Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

Poslovni broj: Pr-51/2023-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici iz Bjelovara, A. Mihanovića 2c, protiv tuženika OV-Održavanje vagona d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 17, OIB: 11471889269, zastupan po punomoćniku Draženu Delaču, odvjetniku iz Zagreba, L. Ružičke 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 25. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a), dana 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OV - Održavanje vagona d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 17, OIB: 11471889269, da tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati neimovinsku štetu u iznosu od 8.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine , tekućom od 2. kolovoza 2023., kao od dana podnošenja tužbe, do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OV - Održavanje vagona d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 17, OIB: 11471889269, da tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. i II. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 9.392,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2023., kao od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 600,00 eura za razdoblje od 2. kolovoza 2023. pa do 27. ožujka 2026.

IV. Nalaže se tuženiku OV-Održavanje vagona d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 17, OIB: 11471889269, da tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 3.487,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od 13. travnja 2026., kao od dana donošenja presude do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EĆ podnio je tužbu protiv tuženika OV-Održavanje vagona d.o.o. dana 2. kolovoza 2023., radi naknade štete zbog ozljede na radu.

Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod trgovačkog društva Radionica željezničkih vozila Čakovec d.o.o., na radnom mjestu KV Bravar III grupe u Pogonu Bjelovar i to temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. veljače 2018., a da je temeljem Ugovora o pripajanju od 08. studenog 2018. i Odluke skupštine društva od istog datuma, trgovačko društvo Radionica željezničkih vozila Čakovec d.o.o. pripojeno je trgovačkom društvu OV-Održavanje vagona d.o.o. te je nakon pripajanja tužitelj nastavio raditi kod tuženika, gdje radi i danas.

2. Ističe da je dana 11. kolovoza 2020., na svom radnom mjestu u Bjelovaru dobio nalog

od poslovođe UĆ da na vagone Diesel motornog vozila ugradi sajle kako bi se zaštitni pojasi na vagonima imali za što zakvačiti, odnosno dobio je nalog da obavi radnje koje omogućavaju korištenje zaštitnih pojasa. U izvršavanju radnog zadataka, a prilikom silaska s vagona tužitelj je pao, jer su se okliznule ljestve po kojima se morao popeti i sići, a sve kako bi izvršio radni zadatak. Tom prilikom na sebi je od zaštitnih sredstava koristio zaštitno odijelo i radne cipele.

3. Ističe da je došlo do štetnog događaja uslijed obavljanja naložene radne aktivnosti, a prilikom koje je tužitelj poštivao sva pravila rada te da njegovom postupanju nema skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu , stoga smatra da je za nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o zaštiti na radu.

4. Uslijed pada zadobio je slijedeće ozljede, višekomadni prijelom lakatnog nastavka desne lakatne kosti sa pomakom, višekomadni prijelom desne ključne kosti sa pomakom, nagnječenje pluća, prijelom prvog do sedmog rebra desno i prijelom desne graškaste kosti.

5. Ističe da je zbog zadobivenih ozljeda zaprimljen je u Opću bolnicu u Bjelovaru gdje na kirurškom odjelu, bio liječen od 11. kolovoza do 22. kolovoza 2020. Prijelom desne lakatne kosti operiran je 13. kolovoza 2020., dok je prijelom desne ključne kosti operiran 19. kolovoza 2020. U daljnjem tijeku liječenja uredno je obavljao kontrolne preglede traumatologa, te je provedena i ambulantna fizikalna rehabilitacija. Dana 4. listopada 2020. operativno su mu odstranjeni vijci i pločica iz desne ključne kosti.

6. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda pretrpio duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti, te mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete, i to za trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru oko 20% zbog ograničenja pokreta u desnom laktu, slabosti mišića desnog ramena, osjećaj slabosti desne šake, bolova u desnom ramenu, laktu i desnoj strani prsnog koša pri dizanju težeg tereta, a mora trajno uzimati i lijekove protiv bolova. Zbog tih posljedica u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima mora ulagati pojačane napore zbog čega duševno pati.

Nadalje ističe, da je osim fizičkih bolova uzrokovanih navedenim ozljedama, trpio i druge neugode (dugotrajno mirovanje, boravak u bolnici, tri operacije, vađenje šavi, izlaganje RTG zračenju, fizikalne terapije i drugo).

Trpio je strah, a bile su mu potrebne i tuđa njega i pomoć.

Jednako tako, zaostalo je i naruženje srednjeg stupnja, ponekad vidljivo trećim osobama, a sve zbog ožiljaka koji su zaostali na desnom laktu i desnom ramenu.

7. Tužitelj navodi da mu je prema rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, regionalni ured Zagreb, Područna služba Bjelovar, predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu.

Tužitelj se obratio tuženiku sa prijedlogom za mirnim rješenjem spora dopisom od 10. srpnja 2023., međutim, na prijedlog tužitelja, tuženik se nije očitovao.

8. Stoga, tužbom tužitelj potražuje ukupno iznos od 8.059,00 eura (koji je iznos naveden u tužbenom zahtjevu tužbe, dok je u činjeničnim navodima naveo da zahtijeva ukupno iznos od 8.951,00 eura na ime neimovinske i imovinske štete sa zateznom kamatom od 11. kolovoza 2020. pa do isplate, od čega se iznos 8.059,00 eura odnosi na neimovinsku štetu (po kriterijima za bolove, strah, naruženje i smanjenje životne aktivnosti), a iznos od 892,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. Dakle, unatoč činjeničnim navodima iz kojih proizlazi da se sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete zahtijeva iznos od 8.951,00 eura, tužbenim zahtjevom ukupno zahtijeva na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 8.059,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

9. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2026. preinačio tužbeni zahtjev zahtijevajući ukupno od tuženika naknadu za neimovinsku i imovinsku štetu iznos od 9.392,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

10. Kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon provedeno medicinskog vještačenja, a kojoj se preinaci tuženik nije protivio, to je sud raspravnim rješenjem broj Pr-51/2023-66 dopustio preinaku tužbenog zahtjeva prema podnesku od 20. siječnja 2026. primjenom odredbe čl. 190 st. 3 u svezi st. 2 ZPP-a.

11. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod suda 26. rujna 2023. , tuženik ističe da činjenični opis štetnog događaja ne ukazuje na koji način je došlo do ozljeđivanja tužitelja, obzirom na navođenje tužitelja da je prilikom silaska s vagona pao, jer su mu se okliznule ljestve po kojima se morao popeti i sići, tako da iz navedenog nije jasno da li se je tužitelj okliznuo sam ili ljestve nisu bile ispravno postavljene i učvršćene pa je nejasno tko je ljestve postavio.

Tuženik u cijelosti osporava odgovornost za predmetni štetni događaj, jer je tužitelj, kako i sam navodi, imao propisanu zaštitnu opremu.

Osporio je činjenične navode da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata ozljeda na radu, jer je u ovom parničnom postupku potrebno originalno izvoditi dokaze, a osporava se tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog naruženja, budući isto nije vidljivo u slučaju da je tužitelj odjeven.

Predložio je da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova postupka.

11.1. U kontekstu spora, dodaje se da su stranke pokušale mirno riješiti spor te je istima dodijeljen rok prema raspravnom zapisniku od 21. siječnja 2026. (list 600 -601), međutim tužitelj je podneskom od 5. veljače 2026. obavijestio sud da do mirnog rješenja spora nije došlo.

12. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba u Bjelovaru od 24. prosinca 2021. (list 6-7), preslik medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja (list 9- 43), Ugovori o radu za tužitelja (list 44-53), izvadak iz sudskog registra (list 54-66), e- mail tužitelja (list 67), Zahtjev za mirno rješenje spora upućen tuženiku (list 68 -71), evidencija o primitku upute za primjenu mjera zaštite na radu prilikom izvođenja radova na željezničkim vozilima TMD, DMG i lokomotivama (list 92-93), Kolektivni ugovor tuženika od 20. studenoga 2017. (list 94-145), Pravilnik o organizaciji tuženika od 2019. (list 146-177), Procjena rizika Radionice željezničkih vozila d.o.o., Pogon Bjelovar iz kolovoza 2015. (list 178-457), Uputa za primjenu mjera zaštite na radu prilikom izvođenja radova željezničkim vozilima TMD, DMG i lokomotivama (list 458 - 459), Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za tužitelja (list 460), Potvrda o osposobljenosti za tužitelja od Kontrol biroa d.o.o. (list 461), Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 462-463), Uvjerenje o osposobljenosti za zaštitu od požara (list 464), zdravstveni karton za tužitelja na DVD- u (list 468).

13. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 478-480).

14. Izveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr. sig. ĆĆ, dipl. ing. koji je dostavio nalaz i mišljenje 5. svibnja 2025. (list 496-526).

15. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. prim. Romanu Paviću, dr. med. koji je dostavio nalaz i mišljenje od 24. srpnja 2025. (list 549-554) i očitovanje od 30. srpnja 2025. (list 566-567) i od 5. rujna 2025. (list 575-576).

16. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.

17. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

18. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.392,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2023., kao od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

19. Nesporna je činjenica između stranaka da je tužitelj radnik tuženika i to temeljem Ugovora o radu broj 2143 od 27. travnja 2023., kojim Ugovorom je ugovoreno da počinje s radom od 1. svibnja 2023. s mjesto rada u Bjelovaru, na radnom mjestu VKV zavarivač u Jedinici pogon Bjelovar (list 44-45), time da je tužitelj bio zaposlen kod trgovačkog društva Radionica željezničkih vozila Čakovec d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 28. veljače 2018. na radnom mjestu KV bravar III. grupe u Pogonu Bjelovar, koji je radni odnos zasnovan u trajanju od 3 mjeseca počev od 1. ožujka 2018., potom prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 29. svibnja 2018. na radnom mjestu KV bravar III. grupe u Pogonu Bjelovar, koji je radni odnos zasnovan u trajanju od 3 mjeseca počev od 1. lipnja 2018., potom prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 31. kolovoza 2018. za radno mjesto KV zavarivač II. grupe u Pogonu Bjelovar, potom prema Ugovoru o radu broj 147/20 zaključenog između stranaka 2. prosinca 2020. za radno mjesto KV zavarivač u Pogonu Bjelovar, s početkom radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 11. veljače 2020.

Iz navoda tužbe, a koju činjenicu tuženik nije osporavao u odgovoru na tužbu, da je temeljem Ugovora o pripajanju od 8. studenog 2018. i Odluke skupštine društva od istog datuma, trgovačko društvo Radionica željezničkih vozila Čakovec d.o.o. pripojeno je trgovačkom društvu OV-Održavanje vagona d.o.o., uslijed čega je tužitelj nastavio raditi kod tuženika, a koja činjenica proizlazi iz priloženih Ugovora i Izvoda iz trgovačkog registra (list 44-66).

20. Tužitelj naknadu neimovinske i imovinske štete potražuje zbog ozljede na radu. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da iz činjeničnih navoda tužbe nije razvidno na koji način je došlo do ozljeđivanja tužitelja, jer tužitelj nije na jasan način opisao nastanak štetnog događaja, a s obzirom na činjenicu da je i osporio rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim je tužitelju priznata ozljeda na radu, za zaključiti je da tuženik dovodi u sumnju nastanak ozljeda koje je tužitelj zadobio, jer ističe da je u ovom postupku potrebno originalno izvoditi dokaze.

21. Tužitelj je uz tužbu priložio rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe u Bjelovaru klasa: UP/I-502-03/20-02/291, Urbroj: 338-07-02-21-25 od 24. prosinca 2021. kojim se tužitelju priznaje ozljeda na radu pod evidencijskim brojem OR 140951108206/21 pretrpljene dana 11. kolovoza 2020. te mu se priznaju sva prava iz obveznog i zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu od dana nastanka ozljede tj. od 11. kolovoza 2020. (list 6-8).

22. Budući je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da tužitelj nije opisao na jasan način na koji je došlo do ozljeđivanja tužitelja, tužitelj je očitujući se na navode odgovora na tužbu od 25. listopada 2023., naveo da je dobio nalog od poslovođe UĆ da na vagone ugradi sajle kako bi se zaštitni pojasi na vagonima imali za što zakvačiti, dobio je nalog da obavi radnje koje omogućavaju korištenje zaštitnih pojasa, a u izvršavanju radnih zadataka prilikom silaska na vagone pao je, jer su se okliznule ljestve po kojima se morao popeti i sići.

Iako je tužitelj koristio zaštitnu opremu, radni zadatak koji je tužitelj dobio i obavio, nije bio u skladu sa pravilima zaštite na radu, niti je taj radni zadatak bio u sklopu radnih obveza koje je tužitelj kod tuženika bio dužan izvršavati, tako da tužitelj ističe da u njegovu postupanju nema nikakove odgovornosti, već je za nastanak štete prilikom obavljanja radnih zadataka tužitelja uslijed kojih je zadobio i ozljede, isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac.

23. Obzirom na to, između stranaka je sporna odgovornost za nastalu štetu zbog ozljede na radu te visina neimovinske i imovinske štete.

24. Kako tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio nikakovu dokumentaciju kojom bi potkrijepio osnovanost svojih činjeničnih navoda, to je po prijedlogu tužitelja , tuženik rješenjem broj Pr-51/2023-8 od 21. ožujka 20245., pozvan dostaviti dokumentaciju za potrebe vještačenja zaštite na radu te akata i to Pravilnik o radu i Pravilnik o zaštiti na radu, Procjenu opasnosti, dokumentacije o rasporedu rada tužitelja na dan štetnog događaja, te eventualno dokumentaciju koja se tiče osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta te dokumentaciju iz koje proizlazi da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio zadužen zaštitnom opremom.

24.1. Tuženik je uz podnesak od 9. travnja 2024., naveo da dostavlja dokumentaciju sukladno citiranom rješenju (list 91-464), a očitujući se na istu, tužitelj je naveo da tuženik nije dostavio dokumentaciju o rasporedu dana tužitelja na dan štetnog događaja, kao ni dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tužitelj na dan štetnog događaja bio zadužen zaštitnom opremom te je tužitelj predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu te izvođenje personalnih dokaza saslušanjem tužitelja i odgovorne osobe DĆ, dipl. ing. strojarstva.

Sud je izveo personalni dokaz saslušanjem tužitelja, dok z.z. tuženika nije pristupio, niti je isti opravdao svoj izostanak.

25. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je, tko drugom prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

26. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a stavkom 2. je propisano da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a stavkom 3. istog članka propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

27. Prema odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje u tekstu ZR-a) važećeg u vrijeme štetnog događaja, propisano je štetnog događaja propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

28. Temeljem čl. 25 st. 1 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu ZZR-a) ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

No, temeljem čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

29. Nadalje, odredbom članka 8 ZR-a, propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i ranik dužni pridržavati odredbi ovog Zakona i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, dok je člankom 28 ZR-a propisano da je poslodavac dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu sa posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.

30. U odnosu na dinamiku ozljeđivanja tužitelja, a s obzirom na osporavanost tvrdnji tuženika u pogledu nastanka štetnog događaja, sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja, a čiji je iskaz sud prihvatio kao istinit i objektivan u cijelosti, s obzirom da tuženik svojim navodima isti nije doveo u sumnju, niti je predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

30.1. Iz iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi da mu je neposredno nadređeni UĆ, da je kod prednika tužitelja bio zaposlen od 1. ožujka 2018. na radnom mjestu bravar, da je obučen za rad na siguran način (teoretski i praktično), kao i za rad na visini od 1 do 4 m, da ga je tuženik kao poslodavac zadužio sa zaštitnom opremom koju je i koristio i to radno odijelo, zaštitne niske cipele sa metalnom kapicom, zaštitne rukavice (kožne i gumene) koje se koriste po potrebi ovisno o vrsti posla koji obav lja, plastičnom zaštitnom kacigom i kožnim remenom bez vizira i zaštitnom maskom od prašine te zaštitnim naočalama. Radno mjesto bravara obuhvaća limarske radove na popravku vagona, a kao sredstvo rada koristi se brusilicom, aparatom za zavarivanjem, čekićem i ljestvama ukoliko je njegov rad na visini.

Raspored rada i radne zadatke bravari od kojih je i tužitelj (kod tuženika radi 7 do 8 bravara), obavljaju svaki dan temeljem usmenog naloga od neposredno nadređenog UĆ, koji je tužitelju dana 11. kolovoza 2020. izdao usmeni nalog da se na vagone moraju ugraditi sajle kako bi se na iste mogli postaviti zaštitni pojasevi na vagonima, odnosno kako bi se oni imali za što zakvačiti, a što je podrazumijevalo rad na visini uz korištenje ljestvi. Tužitelj je jedini dobio od svog neposredno nadređenog navedeni nalog, dok drugi bravari nisu, po kojem je radnom nalogu i postupio.

30.2. Pristupivši izvođenju usmenog radnog naloga od nepsoredno nadređenog, tužitelj je postavio jednostruke aluminijske ljestve visine oko 3,5 m koje je naslonio na vagon, a koje je potom osigurao protukliznom zaštitom kako bi se istima mogao popeti na vagon. Prilikom penjanja na vagon ljestve mu je pridržavao radnik GĆ, nije imao zaštitnu kacigu, jer ju tom prilikom nije mogao koristiti, budući bi ista skliznula s glave pri pokretu, obzirom da je imao zaštitnu filter masku od prašine i zaštitne plastične naočale. Kada se je popeo na vagon, a prije obavljanja radnog zadatka, prethodno je morao maknuti prašinu sa zidova vagona, jer su isti bili prašnjavi, kako bi bio vidljiv metalni dio konstrukcije na zidovima vagona na koje je bilo potrebno ugraditi sajle. Prašinu je skidao sa komprimiranim zrakom i crijevom koje je bilo dovoljne duljine. Kada je maknuo prašinu, krenuo je s krova vagona na ljestve kako bi se spustio na tlo i sačekao da se spusti prašina koja je bila vrlo velika, nekih 15 minuta, a da bi se potom ponovno popeo po ljestvama na vagon sa aparatom za zavarivanje radi montaže nosača.

Prilikom silaska s krova vagona ljestvama na tlo, bila je velika prašina, ništa se nije vidjelo, nije nikoga dozivao, no rekao je da silazi i očekivao je da će uz ljestve radi sigurnosti njegova silaska biti radni kolega GĆ, koji je prethodno držao ljestve kada se je penjao, no očito njega nije bilo. Licem okrenut prema vagonu stao je na prvu letvu ljestvi s lijevom nogom te kada je htio zakoračiti s desnom nogom došlo je do destabilizacije ljestvi koje su samo prokliznule prema tlu, osjetio je da pada i tom prilikom se uhvatio desnom rukom za glavu, budući mu je bila misao da nekako mora zaštiti glavu u toj prašini, jer je znao da pada na betonsku površinu, a uslijed tog pada pao je na desnu stranu. Nakon što je pao, od nekud je u toj prašini dotrčao GĆ, bio je pri svijesti, no bilo mu je zaustavljeno disanje, tražio je kako bi popio vodu, nakon čega mu se vratilo disanje. Nakon svog ozljeđivanja vozilom hitne pomoći prevežen je u OHBP Bjelovar.

31. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, to je po prijedlogu tužitelja izveden dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr.sig. ĆĆ, dipl. ing., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 496-526), koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan, koji je dan temeljem dokumentacije dostavljene po tuženiku, a na koji nalaz stranke nisu imale primjedbe.

32. Vještak je u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja tužitelja opisao sukladno podacima u spisu predmeta, a kako to i nedvojbeno proizlazi i iz iskaza tužitelja. Kako je tužitelj pri izvršavanju usmenog radnog naloga koji je dobio od svog neposredno nadređenog, koristio ljestve u pristupu krovu vagona, vještak je napravio rekonstrukciju rada s ljestvama, što je prikazano na slikama 19 i 20 nalaza i mišljenja (list 19 nalaza, 514 spisa), prikazujući neispravan i ispravan način postavljanja ljestvi. Vještak se na iscrpan način očitovao na zadatak suda određen prema rješenju Pr.51/2023-19 od 4. prosinca 2026., a kojem nalazu i mišljenju, kako je već prethodno i obrazloženo, stranke nisu imale primjedbe.

32.1. U zaključnom nalazu i mišljenju vještak je naveo da u trenutku nastanka štetnog događaja tj. pada tužitelja sa visine od 4 m, radna oprema -jednostruke aluminijske ljestve, koje su prema podacima iz spisa bile duljine 3,5 m, iste nisu bile dovoljne visine za pristup mjestu rada na visini od 4,05 m u uvjetima slabe vidljivosti zbog prašine koja se podigla nakon čišćenja zaprašene površine stlačenim zrakom, stoga ljestve nisu niti mogle biti postavljene na način da nadvisuju kotu za pristup radnom mjestu za visini za 0,75 m do 1 m, kako bi tužitelj prilikom silaska imao kontakt rukama s bočnim stranicama ljestava prije nego nogom ostvari kontakt s gazištem ljestvi u namjeri silaženja.

U trenutku nastanka štetnog događaja jednostruke aluminijske ljestve (duljine od 3,5 m), iako su upotrijebljene za izvršenje radnog zadatka tužitelja, pristup mjestu rada na visini, nisu bila postavljena na način da su osigurana čvrstim uporom o površinu naslona na željezničko vozilo, kako bi se uz poprečni stabilizator u podnožju ljestve dodatno osigurale od prevrtanja.

32.2. Nadalje, vještak je naveo da s obzirom na okolnost da je tužiteljevo radno mjesto "bravar III. grupe" utvrđeno i kao poslovi sa posebnim uvjetima rada, da tužitelj nije nosio osobna zaštitna sredstva za zaštitu glave (zaštitnu kacigu) i osobna zaštitna sredstva za izvođenje radova na visini (zaštitni pojas za cijelo tijelo za rad na visini sa pratećom opremom/sigurnosno uže, karabinjer), jer prema podacima iz spisa predmeta vještak navodi da predmetna zaštitna sredstva nije imao zadužena uz napomenu da se u temeljnom dokumentu poslodavca u području zaštite na radu, a to je Procjena rizika, rad na visini određuje kao rizik samo kroz navođenje točke 17. čl. 3. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada (Narodne novine broj 5/84), poslovi koji se izvode na visini, a u kontekstu obveze obavljanja zdravstvenog pregleda radnika.

32.3. Nadalje, u trenutku nastanka štetnog događaja, vještak u nalazu i mišljenju navodi da tužitelj nije bio osposobljen (teoretski i praktično) za rad na siguran način za obavljanje poslova na visini, sukladno važećim propisima tj. prema Pravilniku o zašti ti na radu pri upotrebi radne opreme (Narodne novine broj 17/18) i da nije bio primijenjen dokument "Uputa za primjenu mjera zaštite na radu prilikom izvođenja radova na željezničkim vozilima TMD i DMG lokomotivama, u kojim je Uputama navedena primjena osnovnih i posebnih pravila zaštite na radu (radna oprema – skele i osobna zaštitna sredstva za rad na visini/zaštitni pojas za cijelo tijelo s pripadajućim pratećom opremom).

Temeljni dokument "Procjena rizika" iz područja zaštite na radu tuženika, vještak je mišljenja da osobna zaštitna sredstva za rad na visini nisu bila obrađena u kontekstu posebnih mjera zaštite na radu s ciljem zaštite zdravlja i života.

32.4. Također iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu proizlazi da uzimajući u obzir tužiteljev Ugovor o radu, ne slijedi procjenu rizika iz područja zaštite na radu u odnosu na naziv radnog mjesta "KV zavarivač II. grupe", jer takovog radnog mjesta u Procjeni rizika nema, a u kontekstu obrade razine rizika vezano za rad na visini i plana mjera za uklanjanje nedostataka u području zaštite na radu.

Kako je tužitelj pao sa visine od 4 m, vještak je mišljenja da je u potpunosti zanemarena primjena dokumenta Uputa za primjenu mjera zaštite na radu prilikom izvođenja radova na željezničkim vozilima TMD i DMG lokomotivama.

Stoga je vještak mišljenja da prilikom ozljeđivanja tužitelja tuženik nije ispunio sve obveze propisane Zakonom o zaštitio na radu, odnosno nije proveo sve zakonom propisane mjere zaštite na radu u trenutku pada tužitelja sa visine oko 4 m prilikom silaska tužitelja s krova željezničkog vagona po ljestvama naslonjenim na željezničko vozilo kada je došlo do njegova pada i ozljeđivanja.

33. Dakle, slijedom navedenog, a suprotno tvrdnjama tuženika, neosnovana je i nedokazana tvrdnja tuženika da je tužitelj odgovoran za nastanak štete, a ocjenom provedenih dokaza nije utvrđeno da bi na strani tužitelja postojao doprinos u nastanku štetnog događaja, jer to ne proizlazi iz dokaza izvedenih i ocjenjenih tijekom postupka. Upravo suprotno, vještak je vrlo iscrpno u svom nalazu (list 498-526) na detaljan, jasan i argumentiran način opisao propuste na strani tuženika u ispunjavanju obveza prema citiranim odredbama Zakona zaštite na radu te postupke koje nije proveo u skladu sa propisanim mjerama zaštite na radu, a sve kako bi tužitelj mogao nesmetano izvršiti usmeni radni nalog koji mu je izdan od neposredno nadređenog UĆ prema pravilima zaštite na radu.

Dakle, nisu utvrđeni propusti na strani tužitelja, jer to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, niti je utvrđeno da bi postupanje tužitelja prilikom izvođenja radne operacije neposredno prije njegova ozljeđivanja bilo suprotno pravilima zaštite na radu, a što je nedvojbeno potvrđeno i samim iskazom tužitelja.

S druge strane, tuženik tijekom postupka nije predložio dokaz, niti je dokazao tijekom ovog postupka osnovanost navoda iz odgovora na tužbu, a što je bio u obvezi sukladno odredbi čl. 219 ZPP-a u svezi čl. 299 ZPP-a pa su njegovi navodi ocijenjeni sukladno čl. 221a ZPP-a, tako da nedvojbeno iz sveg prednje iznesenog proizlazi da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i posljedice koje su proizašle iz istog, a ne tužitelj.

34. Između stranaka je bio sporan osnov i visina neimovinske i imovinske štete pa je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. prim. Romanu Paviću, dr. med., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje 24. srpnja 2025. (list 549-533) te pisano očitovanje od 31. srpnja 2025. (list 566-567) i od 5. rujna 2025. (list 575-576). Iz pisanog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, koji je dan na temelju medicinske dokumentacije priložene u spisu predmeta i kliničkim pregledom tužitelja, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zadobio višeiverni prijelom desne lakatne kosti u gornjem dijelu (područje olekranona) s pomakom ulomaka, koji je 13. kolovoza 2020. kirurški zbrinjavan tako što je odstranjen zdrobljeni, gornji dio olekranona te je pri tom učinjena refiksacija tetive mišića tricepsa nadlaktice sa sidrom (usidrenim vijkom). Liječen je prvih dana nadlaktičnom longetom, a po otpustu iz bolnice postavljena mu je funkcionalna ortoza za desni lakat, oguljotine u području desnog lakta višeiverni prijelom srednjeg dijela desne ključne kosti s pomakom ulomaka, koji je dana 19. kolovoza 2020. zbrinut kirurški, unutarnjom repozicijom i osteosintezom, a koja je učinjena rekonstrukcijskom pločom i vijcima. Navedena ploča s desne ključne kosti je odstranjena 4. listopada 2021., serijski prijelom rebara desnog prsišta, od I. do VII. rebra, od čega je I. i III. rebro slomljeno s pomakom ulomaka u srednjoj aksilarnoj liniji, dok su ostala rebra slomljena bez pomaka, natučenje desnog plućnog krila, višeiverni prijelom graškaste kosti u desnom ručnom zglobu.

34.1. Vještak u pisanom nalazu naveo da u otpusnom pismu iz Opće bolnice Bjelovar (sada Opća bolnica „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar), nije točno postavljena dijagnoza, jer tužitelj nije imao politraumu kao posljedicu štetnog događaja , a koja je dalje kopirana u medicinskoj dokumentaciji tijekom liječenja. Vještak napominje da je tužitelj u stvari imao višestruke ozljede skeletnog sustava, no to nije politrauma, a da politrauma znači nešto drugo i da tužitelj nije niti jednu ozljedu koja bi mu na takav način ugrozila život (npr. masivno krvarenje iz rupturirane slezene, krvarenje u mozak i sl.), te stoga znači da nije bio politraumatiziran i da je dijagnoza politrauma napisana najvjerojatnije uslijed neznanja.

34.2. Također, vještak je napomenuo da zdravstveni karton koji se nalazi u spisu predmeta (list 468 u DVD formatu od osobnog liječnika tužitelja VĆ, dr. med.) datira od 26. listopada 2011. do 7. svibnja 2024. te je vještak konstatirao da isti nije kompletan, budući ne prileži medicinska dokumentacija do 2011., odnosno dokumentacija gdje je evidentirana ozljeda u području desnog ručnog zgloba i distalne desne podlaktice iz 1991., jer tužitelj o istoj nema medicinsku dokumentaciju iz bolničke ustanove, tako da je o toj povredi koja je nastala prije štetnog događaja, vještak saznao iz tužiteljevih navoda prilikom kliničkog pregleda. No, istakao je da multifragmentarni prijelom desne graškaste kosti je sigurno sveži prijelom i posljedica je štetnog događaja, što je utvrdio prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta od dana štetnog događaja i uvidom u RTG snimke koje su učinjene nakon ozljeđivanja, netom iza štetnog događaja.

35. Liječenje tužitelja prema mišljenju vještaka završeno je 12. studenoga 2021. s posljednjom ambulantnom kontrolom liječnika spec. fizikalne medicine i rehabilitacije , a nakon toga tužitelj vrši samostalno vježbe s desnim ramenom i desnom rukom kod kuće, sve do danas.

36. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, tužitelj je trpio bolove u intenzitetu i trajanju i to jakog stupnja u trajanju od 6 dana ( tužitelju su učinjena tri kirurška zahvata), srednjeg stupnja u trajanju od 18 dana i slabog stupnja u trajanju od 70 dana, time da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da fizički bolovi mogu u slabom stupnju biti povremeno prisutna tijekom cijelog života, u području desnog prsišta, desne ključne kosti, desnog lakta te desnog ručnog zgloba.

36.1. Nadalje, tužitelj je trpio primarni strah koji je bio kratkotrajan u trajanju od 2 sata, sekundarni strah i to jakog stupnja u trajanju od 6 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 15 dana i slabog stupnja u trajanju od 50 dana, a pretrpljeni strah kod tužitelja je bio privremen i nije ostavio trajnije posljedice.

36.2. Kao posljedicu štetnog događaja po mišljenju medicinskog vještaka kod tužitelja je zaostalo naruženje u srednjem stupnju, obzirom da se radi o ožiljku desne klavikularne regije, ožiljku u području stražnjeg dijela desnog lakta te hipotrofiji mišića desnog ramena.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da su zaostala dva ožiljka na desnoj ruci koji sr protežu do lakta 15 cm i na prednjoj desnoj ključnoj kosti.

36.3. Nadalje, kod tužitelja je zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 20%, koji se odnosi na posljedice nakon višeivernog prijeloma desne ključne kosti koji je uvjetovao kirurško zbrinjavanje, na posljedice nakon višeivernog prijeloma lakatne kosti s odstranjenjem gornjeg dijela kosti koje je uvjetovalo rekonstrukcijski zahvat, refiksaciju tetive mišića tricepsa za preostali dio lakatne kosti na posljedice prijeloma sedam rebara desnog prsišta, od čeg je prvo i treće rebro bilo slomljeno s pomakom ulomaka, dok su ostalih pet rebara slomljeno bez pomaka ulomaka, a ta ozljeda rebara udružena s posljedičnim natučenjem pluća desnog prsišta, što je vještak također uzeo u obzir.

Vještak je naveo da se trajno umanjenje životne aktivnosti odnosi i na posljedice višeivernog prijeloma desne graškaste kosti u desnom ručnom zglobu te je uzeto u obzir da je isti ručni zglob i ranije bio ozljeđivan, iako tada nije bila u pitanju graškasta kost koja je slomljena u štetnom događaju.

37. Tužitelju je prema mišljenju vještaka bila potrebna privremena tuđa pomoć u razdoblju od 30 dana po 3 sata dnevno, a zatim 30 dana po 2 sata dnevno. Tuđa pomoć je u prvih 30 dana bila tužitelju potrebna za pomoć pri oblačenju, kao i za pomoć pri obavljanju higijenskih potreba, dok svih 60 dana tužitelju tuđa pomoć bila potreba za obavljanje kućanskih poslova, pomoć u kući i oko kuće, kao i za nabavku namirnica te pripremu istih, a koja je bila potrebna vidu nemedicinske osobe, a mogla se obavljati i putem člana obitelji.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelju bila pružena tuđa pomoć i njega od strane oca i brata s kojima živi u zajedničkom kućanstvu, a koja se je sukladno nalazu i mišljenju medicinskog vještaka i prema iskazu tužitelja odnosila na pripremanje hrane, nabavku namirnica, čišćenje stambenog prostora, dok je osobnu higijenu i fiziološke potrebe obavljao sam ne želeći i s tim zamarati svoje srodnike, a nije mogao kuhati, niti ići u nabavku po namirnice, time da brat cijelo vrijeme nije bio kod kuće, s obzirom da je zaposlen pa ga je i na fizikalne terapije od Domankuša do Bjelovara vozio otac, dok je brat radio.

38. U odnosu na pisani nalaz i mišljenje prigovorile su obje stranke i to tužitelj podneskom od 30. srpnja 2025., a tuženik podneskom od 14. kolovoza 2025. Tužitelj je predložio da vještak dopuni nalaz i mišljenje na način da se očituje o naruženju, navodeći da je u poglavlju klinički pregled tužitelja (nalaza i mišljenja) navedeno, da je pri opisu inspekcijskog dijela pregleda vještak opisao dva ožiljka, jedan u području ispod desne ključne kosti dužine oko 15 cm, a drugi na stražnjem dijelu desnog lakta oko 11 cm te da je vidljiva i posljedična blaža hipotrofina ramene muskulature s desne strane u usporedbi s lijevom. Tako da se vještak očituje da li se opisano (dva ožiljka i blaža hipotrofija ramene muskulature desne strane), smatra jednom cjelinom u srednjem stupnju naruženja, da se očituje da li je to naruženje vrlo uočljivo trećim osobama ili samo ponekad ili se radi o naruženju koje ne predstavlja jednu cjelinu u srednjem stupnju i da li se može smatrati da je svaka posljedica za sebe u određenom obliku srednjeg stupnja naruženja i to vrlo uočljiva trećim osobama ili samo ponekad.

38.1. Vještak se pisano očitovao na prijedlog tužitelja navodeći da se može zaključiti da se u hladnim mjesecima tijekom godine ili u bilo koje vrijeme kad su dijelovi tijela prekriveni odjećom, to naruženje se ne vidi, što znači da je vidljivo drugim, trećim osobama samo u toplim danima tokom godine kada je tužitelju desno rame, područje kože ispred desne ključne kosti, kao i područje stražnjeg dijela desnog lakta bez odjeće, koja bi navedene tjelesne regije pokriva. Nije svaki pojedinačni navedeni ožiljak, kao i blaga hipotrofija mišića desnog ramena posljedično uvjetovala ocjenu naruženja srednjeg stupnja, jer da je tomu tako, tada bi bilo naruženje srednjeg stupnja x 3.

Vještak ističe da se ne ocjenjuje prilikom vještačkog nalaza i mišljenja samo naruženje npr. klavikularne regije, već se ocjenjuje ukupno naruženje, odnosno ne ocjenjuje se svaki ožiljak posebno.

39. U odnosu na prigovor tuženika na nalaz i mišljenje gdje se prigovara u odnosu na kvalifikaciju naruženja nastalog od zadobivenih ozljeda, da bi se radilo o naruženju VII. stupnja te je tuženik prigovorio u odnosu na utvrđeni stupanj smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 20%, smatrajući da je isti previsoko ocijenjen po vještaku, budući da vještak nije obrazložio na koji način je donio taj svoj zaključak, a prigovara se i u odnosu na utvrđeni opseg potrebne tuđe pomoći i njege od strane nemedicinskog osobalja koja je bila potrebna tužitelju pa je tuženik predložio da se vještak usmeno sasluša na raspravi.

39.1. Sukladno prigovorima tuženika, sud je od medicinskog vještaka pisano zatražio očitovanje na prigovore tuženika dana 4. rujna 2025., a u odnosu na koje prigovore se vještak očitovao i to na stupanj naruženja istovjetno kako je to i opisano u nalazu i mišljenju, apostrofirajući ponovno činjenicu da se radi o naruženju koje je vidljivo trećim osobama i samom tužitelju tijekom toplijeg vremena, a ne u zimskim mjesecima i tijekom hladnijeg vremena kada su dijelovi tijela gdje su vidljivi ožiljci (jedan dužine 15 cm ispod desne ključne kosti u području klavikularne regije, a drugi 11 cm na stražnjem dijelu desnog lakta), koji su zbog svoje dužine svrstani u srednji stupanj naruženja vidljivo trećim osobama ponekad.

39.2. Imajući u vidu očitovanje vještaka u odnosu na stupanj naruženja kod tužitelja, za zaključiti je da je vještak ocijenio da se radi o naruženju srednjeg stupnja, koje je uočljivo trećim osobama samo ponekad i to tijekom toplijih dana kada se nose odjevni predmeti kraćih rukava koji ne pokrivaju regije tijela gdje su vidljivi ožiljci.

40. U odnosu na prigovor tuženika ocjene trajnog umanjenja životne aktivnosti, vještak je naveo da je u svom nalazu i mišljenju na stranici broj 5 (list spisa 553), detaljno opisao što su posljedice štetnog događaja, kao i koje su posljedice ocjene trajnog umanjenja životne aktivnosti uzete u obzir tako da drži da je navedena tvrdnja tuženika netočna, smatra da je vrlo detaljno i stručno opisao posljedice koje su svima razumljive pa tako i tuženiku po punomoćniku. Nastavno, vještak je opetovano naveo da je ljudski organizam cjelina i u tom smjeru je kod tužitelja i ocijenjeno trajno smanjenje životne aktivnosti, da se ne radi o suštom matematičkom zbrajanju i oduzimanju, kao ni u ugovornom osiguranjem pri kojem bi se koristile unaprijed ugovorene tablice, već se procjenjuje umanjenje životne aktivnosti koja je uslijedila nakon završenog liječenja tjelesnih ozljeda tužitelja. Također, vještak je istakao da je u pisanom nalazu detaljno opisao da ranije posljedice koje se odnose na tjelesno zdravlje tužitelja, nisu u vezi sa štetnim događajem, niti su uzete u obzir prilikom ocjene trajnog umanjenja životne aktivnosti, jer nisu niti posljedica predmetnog štetnog događaja.

41. Strankama je dostavljeno očitovanje povodom njihovih prigovora, a nakon što se vještak pisano očitovao na prigovore, stranke nisu imale primjedbe niti su nakon toga predlagale da se medicinski vještak usmeno sasluša pa je stoga nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, kao i očitovanja na prigovore stranaka, od strane suda prihvaćen u cijelosti kao stručan i objektivan, koji je temeljem na medicinskoj dokumentaciji o liječenju tužitelja, njegovim kliničkim pregledom, prigovori stranaka otklonjeni su argumentirano, a stranke nisu svojim prigovorima dovele u sumnju stručnost i objektivnost nalaza medicinskog vještaka, a od strane suda nisu utvrđene nepravilnosti ili proturječnosti, niti nedostaci, tako da je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvaćen.

42. S obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, imajući pri tom u vidu i iskaz tužitelja, priloženu medicinsku dokumentaciju o njegovom liječenju, sa sigurnošću se može zaključiti na postojanje uzročno-posljedične veze koje su posljedica štetnog događaja ozljede na radu, to prije svega, jer je nalaz i mišljenje vještaka temeljen, kako je prethodno i navedeno, ne samo na priloženoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, a vjerodostojnost kojoj tuženik nije prigovarao, već i na kliničkom pregledu tužitelja. Time je prigovor tuženika ocijenjen kao neosnovan u odnosu na Rješenje HZMO-a kojim je tužitelju priznato pravo na postojanje ozljede na radu i sva prava iz obveznog i zdravstvenog osiguranja (obrazloženje broj 21), jer je i ocjenom dokaza u ovom postupku, utvrđeno da je za štetu i posljedice koje proizlaze iz štetnog događaja, odgovoran tuženik, a ozljede koje je tužitelj zadobio u uzročno - posljedičnoj vezi su sa štetnim događajem koji je prethodno opisan.

43. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje i očitovanja vještaka, sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, da je tužitelj uslijed nastale nesreće ozljedom na radu, narušeno duševno i tjelesno zdravlje, povrijeđeno pravo osnovanosti u smislu čl. 19. u svezi čl. 1095. ZOO-a koje se očituje kao tjelesne ozlijede, pogoršanje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, povredu izazvanih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, naruženja te tuđe pomoći, po ocjeni suda osnovano tužitelj zahtjeva neimovinsku i imovinsku štetu.

44. Stoga je tužitelju, obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, karakter ozljeda, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, trajanje i jačinu izazvanih fizičkih bolova, zbog pretrpljenog straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći i njegom te cilj kojem služi naknada, tužitelju je dosuđena naknada za neimovinsku štetu (po kriterijima za bolove u iznosu od 2.500,00 eura, za smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 3.000,00 eura, po kriteriju straha u iznosu od 1.500,00 eura, po kriteriju naruženja u iznosu od 1.500,00 eura) u iznosu od 8.500,00 eura.

45. Za imovinsku štetu, tuđu pomoć, tužitelju je dosuđen iznos od 600,00 eura, a u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1086. ZOO-a, ista je dosuđena u smislu čl. 223 ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, jer je ista tužitelju bila ukupno potrebna u trajanju od 150 sati (30 dana x 3 sata + 30 dana x 2 sata), sa cijenom sata tuđe pomoći od 4,00 eura.

Iskaz tužitelja u odnosu na pružanje pomoći i njege od strane nemedicinskog osobalja, pruženo je po članovima kućanstva, ocu i bratu, obrazloženo je kao pod obrazloženjem br. 37, a koja se pomoć osim pružanja u kućanstvu, sastojala i vožnjom kod liječnika na kontrolne preglede te fizikalne terapije. Tako da je po tom osnovu tužitelju za imovinsku štetu dosuđen ukupno iznos od 600,00 eura, primjenom čl. 233 ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, a koja je cijena sata utvrđena prema javno dostupnim podacima tijekom 2020./2021. Pri čemu utvrđeni iznos tuženik nije osporio ikakovim konkretnim dokazima ni tvrdnjama.

46. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja dovršeno 12. studenoga 2021., a kako je tužitelj preinačenim tužbenim zahtjevom od 20. siječnja 2026. zahtijevao zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe 2. kolovoza 2023., to je tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete od 8.500,00 eura priznata zatezna kamata tekuća od 2. kolovoza 2023., kao od dana podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.

47. Nadalje, tužitelju je i dosuđena imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 600,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2026., kao od dana donošenja presude sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 600,00 eura za razdoblje od 2. kolovoza 2023., kao dana podnošenja tužbe, pa do 27. ožujka 2026. , kao od dana donošenja presude, a kako je presuđeno pod toč. III. izreke presude.

48. Također, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. i II. izreke presude, pa do ukupno zatraženog iznosa od 9.392,53 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2023., pa do isplate, a kako je presuđeno pod točkom III. izreke presude.

49. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP.

Tužitelj je u postupku u odnosu na osnov uspio u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 96,88 % (suđeni iznos od 9.100,00 eura, u odnosu na ukupno zahtjevan iznos od 9.392,53 eura) pa je uspjeh tužitelja u odnosu na osnov i visinu 98,44% (uspjeh u odnosu na osnov 100% + uspjeh u odnosu na visinu 96,88% : 2). Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika u omjeru od 1,56%, proizlazi da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 96,88%.

50. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 25. listopada 2023., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 t. 1), zastupanje na prvom pripremnom ročištu 21. ožujka 2024., zastupanje na drugom pripremnom ročištu 10. lipnja 2024., na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu, zastupanje na raspravi 11. studenoga 2024., 21. siječnja 2026. i 25. veljače 2026., za svaku u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 29. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), sastav obrazloženog podneska od 19. svibnja 2025., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, sastav obrazloženog podneska kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka od 30. srpnja 2025., za svaki u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč. 1), sastav podneska od 1. rujna 2025., 24. rujna 2025. i 20. siječnja 2026., za svaki u iznosu od 50,00 eura (tbr. 8 toč. 4), troška PDV-a u iznosu od 500,00 eura, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura, a što prema uspjehu u postupku iznosi 2.422,00 eura. Neovisno o uspjehu u postupku, tužitelju su priznati troškovi uplaćenog predujma za vještačenje po vještaku zaštite na radu u iznosu od 665,00 eura te medicinsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura, u ukupnom iznosu od 1.065,00 eura pa ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 3.487,00 eura.

51. Na dosuđene troškove postupka tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata, tekuća od 27. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) kao od dana donošenja presude do isplate, prema stopi propisanoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, a kako je presuđeno pod toč. IV. izreke presude.

52. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ).

53. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bjelovaru, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Malvić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Naredba:

Presudu dostavi:

- punomoćniku tužitelja Ružici Piličić Šinko, e-komunikacijom

- punomoćniku tuženika Draženu Delaču, e-komunikacijom