeboja traži 1.954,50 CHF manje plaćene kamate zbog sniženih kamatnih stopa, odnosno 12.368,69 HRK, ili 1.641,57 EUR uz korištenje tekućeg tečaja.

99.Manje plaćena kamata iznosi 1.954,50 CHF, ili 9.079,64 HRK po početnom tečaju, odnosno 1.205,15 EUR (tab. 3, st. 8 do 10). Manji iznos u kunama u izračunu vještaka nastaje zbog ispravne primjene početnog tečaja. S obzirom da tuženik nije umanjio preplatu tečaja za tečajnu razliku sadržanu u preplati kamate, trebao je preplatu kamate računati po početnom tečaj.

100.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

101.Preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 2.116,43 CHF, odnosno 9.831,89 HRK po početnom tečaju, ili 1.304,95 EUR (tab. 3, st. 8 do 10).

102.Manje plaćena kamata iznosi 1.954,50 CHF, ili 9.079,64 HRK, odnosno 1.205,15 EUR.

103.Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 161,93 CHF, odnosno 752,25 HRK, ili 99,80 EUR.

104.Preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 50.337,67 HRK, odnosno 6.680,92 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

105.Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 1.922,73 HRK, ili 255,18 EUR.

106.Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 48.414,94 HRK, odnosno 6.425,74 EUR.

107.U odnosu na zadaću :

- da vještak izračun pretplate po svakom anuitetu izražen u kunama, a sve sukladno kako su vršena plaćanja od strane tužitelja.

-Vještak je u svom nalazu dužan iskazati pretplatu koja predstavlja razliku nastalu uslijed izračuna plaćene kamate u odnosu na kamatu koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu. Navedenu razliku treba iskazati primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze.

-Isto tako, treba izračunati razliku između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita u CHF. Navedenu razliku potrebno je umanjiti za već prikazanu razliku po preplaćenim kamatama po odgovarajućem datumu dospijeća,

108.Vještak u mišljenju navodi da, kao što je kod metodologije preplate već rečeno, ovo je dupliranje prethodna dva zadatka, ali metodološki na pogrešan način, jer se traži primjena tekućeg tečaja umjesto početnog tečaja. Stoga ovaj izračun nije napravljen, jer je u prethodnom zadatku već izrađena preplata kamate i tečaja na ispravan način.

109.Uz to je naloženo nalaže vještaku da utvrdi razliku u EUR-o glavnici definiranoj od strane banke u postupku konverzije na dan 30.9.2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju CHF glavnice prema realiziranoj otplati na dan 30.9.2015., a sve sukladno tečaju CHF/HRK.

110.Razlika između nedospjele EUR glavnice u konverziji po tečaju na dan 30.09.2015. i nedospjele CHF glavnice po početnom tečaju iznosi 112.048,63 HRK, odnosno 14.871,41 EUR (tab. 7).

111.Očitovanje vještaka sukladno prijedlogu tuženika:

-(na okolnost konverzije kredita) - da se vještak očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR);

112.Na temelju dokumentacije iz spisa može se tvrditi da je konverzija provedena u skladu sa ZIDZPK/15. Preplate kamate i tečaja indirektno su uključene u izračun preplate/manjka u konverziji preko stvarnih uplata u kunama. Iako se preplata u konverziji ne bazira na preplati kamate i tečaja po CHF kreditu, nego se računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po CHF kreditu, koje u sebi sadrže i preplatu kamate i tečaja, može se tvrditi da su preplate kamate i tečaja po CHF kreditu uzete u obzir.

-(na okolnost nedostatka aktivne legitimacije): - da se vještak očituje koje uplate nisu vršene od strane tužitelja, a sve sukladno istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja iz toč. I. odgovora na tužbu;

113.Iz kartice kredita vidi se da 2.766,61 CHF, odnosno 12.943,28 HRK nije izvršeno od strane tužitelja (tab. 7).

114.Vještak smatra da je s aspekta tuženika nebitno tko je plaćao kredit. Osoba koja je plaćala nije jamac ni sudužnik, a ako je plaćala u ime dužnika, to je odnos tužitelja i te osobe.

-(za razliku u tečaju u CHF) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u kunama, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje 2 od 2006. godine pa do 2009. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. odgovora na tužbu;

115.Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 1.922,73 HRK, ili 255,18 EUR (tab. 4, st. 9 i 10).

-(za razliku u kamati) - izračuna novčanog iznosa, izraženog u CHF i HRK, i eurima po fiksnom tečaju konverzije, po mjesecima, kao razlike između kamata koje bi tužitelj platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 2011. godine pa do 2016. godine, a sve sukladno prigovoru radi prijeboja iz toč. VIII. iz odgovora na tužbu:

116.Manje plaćena kamata iznosi 1.954,50 CHF, ili 9.079,64 HRK po početnom tečaju, odnosno 1.205,15 EUR (tab. 3, st. 8 do 10).

117.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom zaprimljenim 14. travnja 2025., sukladno istome, uredila te postavila tužbeni zahtjev.

118.Tuženi se očitovao podbneskom zaprimljenim 29. srpnja 2025. navodeći da ne prigorava samom matematičkom izračunu vještaka i ne traži njegovo saslušanje, no i dalej osporava osnovu potraživanja tužiteljice. Ujedno tuženik specificira prigovor radi prijeboja.

119.Ocjenom provedenih dokaza, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

120.Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.

121.U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove

– odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

122.U konkretnom slučaju riječ je dakle o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

123.Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

124.Vrhovni sud Republike Hrvatske tako u Zaključku sa sjednice od 31. siječnja 2022. navodi da "Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

125.U pogledu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presuda u kolektivnom sporu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kolektivna presuda je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018., pa je od tada počela teći zastara za svu do tada preplaćenu valutu.

126.U konkretnom slučaju tužba je podnijeta 29. srpnja 2022.

127.Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe, tražbina tužiteljice u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je zastarjela obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe, koja je nastupila 13. lipnja 2014. (za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi), zastara nastupila još 13. lipnja 2019.

128.Tražbina tužiteljice u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. (za odredbe o valutnoj klauzuli) pa do podnošenja tužbe 29. srpnja 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno.

129.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

130.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredba ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

131.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

132.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

133.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku.

134.Na konkretan slučaj odnosno ugovor sklopljen 6. lipnja 2006. (solemniziran istog dana) primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu.

135.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

136.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

137.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

138.Tuženik je u unaprijed formularni ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

139.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

140.Odredba članka 8. stavak 1. i 2. u dijelu koji je citiran u izreci presude, predmetnog Ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila procjenu da li predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženik na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

141.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

142.Navedeno je utvrđeno i osobnim saslušanjem tužiteljice. Ista je naime izjavila da joj je banka ponudila predmetni kredit kao najpovoljniji, nije joj ništa posebice objašnjavano, banka je pripremila ugovor i tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

143.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:

-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga,

-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,

-odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.

144.Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

145.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

146.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana.

147.Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača.

148.Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. 149.Slijedom navedenog utvrđene su ništetnim odredbe članka 8. stavak 1. i 2. citirane u izreci, predmetnog ugovora, no, obzirom na osnovan prigovor zastare, odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu iznosa od ukupno 1.304,95 eur, u toč. II izreke, s osnova preplate razlike kamatne stope (razlika više plaćenih anuiteta u odnosu na ugovorene mjesečne anuitete), koja tražbina je zastarjela.

150.Nadalje, tuženik je bio dužan tužiteljici kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

151.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

152.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.

153.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

154.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

155.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

156.Proizlazi i da je ugovorna odredba u kojoj je glavnica kredita vezana uz CHF, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, time i ništetna.

157.I sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je ugovor u banci bio pripremljen, da nije mogla utjecati na njegov sadržaj, da joj je kredit u CHF ponuđen kao najpovoljnija opcija, a odredbe ugovora joj nisu posebice objašnjavane. 158.Tuženik nije dokazao da bi tužiteljica bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovorenih odredbi na određivanje njegove novčane obveze. Nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, ni utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o (ne)sklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj: U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

159.Sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu iz članka 7. stavak 10. citirane u izreci, utvrđene su nepoštenim odnosno ništetnim sukladno odredbama članka 81. i 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tužiteljici stoga pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora kojim je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

160.Slijedom iznesenog, tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a.

161.Temeljem odredbe članka 323. ZOO-a, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove, odnosno temeljem valutne klauzule.

162.Iz nalaza i mišljenja vještaka, koji sud prihvaća kao stručan i nepristran, a ni stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun iz istoga, utvrđeno je da se radi o iznosu od ukupno 6.680,92 eur, pa je tužiteljici s osnova preplate po valutnoj klauzuli i dosuđen navedeni iznos, sve sa zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi.

163.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila i postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogla učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

164.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

165.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužiteljica je potpisala dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

166.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužiteljica se nije odrekla svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

167.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

168.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I- 3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

169.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda Z ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

170.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

171.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

172.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

173.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

174.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

175.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

176.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

177.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

178.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče.

179.Tužiteljica se, kako to proizlazi i iz njenog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekla tog prava niti je dala niti je mogla dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dala takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

180.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

181.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. 182.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

183.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

184.Kao što je već navedeno, tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utuženi iznos, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

185.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

186.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju.

187.U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je otplaćivala anuitete kredita, a isto tako, saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je ona, kao fizička osoba sklopila ugovor o kreditu u svrhe koje nisu bile namijenjene njenom zanimanju i poslovnoj djelatnosti. Tužiteljica ima knjigovodstveni servis, no kredit je podigla za rješavanje stembenih potreba i u kupljenom stanu nije obavljala svoju djelatnost. Stoga je utvrđen njezin status potrošača iz odredbe članka 3. stavak 1. t.1. Zakona o zaštiti potrošača.

188.U odnosu na tuženikov prigovor radi prijeboja, kojeg je tuženik prvi puta istaknuo u odgovoru na tužbu, a konačno ga precizirao podneskom od 29. srpnja 2025., isti prigovor je neosnovan. Tuženik izjavljuje taj prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta, kao i da bi imao protutražbinu prema tužitelju ako bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa. No međutim, tužiteljica, a u odnosu na tzv. negativne razlike nije ništa primila, da bi bila dužna vraćati tuženiku stečeno bez osnove, pa sud toga nije umanjio njenu tražbinu, odnosno odbio je prigovor radi prijeboja.

189.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP). Vođeno je računa o tome da je tužiteljica dokazala osnov svog zahtjeva, a zbog dijela s kojim nije uspjela u sporu, nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak u cijelosti.

190.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava dva obrazložena podneska od 28. svibnja 2024. i 14. travnja 2025. (tbr. 8.st.1.) i zastupanja na tri ročišta od 27. svibnja 2024., 11. rujna 2024. i 3. veljače 2026. (tbr.9.st.1.), u iznosima od po 200,00 eur po radnji, što ukupno iznosi 1.200,00 eur, zatim za trošak sudske pristojbe na tužbu od 62,52 eur i trošak financijskog vještačenja od 500,00 eur. Sveukupno 1.762,52 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

191.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 27. ožujka 2026.

S u d a c

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika