Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-738/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužitelja BRUNATA d.o.o. iz Zagreba, ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 13, OIB: 32286915975, zastupanog po punomoćniku Robertu Hršaku, odvjetniku iz Zagreba , protiv tuženika ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-547/2024-12 od 21. veljače 2025., 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-547/2024-12 od 21. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, poslovni broj Ovrv- 11363/2014. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150,73 eura sa zateznom kamatom na tri iznosa od po 47,01 eura od dospijeća do isplate te na iznos od 9,70 eura od 16. srpnja 2023. do isplate te je obvezan naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 eura, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).
3. U žalbi se prije svega poziva na članak 38. stavak 1. i članak 40. Ustava Republike Hrvatske te ističe da između stranaka nije nikad zaključen neki ugovor, da nije nikada potpisao Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška vode niti primopredajni zapisnik isporučene i preuzete robe. Stoga da je netočan i neistinit navod u obrazloženju pobijane presude da se člankom 13. istog Ugovora obvezao podmiriti tražbinu tužitelja u tri rate. Također da je netočno da je preuzeo vodomjer Ć **.**.2021., jer da nije nikad potpisao ikakvu otpremnicu. Pored toga osporava da bi bio vlasnik ili zakoniti posjednik nekretnine u [adresa], u kojoj se usluga koristi. Tvrdi da je pogrešno odlučeno o prigovoru zastare, pri čemu se poziva na primjenu članka 228. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje; ZOO). Na kraju ističe da nije korisnik vodnih usluga, jer da nikada nije bio vlasnik ili zakoniti posjednik narečene nekretnine pa smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno te da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.
4. Predlaže presudu ukinuti ili preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Prije svega treba istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu čl. 458. ZPP- a te da se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. istog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Sud prvog stupanja utvrđuje da se tražbina tužitelja odnosi na naknadu za isporuku i ugradnju vodomjera te na uslugu godišnjeg očitanja utroška vode, da je između stranka sklopljen narečeni Ugovor 6. listopada 2021., prema kojemu se tuženik obvezao tražbinu tužitelja podmiriti u tri rate, dok iz otpremnice koju su stranke potpisale utvrđuje da je tuženik preuzeo vodomjer H **.**.2021.
9. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženik dužan podmiriti tužiteljevu tražbinu, koja se odnosi na ispunjenje ugovorne obveze, zbog čega da je nebitno je li tuženik vlasnik nekretnine u kojoj je vodomjer ugrađen. Visinu tražbine utvrđuje na temelju priloženih isprava, a glede prigovora zastare, ocjenjuje da tražbina po osnovi isporuke i ugradnje vodomjera zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 225. ZOO-a, pa kako od dospijeća obveze do dana podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (26. svibnja 2024.) nije protekao rok od pet godina, ocjenjuje prigovor neosnovanim. Glede tražbine koja se odnosi na očitanje utroška vode, utvrđuje da je tražbina dospjela 16. srpnja 2023., pa do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 226. ZOO-a te i u tom dijelu prigovor ocjenjuje neosnovanim.
10. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju dosuđen trošak zastupanja odvjetnika, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 – dalje Tarifa).
11. Kako je već navedeno, ovo je spor male vrijednosti te presudu nije dopušteno pobijati zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik u žalbi u osnovi osporava utvrđene činjenice, tvrdeći da između stranka nije nikad zaključen kakav ugovor, da nikad nije potpisao Ugovor o isporuci, ugradnji i očitanju sustava razdiobe utroška vode te da nije preuzeo vodomjer 6. listopada 2021. S obzirom da se radi o osporavanju utvrđenih činjenica, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati osnovanost žalbenih navoda u tom dijelu.
12. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na tvrdnju o pogrešnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava, prije svega zbog ocjene neosnovanosti prigovora zastare, valja odgovoriti da je sud prvog stupnja u nazočnom slučaju pravilno primijenio članak 225. ZOO-a odlučujući o istaknutom prigovoru glede tražbine koja se odnosi na isporuku i ugradnju vodomjera, te članak 226. ZOO-a koji se odnosi na uslugu očitanja za prvu godinu trajanja ugovora. Nisu osnovani žalbeni navodi da bi u nazočnom slučaju trebalo primijeniti članak 228. ZOO-a, budući da je tim člankom propisan rok zastare međusobnih tražbina iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga. Radi se naime o ugovorima koje sklapaju trgovac i osoba javnog prava, a u nazočnom slučaju se tražbina tužitelja odnosi na pravni posao sklopljen između trgovačkog društva i fizičke osobe.
13. Kako je uvodno navedeno, ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, treba istaći da je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavne odredbe ZOO-a kada je utvrdio postojanje tuženikove obveze na isplatu tražbine tužitelja.
14. Odluka o parničnom trošku je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je trošak zastupanja obračunat pravilnom primjenom Tarife.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 27. ožujak 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić Margan
