Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-421/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Josipu Pintariću odvj. iz Čakovca, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB 02535697732, zast. po pun. OD Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 17. veljače 2026., u prisutnosti zamj. pun. tužiteljice Mateje Peharda odvj. u uredu Josipa Pintarića odvj. iz Čakovca, te zamj. pun. tuženika Gorana Ficka odvj. iz Varaždina, dana 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 33- 032-05194-0 od 12.08.2008. g., u dijelu odredbe koji glasi:„…a njezina kasnija visina mijenja se sukladno Odluci Banke…
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici ĆT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 596,55 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku na:
iznos 4,97 EUR-a od 12. listopad 2008. do isplate,
iznos 4,96 EUR-a od 22. studeni 2008. do isplate,
iznos 4,95 EUR-a od 12. prosinac 2008. do isplate,
iznos 4,94 EUR-a od 12. siječanj 2009. do isplate,
iznos 4,92 EUR-a od 21. veljača 2009. do isplate,
iznos 4,91 EUR-a od 12. ožujak 2009. do isplate,
iznos 10,52 EUR-a od 06. svibanj 2009. do isplate,
iznos 10,49 EUR-a od 08. lipanj 2009. do isplate,
iznos 10,47 EUR-a od 07. srpanj 2009. do isplate,
iznos 10,43 EUR-a od 18. kolovoz 2009. do isplate,
iznos 10,41 EUR-a od 03. rujan 2009. do isplate,
iznos 10,37 EUR-a od 19. rujan 2009. do isplate,
iznos 10,34 EUR-a od 12. listopad 2009. do isplate,
iznos 10,31 EUR-a od 12. studeni 2009. do isplate,
iznos 10,28 EUR-a od 12. prosinac 2009. do isplate,
iznos 10,24 EUR-a od 14. siječanj 2010. do isplate,
iznos 10,21 EUR-a od 12. veljača 2010. do isplate,
iznos 5,64 EUR-a od 12. ožujak 2010. do isplate,
iznos 5,62 EUR-a od 12. travanj 2010. do isplate,
iznos 10,07 EUR-a od 05. lipanj 2010. do isplate,
iznos 10,03 EUR-a od 06. srpanj 2010. do isplate,
iznos 9,99 EUR-a od 30. srpanj 2010. do isplate,
iznos 9,96 EUR-a od 06. rujan 2010. do isplate,
iznos 9,92 EUR-a od 05. listopad 2010. do isplate,
iznos 9,87 EUR-a od 05. studeni 2010. do isplate,
iznos 9,83 EUR-a od 06. prosinac 2010. do isplate,
iznos 9,79 EUR-a od 22. prosinac 2010. do isplate,
iznos 9,74 EUR-a od 19. siječanj 2011. do isplate,
iznos 9,70 EUR-a od 21. veljača 2011. do isplate,
iznos 9,66 EUR-a od 16. ožujak 2011. do isplate,
iznos 9,60 EUR-a od 12. travanj 2011. do isplate,
iznos 9,56 EUR-a od 12. svibanj 2011. do isplate,
iznos 9,51 EUR-a od 27. lipanj 2011. do isplate,
iznos 9,46 EUR-a od 12. srpanj 2011. do isplate,
iznos 9,42 EUR-a od 19. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 9,36 EUR-a od 06. listopad 2011. do isplate,
iznos 9,31 EUR-a od 04. studeni 2011. do isplate,
iznos 9,26 EUR-a od 05. prosinac 2011. do isplate,
iznos 9,20 EUR-a od 20. prosinac 2011. do isplate,
iznos 9,15 EUR-a od 06. veljača 2012. do isplate,
iznos 9,09 EUR-a od 06. ožujak 2012. do isplate,
iznos 9,04 EUR-a od 07. travanj 2012. do isplate,
iznos 8,98 EUR-a od 16. travanj 2012. do isplate,
iznos 8,91 EUR-a od 06. lipanj 2012. do isplate,
iznos 8,86 EUR-a od 07. srpanj 2012. do isplate,
iznos 8,79 EUR-a od 31. srpanj 2012. do isplate,
iznos 8,73 EUR-a od 06. rujan 2012. do isplate,
iznos 8,67 EUR-a od 25. rujan 2012. do isplate,
iznos 5,06 EUR-a od 07. studeni 2012. do isplate,
iznos 8,53 EUR-a od 10. prosinac 2012. do isplate,
iznos 8,46 EUR-a od 09. siječanj 2013. do isplate,
iznos 4,96 EUR-a od 08. veljača 2013. do isplate,
iznos 4,92 EUR-a od 05. ožujak 2013. do isplate,
iznos 8,23 EUR-a od 14. ožujak 2013. do isplate,
iznos 4,85 EUR-a od 12. travanj 2013. do isplate,
iznos 4,80 EUR-a od 16. svibanj 2013. do isplate,
iznos 4,75 EUR-a od 12. lipanj 2013. do isplate,
iznos 4,70 EUR-a od 12. srpanj 2013. do isplate,
iznos 4,66 EUR-a od 05. rujan 2013. do isplate,
iznos 4,61 EUR-a od 05. listopad 2013. do isplate,
iznos 4,56 EUR-a od 07. studeni 2013. do isplate,
iznos 4,51 EUR-a od 07. prosinac 2013. do isplate,
iznos 4,46 EUR-a od 09. siječanj 2014. do isplate,
iznos 4,41 EUR-a od 08. veljača 2014. do isplate,
iznos 5,33 EUR-a od 08. ožujak 2014. do isplate,
iznos 5,27 EUR-a od 08. travanj 2014. do isplate,
iznos 5,20 EUR-a od 10. svibanj 2014. do isplate,
iznos 5,13 EUR-a od 07. lipanj 2014. do isplate,
iznos 5,06 EUR-a od 08. srpanj 2014. do isplate,
iznos 5,00 EUR-a od 09. kolovoz 2014. do isplate,
iznos 4,93 EUR-a od 11. rujan 2014. do isplate,
iznos 4,73 EUR-a od 09. listopad 2014. do isplate,
iznos 9,25 EUR-a od 12. studeni 2014. do isplate,
iznos 4,52 EUR-a od 10. siječanj 2015. do isplate,
iznos 4,44 EUR-a od 10. veljača 2015. do isplate,
iznos 4,38 EUR-a od 11. ožujak 2015. do isplate,
iznos 7,44 EUR-a od 14. travanj 2015. do isplate,
iznos 3,62 EUR-a od 09. lipanj 2015. do isplate,
iznos 3,55 EUR-a od 09. srpanj 2015. do isplate,
iznos 3,48 EUR-a od 15. srpanj 2015. do isplate,
iznos 0,31 EUR-a od 16. srpanj 2015. do isplate,
po stopi od 14% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje u razdoblju od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2026. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.358,35 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. ožujka 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 406,25 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je kod ovoga suda 26. kolovoza 2022. podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s prednikom tuženika sklopila ugovor o kreditu broj 33-032-05194-0 temeljem kojeg joj je tuženik isplatio novčani iznos od 10.000 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Ugovorena je otplata kredita u roku od 120 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti uz primjenu godišnje kamatne stope, promjenjive, sukladno odluci tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 8,99% godišnje. Zatim je porasla na 9,59%, 10,20%, 9,69%, 10,29%, 9,69%, 10,29%, 9,69%, 10,29%, 9,69%, 9,89%, 9,86% i na 9,72%. Kredit je bio nenamjenski, gotovinski i isplaćen je nesporno tužiteljici. Odredbom čl. 4 Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja-tuženika bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referenta stopa za koju se veže promjena. Takvo utanačenje je ništetno iz razloga nepoštenosti jednako u smislu Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica navodi da je predmetni ugovor o kreditu standardni, unaprijed formulirani ugovor koji je tuženik sklapao s korisnicima kredita te da se o odredbi čl. 4 o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno nije pregovaralo. Poziva se na odredbu čl. 49 st. 1. Zakona o zaštitit potrošača iz kojeg proizlazi da u slučaju kad se o pojedinačnoj odredbi ugovora nije pregovaralo ista se smatra nepoštenom, kada suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Takvu odredbu sadrži i Zakon iz 2003. a navedena odredba temelji se na Direktivi vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima i to za one slučajeve (čl. 3 st. 2. Direktive 93/13) kada je ugovor sklopljen kao unaprijed formuliran standardni ugovor te se o pojedinim odredbama nije individualno pregovaralo obzirom je potrošač u slabijem položaju u odnosu na poslovni subjekt banku. Tužiteljica se poziva i na presudu C-484/08 EU. Upravo odredba čl. 4 Ugovora uzrokovala je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice a ta norma u ugovor je uvedena protivno načelu savjesnosti i poštenja radi čega je ista nepoštena i posljedično ništetna. Tužiteljica se poziva i na odredbe čl. 26, 269 do 272 Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da je takva ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi dovela do toga da je činidba neodređena ili neodrediva te stoga ništetna, pa i nedopuštena jer je protivna prisilnim propisima u RH. Odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđenja promjene kamatne stope te potrošač, ovdje tužiteljica nije mogla ocijeniti promjene tržišnih uvjeta. Poziva se i na presudu VTS RH Pž-6632/17 u kojoj je utvrđeno da je ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe a upravo i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke. Navodi da se ova odluka iz Kolektivnog spora ne primjenjuje izravno na ovaj postupak no radi se o formulacijama i ugovaranjima na način koji je već prethodno na sudovima utvrđen ništetnim. Smatra da je takvim postupanjem tužitelja došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika uslijed primjene ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i to za iznos od najmanje 3640,73 kune. Poziva se na odredbe čl. 1111 st. 1., 2 i 3. ZOO-a te 1115 ZOO-a. Predlaže da sud utvrdi da je ugovorna odredba iz čl. 4 Ugovora ništetna te traži isplatu.
2. Tuženik se očitovao odgovorom na tužbu u kojem prigovara da prednik tuženika Međimurska banka nije bila tuženik u kolektivnoj tužbi te da se odluke Visokog suda PŽ 7129/13 i Pž-6632/17 ne odnose na prednika tuženika. Smatra da tužitelj nema pravo na takvu tužbu obzirom je ugovorni odnos u cijelosti prestao prijevremenom otplatom kredita te više takav ugovor ne postoji i ne može se utvrditi da je odredba ništetna ili nevaljala. Nadalje tvrdi da tužitelj nije potrošač, te osporava osnovu i visinu. Tužiteljica je svojom voljom sklopila ugovor sa izričitim pristankom na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tvrdi da takvo utanačenje promjenjive kamatne stope ne znači da je ista neodređena, nedopuštena ili ništetna. Stranke nisu imale namjeru sklopiti ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tvrdi da je kod zaključenja ugovora u potpunosti poštivao tada zakonsku regulativu te mu je bilo dopušteno ugovarati promjenu kamatne stope a mijenjao ju je sukladno tržišnim kriterijima i elementima. Tuženik ističe prigovor zastare, s obzirom da se radi o potraživanju s osnove preplaćene kamate, a na koje se potraživanje primjenjuje zastarni rok od tri godine. Stoga su u zastari sva pojedinačna potraživanja s dospijećem unatrag tri godine od dana podnošenja tužbe.
3. Tužiteljica se očitovala podneskom od 3.1.2023. u kojem navodi da se njen tužbeni zahtjev temelji na Zakonu o obveznim odnosima a ne na slučaju Franak. Jedino je ukazala na činjenice da se i u Kolektivnom sporu takav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i takva ugovorna odredba a koja je jednaka i u ovoj valuti, smatra ništetnom, a sukladno odredbi čl. 328 ZOO-a utvrđenje i isticanje ništetnosti nikada ne prestaje. Poziva se na odredbu čl. 323 st. ZOO-a. Ponovno ističe da kod sklapanja ugovora nisu bili poznati kriteriji za kasniju izmjenu kamatne stope zbog čega buduća promjenjiva kamatna stopa nije bila određena ni odrediva u vrijeme zaključenja ugovora a bezuvjetni pristanak korisnika na promjene potpisom unaprijed formuliranog standardnog ugovora o kreditu ne može se smatrati valjanim. Ugovor o kreditu je pravni posao na kojeg se primjenjuju temeljna načela Obveznog prava, primjerice načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti suradnje, jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja i zabrane zloupotrebe prava. Ovdje je u ugovoru nametnuta obveza koja je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama korisnika jer je davatelj kredita jednostrano odredio obvezu korisnika a koji promjenu ne može predvidjeti niti pravilnost promjene provjeriti jer nema kriterija za isto a što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje te načela zlouporabe prava. Tužiteljica je podneskom od 4.1.2024. specificirala tužbeni zahtjev na način kako je isti naveden u izreci presude.
4. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u ugovor od 12.8.2008. list 11-14, plan otplate list 15-29, izvadak iz sudskog registra list 30-36, pročitao nalaz i mišljenje vještakinje Slađane Srnec list 81-104, pročitao odgovor vještakinje list 120-125, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju spisa (list 1-209). Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, dok odgovorna osoba tuženika iako uredno pozvana, na ročište nije pristupila stoga nije ni saslušana. Sud nije saslušao predložene svjedoke bankarskog službenika i javnog bilježnika jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U čl. 221.a Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
6. Nije sporno da su tužiteljica ĆT kao korisnik kredita i tuženik, kao pravni slijednik ranije Međimurske banke d.d. Čakovec sklopili Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu broj 33-032-05194-0 dana 12.8.2008. po kojemu je Međimurska banka d.d. Čakovec odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.000 eura kao gotovinski nenamjenski kredit i to na rok od 120 mjeseci, uz kamatnu stopu od 8,99%, promjenjivu sukladno odluci o kamatnim stopama banke (čl. 4. Ugovora). Kredit je otplaćen u cijelosti prijevremenom otplatom po ovdje tužiteljici.
7. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je da li se mogu primijeniti utanačenja po tzv. Kolektivnoj tužbi na konkretan predmet, te u konačnici ako ne, je li tužiteljevo potraživanje osnovano iz razloga koje on navodi, odnosno sporno je da li je ugovorena kamatna stopa nepoštena, te stoga ništetna.
8. Tuženik prvenstveno prigovara, da se utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim i Visokim Trgovačkim sudom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te zaključen presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog sud RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. ne mogu primjenjivati u konkretnom predmetu jer Međimurska banka, s kojom je tužiteljica sklopila ugovor o kreditu, nije bila tuženik u kolektivnoj tužbi. Ta je banka, međutim, 22. veljače 2012. pripojena tuženiku, te u vrijeme podnošenja tužbe (4. travnja 2012.) kao i donošenja odluke u kolektivnom sporu više nije postojala nego je bila pripojena tuženiku, koji je bio stranka u kolektivnom sporu te se učinak presuda donesenih u tom sporu odnosi i na njega.
9. Nadalje, u predmetnom postupku, u kojem su sporne odredbe ugovora o kreditu koji je sklopljen s valutnom klauzulom u Eur, a odnose se na promjenjivu kamatnu stopu, sud ne može odluku utemeljiti na utvrđenjima iz kolektivnog spora ali može koristiti argumentaciju iz odluka u tom sporu koja se odnosi na ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, primjenom propisa važećih u vrijeme sklapanja ugovora.
10. Tužiteljica ĆT u svom iskazu navodi da je sa prednikom sada tuženikom Međimurskom bankom d.d. sklopila dana 12.8.2008. ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu na iznos od 10.000 eura protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja. Riječ je bilo o nenamjensko m kreditu i sredstva su joj isplaćena na račun. Kredit je prijevremeno otplatila. U banci joj je rečeno da dođe određenog dana na potpis ugovora o kreditu i u banci ju je već pripremljen ugovor čekao na potpis. Znala je da je kamatna stopa promjenjiva kako piše u ugovoru no međutim nitko joj u banci nije objašnjavao oko kriterija koji će se primjenjivati na buduću odluku banke a po kojem će se kamatna stopa povećavati. Na kućnu adresu je, nakon sklapanja ugovora vrlo brzo, dobila obavijesti da je kamatna stopa povećana i da joj je s tim u vezi povećana rata. Iz banke ju nitko nije kontaktirao radi objašnjenja iz kojih razloga se kamatna stopa i po kojim kriterijima mijenja već je samo dobila obavijest da je to tako. Išla je u banku plaćati kredit i pitala je zašto povećavaju no rečeno joj je da je to tako po ugovoru. Kako su joj kreditni obroci zbog promjene kamatne stope rasli odlučila je prijevremeno otplatiti jer ju je to previše financijski i psihički opterećivalo. U banci joj nije ponuđen nikakav drugi ugovor sa primjerice drugačije ugovorenom kamatnom stopom već upravo ugovor koji joj je predočen na listovima 11-14 spisa. Bila je uvijek u strahu da joj se nešto ne desi s obzirom na osiguranje kredita jer su u to vrijeme gradili kuću i imaju troje djece, jer ju je takvo povećanje kamatne stope po nekoj budućoj odluci banke prilično opterećivalo. Bila je komitent upravo Međimurske banke d.d. Čakovec i vjerovala im je. S obzirom na obiteljsku situaciju i istodobno gradnju kuće, sa sredstvima kredita a koji je bio nenamjenski podmirila je obiteljske obaveze a dio za gradnju kuće. Tada je bila stalno zaposlena. Mjesečne obroke po ugovoru je uredno otplaćivala. Na ovjeru kod JB nije išla. U banci je razgovarala o tome da je kamata promjenjiva ne i o kriterijima, pitala je koliki je rok otplate i kolika joj je rata, a o tome joj ništa zapravo nisu ni objašnjavali. Koliko se sjeća imala je i prije kredit ali u Raiffeisenbanci ali se ne sjeća konkretnih uvjeta a rata je bila prihvatljiva.
11. Sud je ocijenio istinitim iskaz tužiteljice. Iz njezinog iskaza proizlazi da joj je ponuđen upravo predmetni ugovor već formiran po tuženiku (banci). Nije joj objašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope, niti joj je predočena bilo kakve dokumentacija vezana uz to. Kada je došla sklopili ugovor o kreditu, ugovor joj je dan na uvid, ali nije mogla pregovarati niti o jednoj odredbi ugovora. Nije joj ništa bilo objašnjavano oko pojedinih odredbi ugovora, a važna joj je bila visina kredita, rok otplate i visina anuiteta.
12. Da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/07 jasno proizlazi iz ugovora o kreditu u kojem je kao korisnik kredita naveden tužitelj kao fizička osoba, koji je sklopio ugovor s tuženikom. Stoga po pravnom stavu ovog suda tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući da je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu.
13. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP/07). koji je u čl. 96. i 99. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
14. Cijeneći sadržaj citiranih zakonskih odredbi i uzimajući u obzir rezultate dokaznog postupka, prvostupanjski je sud ocijenio, da je sporna ugovorna odredba, kojom je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, nepoštena i posljedično tome ništetna.
15. Ovo zato jer iz predmetnog Ugovora, kao i iz ostalih izvedenih dokaza, poglavito iskaza tužiteljice kao stranke, jasno proizlazi da je sklopljen prema formuliranom standardnom ugovoru o kreditu kojeg je sastavio kreditor i da se o predmetnoj ugovornoj odredbi kojom je između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica dobila obavijesti o uvjetima promjene kamatne stope, da bi na isto mogla dati svoj informirani pristanak.
16. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2, primjenjiv i u konkretnom slučaju, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
17. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora.
18. Tuženik navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao zakonske obveze definiranja parametara promjenjivosti u samom ugovoru, već samo na definiranje uvjeta promjenjivosti kamatne stope kojima je udovoljio. Iz samog sadržaja ugovornih odredaba proizlazi jedino da je kamatna stopa promjenjiva i da se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama banke. Sadržaj navedene odredbe ne upućuje na zaključak da je tuženik u vrijeme zaključenja ugovora jasno odredio i tužiteljici predočio egzaktne parametre prema kojima će se kamatna stopa mijenjati tijekom otplatnog razdoblja, već je tuženik tužiteljicu upoznao s kamatnom stopom u vrijeme sklapanja ugovora, no ne i parametrima nastavne promjenjivosti iste.
19. U spornom Ugovoru o kreditu nije navedeno ni da je promjena kamatne stope (što treba shvatiti kao promjenu obveze potrošača – ovdje tužiteljice) vezana za odluku banke prema kriterijima iz Općih uvjeta tuženika, nego samo za odluku banke i urednost poslovanja tužiteljice kao korisnika kredita. Niti Ugovor o kreditu niti Opći uvjeti, na koje se tuženik niti ne poziva, ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope.
20. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, radi čega ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO/05).
21. Na temelju sporne ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva niti je bila određena, niti odrediva. Banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih „proizvoda“, bile su dužne nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
22. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača je superiorno, radi čega je tuženik bilo dužan tužiteljicu ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što on u konkretnom slučaju nije učinio na valjani način jer se zadovoljio nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva tužiteljici kao prosječnom potrošaču ostala potpuno nerazumljiva.
23. U konkretnom slučaju, ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom tuženika, imala je za posljedicu znatniji rast kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu, a time i povećanje mjesečnih anuiteta, što sve ukazuje na postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužiteljice.
24. Nije nedopušteno ugovarati promjenjivost kamatne stope u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko ta promjena može iznositi, a u konkretnom je slučaju ta promjena bila značajna te je povećala kreditno opterećenje tužiteljice kao potrošača i time prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njenu štetu, čak i u slučaju da je povećanje kamatne stope bilo za tuženika tržišno opravdano, jer ni to ne eliminira utvrđenu neravnotežu na štetu tužiteljice.
25. Stajališta suda EU u tumačenju i primjeni Direktive 93/13/EEZ jasno naglašavaju važnost (informiranog, upućenog) obavještavanja potrošača prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i njihovim posljedicama. Takvo obavještavanje od bitne je važnosti za potrošača jer će samo na temelju prethodne, potpune i razumljive obavijesti potrošač biti u situaciji razumno shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke koje za njega može imati sklapanje ugovora s takvim ugovornim odredbama.
26. Činjenica, da je kredit u međuvremenu otplaćen, ne utječe na pravo potrošača tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu.
27. Prema čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
28. Tužiteljica stoga ima pravo na restituciju iznosa isplaćenih na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, po pravilima ZOO/05 o stjecanju bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja odnosno stjecanja od strane tuženika kao nepoštenog stjecatelja (čl. 1111. ZOO/05 kao opće pravilo i čl. 1115. kao pravilo o opsegu vraćanja). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu nezakonitom promjenom kamatne stope, od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu mogao znati da su osporene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovorene na način kako je to provedeno u konkretnom ugovoru nepoštene, posljedično ništetne i da mu sve ono što na temelju tako ugovorenih odredaba bude primio, ne pripada.
29. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
30. S obzirom na utvrđenje da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena a time i ništetna (a nije upitno da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez odredbe o kamatama koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope , te s obzirom da tužiteljica ima pravo na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazila da navedene nepoštene odredbe nije bilo, prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva valjalo je za cijelo kreditno razdoblje uzeti u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu kao jedinu valjano određenu a time i poštenu.
31. Stalna sudska vještakinja Slađana Srnec je dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojem je navela da na temelju ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, ukupni preplaćeni iznosi za korisnika kredita tokom razdoblja otplate iznosi 596,55 eura prema tečaju na dan uplate pojedinog anuiteta. U nalazu su specificirani datumi nastanka pojedinih preplata prema datumu uplate anuiteta. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a također ni tuženik.
32. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Slađane Srnec jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.
33. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
34. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužiteljica ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata.
35. Prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Radi toga nisu osnovani navodi tuženika da je nastupila zastara, budući da tek ovom odlukom sud utvrđuje ništetnost predmetne ugovorne odredbe kao u toč. I. izreke, dok u toč. II. izreke odlučuje o obvezi restitucije tuženika zbog stjecanja bez osnove.
36. Odluka o naknadi troškova temelji se na čl. 151. st. 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura, te na Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23 – dalje u tekstu: ZSP) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21 i 37/23 – dalje u tekstu: Uredba).
37. Sud tužitelju priznaje trošak: za sastav tužbe u iznosu 100,00 eura (Tbr.7.), podnesak od 3.1.2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.8.1.), zastupanje na ročištu 24.2.2023. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1.), podnesak od 6.9.2023. u iznosu od 100,00 eura, podnesak od 4.1.2024. u iznosu od 100,00 eura, zastupanje na ročištu 15.4.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.3.), ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, ročište od 17.2.2026. u iznosu od 100,00 eura te ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura, sve uz pripadajući PDV 25% od 200,00 eura. Tužitelju je priznat trošak vještačenja od 331,81 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te na presudu u iznosu od 13,27 eura. Sud tužitelju nije priznao troškove za: podnesak od 27.3.2023. u iznosu od 25,00 eura, podnesak od 13.2.2024. u iznosu od 100,00 eura, podnesak od 10.12.2025. u iznosu od 100,00 eura, podnesak od 4.2.2026. u iznosu od 100,00 eura, što ukupno sa PDV-om iznosi 406,25 eura. Stoga ukupno priznati trošak iznosi 1.358,35 eura, a o trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke presude.
U Čakovcu 27. ožujka 2026.
Sutkinja
Ivana Starčević
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima.
O tome obavijest:
1. tužiteljica po pun.
2. tuženik po pun.
