Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Trogiru
Trogir, Put Muline 1
Poslovni broj: Pp-7994/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sutkinji Željki Matkov, uz sudjelovanje sudske savjetnice Josipe Grga i Milenke Vičić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe ELEMENTUM-M d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe ZB, obe zastupane po braniteljima iz odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., odvjetničko društvo u Splitu, zbog prekršaja iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje u tekstu: Zakon o mirovinskom osiguranju), kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istog Zakona te članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, dalje u tekstu: Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), kažnjiv po članku 150. stavku 1. točki 2. i stavku 2. istog Zakona te članka 88. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje u tekstu: Zakon o strancima), kažnjiv po članku 247. stavku 2. točki 1. i stavku 5. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, Klasa: UP/I-116-02/24-01/267, Urbroj: 443-02-03-10-24-9 od 20. lipnja 2024., nakon glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika, a u izočnosti predstavnika prvookrivljene pravne osobe, drugookrivljene odgovorne osobe i predstavnika ovlaštenog tužitelja te objavljene u izočnosti stranaka 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I.
Prvookrivljena pravna osoba:
ELEMENTUM-M d.o.o. za turizam i građenje, OIB: 11283138611, MBS: [matični broj subjekta], sa sjedištem u [adresa], prekršajno nekažnjavana,
Drugookrivljena odgovorna osoba: ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z, rođen **.**.1979. u [adresa] ([adresa]), s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan k r i v i s u
1.) što dana 10. svibnja 2024. godine, u Splitu (ili na bilo kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj), prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu radnika HB, koji je započeo s radom dana 2. svibnja 2024. godine, a koji je radio na poslovima građevinskog radnika na gradilištu stambene zgrade- obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u zakonskim rokovima, odnosno u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na temelju kojih se stječe status osigurane osobe,
dakle, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba poslodavca nisu prijavili osiguranje,
čime je prvookrivljena pravna osoba ELEMENTUM-M d.o.o. počinila prekršaj iz članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a kažnjiv po članku 150. stavku 1. točki 2. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba ZB počinio prekršaj iz članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a kažnjiv po članku 150. stavku 2. istog Zakona,
2.) što su dana 2. svibnja 2024., prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, zaposlili radnika HB, koji je radio na poslovima građevinskog radnika na gradilištu stambene zgrade- obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako imenovani nije imao izdanu dozvolu za boravak i rad kod imenovanog poslodavca u Republici Hrvatskoj odnosno potvrdu o prijavi rada,
dakle, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba poslodavca, zaposlio državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada,
čime je prvookrivljena pravna osoba ELEMENTUM-M d.o.o. počinila prekršaj iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, a kažnjiv po članku 247. stavku 2. točki 1. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba ZB počinio prekršaj iz članka 88. stavka 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a kažnjiv po članku 247. stavku 5. istog Zakona.
II. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, u svezi članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, te uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenicima se prethodno
u t v r đ u j e
prvookrivljenoj pravnoj osobi ELEMENTUM-M d.o.o.
za djelo pod 1.) novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) eura, za djelo pod 2.) novčana kazna u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) eura,
drugookrivljenoj odgovornoj osobi ZB,
za djelo pod 1.) novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura,
za djelo pod 2.) novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura,
a potom se primjenom odredbe članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenicima
i z r i č e
prvookrivljenoj pravnoj osobi ELEMENTUM-M d.o.o.
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 3.500,00 (tritisućepetsto) eura,
drugookrivljenoj odgovornoj osobi ZB
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 600,00 (šesto) eura.
Na temelju odredbe članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.
Ukoliko okrivljenici u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude uplate 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka, a u odnosu na prekršaje pod točkom I. iz izreke ove presude, uplatiti novčani iznos od po 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilnim putem.
IV.
Na temelju odredbe članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika
o p t u ž b a s e o d b i j a
da
2. svibnja 2024. prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu radnika HB, koji je započeo s radom dana 2. svibnja 2024. godine, a koji je radio na poslovima građevinskog radnika na gradilištu stambene zgrade- obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prijavili na nadležno tijelo obveznog mirovinskog osiguranja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, iako su bili dužni podatke o početku osiguranja dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada,
time da bi počinili prekršaj iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istog Zakona.
V. Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na prekršaj pod točkom IV. Iz izreke ove presude, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa pod brojem navedenim u uvodu presude podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.
2. Sud je, temeljem članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, proveo glavnu raspravu dana 17. lipnja 2025. godine u izočnosti uredno pozvanih okrivljenika i njihovih branitelja, s obzirom na to da su isti iznijeli svoju obranu ranije pisanim putem, te bez predstavnika ovlaštenog tužitelja jer to nije na štetu njegovog pravnog interesa.
2.1. U svojoj pisanoj obrani, dostavljenoj ranije tijekom postupka putem branitelja, okrivljenici navode kako, primarno sa procesno pravnog aspekta, optužnog prijedloga treba reći kako optužni akt ima određene nedostatke zbog kojih nije podoban za postupanje. Naime, člankom 109.a. Prekršajnog zakona propisano je: „Prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, osim u slučaju iz članka 134. stavaka 1. do 3. i članka 136. ovoga Zakona, ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije:
1. o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja ……………………………………………………….“
Nastavno na navedeno, ovlašteni tužitelj je dana 31. svibnja 2024. godine izdao obavijest o počinjenju prekršaja iz članka 109.a Prekršajnog zakona koja je dostavljena okrivljenicima te je u pogledu prekršaja radi kojih se namjerava podnijeti optužni prijedlog s činjeničnim i pravnim opisom naveden prekršaj iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po članku 172. stavak 2. točka 5. i stavak 3. istog Zakona te prekršaj iz članka 88. stavak 1. Zakona o strancima. Međutim, u navedenoj obavijesti nije naveden prekršaj iz točke 2) optužnog prijedloga odnosno prekršaj iz članka 120. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po članku 150. stavak 1. točki 2. i stavku 2. istog Zakona. S tim u vezi, člankom 160. Prekršajnog zakona propisano je što optužni prijedlog treba sadržavati, te je između ostalog u stavku 2. točki 9. navedeno kako optužni prijedlog treba sadržavati pisanu obavijest iz članka 109.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona potpisanu od strane počinitelja ili kopiju te obavijesti uz dokaz o dostavi ili potvrdu o obavljenoj dostavi kad je ta obavijest dostavljena sukladno članku 145. ili 148. Zakona. Imajući u vidu navedeno, evidentno se može zaključiti kako pisana obavijest iz članka 109.a nije dostavljena okrivljenicima u odnosu na djelo iz točke 2) optužnog prijedloga, slijedom čega optužni akt u odnosu na te prekršaje ne sadrži sve obligatorne sastojke propisane člankom 160. Prekršajnog zakona. Slijedom toga, predlaže se nadležnom sudu da odbaci optužni prijedlog u odnosu na djelo iz točke 2) optužnog akta za koje nije dostavljena pisana obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona. Nadalje, u odnosu na činjenično pravni aspekt optužnog prijedloga okrivljenici navode kako nije sporno da je predmetni događaj nastao odnosno da je KHUDEKOV RUSTAMBAY 02. svibnja 2025. godine zatečen na gradilištu na kojem radove obavlja društvo prvookrivljenika. Naime, društvo prvookrivljenika je 2. svibnja 2024. godine predalo zahtjev za izdavanje radne dozvole za navedenog radnika te isti nije trebao započeti sa obavljanjem radova do dobivanja radne dozvole na ime poslodavca prvookrivljenika. Međutim, radnik KHUDEKOV RUSTAMBAY pogrešno je smatrao kako je radna dozvola koja mu je ranije izdana za društvo KVALITETNA GRADNJA d.o.o. valjana, te da na temelju iste može obavljati poslove za društvo prvookrivljenika slijedom čega je zajedno sa ostalim radnicima (sunarodnjacima) došao na gradilište. Okrivljenici izražavaju iskreno kajanje zbog učinjenog prekršaja te ističu da se opisani prekršaj dogodio bez ikakve namjere i intencije kršenja propisa već zbog omaške u poslovanju odnosno zablude radnika KHUDEKOV RUSTAMBAYA o valjanosti ranije izdane radne dozvole. Dosad provedeni postupak kao i novčane kazne koje su do sada plaćene u znatnoj su mjeri utjecali na okrivljenike da postignu svijest o težini navedenog prekršaja, te su postigli svrhu specijalne prevencije u cijelosti. Pri tome se posebno naglašava kako je Zakon o strancima kompleksan propis te se odredbe istog vrlo često mijenjaju te prilagođavaju aktualnim smjernicama Europske unije koja vrlo često mijenja smjer i zajedničku politiku u pogledu zapošljavanja i migracija, a što posljedično dovodi do toga da poslodavci vrlo često nisu u mogućnosti popratiti sve izmjene propisa i aktualnosti zapošljavanja stranih državljana. Imajući u vidu navedeno društvo prvookrivljenika kao poslodavac zapošljava velik broj stranih radnika pri čemu uredno za svakog radnika prije početka rada ishodi radnu dozvolu i ostale dokumente potrebne za legalan rad radnika u Republike Hrvatske te s tim u vezi poštuje odredbe Zakona o strancima kao i ostalu regulativu rada stranih radnika u Republici Hrvatskoj. U odnosnu na navedeno treba reći kako okrivljenici nikada nisu prekršajno kažnjavan za prekršaje iz navedene domene što jasno ukazuje kako je ovo izoliran slučaj. Sve navedeno jasno ukazuje da se predmetni prekršaj dogodili iz čistog previda, omaške i zablude radnika KHUDEKOV RUSTAMBAYA o valjanosti radne dozvole izdane na ranijeg poslodavca. Nadalje, u pogledu činjeničnog djela prekršaja iz točke 1) optužnog prijedloga (članak 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istog Zakona) okrivljenici navode kako su za navedeno postupanje već u okviru upravnog postupka sankcionirani te im je naloženo plaćanje novčane kazne koju su naposljetku i platili (prilažu Rješenje od 5. lipnja 2024. i potvrdu o uplati). Naime, Rješenjem ovlaštenog tužitelja do 5. lipnja 2024. godine naloženo je prvookrivljeniku da za svakog neprijavljenog radnika uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 2.650,00 EUR. Navedeni nalog za plaćanje ovlašteni tužitelj temelji na odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.) U korelaciji citirane odredbe kao i točke 2) optužnog prijedloga (članak 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istog Zakona) koje se okrivljenicima stavlja na teret nameće se zaključak kako se de facto radi o identičnom postupanju koje je sankcionirano u upravnom postupku, a sada se ponovno sankcionira u prekršajnom postupku. Osim toga, u pogledu dvostruke penalizacije ističe se kako je usmenim rješenjem od 3. svibnja 2024. godine ovlašteni tužitelj u točki 1. zabranio prvookrivljeniku rad u trajanju 30 dana s time da je u točki 4. navedeno kako se mjera neće izvršiti ukoliko prvookrivljenik u roku 3 dana od donošenja rješenja izvrši uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 EUR, a što se temelji na članku 240. Zakona o strancima. Prvookrivljenik je navedenu uplatu i izvršio (prilažu preslik zapisnika sa usmenim rješenjem od 3. svibnja 2024., potvrdu o uplati i rješenje od 10. svibnja 2024.) Slijedom navedenoga, okrivljenici su u upravnom postupku već sankcionirani (poglavito u vidu djela iz točke 2.) optužnog prijedloga) pri čemu su izvršili uplatu novčane kazne u ukupnom iznosu od 3.981,68 EUR + 2.650,00 EUR. Prema tome nije, jasno zašto se sada u ovom postupku ponovno provodi postupak radi prekršajnog progona postupanja okrivljenika koja su već sankcionirana u upravnom postupka pa se postavlja pitanje svrhe kažnjavanja sada ponovno i u prekršajnom postupku. Iz navedenoga kao opravdano proizlazi pitanje kakav je uopće status i svrha privremenih i upravnih mjera u inspekcijskom nadzoru. Naime, te mjere imaju kaznenu narav, a ne preventivnu u svrhu provođenja postupka, i mogu biti u nerazmjeru s težinom povrede pravila o poslovanju pojedinih pravnih subjekata. Te mjere, predstavljaju prikriveni oblik kažnjavanja, najvjerojatnije motiviran željom zakonodavca da efikasnom i odmah primjenjivom „sankcijom" ostvari efekte specijalne i generalne prevencije koji se ne mogu očekivati u prekršajnim postupcima, jer oni ipak traju neko vrijeme (čak i godinama). Provodeći dvostruki postupak i dvostruko kažnjavanje praktički se prethodnim i upravnim mjerama daje karakter „parapenalnih" kojima je jedini cilj skriveno izricanje i naplata novčanih kazni, a koje su sakrivene kroz upravnopravno postupanje nadležnih tijela. Kako je u postupku inspekcijskog nadzora već došlo do kažnjavanja okrivljenika sasvim je suvišno u ovom prekršajnom postupku još jednom voditi postupak o suštinski istim stvarima i istom postupanju. S tim u vezi okrivljenici navode da je zbog toga u predmetnoj stvari došlo do povrede jednog od temeljnih načela pravnog poretka „ne bis in idem" s obzirom da se protiv okrivljenika provodi prekršajni postupak, a koji de facto može rezultirati dvostrukim postupkom te dvostrukom kaznom za počinjenje istih prekršaja što predstavlja ,ništa drugo nego dvostruku rigidnu penalizaciju. U smislu navedenog treba reći kako Europska konvencija za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda kao izuzetno bitan izvor prava u kaznenom, ali i prekršajnom postupku, u čl. 4. Protokola 7. ističe važnost načela presuđene stvari i obvezu potpisnica na poštivanje istoga. Pored toga, recentna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava uvidjela je važnost načela „ne bis in idem“ pa se korisnim ukazuje uvid u Presudu ESZLJP u predmetu MARESTI protiv RH po Zahtjevu br. 55759/07, a kojom je presuđeno da je došlo do povrede članka 4., Protokola br. 7. uz Konvenciju te je Republici Hrvatskoj naloženo podnositeljici zahtjeva, u roku od tri mjeseca od dana kad presuda postane konačnom u skladu s člankom 44. stavkom 2. Konvencije, isplatiti 4.100 EUR (četiri tisuće sto eura), uz sve poreze koji bi mogli biti zaračunati podnositelju zahtjeva na ime troškova i izdataka, a koje treba pretvoriti u nacionalnu valutu tužene države prema tečaju važećem na dan namirenja (predlažu izvršiti uvid u presudu Europskog suda za ljudska prava „MARESTI protiv RH“ po zahtjevu br. 55759/08). Zaključno, predlaže se naslovljenom Sudu da uzme u obzir sve navedeno u ovoj obrani te da prilikom odmjeravanja novčane kazne za prekršaje za koje smatra da su okrivljenici krivi, uzme u obzir sve okolnosti navedene u ovoj pisanoj obrani, iz kojih je razvidno da prekršaj nije počinjen s namjerom već zbog propusta u poslovanju i zablude radnika VB u smislu nepoznavanja važećeg propisa kao i ostale olakotne okolnost u vidu ranije prekršajnopravne nekažnjavanosti okrivljenika te izrazito teške ekonomsko-gospodarsku situacije u svijetu kao posljedicu rata u Ukrajini i ostalih geopolitičkih previranja što je sve zajedno dovelo do globalne recesije. Imajući u vidu navedeno, očito je kako se svrha kažnjavanja u potpunosti može ostvariti izricanjem minimalne propisane novčane kazne te su, štoviše, čak ispunjeni uvjeti i za primjenu instituta ublažavanja kazne, imajući u vidu sve olakotne okolnosti, a osobito raniju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika. Slijedom svega navedenog, okrivljenici predlažu naslovljenom Sudu da prilikom donošenja odluke uzme u obzir sve činjenice, okolnosti i dokaze navedene u ovoj obrani te da u odnosu na prekršaje za koje smatra da su okrivljenici krivi izrekne minimalne zakonom predviđene prekršajne sankcije kao i da temeljem čl. 37. Prekršajnog zakona primijeni institut ublažavanja kazne.
3. Analizirajući obranu okrivljenika te dovodeći istu u svezi sa sadržajem isprava koje priležu spisu, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i navoda iz obrane okrivljenika, Sud je za glavnu raspravu dana 30. listopada 2025. godine pozvao i svjedokinju, višu inspektoricu rada, ĐB, koja je utvrdila počinjenje predmetnih prekršaja.
4. Sud je, temeljem članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, proveo glavnu raspravu dana 30. listopada 2025. godine u izočnosti uredno pozvanih okrivljenika za koje je dostava poziva bila uredno iskazana (a koji svoj izostanak nisu opravdali), te s obzirom na to da su isti iznijeli svoju obranu ranije pisanim putem, kao i bez predstavnika ovlaštenog tužitelja jer to nije na štetu njegovog pravnog interesa.
4.1. Svjedokinja, viša inspektorica rada, ĐB u svome iskazu je navela kako je obavljen inspekcijski nadzor na gradilištu gdje su zatečeni državljani trećih zemalja, između ostalih zatečen je i jedan radnik- HB. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da je prethodno navedeni radnik zatečen na pomoćnim građevinskim poslovima te da je isti radio bez ishodovane dozvole za boravak i rad za poslodavca ELEMENTUM- M. Poslodavcu je zatim doneseno usmeno rješenje na zapisnik kojim se zabranjuje obavljanje djelatnosti na tom gradilištu u trajanju od 30 dana, odnosno to rješenje se ukinulo jer je poslodavac uplatio novčani iznos, odnosno postupio je po usmenom rješenju. Zatim je doneseno rješenje o suzbijanju neprijavljenog rada te je poslodavac i po istom rješenju i postupio, odnosno uplatio je iznos od 2.650,00 eura. Potom je pokrenut i prekršajni postupak jer imenovani radnik nije bio prijavljen na HZMO i HZZO. Za istaknuti je kako je poslodavac i za radnika uplatio iznos novčane kazne, odnosno prekršajni nalog koji je izdat radniku povodom prekršajnog djela rada bez dozvole za boravak i rad.
4.2. Zamjenik branitelja okrivljenika, nakon saslušanog iskaza ispitane svjedokinje, nije imao pitanja niti primjedbi već je naveo kako u potpunosti ostaje pri svemu iznijetom tijekom postupka te moli Sud za kraći rok radi dostave isprava iz kojih proizlazi da je imenovani radnik kod prethodnog poslodavca na istom zanimanju imao izdanu dozvolu za boravak i rad.
4.3. Sud je udovoljio zahtjevu zamjenika branitelja okrivljenika te mu dodijelio primjeren rok za dostavu navedenih isprava.
5. Sud je, temeljem članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, proveo glavnu raspravu dana 25. ožujka 2026. godine u izočnosti uredno pozvanih okrivljenika za koje je dostava poziva bila uredno iskazana (a koji svoj izostanak nisu opravdali), te s obzirom na to da su isti iznijeli svoju obranu ranije pisanim putem, kao i bez predstavnika ovlaštenog tužitelja jer to nije na štetu njegovog pravnog interesa.
6. U dokaznom postupku Sud je izvršio uvid i pročitao Optužni prijedlog Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, Klasa: UP/I-116-02/24-01/267 od 20. lipnja 2024., Obavijest o počinitelju prekršaja od 31. svibnja 2024., Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 3. svibnja 2024., Zapisnik o saslušanju svjedoka od 3. svibnja 2024., Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 2. svibnja 2024., Rješenje o ukidanju usmeno izrečenog rješenja u zapisniku od 10. svibnja 2024., pisane obrane okrivljenih, kao i potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je prvookrivljena pravna osoba prekršajno neosuđivana, dok je drugookrivljena odgovorna osoba prekršajno osuđivana, i to:
- odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovnog broja Pp-12749/2024 od 10. rujna 2025., pravomoćna 22. studenog 2025., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kada mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 210,00 eura, a izvršen je uvid i u cjelokupan spis.
7. Nakon završenog dokaznog postupka Sud je dao završnu riječ strankama, te je branitelj okrivljenika u završnom govoru naveo: "Izlažem i predlažem kao i do sada; predlažem naslovljenom Sudu da uzme u obzir sve navedeno tijekom predmetnog postupka te ukoliko smatra da su okrivljenici krivi prilikom odmjeravanja kazne za prekršaje uzme u obzir sve okolnosti. Imajući u vidu sve navedeno svrha kažnjavanja je ostvarena izricanjem novčane kazne u upravnom postupku te s obzirom na olakotne okolnosti i raniju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika moli se Sud uzeti navedeno u obzir.“
8. Na temelju provedenog postupka, ocjenom obrana okrivljenika, sadržaja materijalnih dokaza koji prileže spisu te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaje činjenično opisane i pravno označene kao u točki I. izreke ove presude.
9. Odredbom članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da prijava na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju, te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od 8 dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovu kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.
9.1. Odredbom članka 150. stavka 1. točke 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da će se novčanom kaznom od 9.290,00 do 13.270,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba ako ne podnese prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijavu promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjavu s obveznog zdravstvenog osiguranja u roku od osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (članka 120. stavak 4.), dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se za prekršaj iz stavka 1. ovog članka novčanom kaznom od 1.060,00 do 1.990,00 eura kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba.
10. Odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o strancima (koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela) propisano je kako državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
10.1. Člankom 247. stavkom 2. točkom 1. Zakona o strancima (koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela) propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 6.630,00 do 13.270,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kaznit će se poslodavac – pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad: ako zapošljava ili koristi rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada (članak 88. stavak 1.), dok je stavkom 5. propisano da će se za prekršaje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 6.630,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
11. Nesporno je, a što proizlazi iz obrane okrivljenika, kao i uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, da je radnik HB zasnovao radni odnos kod poslodavca prvookrivljene pravne osobe 2. svibnja 2024. godine, a da istog predmetni okrivljenici nisu prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u zakonskim rokovima, odnosno u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti na temelju kojih se stječe status osigurane osobe.
12. U svojoj pisanoj obrani, kao ni tijekom postupka, okrivljenici ne poriču počinjenje predmetnih prekršaja, već ističu okolnosti, kako procesne tako i životne naravi, uslijed kojih je došlo do počinjenja prekršaja odnosno zbog kojih smatraju da ne bi trebali biti prekršajno sankcionirani. U odnosu na navod okrivljenika da u obavijesti o počinjenom prekršaju nije bio naveden prekršaj iz točke 2) optužnog prijedloga, iako je navedena okolnost nesporna, ovaj Sud smatra da time nisu povrijeđena prava obrane okrivljenika te da su oni od samog početka postupka bili upoznati s činjenicom da im se stavlja na teret i navedeni prekršaj, budući da je isti bio sadržan u optužnom prijedlogu koji su okrivljenici nesporno zaprimili.
12.1. Nadalje, u svojoj obrani okrivljenici ističu kako je radnik HB pogrešno smatrao da je dozvola za boravak i rad, prethodno izdana za društvo KVALITETNA GRADNJA d.o.o., i dalje valjana te da na temelju iste može obavljati poslove za prvookrivljenika. Međutim, do zaključenja glavne rasprave 25. ožujka 2026. godine, unatoč tome što je Sud u međuvremenu okrivljenicima ostavio primjeren rok za dostavom relevantne dokumentacije, okrivljenici ovom Sudu nisu dostavili isprave iz kojih bi proizlazilo da je imenovani radnik kod prethodnog poslodavca, za isto zanimanje, imao izdanu dozvolu za boravak i rad.
12.2. Povodom prekršaja pod točkom 2.) izreke ove presude, odnosno prekršaja iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 247. stavku 2. točki 1. i stavku 5. istog Zakona, a vezano uz navode okrivljenika da su za predmetno postupanje već sankcionirani u okviru upravnog postupanja te da im je naloženo plaćanje novčane kazne, koju su u konačnici i podmirili, ovaj Sud upućuje na pravno stajalište Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženo u Rješenju poslovnog broja Ppž-8862/2025 od 25. veljače 2026. godine u kojem navode kako upravna mjera i plaćanje novčanog iznosa ne utječu na vođenje prekršajnog postupka odnosno ne isključuju prekršajnu odgovornost u prekršajnom postupku zbog ostvarenja zakonskog obilježja određenog prekršaja, jer upravna mjera ima preventivni karakter i odvraćajuću funkciju, a plaćanje novčanog iznosa određenog upravnom mjerom nije obaveza počinitelja, već njegov slobodan izbor, a kažnjiva odredba članka 247. Zakona o strancima, koja se u ovom predmetu ima primijeniti, predviđa znatno više kazne od novčanog iznosa upravne mjere iz članka 240. Zakona o strancima. Takav stav da je u skladu sa stavovima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u više odluka (npr. Kzz-3/2020 od 21. svibnja 2020., Kzz-43/2017 od 8. studenog 2017.).
13. Dakle, u postupku je isto nedvojbeno utvrđeno putem vjerodostojne dokumentacije te putem saslušanja svjedokinje- više inspektorice rada ĐB, kojoj je Sud poklonio vjeru u iskaz ocjenjujući iskaz iste kao istinit, razložen i vjerodostojan, uz napomenu da ovlaštena službena osoba nema pravnog interesa ne govoriti istinu u postupku, koja svjedokinja je valjano i argumentirano obrazložila svoje navode da su okrivljenici počinili prekršaje iz točke I. izreke ove presude, koji im se stavljaju na teret.
14. Slijedom navedenog, Sud je cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju, imao dovoljno osnova za zaključak da su u postupanju okrivljenika sadržana obilježja prekršaja iz točke I. izreke ove presude, stavljenih im na teret, odnosno da su prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljena odgovorna osoba utužene prigode opisanom i utvrđenom radnjom povrijedile odredbu članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po članku 150. stavku 1. točki 2. i stavku 2. istog Zakona te članka 88. stavka 1. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 247. stavku 2. točki 1. i stavku 5. istog Zakona, opisane u točki I. izreke ove presude.
15. Prilikom odmjeravanja novčane kazne okrivljenicima vođeno je računa o svim okolnostima iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona te je kao olakotnim okolnostima na strani prvookrivljene pravne osobe i drugookrivljene odgovorne osobe Sud cijenio iskazano kajanje, spremnost da ubuduće ne čine predmetne prekršaje, kao i činjenicu dosadašnje prekršajne nekažnjavanosti iz oblasti gospodarstva, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika Sud nije našao za cijeniti. Stoga je Sud okrivljenicima za počinjena djela prekršaja iz točke I. izreke presude utvrdio pojedinačne novčane kazne primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, a zatim izrekao ukupnu novčanu kaznu koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, budući da Sud smatra da će se ovako ublaženom novčanom kaznom postići da okrivljenici ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje.
15.1. Temeljem članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
16. Na temelju odredbe članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka koji su određeni paušalno, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
17. Glede prekršaja pod točkom IV. iz izreke ove presude, temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, Sud je utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, s obzirom na to da je, u konkretnom slučaju, okrivljenicima već za isti propust, odnosno isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isto djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
17.1. Odredbom članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona propisano je: „Presudu kojom se optužba odbija Sud će izreći ako je okrivljenik za isti prekršaj već pravomoćno osuđen, oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega pravomoćno obustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi postupka iz članka 213. ovoga Zakona.“
18. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju H (H v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju V v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu (presuda Visokog prekršajnog suda poslovnog broja Ppž-2721/2025 od 27. svibnja 2025.).
19. Iz stanja spisa te činjenica utvrđenih u predmetnom prekršajnom postupku proizlazi da je I- okrivljeniku rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, Klasa: UP/I-116-02/24- 01/267, Urbroj: 443-02-03-10-24-7 od 5. lipnja 2024. godine naloženo da u korist Državnog proračuna uplati iznos od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika, odnosno za neprijavljenog radnika MB u roku od 3 (tri) dana od dana dostave Rješenja.
19.1. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik naloženi iznos od 2.650,00 eura uplatio u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske dana 5. lipnja 2024., to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split (dakle, istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju bi predstavljalo povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.
20. Kako je predmetno rješenje izvršeno dana 5. lipnja 2024. godine, to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbio optužbu, kako je i odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.
21. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Trogir, 27. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Milenka Vičić, v.r.
Željka Matkov, v.r.
Sudska savjetnica
Josipa Grga, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog Suda, bez takse, u roku od 8 (osam) dana od dana prijema iste, u dva istovjetna primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
- prvookrivljenoj pravnoj osobi ELEMENTUM-M d.o.o.,
- drugookrivljenoj odgovornoj osobi ZB,
- braniteljima iz odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., odvjetničko društvo u Splitu,
- ovlaštenom tužitelju,
- za spis.
