Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-138/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa]-Strasse 215a, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, D. Lermana 6, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćniju Damiru Metelko, odvjetniku iz Zageba, Lopašićeva 6, radi isplate, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja VF koji glasi:

„1. Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 2 i 7 Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5102986739 od dana 15.05.2006 koji je tužitelj VF iz [adresa], Erich-Ollenhauer-Strasse 215a Njemačka, zaključio sa tuženikom Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, 51029866379, koja glasi:

„ IZNOS KREDITA, točka 2=55.500,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. NAČIN VRAĆANJA

Otplata kredita je u 240 mjesečnih obroka, nakon prijenosa kredita u otplatu, Kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta=303,07 CHF.

7. VALUTNA KLAUZULA

Povrat obveze iz ovog ugovora obračunati će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjena tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

2. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkischenank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, da tužitelju VF, [adresa], isplati iznos od 3.890,04 Eura, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 0,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2006 godine do isplate

-za iznos od 0,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2006 godine do isplate

-za iznos od 4,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2008 godine do isplate

-za iznos od 1,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.12.2008 godine do isplate

-za iznos od 9,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 10,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2009 godine do isplate

-za iznos od 11,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.05.2009 godine do isplate.

-za iznos od 9,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2009 godine do isplate.

-za iznos od 7,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.08.2009 godine do isplate.

-za iznos od 8,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.11.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.12.2009 godine do isplate

-za iznos od 12,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.01.2010 godine do isplate

-za iznos od 15,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.02.2010 godine do isplate

-za iznos od 14,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2010 godine do isplate

-za iznos od 19,32 EUR sa z.z kamatom počevši od 07.04.2010 godine do isplate

-za iznos od 21,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine do isplate

-za iznos od 25,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.06.2010 godine do isplate

-za iznos od 32,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2010 godine do isplate

-za iznos od 26,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 44,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.09.2010 godine do isplate

-za iznos od 36,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.10.2010 godine do isplate

-za iznos od 36,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2010 godine do isplate

-za iznos od 43,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2010 godine do isplate

-za iznos od 54,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2011 godine do isplate

-za iznos od 43,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2011 godine do isplate

-za iznos od 46,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.03.2011 godine do isplate

-za iznos od 42,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 53,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 59,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2011 godine do isplate

-za iznos od 63,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 100,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 63,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 59,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 57,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2011 godine do isplate

-za iznos od 57,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 62,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 63,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.04.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.05.2012 godine do isplate

-za iznos od 66,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 62,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 61,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 64,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 63,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 65,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 61,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 43,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 7,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 38,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 38,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 18,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 godine do isplate.

-za iznos od 39,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 39,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2013 godine do isplate.

-za iznos od 42,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 20,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 43,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 20,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 43.59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 21,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 44,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.03.2014 godine do isplate.

-za iznos od 21,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2014 godine do isplate

-za iznos od 38,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 21,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 54,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2014 godine do isplate

-za iznos od 77,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2014 godine do isplate

-za iznos od 1,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 21,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.08.2014 godine do isplate.

-za iznos od 34,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.09.2014 godine do isplate.

-za iznos od 51,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.10.2014 godine do isplate

-za iznos od 59,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.11.2014 godine do isplate.

-za iznos od 59,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.12.2014 godine do isplate.

-za iznos od 4,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 37,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 17,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2015 godine do isplate.

-za iznos od 47,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 12,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 52,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 7,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2015 godine do isplate.

-za iznos od 57,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do isplate.

-za iznos od 3,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 47,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 153,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2015 godine do isplate

-za iznos od 9,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 50,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 60,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2015 godine do isplate

-za iznos od 12,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do isplate

-za iznos od 47,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2015 godine do isplate

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.050,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana donošenja presude 27. ožujka 2026. pa do isplate, prema stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Puli – Poli posl. br. Gž-1750/2025-2 od 4. ožujka 2026. ukinuta je prvostupanjska presuda posl. br. P-626/24-21 od 1. listopada 2025. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

2. Tužitelj VF je protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. podnio tužbu 8. svibnja 2023. navodeći da je sa tuženikom zaključio dana 15. svibnja 2006. Ugovor o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5102986739 za iznos kredita od 55.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunata po srednjem tečaju tuženika i redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama banke, na rok otplate kredita od 240 mjeseci, koji kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, a anuitet je iznosio 303,07 eura.

2.1. Tužitelj navodi da su dana 25. ožujka 2016. parnične stranke sklopile Aneks broj

1., Ugovora o kreditu broj 5102986739 sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita, u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Navodi da je u točki 5. 2.Konverzija, stav 3, ugovoreno da : U skladu sa prethodnim stavcima i odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju utvrđuje se da po provedbi konverzije omogućene Korisniku kredita ZID ZPK, na dan naveden u zaglavlju ovog Aneksa postoji više uplaćeni iznos (pretplata) iz članka 1. ZID ZKP kojim je Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19.c stavak 1.točka 5. u iznosu od 28.902,70 HRK, čije korištenje/isplata će se regulirati Sporazumom iz članka 7. koji je sastavni dio ovog aneksa. Kojim suglasno utvrđuju da su sve uplate ili nedostatak istih u razdoblju 1.10.2015. godine do dana navedenog u zaglavlju ovog Aneksa, u vezi podmirenja obveza iz Osnovnog ugovora, uzete u obzir pri izračunu iznosa iz ovog stavka.

2.2. Tužitelj navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1.Ugovora o kreditu, tuženik doveo do nerazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. da nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te da to zasigurno nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tuženika je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana i velikog povećanja rata kredita tužitelja, tužitelj smatra da je to dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom.

2.3. Tužitelj ističe da ga je tuženik primjenom odr. 1 i 7 Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, nezakonito i neosnovano stavio u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga smatra da jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kod tuženika podigao namjenski kredit za kupnju kuće, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita.

2.4. Tužitelj se poziva i na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine kojim je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje. Ističe da je iz tog Ugovora o kreditu, razlika koju je tužitelj platio, nastala isplatama mjesečnih anuiteta primjenom valutne klauzule prema tečaju tuženice za CHF, odnosno razlika između iznosa koju je tužitelj trebao platiti prema početnom tečaju CHF i onog koji je stvarno platio zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu u ukupnom iznosu od 11.184,03 EUR/84.266,09 HRK.

2.5. Tužitelj smatra da je sklopljeni Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija ništetna, obzirom na to da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama koje su se mijenjale jednostranom odlukom banke (koja je bila ništetna), a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjive kamatne stope bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“.

2.6. Slijedom navedenog tužitelj ističe da je Ugovor ništetan pozivajući se na odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a iz razloga što je činidba nemoguća, i da je u konkretnom slučaju predmet Ugovora, konvertiranje CHF-a ništetan, kao i primjena ništetne kamatne stope, uz obrazloženje da je primjena valute CHF, a koji Ugovor je bio ništetan, bio glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Smatra da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla biti valjana. Tužitelj ne osporava da mu je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu, ali smatra da je ista učinjena protivno zakonu, tj. da je ništetna, a kako nije mogao dobiti od tuženika izračun te pretplate po mjesecima, bio je prisiljen podignuti ovu stupnjevitu tužbu.

2.7. Valja napomenuti da je tužitelj nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja u ovom postupku po stalnom sudskom vještaku Lidiji Malčić u podnesku od 29. srpnja 2025. (str. 324-328) uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka na način kako je to pobliže navedeno u točci I. izreke ove presude, navodeći da povlači dio tužbenog zahtjeva od 7. svibnja 2023. gdje je zahtijevao utvrđenje ništetnosti točke 5. st. 3. Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102986739 od dana 25. ožujka 2016. Tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tako precizirani tužbeni zahtjev i obveže tuženika na naknadu troškova ovog postupka prema troškovniku priloženog u spis.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tijek zakonske zatezne kamate te ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, prigovor zastare, kao i prigovor da tužitelj nije dokazao da ima status potrošača.

3.1. Tuženik ističe da sud treba uzeti u obzir u ovome predmetu da su stranke dana 25. ožujka 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15), kojim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, navodeći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske nakon odluke Suda EU u predmetu C-567/20 od dana 5. svibnja 2022. godine nastavio postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije u predmetu Revd 2021/2020 te je dana 1. lipnja 2022. godine donio rješenje posl. br. Revd 2021/2020-6 kojim se odbacuje revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž-604/2017/8 od dana 8. svibnja 2020. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 3881/15 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih kamata i tečajnih razlika nastalih uslijed navodne ništetnosti odredbe ugovora o kreditu broj u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenu kamatne stope sukladno važećim odlukama Banke, a koji ugovor o kreditu je konvertiran prema odredbama ZIDZPK/15.

3.2. Slijedom navedenog tuženik ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nastavno na odluku Suda EU u predmetu C-567/20 i rješenje posl.br. Gos 1/2019, konačno zauzeo i ponovno potvrdio pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije ugovora o krediti prema odredbama ZIDZPK/15 tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata. Tuženik ističe da VSRH zauzima jasno pravno stajalište da taj sporazum o konverziji, bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu (ZIDZPK/15) ocijenjenom suglasnim s Ustavom RH.

3.3. Isto tako tuženik navodi da slijedom navedenog VSRH zauzima pravno shvaćanje da načelno korisnici kredita koji su izvršili konverziju kredita iz CHF u EUR imaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve (jer treba poći od toga da podnositelji kondemnatorne tužbe u pravilu ne moraju dokazivati postojanje pravnog interesa), ali ipak samo pod uvjetom da ističu one razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koji se tiču same konverzije, bilo zbog razloga iz općeg obveznog prava bilo zbog toga što konverzija nije eventualno provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15. Prema tome, tuženik smatra da u svim drugim slučajevima kao što je to kao što je to i u ovom pojedinačnom predmetu, korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit po ZIDZPK/15 nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa između Banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovom među strankama.

3.4. Zaključno, tuženik navodi da je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u predmetnom ugovoru o kreditu odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) i odluci C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Međutim, neovisno o tome, iz gore priloženih okolnosti, tuženik smatra da je tužitelj je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Isto tako smatra da slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu, jer je odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva tako da tužitelju, kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču, nije moglo ostati nepoznato da je tečaj HRK u odnosu na CHF podložan promjenama.

3.5. Slijedom navedenog, tuženik navodi da, ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što osporava u cijelosti, da tada ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 1.129,72 / EUR 149,95 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja).

3.6. Tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu tužitelja, podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te da tužitelju naloži da naknaditi troškove ovog postupka.

4. Odlučujući prije svega o prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda, sud nije prihvatio taj prigovor, i to iz razloga što u konkretnom slučaju odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu s obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da je za sve sporove iz Ugovora nadležan prvostupanjski sud sjedišta tuženikove podružnice, te time ostvari pogodnosti i bitno smanjene troškove. S druge srane, uzimajući u obzir i udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja do Općinskog građanskog suda u Rijeci, čija je nadležnost ugovorena, ista bi kod tužitelja izazvala znatnije troškove dolaska na sud, kao i dodatno vrijeme, a time i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama. Iz navedenog razloga sud je odbio istaknuti prigovor kao neosnovan.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i ništetnosti odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160/51400607-5102986739, koji glasi „IZNOS KREDITA, točka 2, = 55.500,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. NAČIN VRAĆANJA, točka 7 Otplata kredita je u 240 mjesečnih obroka, nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta =303,07 CHF. 7.VALUTNA KLAUZULA Povrat obveza izu ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjena tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je V informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.", te za isplatom utužene svote, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, te je valjalo odlučiti i o istaknutim prigovorima od strane tuženika.

6. Sud je izveo dokaz uvidom u Aneks 1. Ugovora o kreditu broj: 5102986739 (str. 6-12), u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102986739 od 5. svibnja 2006. (str. 13-20), u postotak izloženosti ukupne devizne pozicije banke u odnosu prema jamstvenom kapitalu (str. 41), u deviznu poziciju u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004. godine – 2012. godine (str. 46), promotivni letak (str. 47-48), u priopćenje za javnost od 21. siječnja 2015. od HNB-a (str. 52-62), u izvod iz zapisnika s prve sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/04), održane 5. ožujka 2004. (str. 63), u obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (str. 111-112), u promotivne letke ERSTE banke (str. 113-120), u letke ERSTE banke (str. 123-134), u dopis Trgovačkog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2013. (str. 135-137), u obrazac VR-1 izvješće o izloženosti o valutnom riziku u pojedinim valutama (str. 138), u obavijest o Izračunu konverzije kredita (str. 145-148), u izračun konverzije kredita broj 5102986739 na dan 30. rujna 2015. (str. 149-157), u obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (str. 158-159), u nacrt Aneksa broj XX ugovora o kreditu broj XXXXXXXXXX (str. 160-165), u letak s informacijama u EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR (str. 166-167), u odluke Ustavnog suda RH (str. 168-203), u otplatni plan od 6. listopada 2011. (str. 210-212), u karticu prometa po kreditu (str. 213-217), u pregled prometa po partiji kredita 5102986739 na razdoblje od 6.6.2006.-29.9.2015. (str. 218-231), u plan otplate za kredit koji se otplaćuje u anuitetima (str. 284-287), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Malčić (str. 313-320), te dokaz saslušanjem KF kao stranke (str. 271- 272).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., , 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača, sud je isti ocijenio neosnovanim.

8.1. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (15. svibnja 2006.) na snazi su bile odredbe ZZP/03, koji pojam potrošača definira u odredbi članka 3. tako da propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

8.2. Nadalje, iz dostavljenog Ugovora o kreditu (str. 13-20), nedvojbeno proizlazi da se radi o stambenom kreditu građana preko 3 godine za kupnju nekretnine, i da je u njemu kao korisnik kredita naveden kao fizička osoba – VF (tužitelj), bez navođenja da to čini kao samostalni poduzetnik, obrtnik ili u poslovne svrhe, a i iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna nekretnina koja je u naravi kuća kupljena kako bi njegova obitelj živjela u njoj, i da je u to vrijeme bio zaposlen u firmi TROHA DIL PVC stolarija u Bjelovaru.

8.3. S obzirom na navedeno potpuno su neutemeljene tvrdnje tuženika da navedeni ugovor nije potrošački ugovor, te da se tužitelj pozivom na odredbu čl.502.c ZPP-a, nema pravo pozivati na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Upravo je na tuženiku kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor – ugovor o kreditu koji je tužitelj zaključio 2006. godine sa tuženikom, a on to ničime nije dokazao.

9. U odnosu na tuženikov prigovor zastare treba reći da se u konkretnom slučaju radi o tražbini iz restitucijskog zahtjeva za dano u izvršenju ništetnih ugovornih odredbi (kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak), pa se na zastaru te tražbine primjenjuje opći rok zastare od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO/05. Neutemeljene su tvrdnje tuženika da se u konkretnom slučaju ima primijeniti rok zastare od tri godine, tj. za povremene tražbine ili naknadu štete. Naime, riječ je o restitucijskom zahtjevu, slijedom toga, rok za zastaru iznosi pet godina (opći zastarni rok), a ne tri godine, s time da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pri tome treba reći da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa najnovijim pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju ništetne ugovorne odredbe ukoliko nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u ugovor o zajmu što ga je sklopio. Polazeći od navedenog, u svim predmetima u kojima se na temelju odredbe članka 502.c ZPP primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu – jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kad je riječ o tražbini pretplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, time da nije sporno da je tužitelj podnio tužbu u predmetnoj parnici 7. svibnja 2023., pa nema spora da, računajući od 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije protekao rok zastare od 5 godina.

10. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio slijedeće činjenice:

- da su stranke 15. svibnja 2006. zaključile Ugovor o kreditu, broj 2402006- 1031262160/51400607-5102986739 za iznos kredita od 55.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunata po srednjem tečaju tuženika, i redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama banke, na rok otplate kredita od 240 mjeseci, koji kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, a anuitet je iznosio 303,07 eura,

- da se radi o stambenom kreditu za kupnju nekretnine,

- da je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalo uslijed promjene tečaja i kamatne stope,

- da je za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik doista samostalno mijenjao kamatnu stopu,

- da se je tijekom otplate kredita tečaj CHF u odnosu na HRK višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom narastao,

- da stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica CHF, nisu pojedinačno pregovarale, pa su one stoga uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tužitelja u konkretnom slučaju, koje odredbe su unaprijed bile formulirane od strane tuženika, tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj, jer se je radilo o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika kao trgovca,

- da su stranke dana 25. ožujka 2016. sklopile Aneks broj 1., Ugovora o kreditu broj 5102986739 sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR,

- da je Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošačaustao dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12,

- da je u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo,

- da je navedena prvostupanjska odluka djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj

Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- da je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- da je protiv navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-

2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- da je potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukinuo dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vratio predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- da je nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- da je odlučujući povodom revizije tuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

- 1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

- 2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015, dalje ZID ZPK/2015) stranke, u konkretnom slučaju, 25. ožujka 2016. zaključile Aneks br.1 Ugovora o kreditu, to jest konverziju kredita, kojim su prvobitni ugovor izmijenili u kredit s valutnom klauzulom u eurima, a preplate s osnova nepoštenih odredbi su prebijene s budućim anuitetima otplate kredita, sukladno novom otplatnom planu,

- da je na temelju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Lidije Malčec iz Bjelovara utvrđeno da je u razdoblju od kolovoza mjeseca 2006. do konverzije kredita u rujnu 2015. prebijena ukupna razlika zbog promjene tečaja CHF u iznosu od 28.192,91 HRK (3.741,84 EUR) i da ukupno, isključivo pozitivna razlika zbog promjene tečaja CHF, iznosi 29.309,49 HRK (3.890,04 EUR) te da su sve uplate tužitelja uključene u izračun konverzije koja je provedena sukladno zakonskim odredbama ZID ZPK/2015). Takav nalaz i mišljenje vještakinje sud u cijelosti prihvaća jer je isti stručan, jasan i detaljno obrazložen, a i same stranke nisu imale primjedbi na isti.

11. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja iz pravomoćnih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, utvrđeno je kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF te jednostrano promjenjive kamate u prvobitnom ugovoru o kreditu nije bilo nužno niti dopušteno, a kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, to je o njima valjalo odlučiti primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

12. To proizlazi iz meritornih presuda, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne dvije ugovorne odredbe, ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati, kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

13. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. Ugovorne odredbe kojima je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

16. Nadalje, u situaciji kada je sud utvrdio da je tužitelj dokazao svoj status potrošača, da su povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane udruge Potrošač protiv više banaka (i ovdje tuženika) donesene presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. kojima je utvrđeno da je tuženik u spornom vremenskom periodu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći se nepoštenim i time ništetnim odredbama na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije zaključenja nije u cijelosti informirao potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, da je sud vezan za utvrđenja iz tih pravomoćnih presuda ukoliko se potrošač na njih poziva – članak 118., sada 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015., 14/2019. i 19/2022. – ZZP), da je tužitelj dokazao da s tuženikom nije pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi i nije imao utjecaj na njen sadržaj te da mu je sklopljenim ugovorom suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju nije mogao sagledati u cjelini što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, pa su takve ugovorne odredbe – u predmetnom slučaju valutna klauzula u CHF ništetne, nejasan je i nerazumljiv zaključak suda prvoga stupnja da samim tim što je ništetna sporna ugovorna odredba nije ništetan čitav ugovor.

16.1. U predmetnom slučaju tužitelj nije zahtijevao utvrđenje ništetnosti čitavog ugovora, već samo njegovih pojedinih odredbi i to članka 2. i 7. Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, bez kojih ugovornih odredbi u slučaju ispunjenja uvjeta za njihovu ništetnost ugovor o kreditu koji je između stranaka sklopljen može opstati (članak 324. ZOO). Dakle, u situaciji kada je sud utvrdio da su ispunjeni uvjeti za utvrđenjem ništetnim predmetnih ugovornih odredbi jer se radi o odredbama koje su protivne odredbi članka 81. i 82. ZZP/03, identično članku 96. stavak 1. i 2. ZZP/07, ne postoji utemeljeni razlog za odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja koji je usmjeren na utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi, jer tužitelj ima pravni interes na podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-735/2014), pri čemu se naglašava da takav interes postoji neovisno o tome što je o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u kako u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tako i valutnu klauzulu odlučeno pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnom sporu.

16.2. Ovdje prije svega valja navesti, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali to ne znači da je isključeno u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli), sklopljenog između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu. Pritom, valja istaknuti da korisnik kredita (potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15.

16.3. Dakle, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

16.4. Navedeno iz razloga što odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eurima, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem navedenog sporazuma (Dodatka) utemeljenog na odredbama članka 19.c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

16.5. Valja imati u vidu odredbu članka 19.c stavak 1. točka 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eure i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eurima i u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome da li je prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

16.6. U konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo. Pravo potrošača kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK/15 da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s članka 19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 4. listopada 2021. Isto tako ovdje valja uputiti i na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. u kojem je vezano za navedeno sud zauzeo pravni stav da: Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

17. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da u razdoblju od kolovoza mjeseca 2006. do konverzije kredita u rujnu 2015. ukupna prebijena razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 3.741,84 eura, dok ukupna, isključivo pozitivna razlika zbog promjene tečaja CHF iznosi 3.890,04 eura.

17.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 3.890,04 eura koji je utvrđen vještačenjem temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

17.2. Kako tužitelj iznos preplate po osnovi nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF temelji na nalazu i mišljenju vještaka, koji je sud kao stručan i objektivan u cijelosti prihvatio, jer stranke nisu ni prigovarale matematičkom obračunu, uslijed svih gore iznesenih razloga o pravnim učincima ništetnosti ugovornih odredbi unatoč sklopljenom Dodatku ugovora kojim je provedena konverzija, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i presudio kao u točki I izreke presude naloživši tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.890,04 eura. Radi se o iznosu pozitivne razlike zbog promjene tečaja CHF do trenutka provođenja konverzije.

17.3. Obzirom da je do tuženikova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, on ima položaj nesavjesnog stjecatelja pa je stoga na stečeni iznos sukladno odredbi članka 1015. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15., 114/22., 156/22. i 155/23.) dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana plaćanja anuiteta pri čemu sud nalazi da nema mjesta umanjivanju potraživanja po osnovi tzv. negativnih razlika, odnosno za ona razdoblja kada je tužitelj platio manje jer je tečaj bio niži od početnog. Sukladno pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., da bi uopće postojale postupne pretpostavke za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tuženikovog potraživanja, isti je tijekom postupka trebao istaknuti određeni zahtjev u obliku protutužbe, procesnopravnog prigovora radi prebijanja iz odredbe članka 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO-a. Kako tuženik tijekom postupka nije postupio na navedeni način, nije bilo mjesta umanjivanju potraživanja tužitelja s tzv. negativnim razlikama.

18. Slijedom navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak tužitelja koji mu pripada u iznosu od 2.050,00 eura, odnosi se na nagradu punomoćnika tužitelja za sastavljanje tužbe 100 bodova, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15: dalje – Tarife), na zastupanje na ročištima održanih dana 13. veljače 2024., 1. listopada 2025. i 27. rujna 2026. za svako 100,00 bodova sukladno Tbr. 9.1. u vezi Tbr. 7.1. Tarife, za sastavljanje podnesaka od 16. kolovoza 2023., 30. srpnja 2025. i 27. listopada 2025. za svako 100,00 bodova sukladno Tbr. 8.1. u vezi Tbr. 7.1. Tarife, dakle, ukupno 1800 bodova, što kada se pomnoži sa 2,00 eur, koliko iznosi vrijednost boda prema Tbr. 48.3. i Tbr. 50. Tarife, daje iznos od 1.400,00 eura, kojem se treba dodati PDV od 25% godišnje koji iznosi 350,00 eura, kao i iznos uplaćenog predujma za financijsko – knjigovodstveno vještačenje od 300,00 eura, a što onda sveukupno iznosi 2.050,00 eura. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata sukladno odr. čl. 29. st. 2. ZOO-a na način kako je to navedeno u točci II. izreke presude.

20. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici 27. ožujka 2026.

Sutkinja:

Anneliese Janeš-Mihoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje viši nadležni sud.

Dostaviti:

1. Odvj. Velimir Gajić, Požega, D. Lermana 6

2. Odvj. Damir Metelko, Zagreb, Lopašićeva 6