Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice ĆĐ, koju brane odvjetnici iz OD Maravić&Maravić j. t. d. Ogulin, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“, broj: 102/17, 32/19), rješavajući o žalbi okrivljenice ĆĐ, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, od 13. siječnja 2026., broj: Pp-3366/2025-4, na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba okrivljenice ĆĐ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Okrivljenica je dužna platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenica ĆĐ proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 eura, zbog prekršaja iz članka 85. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se, ako u roku za plaćanje obroka plati dvije trećine izrečene kazne, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.
1.1. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno po branitelju podnijela žalbu, navodeći izrijekom da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.
2.1. U žalbi ističe da je presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da sud o odlučnim činjenicama nije dao valjane, jasne i obrazložene razloge za svoju odluku, te da nije detaljno obrazložio svaki dokaz pojedinačno i zasebno, već samo paušalno i općenito. Činjenični opis prekršaja ne ispunjava zakonska obilježja prekršaja za koji je proglašena krivom, a uz to ničim nije dokazano da bi počinila inkriminirano djelo, budući da je nesporno u postupku utvrđeno da nije vlasnica pasa, da se u vrijeme inkriminiranog događaja nalazila u kući i da nije imala stvarnu i neposrednu kontrolu nad psima. Sud je odbio ispitati u svojstvu svjedoka BĐ na okolnost tko je kritične zgode bio odgovoran za pse, uslijed čega je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a pravo obrane i predlaganja dokaza povrijeđeno. Slijedom toga, neosnovana je i odluka o kazni i troškovima postupka.
2.2. Žaliteljica predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati kao osnovana.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, zatim da na štetu okrivljenice nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, dok je ocjenom žalbe okrivljenice utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju žaliteljica ukazuje, te da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenice kao prekršaj iz primijenjenog propisa te ju proglasio krivim i kaznio.
5. Neosnovan je žalbeni navod okrivljenice o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u sastavu i obrazlaganju pobijane presude te, suprotno stavu žaliteljice, ta povreda nije počinjena. Izreka presude jasna je i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi presude također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa predmeta, pri čemu je prvostupanjski sud za svaku svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge koji su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu.
6. Pobijanom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena zbog prekršaja iz članka 85. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 14. Zakona o zaštiti životinja, počinjenog u bitnom time da bi 26. svibnja 2022. u [adresa], bez stalnog nadzora držala dva psa, pobliže označena u izreci, koji su napali i ozlijedili mačku vlasnika, obitelji Ć iz [adresa].
6.1. Citiranom odredbom propisana je kazna za fizičku osobu koja drži i postupa s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja (članak 51. stavak 2.-zabranjeno je držanje i postupanje s kućnim ljubimcima na način koji ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece te životinja.)
6.2. Nadalje, sukladno članku 4. stavku 1. točki 23. Zakona o zaštiti životinja posjednikom životinje smatra svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili skrbnik stalno ili privremeno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja.
6.3. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da je okrivljenica u postupku iznosila obranu u kojoj je osporavala prekršaj koji joj se stavlja na tereti, tvrdeći da je vlasnik pasa njen suprug ĐĐ. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci te je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.
6.4. Iako okrivljenica ističe da nije vlasnica pasa i da stoga nije odgovorna za prekršaj koji joj se stavlja na teret, Zakonom o zaštiti životinja decidirano je propisano da se kućni ljubimci moraju držati i da se s njima mora postupati na način koji ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi, posebice djece, pa kako je za krivnju za prekršaj dovoljan i nehaj počinitelja, kako to proizlazi iz odredbe članka 28. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem (stavak 1.), da počinitelj postupa svjesnim nehajem kad je svjestan da može počiniti prekršaj, ali lakomisleno smatra da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti (stavak 2.), a da postupa nesvjesnim nehajem kada nije svjestan da može počiniti prekršaj iako je prema svojim osobnim svojstvima i okolnostima bio dužan i mogao biti svjestan te mogućnosti (stavak 3.), s obzirom na citiranu odredbu članka 4. stavka 1. točke 23. Zakona o zaštiti životinja, prvostupanjski sud osnovano okrivljenicu, iako se ista kritične zgode nalazila u kući, u odsutnosti vlasnika psa, njenog supruga, smatra posjednikom životinja i krivom za propuštanje nadzora nad psima koji su izašli iz dvorišta na ulicu i ozlijedili mačku susjeda.
6.5. Sam događaj i okolnosti pod kojima se odvijao nije sporan, kako to proizlazi iz obrane okrivljenice i provedenih dokaza, između ostalog i iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenice koja je navela da se kritične zgode nalazila kod kuće u kojoj živi sa suprugom i djecom i u kojoj su psi te je prilikom ispitivanja navela da su psi njeni, pa je po ocjeni ovog suda pravilan zaključak prvostupanjskog suda o počinjenom prekršaju.
6.6. Stoga je, suprotno stavu izraženom u žalbi, činjenično stanje u provedenom postupku potpuno i točno utvrđeno, te je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenice i dokaznog postupka u kojem su ispitani svjedoci i napravljen je uvid u materijalne dokaze koji prileže spisu osnovano zaključio da izvođenje drugih dokaza, između ostalog ispitivanje svjedoka ĐĐ, nije potrebno za utvrđivanje činjeničnog stanja, jer okolnost da je on vlasnik pasa u konkretnom slučaju nije relevantna, budući da je isti bio odsutan te je kao posjednica brigu o držanju pasa morala voditi okrivljenica, pa je ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenice stekla sva obilježja prekršaja koji joj se stavlja na teret, pri čemu navodi žalbe, u kojoj se ponavljaju navodi već iznijeti u obrani te ne iznose nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka ili okrivljenici nisu bili poznati, ne dovode u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, tako da je ista pravilno i zakonito proglašena krivom za terećeno djelo i kažnjena.
7. Za odluku o krivnji okrivljenice za taj prekršaj prvostupanjski sud dao je valjane razloge u kojima je u potpunosti odgovorio na tvrdnje koje je okrivljenica isticala u obrani, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time da neosnovano žaliteljica ukazuje da je u sudskoj praksi ovog suda u predmetima pod brojem Ppž-2719/19, zatim Ppž-4736/20, Ppž-1542/21 i 1183/18 zauzet stav da nema odgovornosti za prekršaj ako nema stvarnog nadzora nad psom, jer na ovom sudu ne postoje predmeti pod brojem Ppž-2719/19, Ppž-4736/20 i 1183/18, dok je u predmetu Ppž-1542/21 rješavao Općinski sud u Velikoj Gorici zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Ispitujući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda koje okrivljenica ne potkrepljuje dodatnim dokazima, mišljenje je ovog suda da okrivljenica nije kažnjena prestrogom kaznom, te da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne već imao u vidu sve okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona koje utječu na visinu kazne, u dovoljnoj mjeri cijeneći dosadašnju kažnjavanost okrivljenice, dok dodatne olakotne okolnosti koje bi mogle dovesti do odmjeravanja niže kazne nisu utvrđene.
8.1. Izrečena novčana kazna razmjerna je težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a istom će se postići svrha kažnjavanja i na okrivljenicu djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.
8.2. Jednako tako, odluka o troškovima prvostupanjskog suda pravilna je, zakonita i primjerena složenosti i duljini trajanja postupka.
9. Kako je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, to je za okrivljenicu, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c citiranog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 27. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
