REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3845/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici FC, dipl. pravnici, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici NC, dipl. pravnici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.677,57 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegov osiguranik EC **.**.2003. doživio prometnu nesreću koju je prouzročilo nepoznato vozilo, te je u povodu ovog štetnog događaja vodio parnicu pred ovim sudom protiv tuženika pod poslovnim brojem: Pn- 8228/08, a koja je pravomoćno okončana donošenjem presude u korist osiguranika tužitelja. Konačnim rješenjem tužitelja broj 525774 od 7. lipnja 2006. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, s time da je predmetna prometna nesreća, koja je priznata kao ozljeda na radu, utjecala na invalidnost u omjeru od 30%. Za razdoblje zaključno sa 30. rujna 2022. donijeta je nepravomoćna presuda ovoga suda broj P- 5402/2022. Tužitelj je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 12.258,58 eura, a tužitelj ima pravo od odgovorne osobe naknaditi štetu u punom iznosu (čl. 161. st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju). Budući je u uzroku invalidnosti predmetna ozljeda na radu sudjelovala sa 30%, to invalidska mirovina s te osnove iznosi 3.677,57 eura, te taj iznos za HZMO predstavlja štetu. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu, ali je tuženik otklonio zahtjev.

2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj:157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.677,57 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2025. do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, naveo, u bitnom, da ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. Nadalje je naveo da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. U smislu odredbe čl. 44. st. 1. toč. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Garancijski fond je imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi: ….. 5. šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili štećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava.". Stoga obveza tuženika na isplatu naknade štete pod uvjetima propisanim Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu može temeljem navedene obveze nastati samo ako je imovina Garancijskog fonda tuženika namijenjena za isplatu odnosne vrste štete onim oštećenicima koji su kao takvi u svojstvu ovlaštenika na naknadu štete navedeni u tom zakonu. Obzirom na rečeno, a uzevši u obzir sadržaj odredbe čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a koja odredba glasi: "Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje, te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi naknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.", tužiteljeva tražbina zapravo predstavlja subrogacijsko potraživanje (čl. 963. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koje je prethodno citiranom odredbom čl. 44. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu isključeno iz obveze tuženika za namirenjem. Naveo je i da je tužitelj u tužbi pri navođenju ranijih postupaka vođenih između stranaka propustio navesti da je u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 5402/2022 tužbeni zahtjev tužitelja pravomoćno odbijen presudom Županijskog sud u Splitu poslovni broj: Gž-665/2024 od 3. travnja 2025., a u kojoj se, uz ostalo, navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-x 388/18 od 25. 8. 2020. zauzeo pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja.

4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 19.12.2003. (str. 5- 7 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: 141-02/05-01 URBROJ: 341-25-05/3-05-093090 od 7.6.2006. (str. 9-11 spisa), odštetni zahtjev od 12.2.2025. (str. 15-16 spisa), ispravak odštetnog zahtjeva od 28.2.2025. (str. 13 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 17 spisa), povratnicu (str. 19 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-665/2024-3 od 3.4.2025. (str. 26-30 spisa), izvod iz zapisnika sa sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održene 9. lipnja 2022. (str. 49 spisa) i banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 52-61 spisa).

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 3.677,57 eura, a koji iznos predstavlja 30% (koliko ozljeda osiguranika tužitelja u predmetnoj prometnoj nesreći od 17. studenoga 2003. sudjeluje u njegovoj ukupno utvrđenoj invalidnosti od 100%) invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2023. godine.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik EC ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 17. studenoga 2003., a za koju je odgovoran vozač nepoznatog vozila, a nije sporno ni da invalidnost uzrokovana tom prometnom nezgodom u ukupno utvrđenoj invalidnosti osiguranika tužitelja od 100% sudjeluje s 30%.

8. Sporno je, u bitnom, da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2023. nastala šteta koju bi tužitelju bio dužan nadoknaditi tuženik.

9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod poslovnim brojem Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a istovjetno pravno shvaćanje reafirmirano je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-374/2022 od 26. listopada 2022.).

10. U razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. prosinca 2023., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

11. Prema odredbi čl. 44. st. 1. toč. 5. ZOOP-a Garancijski fond je imovina tuženika namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava.

12. Odredbom čl. 44. st. 5. ZOOP-a, na koju se poziva tuženik, propisano je da Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

13. Iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1074/2015-2 od 30. siječnja 2019. i Rev-130/2019-2 od 18. listopada 2023. proizlazi da samo u slučaju da je neposredno oštećeniku naknadio štetu ili dio štete, tužitelj na temelju ove odredbe ne bi imao pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda, a to ovdje nije slučaj, budući da je tužitelj svom osiguraniku isplatio invalidsku mirovinu.

14. Nadalje, odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

15. Iz navedenoga proizlazi da bi stvarna šteta koju tužitelj trpi predstavljala razmjerni iznos mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

16. Kako predmetni tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za isplatu dijela invalidske mirovine koju je EC pretrpio u štetnom događaju i koji mu je priznat kao ozljeda na radu, to ni nema te razlike, odnosno štete.

17. Slijedom naprijed navedenoga, ovaj sud je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

U Zagrebu 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Tuženiku