Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: K-673/2023.-32.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Dunji Petrović, uz sudjelovanje zapisničara Igora Đorđevića, u kaznenom predmetu protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 26. studenog 2018., poslovni broj KO-DO-956/2018-2, nakon javne rasprave održane 15. svibnja 2025. i 9. listopada 2025., a održane i zaključene 26. ožujka 2026., u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice CA, te optuženog HA i njegove braniteljice Željke Radoš Radičević, odvjetnice u Osijeku, 27. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje u tekstu ZKP) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2018., poslovni broj K-769/2018-2, protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 453. točke 2. ZKP

optuženi MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i LA, rođene C, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom SSS, s mirovinom od oko 500,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta i 3 jutra zemlje u Normanicima, automobila Ford Fiesta 2004. godina proizvodnje, bez čina i odlikovanja, kazneno i prekršajno neosuđivan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 27. studenog 2015., oko 8,30 sati, u Valpovu, u prostorijama Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, saslušan kao privremeni zastupnik tuženice ĐA, propisno upozoren od strane suca da je u postupku dužan govoriti istinu, kao i na posljedice davanja lažnog iskaza, na zapisnik neistinito naveo da mu je poznato da je tuženica prodala ocu tužiteljice MAI - nekretninu opisanu i upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Krčevine oranica, površine 5571 m2, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da je ĐA za vrijeme Domovinskog rata 1991. otišla iz Normanaca i nikada se više nije vraćala te su tužiteljica i njezin otac navedenu nekretninu stekli posjedovanjem od 1991. godine, iako svjestan da ĐA povremeno dolazi u Normance, obzirom je ista vlasnica obiteljske kuće u njegovom neposrednom susjedstvu te da obitelj MAI nikada nije obrađivala spornu nekretninu, na osnovu kojeg iskaza je Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu donio presudu broj P-1120/15-10 od dana 30. studenog 2015. godine, kojom se utvrđuje da je tužiteljica RA vlasnica navedenih nekretnina što je ĐA dužna priznati i trpjeti brisanje svog prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužiteljice RA,

dakle, kao stranka u upravnom postupku dao lažan iskaz, a na tom iskazu se temeljila konačna odluka u tom postupku

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – davanje lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje u tekstu: ODO u Osijeku), od 26. studenog 2018., poslovni broj KO-DO-956/2018.-2 optužen je MA zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11.

1.1. Presudom ovog suda, od 20. prosinca 2018., poslovni broj K-769/2018-2 izdan je kazneni nalog kojim je optuženi MA proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, time da mu je izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Optuženik je protiv navedene presude pravovremeno podnio prigovor, optužnica je dostavljena optužnom vijeću ovog suda radi ispitivanja njezine osnovanosti, te je optužno vijeće optužnicu potvrdilo rješenjem od 12. veljače 2019., poslovni broj Kov- 21/2019-4.

1.3. Zbog navedenog, ovaj sud je nakon provedene rasprave, a prilikom donošenja presude, stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Osijeku od 20. prosinca 2018., poslovni broj K-769/2018-2, protiv optuženog MA, zbog kaznenog djela iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11., sve u smislu članka 544. stavka 1. ZKP.

1.4. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Splitu, od 24. listopada 2023., poslovni broj Kž-551/2021-1, ukinuta je prvostupanjska presuda ovog suda, od 25. siječnja 2021., poslovni broj K-769/2018-16, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. I u ponovljenom postupku optuženi MA očitovao se da se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo iz optužnice.

3. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci ŠA, TA, JA, IA, ĆA, AA i NA, te PA, time da su na raspravi od 26. ožujka 2026. na temelju članka 431. stavka 1. točaka 6. i 8. ZKP pročitani zapisnik o iskazu svjedoka ŠA i TA s rasprave od 14. siječnja 2020., svjedoka UA s rasprave od 20. siječnja 2021., te svjedoka ŽA s rasprave od 9. listopada 2025., a na temelju članka 431. stavka 1. točke 5. ZKP pročitan je zapisnik o iskazu svjedoka PA, ispitanog izvanraspravno 12. siječnja 2026. Također, na istoj raspravi na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP pročitan je zapisnik o iskazu svjedokinje AA s rasprave od 9. listopada 2025., te svjedokinje SA s rasprave od 27. veljače 2020. i zapisnik o iskazu svjedokinje IA s rasprave od 27. veljače 2020. Nadalje, izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju dostavljenu uz optužnicu, te zemljišno knjižne izvatke za optuženika i potvrda od 16. svibnja 2024. za ĐA. Pročitan je povijesni prikaz zemljišno knjižnog izvatka broj 110, Općinskog suda u Đakovu od 15. svibnja 2025. za kč. br. [katastarska čestica], Krčevine – oranica, 5571 m[2] , izvršen je uvid i pročitan je spis Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1120/2015, pročitana je odluka Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, Zemljišnoknjižnog odjela, od 10. listopada 2025., podnesak Odjela za katastar nekretnina Našice u priloge, potvrda Zemljišnoknjižnog odjela Našice, od 10. listopada 2025. uz priloge, te izvaci iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika (stranice 205 do 208 spisa), a na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik.

4. Iznoseći obranu optuženi MA naveo je da je išao svjedočiti u postupku VA i to za jedno jutro zemlje, za koje mu je rekla da se ne nalazi na njenom imenu već na imenu Republike Hrvatske, a koju je ona htjela prodati. Isto tako da svjedoči da je ona radila tj. obrađivala tu zemlju, te je on odlučio da će svjedočiti budući mu je bilo poznato da je MAI radila dugo tu zemlju. Gdje se nalazi zemlja od ĐA ne zna ni danas, a može reći da je to bila sve greška odvjetnika kojem je vjerovao, te da je bio prevaren od strane tog odvjetnika ŽA, koji je sve papire pripremao i rekao da je to sve u redu. Može reći da ja ne zna ni koji je broj njegove čestice zemlje, pa tako može reći da se ne osjeća krivim nego da je to sve greška odvjetnika, te da je na taj način prevaren. Zemlja za koju je išao svjedočiti, nalazi se između zemljišta "od VA" i njegova zemljišta. U postupku u kojem se odlučivao o zemljištu nije izlazio na teren, niti je obavljen očevid. Da svjedoči za tu zemlju pitala ga je RA, a kod odvjetnika ga je vozila od Ljubicine sestre kćerka. Vezano za to da je na sudu izjavio da je spornu zemlju obitelj ĐA prodala ocu RA, ne sjeća se, on tog čovjeka nije poznavao, a niti ne zna da je on bio u selu. Kuća obitelji ĐA se nalazi preko puta njegove kuće, nekoliko kuća niže. Rekao je da se ĐA od 1990. nije vraćala u Republiku Hrvatsku, niti ju je on nikada vidio da se vratila, a može reći ne zna gdje bi se vratila, budući joj je kuća bila spaljena. Tada je u tom postupku izjavio da je dobar i sa tužiteljicom i tuženikom, i danas je dobar sa svima u selu.

4.1. Optuženik je nadalje dodao da ga je kod odvjetnika ŽA vozila OA. Da će svjedočiti kako je godinama obrađivala zemlju na zemljišno knjižnoj čestici koja je vrlo blizu njegove koju on obrađuje (između njegove zemlje i Ljubičine [adresa] nalazi se samo jedna čestica), pitala ga je upravo pokojna MAI. On je na to pristao i rekao da nema problema budući da mu je doista poznato da MAI obrađuje tu zemlju još otkako je on počeo obrađivati svoju. Njemu nisu poznati brojevi čestica, kako niti Ljubičine zemlje tako niti njegove, a on nije nikada s odvjetnikom ili nekim drugim išao na teren, pa da bi mu netko pokazao zemlju u odnosu na koju on svjedoči. Kod odvjetnika je nešto potpisao, a što je to bilo više se ne sjeća. Na sudu je rekao da je ta zemlja o kojoj se radi u tom parničnom postupku Ljubičina zemlja. Kad je svjedočio u parničnom postupku on je mislio upravo na zemlju koja se nalazi u blizini njegove, a koju je MAI doista godinama obrađivala. Za onu drugu zemlju on ni ne zna gdje se točno nalazi. On u sudskom postupku nije bio pozvan da pokaže u očevidu gdje se nalazi zemlja o kojoj svjedoči. Poznato mu je da je MAI saznala za problem sa zemljom u onom trenutku kad je zemlju odlučila prodati jer su kupci zemlje uvidom u knjige (ne zna da li u katastru ili zemljišnim knjigama), vidjeli da zemlja nije upisana na MAI nego na nekog drugog. Misli da u trenutku kad je ovaj postupak počeo da je MAI tada već bila pokojna. Zbog toga ispravlja svoj raniji navod time da je zemlju htjela prodati NA koja je naslijedila zemlju nakon MAI. Što se tiče sporne zemlje koju zapravo ni MAI ni MAIZ nisu nikada vidjele, MAIZ je tu zemlju vratila njezinim vlasnicima. Što se tiče zemlje koju je MAI godinama obrađivala, a koja se nalazi blizu njegovog zemljišta, nije mu poznato da li ju Ljubičini nasljednici sada obrađuju budući da njegovu zemlju koja je tamo u blizini više ne obrađuje on nego jedan susjed iz sela (u arendi je). ĐA kuća je u [adresa] izgorjela za vrijeme rata zbog čega se ona nije imala nigdje vratiti. MAI je obrađivala u komadu dvije katastarska jutra zemlje, te je on išao svjedočiti da ona obrađuje oba ta jutra. On nije imao nikakvu namjeru lažno svjedočiti, niti je to od njega htjela MAI. Nije mu poznato u čijem je vlasništvu ranije bila zemljišnoknjižna čestica o kojoj je svjedočio u parničnom postupku, a koju je MAI godinama obrađivala. Nije mu poznato ništa vezano za kupoprodajni ugovor u odnosu na tu zemlju. On je iskazivao da se ĐA nije vraćala u selo budući da ju on godinama nije vidio. U selu se pričalo da je zemlju od ĐA (onu koja se nalazi "gore") obrađivao TA. U vrijeme kad je davao iskaz u parničnom postupku on nije znao u čijem je vlasništvu zemlja koju MAI obrađuje.

4.2. Nakon što je optuženiku predočen dio njegovog iskaza s rasprave od 27. studenoga 2015. iz parničnog predmeta Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu u dijelu u kojem je isti tamo naveo da mu je doista poznato da je tuženica prodala predmetnu nekretninu ocu tužiteljice, a da to zna jer je rođen u [adresa] i bio je uvijek u dobrim odnosima s tuženicom, tužiteljicom i njezinim ocem, optuženik je naveo da se ne sjeća da je to rekao na sudu.

4.3. Nadalje, nakon što je optuženiku predočen izvod iz katastarskog plana od 21. listopada 2025. na kojem se nalaze između ostalih katastarske čestice [katastarska čestica] ,. optuženik je naveo kako nakon što je pogledao katastarski plan, može reći da se njegova zemlja koja je u blizini one koju je MAI obrađivala i za koju je on mislio da svjedoči u blizini željezničke pruge koja je na ovom katastarskom planu vidljiva (između katastarskih čestica koje počinju sa 182 pa do 210, i katastarskih čestica koje počinju sa 463 pa do 400), dok se pored zemljišta koje je na planu označeno kao kč. br. [katastarska čestica] nalazi šuma.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženi MA, propisno upozoren od strane suca da je u postupku dužan govoriti istinu, kao i na posljedice davanja lažnog iskaza, na zapisnik naveo da mu je poznato da je tamo tuženica (ĐA) prodala ocu tužiteljice RA "predmetnu" nekretninu, kao i da je ĐA za vrijeme Domovinskog rata 1991. otišla iz [adresa] i nikada se više nije vraćala, te da su tužiteljica (RA) i njezin otac navedenu nekretninu stekli posjedovanjem od 1991. godine, na osnovu kojeg iskaza je Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu donio presudu broj P-1120/15-10 od dana 30. studenog 2015. godine, kojom je utvrđeno da je tužiteljica RA vlasnica navedenih nekretnina što je ĐA dužna priznati i trpjeti brisanje svog prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist tužiteljice RA.

6. Bilo je sporno je li optuženik tijekom davanja iskaza u svojstvu svjedoka u parničnom predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalne služba u Valpovu poslovni broj P-1120/2015 znao da svjedoči upravo u odnosu na zemljišno knjižnu česticu opisanu i upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Krčevine oranica, površine 5571 m2, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je formalno bila predmetom tog postupka, ili je pak bio u uvjerenju da svjedoči u odnosu na potpuno drugu zemljišno knjižnu česticu, koja se nalazi u blizini njegovog zemljišta, a koju su doista RA i njezin otac godinama obrađivali (kčbr. [katastarska čestica]). Dakle, bilo je sporno je li optuženik bio svjestan jednog od bitnih obilježja kaznenog djela – činjenice da je njegov iskaz u parničnom postupku lažan.

7. Svjedok ŠA u iskazu naveo je da je ĐA njegova majka. Poznato mu je da njegova majka nije prodavala nikakvu zemlju 1990. godine, niti prije, a niti poslije 1990. Opunomoćenik njegove majke bio je TA, a radi svih zakonskih radnji što se tiče njihove imovine. Gospodin TA je obrađivao zemlju, a to je bilo po povratku iz Njemačke i to od 1996. ili 1997. Njegova majka je nakon obnove kuće povremeno dolazila u [adresa], a po nju je odlazio gospodin TA na granicu, dovozio ju i odvozio. Poslije smrti njegove majke, on je naslijedio imovinu u iznosu 3/4, a majka je preminula 2017. Njegova je majka tu zemlju kupila od susjeda 1970. Poznaje RA, nije imao s njom kontakte, nije mu poznato da RA obrađuje neku zemlju. Kada je pročitao u sudskom rješenju i izjave gospodina MA da je njegova majka prodala zemlju, otišao je kod istog, pitao ga što se dešava, na što mu je isti odgovorio da se radi o zabuni, te je nakon toga otišao kod nasljednice iza RA, i tražio da se zemlja prevede na TA, budući je on tu zemlju obrađivao. Stupio je u kontakt i sa sestrom, nasljednicom, ZA, i razgovarao u svezi zemlje, te je ona tada odgovorila da je imala određene troškove i tražila da se to plati, što nije prihvatio, te je pokrenuo sudski postupak. Kontakt za nasljednicu mu je dao MA, a nakon što je razgovarao s nasljednicom ZA, više nije razgovarao s optuženikom.

8. Svjedok TA u iskazu je naveo da je ĐA doselila u [adresa], koliko je njemu poznato, sedamdesetih godina sa suprugom i četvero djece. Oni su bili njegovi prvi susjedi i sada su. Nedugo zatim, njezin pokojni muž kupio je spornu česticu, sada kč. br. [katastarska čestica] upisanu u k. o. [katastarska općina], od ČA. Poznato mu je da je MA izjavio kako je navedenu česticu DA kupio od BA, što nije istina. Obitelj DA obrađivala je navedenu česticu sve do Domovinskog rata. Ne zna koje godine, ali bilo je to prije rata, Dušankin suprug je umro, a ona je kad je rat počeo odselila kod kćerke u Golubince. On je s njom i s njezinom obitelji bio u prisnim odnosima, djeca su se družila s njezinom unučadi, čak je i djecu vodio u Golubince i ostali su jednom prilikom kod Dušankine kćerke za praznike. On je osobno ĐA odvezao u Golubince prije nego se zaratilo, kada mu je ona rekla da ne zna hoće li se vratiti i kada. Kad je započela mirna reintegracija ona se vratila u [adresa]. Povremeno je boravila u [adresa], a povremeno u Golubincima. Bili su u stalnom kontaktu, kao i tijekom rata. Od 1992. do 1996. godine on je s obitelji živio u [adresa], a od 1996. godine spornu česticu obrađuje bez prekida. Dana 4. ožujka 2003., obzirom je ĐA dio vremena boravila u [adresa], a dio u Srbiji, ovlastila ga je na raspolaganje nekretninom u [adresa], na kojoj se nalazi njezina obiteljska kuća sa zemljištem. Navedena punomoć ovjerena je kod Javnog bilježnika u Valpovu. To iz razloga što je trebalo poduzimati nekakve radnje vezano za obnovu, a ona nije bila stalno prisutna. Temeljem te punomoći on ju je zastupao kad je pozvana u [adresa], u Zemljišno-knjižni odjel, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Nadalje, kada je isti postupak vođen i za spornu česticu, on se opet pojavio kao njezin punomoćnik i ĐA upisana je kao jedini vlasnik sporne nekretnine. Tom prilikom sud je došao u Društveni dom radi ovog postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga i onda su vlasnici zemljišta pristupali u prostorije doma i dokazivali svoje vlasništvo. Kako bi ispunio zakonske uvjete za ostvarivanje prava na poticaje, vezano za sve čestice kojih je on bio u zakupu, sastavio je ugovor o najmu zemljišta i to dana 5. siječnja 2004., na kojem ugovoru je navedena i sporna čestica. Obzirom da je ĐA bila nepismena ona je stavila otisak prsta na taj ugovor. On je misli u proljeće 2017. godine čuo da NA prodaje zemljište koje on obrađuje, a koje je vlasništvo ĐA. Pitao ju je kako može prodavati tuđe zemljište, a ona je rekla da je isto naslijedila nakon sestre RA. Obzirom da je njemu bilo poznato da RA nikada nije bila vlasnica, MAIZ ga je odvela kod odvjetnika ŽA u [adresa], gdje su ga njih dvoje pokušali uvjeriti da je posrijedi zabuna. Kasnije je prilikom jednog izlaska sudskog vještaka na teren, a vezano opet za ovu česticu, čuo kako NA spočitava odvjetniku ŽA da je on za sve kriv, na što je isti rekao da nije on kriv nego MA. Njemu tada ništa o sudskom postupku u kojem je nekretnina pripala u vlasništvo KA nije bilo poznato. MA stanuje par kuća dalje od njega i da mu je sigurno poznato da je ĐA dolazila u [adresa], odnosno da je neistinito izjavio pred sudom da je ista otišla 1991. godine iz [adresa] i nikada se više nije vraćala. Mora reći da su [adresa] malo selo i da je suseljanima poznato čim netko dođe kući iz inozemstva, svi su međusobno u dobrim odnosima. Ne zna kakav interes je MA imao da bi ovako iskazivao na sudu. On je u kontaktu sa Dušankinim sinom FA. ĐA je preminula **.**.2017. i kuću u njegovom susjedstvu je naslijedio njezin sin u 6/8 dijela i po 1/8 dijela unuci. Njezin sin je zainteresiran za ovaj postupak. On obrađuje tu zemlju i to od 1996., a to je zemlja kčbr. [katastarska čestica] u naravi krčevina oranice površine 5571 metara kvadratnih, znači tu zemlju obrađuje od 1996. do danas, a obrađuje ju iz razloga što on odmah pokraj te zemlje ima svoju zemlju, u naravi oranica u površini od pola jutra.

9. Svjedok JA u iskazu naveo je da poznaje TA, za njega je vršio uslužno zemlju i kombajnirao. On je imao u vlasništvu jedno jutro zemlje i jedno jutro je obrađivao koje nije bilo njegovo, to je bila zemlja od njegova rođaka, a zemlja koja nije bila njegova, TA sigurno obrađuje 10 do 12 godina. Zemlju o kojoj se priča u ovom postupku, je obrađivao TA u najmu, ta zemlja nije nikada bila u posjedu kod ČA, kako su ju oni zvali. To zemljište koje je TA obrađivao nalazi se "na trećoj tabli, preko puta ćuprije, druga parcela desno, prema zapadu." Nije mu poznato je li TA obrađivao kakvu drugu zemlju. On je od ČA davnih dana kupio zemlju te mu je bilo poznato da je ČA još ostalo jutro i pol zemlje, a čuo je da prodaje 2.5 jutara zemlje, te zna točno koliko je ona imala zemlje, a kada je došao sa potencijalnim kupcem GA da mu pokaže njive, on je njemu na karti pokazao da bi kupio još 2.5 jutra zemlje od ČA, te mu je on pokazao još pokazao na tabli 1.5. jutro vlasništvo od ČA, a jutro zemlje koja je bila također u tome od 2.5 jutara zemlje nije bilo Ljubino, nego je tu zemlju obrađivao TA. Može reći da ČA u načelu nije obrađivala zemlju, ali je obrađivala prije, pa tako može reći da je to bilo negdje 1990., poznato mu je da je osporavala tj. vodila postupak sa Državom za neku zemlju, ta se zemlja nalazila kod drveta, a tu zemlju je kasnije prodala [adresa] EA. Zemlju koju je nekada radila - H [adresa] nalazi se na prvoj tabli i nema veze sa zemljom od FA. Može reći da je on četiri godine radio tu zemlju koju je ČA svojatala kao svoju zemlju i ČA je za to plaćao. Ta zemlja nema veze sa FA. Može reći, da misli da nitko nije znao da TA obrađuje zemlju u najmu od svog nekog rođaka.

10. Svjedok MK u iskazu je naveo da se sjeća da je zastupao sada pokojnu RA u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, a vezano za njezinu nekretninu u [adresa]. Također zastupao ju je i vezano za jednu nekretninu pred sudom u [adresa], ali ta nekretnina nije bila sporna. U odnosu na ovaj postupak koji se vodio pred sudom u Valpovu, može reći da se sjeća da je RA bila dovela jednog mještanina kako bi ga oni predložili kao privremenog zastupnika, a misli da je sud tu osobu i postavio kao privremenog zastupnika tuženice u tom postupku. Misli da je ta osoba bila jednom kod njega u uredu. On nije s tom osobom išao obilaziti predmetne nekretnine, a misli da niti u okviru tog postupka pred sudom nisu išli na teren obilaziti predmetnu nekretninu iz razloga što u to doba nitko nije bio inzistirao na identifikaciji čestica, dok se to u zadnjih pet, šest godina pod obavezno radi.

10.1. Nakon što je svjedoku predočena izjava od 4. ožujka 2015. iz spisa Općinskog suda u Osijeku – Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1120/2015 (stranica 9) koji priliježe ovom spisu, svjedok je naveo kako je točno da se na toj izjavi nalazi njegov potpis, kao što je to i naveo, sjeća se da je MAI jednom prilikom privremenog zastupnika dovela kod njega u ured. Poznato mu je da je MAI privatno angažirala vještaka PA (sada je u mirovini), te da je s njime išla na lice mjesta i pokazivala o kojoj se čestici radi, ali nije mu poznato je li tom prilikom tamo bio prisutan i optuženik. Njemu je RA tumačila da se radi o čestici koja je arundirana, odnosno koju je ona trebala od PIK-a dobiti u zamjenu, no PIK to nije proveo u zemljišnim knjigama i čestica je ostala upisana na Republici Hrvatskoj, dok ju je ona obrađivala. Da je predmetna čestica postala sporna saznao je tek sada prije ove rasprave u razgovoru s OA koja je rekla da se pojavio TA koji je tvrdio da je to zemlja od ĐA, da je ta čestica na kraju vraćena nasljednicima ĐA, i to u postupku pred Općinskim sudom u Đakovu. Njemu je RA prije podnošenja tužbe bila donijela posjedovni list za predmetnu česticu, te je na tom posjedovnom listu kao posjednica bila navedena ĐA, no RA mu je rekla da te žene već godinama nema, odnosno da je trajno odselila. Nakon toga, MAI je platila vještaka i otišla s njim identificirati česticu, nije mu poznato je li s njima prilikom te identifikacije bio optuženi MA. To je bilo potrebno radi toga da mogu u tužbi točno odrediti o kojoj se čestici radi, s obzirom da su neke čestice na području te katastarske općine imale dvostruke i trostruke brojeve. U postupku pred sudom misli da sudac nije izlazio na identifikaciju čestica. Smatra da ovdje optuženi MA nije imao nikakve loše namjere niti je imao namjeru nekoga prevariti ili se obogatiti. U postupku pred sudom nije priložena identifikacija čestica koju je izvršio vještak PA. Sjeća se da je RA zastupao i u drugim predmetima vezano za njezine nekretnine, mislim da je ona u [adresa] imala 5-6 zk. čestica.

11. Svjedok CK u iskazu je naveo da se sjeća da je prije više godina angažiran radi identifikacije zemljišnih čestica od strane odvjetnika MK. Misli da je on zastupao osobu pod imenom RA. To je bilo izvan sudskog postupka. Čestice su se nalazile uz cestu od Koške prema Osijeku s desne strane, te čestice su pripadale već mjestu [adresa]. Misli da je on pokazivao strankama samo jednu zemljišnu česticu. Na licu mjesta sjeća se da je bio odvjetnik MK, te misli da je bila još jedna muška osoba. Pojasnio je da je u to vrijeme došlo do nove izmijene u katastru, tako da je ljudima bilo nejasno o kojim se česticama radi jer su ljudi imali u posjedu izvatke iz katastra koji potiču još od ranije izmjere, te su nakon ovih izmjena u katastru htjeli potvrditi o kojim se konkretno česticama radi. Nije mu poznata osoba pod imenom MA, a da bi ista bila u vezi s RA i sa zemljišnom česticom koju je išao identificirati. Prezime MA poznato mu je iz razloga jer je vještačio u predmetu po zahtjevu za povrat nekretnina oduzetih od bivše FNRJ, a od vlasnika grofa L i među tim posjednicima bilo je nekoliko MA. Misli da s RA osobno nije bio u kontaktu. Nije bio imenovan niti u jednom sudskom postupku kao vještak radi izmjere predmetnih čestica RA. Pretpostavlja da bi nadležnost suda za česticu koju je on identificirao bila da je to Općinski sud u Našicama. Njemu nije poznato ništa vezano za sudske postupke u odnosu na tu česticu, on je angažiran od strane odvjetnika radi identifikacije čestice kako bi on sa svojim strankama vidio što dalje. Ne zna točno kad je bio na identifikaciji te čestice, možda prije pet, šest godina.

12. Svjedokinja NA u iskazu je navela da joj je poznato da je njena sestra pokrenula parnični postupak iz razloga što poslije smrti njenog oca nije bilo jedno jutro upisano na njenog oca, a to je čestica po starom 757 k. o. [katastarska općina], a to je po izvatku iz 1967. Optuženik je uključen iz razloga što je on kao svjedok znao da je ta čestica, čestica njenog pokojnog oca. Ona je saznala da sporna čestica nije na njenom ocu, poslije sestrine smrti. Kada je htjela prodati zemlju poslije smrti njene sestre broj čestice [katastarska čestica], tada joj je čovjek koji je bio zainteresiran za kupnju, rekao da to nije njihovo, tj. da nije na njihovom imenu. Kontaktirao ju je sin od vlasnika koji je bio upisan, kod gđe. ĐA, te je ona njemu rekla "vratit ću ti jer to nije moje", ali platila je za to porez, i tražila je da on plati porez, on je počeo vikati na nju, rekla mu je da ne viče na nju, rekao je da neće ništa platiti, nego ju je otišao tužiti. Ona je tu zemlju u postupku i vratila. Može reći da je njena pokojna sestra imala troškove u svezi te zemlje kod odvjetnika oko 4.500,00 kn. Vještačenje nije nikada niti provedeno, a niti plaćeno, te je odvjetnik MK još tražio 500,00 kn, da bi izašao sudski vještak, a nije izašao. Nadalje još može dodati, da joj je nakon završetka postupka nazvao odvjetnik MK i rekao: „Vrati ti zemlju, ja sam pojeo govno“. Njoj uopće nije poznato gdje se nalazi kčbr. [katastarska čestica]. njen pok. otac nju nikada nije kupio, niti na njoj radio. Poznato joj je da tu česticu obrađuje TA i to misli od 2004. do dana današnjeg.

13. Svjedokinja OA u iskazu je navela da zna da je njena teta radila na kčbr. [katastarska čestica]., i da se za tu česticu borila a kada se radi o kčbr. [katastarska čestica]., da joj je odvjetnik "isposlovao" tu zemlju, a njena teta nije nikad bila vlasnik te čestice broj 607. Čestica broj 607., nije bila u blizini njihove zemlje. Nadalje može reći da je optuženik trebao svjedočiti za česticu broj 407, iz razloga što ima odmah pokraj te čestice svoju zemlju, i vidio da su teta i njezin otac tu zemlju godinama obrađivali. Njena teta je predala svu dokumentaciju odvjetniku za koju se borila, a to je bila čestica broj 407. i pri tome je i platila odvjetniku negdje oko 6.000,00 kn. Bilo je govora oko vještačenja, ali vještak nikada nije izašao na vještačenje. Njena mama je saznala da čestica 607 nije na njenom vlasništvu, tek kada je njena mama išla prodavati zemljište broj 407 onda je saznala da čestica 607 nije njeno vlasništvo, a niti je upisana u zemljišne knjige. Može reći da je njena teta tužila državu, da dobije natrag česticu 407. Može reći da je gosp. MA išao samo svjedočit i za zemlju koju je obrađivala njena teta, a to je bila čestica 407.

13.1. Nadalje, svjedokinja je dodala je kako nije sigurna u brojeve čestica, ali sigurna je da njena pokojna teta RA nije tražila uređenje vlasništva za zemljišnoknjižnu česticu koju joj je odvjetnik "isposlovao", nego je htjela urediti vlasništvo za česticu koja je ona godinama obrađivala. Tu zk. česticu koju je pokojna tetka MAI dobila u sudskom postupku odnosno koju joj je "isposlovao" odvjetnik tetka nikada nije obrađivala. Njena majka NA tu je zk. česticu vratila njezinim vlasnicima, a taj se postupak vodio pred sudom u Đakovu. Pojašnjava da je njena pokojna tetka MAI obrađivala zemlju koja se nalazi kod željezničke pruge, a ova druga zemlja koju je "isposlovao" nalazi se na drugom kraju pored šume i tu zemlju ona nije nikada obrađivala. Poznaje MA, on živi u [adresa], u trećoj kući od kuće njene pokojne tetke, s time da je zemlja koju je tetka obrađivala udaljena od tih kuća. Koliko joj je pokojna tetka pričala ona je upravo MA pozvala da svjedoči pred sudom o tome da je ona dugo godina obrađivala tu zemlju iz razloga jer on također ima zemlju u blizini oko te tetkine zemlje. Poznato joj je da je MA svjedočio pred sudom u odnosu na tu tetkinu zemlju, ona je tetku i njega vozila na sud u Valpovo. Ona je njenu pokojnu tetku MAI vozila kod odvjetnika koji ju je zastupao u tom postupku– MK, s tim da nije s njime ništa razgovarala vezano za ovaj postupak. Koliko zna u postupku koji se vodio pred sudom u Valpovu nije vršena identifikacija čestica, niti je njena pokojna tetka MAI išla na teren s vještakom da bi identificirali česticu. Tek kada je njena tetka MAI već umrla, tada je taj odvjetnik rekao njenoj majci HK da ako hoće neka plati vještaka da se idu identificirati čestice, što njena majka nije htjela učiniti jer je odvjetnik tražio 500,00 kuna. Zna da je njena tetka umrla 25. svibnja, misli da je to bilo 2018. Oni su prvi put saznali da postoji problem oko zemlje koju je njena pokojna tetka obrađivala, a koju je njena majka naslijedila nakon njezine smrti, u trenutku kad je njena majka htjela prodati tu zemlju. Naime, kupac im je pokazao izvadak iz zemljišnih knjiga na kojemu je bilo razvidno da se u zemljišnim knjigama radi o totalno drugoj zk. čestici, a ne o onoj koja je njena tetka obrađivala, odnosno za koju su oni mislili da ju je njena majka naslijedila. Ona je više puta njenu majku MAIZ vodila kod odvjetnika MK nakon ovog našeg saznanja o problemu sa zk. česticom, njena majka se s njime prepirala, on je njoj govorio da to nije istina. Na kraju je njena majka MAIZ stupila u kontakt s čovjekom čija je u stvarnosti zemlja koju je odvjetnik "isposlovao" tetki MAI pred sudom, te je njena majka u postupku koji se vodio pred sudom u Đakovu vratila tom čovjeku tu zemlju. Vezano za zemlju koju je pokojna tetka MAI obrađivala, oni nisu pokretali niti namjeravaju pokretati bilo kakve postupke pred sudom, dakle ista u zemljišnim knjigama nije u vlasništvu njene majke. Misli da je njena majka zbog ovog problema išla kod odvjetnika MK možda već godinu dana nakon tetkine smrti, ne sjeća se točno. MA trebao je pred sudom svjedočiti o toj zemlji koju je njena tetka MAI godinama obrađivala. Zna da je njena pokojna tetka odvjetnika puno plaćala, a njena majka mu nije ništa plaćala. Nije joj poznato na koji način je tetka MAI stekla zemlju koju je godinama obrađivala zajedno s njezinim pokojnim djedom, zna da ju je obrađivala "od kad ona zna za sebe".

14. Svjedokinja IA u iskazu je navela da joj je poznato da je RA došla do njezinog supruga i pitala ga želi li svjedočiti u svezi te zemlje, a radi se o zemlji koja je odmah do njihove zemlje, suprug je rekao da hoće. Nakon toga su otišli kod odvjetnika u [adresa], koji je rekao da je sve papirnato sredio da samo treba tu nešto potpisati, a ona ne zna što je on to potpisivao. Poznato joj je da su tu zemlju obrađivali još Ljubičini roditelji.

15. Sud je iskaze svih svjedoka ispitanih tijekom postupka ocijenio vjerodostojnim. Naime, svjedoci su objektivno iskazivali o svojim saznanjima vezano za iskaz ovdje optuženog MA u parničnom predmetu Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1120/2015, odnosno spornu situaciju oko zemljišnoknjižnih čestica kčbr. [katastarska čestica]. u [adresa], te svjedoci nemaju nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženika, a niti mu pogodovati u ovom postupku. Svjedokinje MAIZ i OA suglasno su iskazale da je optuženik od strane RA bio pozvan svjedočiti u odnosu na zemlju koja se nalazi u blizini njegove (čestica 407.), a koju su RA i njezin otac doista godinama obrađivali (ova zemljišnoknjižna čestica nalazi se na posve drugom mjestu od čestice 607., koja je formalno bila predmetom postupka poslovni broj P-1120/2015). Svjedokinje su nadalje iskazale da su i one same bile u uvjerenju kako je parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva bio vođen u odnosu na česticu broj 407. (za koju je optuženik bio pozvan da svjedoči), te su saznale da je došlo do pogreške, odnosno do upisa vlasništva u odnosu na krivu česticu (607.) tek nakon što je ta čestica (407.) trebala biti prodana, te im je kupac pokazao izvadak iz zemljišnih knjiga na kojemu je bilo razvidno da se u zemljišnim knjigama radi o totalno drugoj zk. čestici, a ne o onoj koja je njena tetka obrađivala, odnosno za koju su oni mislili da ju je njena majka naslijedila. Takvi iskazi imenovanih svjedokinja – u odnosu na spornu činjenicu postojanja zablude o tome o kojoj zemljišno knjižnoj čestici se faktično radi – u skladu su s obranom optuženika, koji je tijekom cijelog postupka navodio kako je on mislio da svjedoči u odnosu na zemlju koju je RA stvarno obrađivala godinama, a koja se nalazi u blizini njegove zemlje.

15.1. Da je u parničnom postupku Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1120/2015 doista došlo do zabune, odnosno da pokojna RA zapravo nije htjela tražiti utvrđenje prava vlasništva na čestici 607., nego na posve drugoj čestici (u odnosu na koju je optuženik mislio da svjedoči) slijedi i iz same činjenice da je ta zemljišnoknjižna čestica vraćena ŠA u vlasništvo i to presudom na temelju priznanja (dakle nasljednica RA NA nije osporavala njegovo pravo vlasništva nad tom zemljom). Iz iskaza svjedoka ŠA proizlazi da, kad se obratio ovdje optuženom LK glede čestice 607., da mu je isti odgovorio da se radi o zabuni, te mu je upravo optuženik i dao kontakt SA s kojom je dalje rješavao pitanje vlasništva nad česticom 607. Također, i svjedok TA naveo je da mu je NA objašnjavala da se radi o pogrešci, za koju je okrivljavala odvjetnika MK, koji je zastupao RA u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva. Konačno, iz iskaza svjedoka MK i PA proizlazi da u sudskom postupku nije vršena identifikacija sporne čestice 607, što je u skladu s obranom optuženika koji tvrdio da mu nitko u naravi nije pokazao o kojoj čestici treba svjedočiti. Dakle, iskazi svjedoka ispitanih tijekom postupka govore u prilog obrani optuženog MA – da je on bo uvjerenju da svjedoči u odnosu na posve drugu zemljišnoknjižnu česticu od one koja je formalno bila predmetom parničnog postupka.

16. Iz materijalne dokumentacije dostavljene uz optužnicu i spisa Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1120/2015 proizlazi nesporna činjenica – da je optuženik u tom postupku iskazivao u svojstvu svjedoka, te je naveo između ostalog, da "predmetnu" zemljišnoknjižnu česticu RA i njezin otac već godinama obrađuju, te da je ĐA za vrijeme Domovinskog rata 1991. otišla iz [adresa], te se nije vraćala. Nadalje, proizlazi da je ĐA opunomoćila TA da raspolaže nekretninom "na kojoj je ona vlasnica, a koja se nalazi u [adresa]", te da ju je on ovlašten zastupati u svim postupcima glede te nekretnine. Tužbom od 23. travnja 2015., podnesenom po punomoćniku tužiteljice RA – MK, zatraženo je utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom opisanom i upisanom kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Krčevine oranica, površine 5571 m2, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], no u parničnom postupku povodom te tužbe nesporno nije vršena identifikacija zemljišnoknjižnih čestica na terenu.

17. Iz zemljišno knjižnih izvadaka za optuženika i potvrde od 16. svibnja 2024. proizlazi da je isti aktualno vlasnik zemljišno knjižnih čestica 373, 453 i 518. upisanih u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižnog odjela Našice.

18. Iz povijesnog prikaza zemljišno knjižnog izvatka broj 110, Općinskog suda u Đakovu od 15. svibnja 2025. za kč. br. [katastarska čestica], Krčevine – oranica, 5571 m2 proizlaze nesporne činjenice – da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 30. studenog 2015., poslovni broj P -1120/2015- 10 upisano pravo vlasništva RA na navedenoj nekretnini, te potom i pravo vlasništva SA kao njezine nasljednice, a da je navedena nekretnina sada upisana kao vlasništvo FA, na temelju presude na temelju priznanja Općinskog suda u Đakovu, od 7. svibnja 2022., poslovni broj P-408/2019-14.

19. Iz odluke Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, Zemljišnoknjižnog odjela, od 10. listopada 2025., te potvrde Zemljišnoknjižnog odjela Našice, od 10. listopada 2025. uz priloge proizlazi da ĐA aktualno nije upisana kao vlasnica nekretnina na području zemljišnoknjižnog odjela tog suda.

20. Iz izvadaka iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je isti prekršajno i kazneno neosuđivan.

21. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, sud smatra da u konkretnom slučaju na strani optuženika postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, odnosno da je isti bio u zabludi o biću djela (članak 30. stavak 1. KZ/11.).

21.1. Naime, tijekom postupka nije bio sporno da je optuženik u parničnom postupku u svojstvu svjedoka iskazivao u tome da je RA obrađivala zemlju, no u tom svom iskazu nije izrijekom konkretizirao da svjedoči upravo o čestici broj 607., nego je govorio da svjedoči o "predmetnoj" čestici. Optuženik je u svojoj obrani naveo da on uopće ni ne zna brojeve čestica, nego je išao za tim da kaže svoja saznanja o tome što mu je faktički poznato – da je RA godinama obrađivala zemlju u blizini njegove i da je Dušanka Gaković 1991. otišla iz [adresa] te se nije vraćala (što je zaključio jer ju nije viđao u selu, a kuća joj je spaljena). Kad se uzmu u obzir suglasni iskazi svjedokinja MAIZ i AA o tome da je optuženik od strane RA doista bio pozvan svjedočiti u odnosu na zemlju koju je ona obrađivala, a koja je u blizini zemlje koja je u kritično vrijeme obrađivao optuženik, te da su i same imenovane svjedokinje cijelo vrijeme bile u zabludi o tome koja je zemljišnoknjižna čestica na temelju tužbe RA, te potom pravomoćne presude, upisana kao vlasništvo RA (bile su u uvjerenju da se radi o čestici broj 407., a ne o čestici 607.), kao i činjenica da u predmetnom parničnom postupku nesporno nije vršena identifikacija sporne čestice na terenu (što proizlazi i iz iskaza svjedoka PA i MK), za zaključiti je da je istinita obrana optuženika u kojoj je isti naveo da je bio u uvjerenju da svjedoči u odnosu na posve drugu zemljišno knjižnu česticu (a ne tamo predmetnu), te da je bio uvjeren da pred sudom govori istinu, a ne da je bio svjestan da daje lažan iskaz.

21.2. Premda je optuženik u ovom postupku naveo se ne sjeća da je u parničnom postupku iskazao kako je ĐA prodala „predmetnu“ nekretninu ocu RA, iz zapisnika o raspravi iz tog parničnog postupka proizlazi da je optuženik tamo to doista izjavio. No, takva njegova izjava i nadalje ne znači da je isti bio svjestan o kojoj zemljišnoknjižnoj čestici govori, odnosno koja je to „predmetna“ čestica. Osim toga, iz obrane optuženika je razvidno da je njemu samo bilo rečeno da treba svjedočiti u odnosu na zemlju koju je RA obrađivala, te proizlazi da optuženik kao laik nije bio upućen u detalje postupka (između ostalog i protiv koga je RA uopće vodila spor), te za cijelu „pogrešku“ krivi odvjetnika MK, koji je tada zastupao RA.

21.3. Konačno, nejasno je koji bi bio motiv optuženog MA da svjesno lažno svjedoči u korist RA, imajući u vidu da je isti nesporno bio u dobrim odnosima i s njom, ali i s ĐA, a također iz iskaza svjedoka FA slijedi da mu je pomogao doći u kontakt s nasljednicom MAIZ, upravo radi razjašnjenja sporne situacije oko zemljišno knjižnih čestica.

22. Sukladno članku 30. stavku 1. KZ/11. ne postupa s namjerom tko u vrijeme počinjenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonskog obilježja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka KZ/11., ako je zabluda o biću djela bila otklonjiva, počinitelj će se kazniti za nehaj kad zakon za počinjeno djelo propisuje kažnjavanje i za nehaj.

22.1. Tijekom dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da optuženik nije bio svjestan jednog od zakonskih obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11. (nije bio svjestan da je njegov iskaz lažan), dakle da se nalazio u zabludi o biću kaznenog djela. Po mišljenju suda zabluda optuženika bila je otklonjiva (jer je isti brižljivijim postupanjem mogao provjeriti o kojoj zemljišnoknjižnoj čestici svjedoči, odnosno mogao se upoznati s brojevima čestica, te zahtijevati prije davanja iskaza da mu se u naravi pokaže u odnosu na koju česticu treba svjedočiti), no kako se kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavka 1. i 2. KZ/11. može počiniti isključivo s namjerom, to je optuženika valjalo osloboditi optužbe, na temelju članka 453. točke 2. ZKP.

23. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci i nagrada braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Dunja Petrović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke i braniteljica mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, protivnu stranku i branitelja, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Osijeku, na poslovni broj KO-DO-956/2018

2. optuženi MA

3. braniteljica optuženika Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku