REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-595/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja ZAVAROVALNICA TRIGLAV d.d., Miklošičeva cesta 19, Ljubljana, Republika Slovenija, OIB: 80149195768, kojeg zastupa punomoćnik EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., Maksimirska cesta 103, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos 28.157,19 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja koje teku:
- na iznos 8.200,41 € od 21.06.2016. pa do isplate;
- na iznos 475,42 € od 21.06.2016. pa do isplate;
- na iznos 1.120,00 € od 20.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 335,99 € od 20.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 373,34 € od 20.08.2016 pa do isplate;
- na iznos 11.889,21 € od 23.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 1.581,46 € od 23.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 21.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 21.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.02.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.02.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.03.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.03.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.06.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.06.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.07.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.07.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.08.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.08.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 30.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 30.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.10.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.10.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 21.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 21.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.02.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.02.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 30.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 30.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.08.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.08.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.10.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.10.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2018. pa do isplate, sve u roku 15 dana.
II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:
„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos 28.157,19 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja koje teku:
- na iznos 8.200,41 € od 21.06.2016. pa do isplate;
- na iznos 475,42 € od 21.06.2016. pa do isplate;
- na iznos 1.120,00 € od 20.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 335,99 € od 20.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 373,34 € od 20.08.2016 pa do isplate;
- na iznos 11.889,21 € od 23.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 1.581,46 € od 23.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.08.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.10.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 21.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 21.12.2016. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.02.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.02.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.03.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.03.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.04.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.06.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.06.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.07.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.07.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.08.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.08.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 30.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 30.09.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.10.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.10.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 21.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 21.12.2017. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.02.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.02.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 30.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 30.03.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.05.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.06.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.08.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.08.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 29.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 29.09.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 31.10.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 31.10.2018. pa do isplate;
- na iznos 112,00 € od 01.12.2018. pa do isplate;
- na iznos 37,33 € od 01.12.2018. pa do isplate, sve u roku 15 dana.“.
III/ Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je 03.05.2013. u mjestu Tar kod Poreča, oštećena HČ iz [adresa] stradala u prometnoj nezgodi kao suputnik na motociklu reg. ozn. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika LČ iz [adresa] koji je upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika po polici osiguranja br. [broj police osiguranja]. Do nezgode je došlo iz razloga jer je osiguranik tuženika svojim vozilo oduzeo prednost motociklu na kojem se kao suputnik nalazila HČ. LČ je presudom Općinskog suda u Puli K-579/15-63 pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode. Oštećena HČ je zbog stradavanja potraživala naknadu štete od tužitelja jer je motocikl bio osiguran kod tužitelja te je tužitelj isplatio naknadu štete po osnovi suputništva i to dana 20.06.2016. nesporni dio štete u iznosu od 16.400,81 €, 950,83 € na ime poreza na dohodak, a dana 19.08.2016. je isplatio i rentu za vremenski period od 01.10.2015. do 31.08.2016. u iznosu od 2.240,00 €, odvjetnički trošak u iznosu od 671,98 € te iznos od 746,67 € na ime poreza na dohodak. Na temelju presude Okrožnog sodišća v Ljubljani P-1916/2016 od 27.03.2018. tužitelj je isplatio JČ i iznos od 23.778,41 € na ime naknade štete te iznos od 3.162,92 € na ime naknade troškova parničnog postupka i to sve 22.05.2018. Tužitelj je oštećenoj isplaćivao i rentu u mjesečnom iznosu od 224,00 € u vremenskom periodu od srpnja 2016. do prosinca 2018. (a koji iznos su stranke dogovorile izvansudskom nagodbom od 18.04.2016.) te je bio u obvezi plaćati i dohodninu (porez na dohodak) u iznosu od 74,67 €. HČ odlukom Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije br. 279569208 od 08.09.2015. svrstana je u III. Kategoriju invalidnosti.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu naveo kako iz tužbe nije vidljivo po kojim osnovama je platio naknadu štete oštećenoj te koju rentu, odnosno radi li se neimovinskoj ili imovinskoj šteti te odnosi li se renta na tuđu pomoć i njegu. Nadalje, učinio je nespornim nastanak štetnog događaja, kao i da je osiguranik tuženika oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće, no smatra kako postoji suodgovornosti osiguranika tužitelja u nastanku štetnog događaja od 70% jer je isti na mjestu prometne nesreće upravljao motociklom brzinom od 113,83 km gdje je brzina bila ograničena sa 60 km/h te je upravljao pod utjecajem alkohola od 0,81 g/kg, a također postoji i suodgovornost oštećene ZČ koja je pristala na vožnju s alkoholiziranim vozačem. Napominje da bi i vozač motocikla bio proglašene krivim za izazivanje prometne nesreće da je preživio ovu nezgodu, ali je isti nažalost preminuo. Stoga tuženik spori osnov i visinu, osporava da je tužitelj isplatio iznose kako to potražuje tužbom i ističe prigovor zastare. Spori i tijek zateznim kamata.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako je o parnici pred Okrožnim sodišćem v Ljubljani P-1916/2016 tuženik bio obaviješten te je prema njemu zasnovan intervencijski efekt pa je u toj parnici već tuženik trebao istaknuti prigovor doprinosa oštećene ZČ, kao i druge prigovore. Nadalje, naveo je kako se iznos od 16.400,81 € odnosi na pretrpljene bolove (1.827,67 €), na pretrpljeni strah (1.436,03 €), na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti (6.005,22 €), na duševne boli zbog naruženosti (691,90 €), na troškove liječenja (977,46 €), na izgubljenu zaradu (2.852,50 €), na troškove prijevoza i tuđe pomoći (2.610,03 €) te da je tužitelj bio u obvezi isplatiti i iznos od 950,83 € na ime poreza temeljem čl. 27. st. 4. i čl. 127. st. 5. Zakona o porezu na dohodak. Presudom Okrožnog sodišća v Ljubljani P-1916/2016 naloženo je tužitelj isplatiti još 19.775,57 € od čega 17.265,00 € na ime neimovinske štete i iznos od 2.510,57 € na ime imovinske štete te je naloženo platiti zateznu kamatu na iznos od 16.400,81 €, a tužitelj je bio u obvezi platiti i porez na dohodak u iznosu od 74,67 €. U istoj presudi primjenjivano je hrvatski Zakon o obveznim odnosima i Orijentacijski kriteriji VSRH-a. Nadalje navodi da HČ zbog ozljeda nije bila u mogućnosti raditi puno radno vrijeme te je primala naknadu koja stoj nije nadomještala gubitak plaće u cijelosti zbog čega je istoj isplaćivana renta na ime izgubljene zarade te da su se tužitelj i oštećene sporazumjeli da to iznosi 224,00 €. Također je naveo da je prilikom obdukcije tijela vozača motocikla ĆČ provedena analiza krvi na alkohol i opojna sredstva te da je vještak zaključio na osnovu rezultata izvršenih analiza kako je isti bio u trenutku nesreće trijezan. Spori da postoji suodgovornost vozača motocikla kao i da je nastupila zastara te se poziva na odredbu 1109. Zakona o obveznim odnosima te navodi da zatezne kamate potražuje od prvog dana nakon izvršenog plaćanja.
4. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 30.06.2025. preinačio tužbeni zahtjev na način da je potraživao 56.314,38 €, umjesto ranije 56.239,71 €. Tuženik se takvoj preinaci nije protivio.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu s podacima (list 6-12 spisa), dopise (list 13, 14-21, 146, 246, 307-314 spisa), nagodba (list 22 spisa), policu (list 23 spisa), ispis naloga za račun (list 24-26, 28-51, 248-283 spisa), račune (list 27 spisa), pregled isplata (list 52-54 spisa), platna lista (list 55-102, 128 spisa), obračun plaće (list 103-127, 129 spisa), presuda Okružnog sodišća u Ljubljani (list 130-142, 227-239 spisa), odluka Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije (list 143-145, 243-245 spisa), stručno mišljenje (list 147-149, 240-242 spisa), medicinska dokumentacija (list 150-193, 860-928 spisa), prijevod objašnjenja ponude (list 211-212 spisa), prijevod Tužbu (list 213-223 spisa), prijevode dopisa s povratnicom (list 224- 225, 226, 285-287 spisa), pribavio je dokumentaciju iz spisa Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije (list 386-459 spisa), pribavio spis tužitelja povodom zahtjev oštećene ZČ (list 512-818 spisa), pribavio podatke od Centra za forenzična ispitivanja (list 958, 969-977, 979-987 spisa), pribavio podatke od Opće bolnice Pula (list 978-978 spisa), Zakon o porezu na dohodak R Slovenije (list 1014- 1110 spisa), ispis uplata (list 1111-1114 spisa), Potvrda Ministarstva financija R Slovenije, Financijske uprave (list 1115-1116), saslušao je svjedoke HČ (list 464-465 spisa), DČ (list 466-467 spisa), ŽČ (list 467-468 spisa), LČ (list 481-482 spisa), proveo prometno vještačenje po vještaku Igoru Jakopliću dipl. ing. (list 489-495, 500-501, 832-833 spisa), medicinsko vještačenje po vještaku prim. dr. sc. Azri Huršidić-Radulović (list 931-936, 1147-1148 spisa), medicinsko vještačenje po vještaku prim. dr. sc. Zoranu Veiru, dr. med. (list 945-946, 1148-1149 list), toksikološko vještačenje po vještaku dipl. ing. Zdravku Kovačiću (list 952, 959-963, 988-995 spisa) financijsko vještačenje po vještaku Mario Tkalec (list 1121-1131, 1157-1158 spisa) i izvršio uvid u spis Općinskog suda u Puli K-579/2015.
6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje isplatu regresnog duga za naknadu materijalne i nematerijalne štete isplaćene oštećenoj JČ koja je bila putnica na motociklu koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći.
8. Prema odredbi članka 1071. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) odštetna odgovornost vlasnika odnosi se na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom.
9. Čl. 1072. ZOO-a kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.
10. Između stranka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, da je osiguranik tuženika LČ presudom Općinskog suda u Puli K-579/15-63 pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode, no sporna je osnova, odnosno postoji li suodgovornost vozača motocikla (osiguranika tužitelja) i oštećene ZČ (putnice) za nastanak nezgode, visina štete, tijek zateznih kamata, je li tužitelj izvršio plaćanja iznosa koja potražuje u ovoj parnici i je li utužena tražbina u zastari.
11. Iz odštetnog zahtjeva (list 14-21, 307-314 spisa dostavljenog na slovenskom jeziku) razvidno je da je oštećena HČ podnijela isti ovdje tužitelju dana 24.11.2015. radi naknade štetu koja joj je nastala u predmetnoj prometnoj nesreći.
12. Iz nagodbe (dostavljene na slovenskom jeziku) razvidno je da su tužitelj i HČ sklopile istu dana 01.08.2016., a za koju tužitelj navodi da se odnosi na nesporni dio štete koja je nastala u predmetnoj prometnoj nesreći.
13. Iz Zapisnika o očevidu s podacima razvidno je da je dana 03.05.2013. izvršen očevid radi predmetne prometne nezgode, da su u njoj sudjelovali LČ vozač vozila osiguranog kod tuženika, koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći, NČ vozač motocikla, koji je preminuo u prometnoj nesreći kao i putnica na motociklu HČ koja je zadobila teške tjelesne ozljede. Prilikom obdukcije tijela NČ izuzeti su uzorci krvi poradi analize na alkohol i opojna sredstva te je izvršena analiza u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić kojom je ustanovljeno kako je isti u krvi imao 0,81g/kg te da je vještak na osnovu rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK- 2 zaključio kako je UČ u trenutku prometne nesreće bio trijezan.
14. Iz spisa Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije i Odluke Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije (list 143-145, 243-245 spisa) od 08.09.2015.broj 27 9569208 razvidno je da se HČ svrstava u III. Stupanj invaliditeta zbog posljedica ozljede izvan rada i priznaje joj se pravo na rad na drugom radnom mjestu: sposobna za ručno premještanje tereta do 5 kg i rad neka obavlja u sjedećem položaju uz mogućnost povremenog ustajanja sa skraćenim radnim vremenom od punog vremena 4 sata dnevno, 20 sati tjedno od 02.09.2015. Iz stručnog mišljenja invalidske komisije I. stupnja od 02.09.2015. razvidno je da se HČ liječila zbog prijeloma kralježnice te da sukladno predočenim nalazima i osobnom pregledu koji pokazuje simetričan hod, vidljiv op. ožiljak, da je nesigurna kod hodanja na petama, laseque obostrano negativan, popuštanje dugog ekstenzora palca desno, da je glavna bolest koja značajno utječe na invaliditet posljedice od prijeloma kralježnice, a da su bolesti koje utječu na radnu sposobnost posljedice ostalih prijelom prsnog koša i zdjelice, da je liječenje završeno te da je stručno mišljenje da je kod osiguranice 02.09.2015. zbog posljedica ozljeda izvan rada nastupilo III. stupanj invaliditeta jer više nije sposobna za rad na puno radno vrijeme i da je sposobna za rad na drugom radnom mjestu sa skraćenim radnim vremenom od punog tj. 4 sata dnevno, 20 sati tjedno i da je sposobna za ručno premještanje tereta do 5 kg i rad u sjedećem položaju uz mogućnosti povremenog ustajanja.
15. Iz dopisa (list 146,246) razvidno je da je ranije navedena odluka Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije od 08.09.2015. postala pravomoćna dana 30.09.2015., a time i izvršna.
16. Iz Objašnjenja ponude (list 211-212- prijevod, list 551-552 original) razvidno je da su JČ dana 14.04.2016. poslana dva primjerka ponude za namirenje za neimovinsku štetu nastale u predmetnoj prometnoj nezgodi i to iznos od 9.960,82 € za neimovinsku štetu (za pretrpljene bolove 1.827,67 €, za strah 1.436,03 €, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 6.005,22 €, duševne boli zbog unakaženosti 691,90 €) te iznos od 6.439,99 € za imovinsku štetu (troškovi liječenja 977,46 €, gubitak zarade 2.852,50 €, ostalu štetu-prijevozi tuđu pomoć 2.610,03 €) te da je odšteta određena prema hrvatskom pravu sukladno Haškoj konvenciji.
17. Iz dopisa (list 224-225 prijevod, list 562-563 original) razvidno je da je 08.03.2016. djelatnik tužitelja slao ovdje tuženiku dokumentaciju (sken tužiteljeve police, medicinsku dokumentaciju ZČ, prijevod zdravstvene dokumentacije, mišljenje liječnika cenzora, zahtjev za naknadu štete oštećene i policijski zapisnik), a vezano za najavu regresnog zahtjeva po tuženikov polici za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] LČ, dok iz obavijesti o namjeri provedbe povrata štete isplaćene trećoj osobi od 04.01.2016. je razvidno kako se tuženik obavještava da je tužitelj zaprimio zahtjev za naknadu štete od ZČ i da su pokrenuli razmatranje predmeta i da će se oštećenoj isplatiti odšteta za neimovinsku štetu zbog tjelesnih ozljeda i odšteta za imovinsku štetu za predmetni štetni događaj.
18. Iz prijevoda tužba razvidno je da je HČ tužila ovdje tužitelja radi naknade štete koja joj je nastala u predmetnoj prometnoj nesreći pred Okružnim sodišćem v Ljubljani pod poslovnim brojem P-1916/2016.
19. Uvidom u spis i presudu pred Okružnim sodišćem v Ljubljani pod poslovnim brojem P-1916/2016 od 27. ožujka 2018. razvidno je kako naloženo ovdje tužitelju da isplatio JČ iznos od 19.775,57 € sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 16.400,81 € od 19.02.2016. do 20.06.2016. i na iznos od 19.775,57 € od 19.02.2016. do isplate, a sve radi naknade štete koje je nastala JČ u predmetnoj nesreći. O istom postupku je ovdje tuženik bio obaviješten dana 17.06.2019. i pozvan da uđe u postupak na strani tuženika, a sve sukladno čl. 199. st. 1. (slovenskom) Zakona o parničnom postupku (što je razvidno iz dopisa i povratnice na listu 286-287), kao i očitovanja Okružnog sodišća v Ljubljani (list 285). Ovdje tuženik unatoč obavijesti i pozivu nije sudjelovao u postupku pred Okružnim sodišćem v Ljubljani pod poslovnim brojem P-1916/2016. Iz presude je razvidno da je primijenjeno hrvatsko mjerodavno pravo kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade materijalne štete koje je 29.11.2002. donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, a sukladno odredbama Haške konvencije o zakonu koji se primjenjuje na prometne nesreće. U presudi je utvrđeno kako je JČ s osnova neugodnosti i bolova priznat iznos od 9.875,00 €, a obzirom da je utvrđen kako je ista trpila 15 dana bolove jakog intenziteta (1 dan 50,00€), srednjeg intenziteta pola godine (1 dan 30,00 €) i malog intenziteta godinu dana (1 dan 10,00 €). Nadalje, s osnova straha priznat joj je iznos od 2.000,00 € obzirom da je utvrđeno kako primarnog straha nije bila svjesna, a nakon toga je proživljavala prilično jak i dugotrajan sekundarni strah. Također joj je priznat s osnova smanjene životne aktivnosti iznos od 15.000,00 € obzirom da je utvrđeno da su joj se životne aktivnosti smanjile za približno 50%, a s osnova unakaženosti joj je priznat iznos od 350,00 € obzirom da se radi o unakaženosti lakog stupnja jer se radi o ožiljku koji se vidljiv samo trećim osobama u određenim situacijama (kod nošenja kupaćeg kostima), dok je šepanje samo povremeno i u okolini ne budi osjećaj gnušanja. Sud je stoga JČ priznao ukupni iznos od 27.225,00 €. Međutim Okružno sodišče v Ljubljani je u presudi cijenilo da je ovdje tužitelj JČ izvan suda isplatio na ima neimovinske štete iznos od 9.960,18 € te mu je stoga naložilo da JČ plati još 17.264,18 €. U odnosu na materijalnu štetu sud je utvrdio kako je HČ imala troškove prijevoza u vezi s liječenjem u Hrvatskoj i prijevozom u Sloveniju u iznosu od 977,46 €, trošak tuđe pomoći i njega koji je bio potreban do kraja rujna 2013. do 3 sata dnevno, a od 01.10.2013. do 31.12.2013. po 2 sata dnevno i od tada do 1 sat dnevno, a 1 sat dnevno tuđe pomoći za period od 01.01.2014. do 02.09.2015., odnosno sveukupno 974 sati po 4,00 €/satu, što je ukupni iznos od 3.896,00 € te je priznao iznos od 1.224,60 € za troškove prijevoza vezano za vožnju na preglede i fizioterapiju, što sveukupno iznos 6.098,06 €, no kako je utvrđeno da je ovdje tužitelj platio JČ izvan suda iznos od 3.587,49 € za troškove liječenja, djelomično tuđu pomoć i troškove prijevoza, tako sud naložio ovdje tužitelju da plati s osnova materijalne štete JČ još 2.510,32 €. Na ranije navedene iznose sud je dosudio i zateznu kamatu od 19.02.2016. kako je to tužiteljica zahtijevala.
20. Iz iskaza svjedoka ZČ razvidno je kako se ista prometne nesreće ne sjeća, ali da zna da se vozila na motoru sa suprugom da su se vraćali iz kampa Ulika kući. Ne sjeća se je li njezin suprug konzumirao alkohol neposredno prije vožnje ili u pauzama tijekom vožnje niti se sjeća kako je njezin suprug vozio bilo u smislu načina vožnje niti njegove brzine. Ne sjeća se kakva je bila cesta u smislu je li linija bila puna ili isprekidana no sjeća da je bila ravna. Rentu su isplaćivali ne zna do kojeg datuma, ali do unazad tri godine. Ona ju je dobivala dok nije išla u mirovinu, ne sjeća se točno od kada joj se renta počela isplaćivati. Renta se odnosila na manjak u isplati dohotka. Ne sjeća se koji je iznos bio rente niti kako je on određen. Ona nije u mirovini iako je već prije tri godine ispunila uvjete za mirovinu kada su joj prestali isplaćivati rentu, ali je ona nastavila dalje raditi.
21. Iz iskaza svjedoka DČ utvrđeno je kako se isti sjeća prometne nesreće, no zbog proteka vremena ne sjeća se baš svih detalja. Njegov tata i on su se vozili iz smjera Antenala prema Taru te je u jednom trenutku iz maslinika ispred njih izašao AUDI crvene boje koji se priključio prometu na glavnu cestu te su se oni vozili iza njega do prvog skretanja za Tar na lijevo. Na tom skretanju može se nastaviti ravno i može se skrenuti lijevo za Tar. Audi ispred njih je stao, dao žmigavac za skretanje ulijevo te krenuo i u tom trenutku je na njega naletio motocikl. Ovaj motocikl došao je iz suprotnog smjera te se vozio po glavnoj cesti. To je cesta koja spaja Novigrad i Poreč. On se vozio u smjeru od Novigrada prema Poreču, a motocikl u smjeru iz Poreča prema Novigradu. Za vrijeme prometne nesreće bila je jako dobra vidljivost. Bilo je sunčano i cesta je bila suha.
22. ŽČ je u svojem iskazu potvrdio da su se oni i njegov sin vozili iz Novigrada prema Poreču po glavnoj cesti i u jednom trenutku je iz maslinika na glavnu cestu izašlo vozilo i uključio se u promet te su se oni vozili iza tog vozila do skretanja za mjesto Tar, kada je vozilo ispred njih stalo i dalo žmigavac da će na tom skretanju skrenuti lijevo. Oni su stali iza tog vozila i dok su stajali vidjeli su da iz suprotnog smjera po glavnoj cesti dolazi motocikl. U jednom trenutku ne zna iz kojeg razloga ovo vozilo je skrenuo u lijevo i došlo je do sudara između motocikla i vozila. Kad je došao do vozača vozila on mu je rekao ne zna što mu je bilo da ga nije vidio.
23. Iz iskaza svjedoka LČ razvidno je kako se isti vozio iz Novigrada prema Poreču te da je kod skretanja u Taru, stao, dao žmigavac i propustio kolonu vozila iz suprotnog pravca i nakon zadnjeg vozila skrenuo u lijevo, nakon čega je na njega naletio motocikl koji je dolazi iz Poreča. On nije vidio motocikl jer je motocikl preticao kolonu s desne strane uz rub ceste. Nakon udara motocikla u njegovo vozilo on više ništa nije vidio, jer je vjetrobransko staklo zabijelilo. Kad je izašao iz vozila vidio je da se motocikl zabio u prostor motora njegova vozila, da vozač leži bilu vozila, a suvozačica možda 40 m dalje. Smatra da se radilo o velikoj brzini. Prije nego što je stao da bi izvršio radnju skretanja u lijevo, vidio je motocikl iza kolona vozila, koji je bio udaljen možda 100, 120 m. Bio je sunčan dan, sunce je još bilo visoko na nebu. Od trenutka skretanja pa do udara su prošle sekunde, on je prošao 4 m. Tek je krenuo. Motocikl je vozilo s desne strane kolone, jer s lijeve nije mogao. Kolona se kretala moda brzinom od 40 km/h, a motocikl sigurno brzinom 100 km/h. Motocikl ga je udario u prednji desni dio njegova vozila. Kad je prvi put ugledao motociklista on je vozio uz desni rub svoje kolničke trake. Policija je došla nakon pola sata. Do dolaska policije nitko nije micao njegovo vozilo, a motocikl su izvadili iz prostora motora u koji se zabio i spustili su ga na pod. On je bio u šoku jer je vidio mrtvog čovjeka
24. Na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću.
25. U nalazu i mišljenju vještak Igor Jakoplić, dipli. ing. navodi kako je do nezgode je došlo na ravnoj dionici županijske ceste ŽC 5002 položenoj u smjeru sjever-jug kod mjesta Tar-Vabriga na nepravilnom četverokrakom raskrižju sa županijskom cestom ŽC 5040 koja raskrižju prilazi pod oštrim kutom iz smjera jugoistoka i ceste prema Stanciji Blek koja raskrižju prilazi iz smjera sjeverozapada. Cesta prema St.Blek i ŽC 5040 su prometnim znakovima „obavezno zaustavljanje“ definirane kao sporedne ceste u odnosu na ŽC 5002. Osiguranica tužitelja HČ se prema raskrižju kretala kao putnica na motociklu HONDA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) od juga prema sjeveru po kolniku ceste s prednošću prolaska ravno kroz raskrižje, a osobno vozilo osiguranika tuženika AUDI reg. oznake [registarska oznaka] je raskrižju prišlo po kolniku iste ceste s namjerom skretanja u raskrižju u lijevo prema jugoistoku na kolnik ŽC 5040.
1 0
Brzina kretnja osobnog vozila osiguranika tuženika je u trenutku sudara iznosila oko 32 km/h, a neposredno prije sudara je vozilo ubrzavalo pa je brzina kretanja prije nezgode bila manja od sudarne. Osiguranik tuženika je skretanje započeo oko 2,6 sekundi prije sudara. Sudarna brzina motocikla je iznosila oko 62 km/h. Brzinu kretanja motocikla neposredno prije nezgode nije moguće izračunati na temelju evidentiranih tragova. Ako uvažimo da je pok. vozač motocikla na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku kao vozač s prosječnim psihofizičkim sposobnostima, tada slijedi da se prije nezgode morao kretati brzinom od 108 km/h. Ako se kretao bilo kojom manjom brzinom između sudarne i 108 km/h, tada slijedi da na opasnost nije reagirao u najranijem mogućem trenutku. Prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode je radnja osiguranika tuženika skretanja u lijevo u raskrižju bez prethodnog propuštanja motocikla na kojem se nalazila osiguranica tužitelja. Motocikl je mogao pravovremeno uočiti ako je na motociklu bilo uključeno kratko svijetlo. Tehničkim načinima na temelju izuzetih tragova nije moguće utvrditi da li je na motociklu bilo uključeno kratko svijetlo, niti da li je i kada osiguranik tuženika uključio lijevi pokazivač smjera. Vozač motocikla pok. NČ je imao mogućnost izbjeći sudar uz uvjet reakcije u najranijem mogućem trenutku pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 do 90 km/h. Tehničkim načinima se ne može potvrditi objektivnost iskaza osiguranika tuženika kad navodi da je pok. motociklist neposredno prije sudara pretjecao kolonu vozila s desne strane.
26. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je imao prigovore, dok tužitelj nije imao iako je imao dodatna pitanja radi razjašnjenja na koje je vještak na ročištu dana 17. siječnja 2023. odgovorio navodeći da je vozilo osiguranika tuženika u takvom slučaju trebalo produljiti svoj put kretanja po kolniku glavne ceste za dodatnih 12 metara, što bi okvirno utrošilo dodatnih jednu sekundu pa bi motocikl već prošao točku konflikta u tom vremenu i do sudara u takovom slučaju ne bi došlo. U odnosu na prigovore tuženika kategorički je ustvrdio da je vještak iz kaznenog postupka pogrešno utvrdio sudarnu brzinu motocikla od 114 km/h i sudarnu brzinu osobnog vozila osiguranika tuženika od 17 km/h o čemu se detaljno očitovao na 5. stranici svog pisanog nalaza i mišljenja (list 493 spisa). Vještak Petković Željko u kaznenom predmetu je utvrdio takve sudarne brzine iz kojih proizlazi da je količina gibanja motocikla bila gotovo dvostruko veća od količine gibanja osobnog vozila i prema tome je odbačaj oba vozila trebao biti u smjeru sjevera, dakle u suprotnom smjeru od stvarnog smjera. Vještak u kaznenom predmetu nije utvrđivao maksimalnu moguću brzinu kretanja motocikla prije nezgode pod uvjetom da je vozač motocikla na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku. Vezano za njegovu konstataciju da bi prema prometno tehničkim kriterijima uzrok nezgode bilo skretanje vozila osiguranika tuženika u lijevo na sporednu cestu, dok je motociklist imao mogućnost izbjegavanja odgovorio je da je u prometnoj praksi moguće često uočiti prekoračenje brzine koje ne završava sa nikakvim težim posljedicama odnosno neugodom uopće, dok kod oduzimanja prednosti koje se rjeđe prijavljuje ima za posljedicu prometnu nezgodu. Da se radilo o istoj dinamici nezgode u npr. gradskim uvjetima vožnje onda bi i on bio sklon kvalificirati da je uzrok nezgode prekomjerna brzina motocikla jer u uvjetima velike gustoće prometa vozači koji skreću ili se uključuju na kolnik ceste s prednošću prolaza imaju vro malo prilika i vremena za radnju koju žele poduzeti zbog čega je nužno da se ovaj drugi sudionik kreće po propisanoj brzini. U konkretnom slučaju policija nije navela kako je bilo stanje prometa, a ako je bio gust onda postoji značajan doprinos nastanku nezgode po osnovi prekoračenja brzine motocikla po njegovom mišljenju s prometno tehničkog stajališta. U pisanom nalazu je izračunao da je za motociklistu sudar bio izbježiv pri prethodnom kretanju svim brzinama manjim od 90 km/h. Da se motocikl
1 1
prije nezgode kretao brzinom od 60 km/h sudar bi bio izbježiv čak i bez ikakve reakcije motociklista.
27. Nakon ovakvog očitovanja vještaka tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova očitovanja na prigovore, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.
28. Na okolnost utvrđenja sposobnosti oštećene ZČ za rad obzirom na ozljede zadobivene u štetnom događaju sud je proveo dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Azri Huršuduć Radulović.
29. U nalazu i mišljenju vještak prim. dr. sc. Azri Huršudić Radulović, navodi kako je vještačila na osnovu dostupne dokumentacije iz spisa i zatraženih prijevoda medicinske dokumentacije te da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da radi posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju oštećena HČ nije sposobna obavljati poslove kao poslovođa V (prema opisu poslodavca) te je bila potrebna promjena radnog mjesta tj. drugo radno mjesto uz ograničenja. Radnica nije sposobna za dizanje i prenošenja tereta većih od 5 kg i dugotrajno sjedenje koje nema slobodan ritam rada tj. koji pacijentici onemogućuje ustajanje iz sjedećeg položaja prema potrebi. Napominje kako je u predmetnom štetnom događaju **.**.2013. HČ, rođ. **.**.1961., zadobila je potres mozga, višestruki prijelom lijevih rebara V, VI, VII rebra s pomakom ulomaka, traumatski pneumotoraks, kontuziju i hematom pluća, sukutani emfizem, prijelom desnog poprečnog nastavka procesus kostarijus L5, ruptura desnog sakroilijakalnog zgloba (SI), prijelom prednjeg stupa zdjelice lijevo, gornjeg i donjeg pubičnog ramusa. Nakon intenzivnog zbrinjavanja u Općoj bolnici Pula učinjena je osteosintheza simfize i desnog sakroilijakalnog zgloba. Premještana u Opću bolnicu Izola u Sloveniji radi daljeg liječenja i potrebne fizikalne rehabilitacije. EMG donjih nogu učinjen 20-tak dana iza ozljede upućuje na ozljedu lumbosakralnog trunkusa s mogućnosti spontane reinervacije. Kontrole traumatologa obavljala je u KBC Ljubljana. Traumatolog je nakon 8 mjeseci preporučio započinjanje rada sa skraćenim radnim vremenom od 4 sata uz izbjegavanje dizanja težih tereta odnosno težih fizičkih naprezanja uz nastavak ambulantne fizikalne terapije i s lijekovima protiv bolova. EMG kontrolni nakon godine i 4 mjeseca pokazuje stanje nakon oštećenja sakralnog spleta, najviše dio peronealnog dijela ishijadičnog živca. Dvije godine od štetnog događaja, nakon niza ambulantnih i stacionarnih fizikalnih terapija pacijentica i dalje ima bolove s desne strane križne kosti i parestezije koje se šire po desnoj nozi, blago šepa i ima izrazitije bolove nakon dugotrajnog sjedenja. Pacijentica više nije sposobna za poslove koji zahtijevaju teže fizičko naprezanje, dizanje i prenošenja tereta većih od 5 kg te dugotrajno sjedenje od 8 sati, gdje nije moguće imati slobodan ritam sjedenja i povremenog dizanja iz sjedećeg položaja prema potrebi.
30. Na nalaz i mišljenje vještaka ni tužitelj ni tuženik nisu imali prigovora, dok je tužitelj imao dodatna pitanja radi razjašnjenja na koje je vještak na ročištu dana 09. lipnja 2025. odgovorio navodeći kako je oštećena HČ mogla raditi isključivo u skraćenom radnom vremenu od četiri sata.
31. Nakon ovakvog očitovanja vještaka tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova očitovanja na prigovore, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.
1 2
32. Na okolnost utvrđenja neimovinske štete nastale ozljeđivanjem ZČ sud je proveo dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Zoran Veir.
33. U nalazu i mišljenju vještak prim. dr. sc. Zoran Veir, navodi kako su ozljede kod ZČ (potres mozga, višestruki prijelom rebara 5-8 s pomakom ulomaka, traumatski pneumotorax, kontuzija i hematom pluća, prijelom L5 kralješka, ruptura desnog sakroilijakalnog zgloba, prijelom zdjelice i ozljedu lijevog ishijadičnog živca) mogle nastati u predmetnom štetnom događaju te su iste kvalificirane kao teške tjelesne ozljede. Isti je procijenio kako su s kirurškog stajališta zaostale trajne posljedice kao posljedica u iznosu od 40% tegoba s desnom nogom, tegobama s prsnim košom, bolova u zdjelici i posljedičnom šepanju. U odnosnu na strah navodi kako je primarni strah bio jak i kratkotrajan, sekundarni je proistekao iz saznanja o štetnom događaju i ozljedama koje je zadobila jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, slabog intenziteta 4 mjeseca. U odnosu na tuđu pomoć i njegu procijenio je da je bilo potrebno 6 sati dnevno kroz 2 mjeseca, 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, 2 sata dnevno kroz godinu dana (odlazak na kontrole, kućanske poslove, odlazak po namirnice). U odnosu na fizičke boli mišljenja je da da su bili jaki bolovi kumulativno 30 dana, srednje jaki bolovi 3 mjeseca, slabi bolovi 6 mjeseci (uključujući i period fizikalne terapije). Napomenuo je da bolovi povremenog karaktera ulaze u duševne boli. Naruženje je srednjeg stupnja zbog šepanja i ožiljka u području zdjelice i kuka kao posljedice operativnog liječenja.
34. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao prigovore, dok je tužitelj imao, s na koje je vještak na ročištu dana 09. lipnja 2025. odgovorio navodeći kako je prilikom ocjene svih vidova neimovinske štete uzeo u obzir sudski spis kao i priloženu svu medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu te vlastito iskustvo u liječenju istih ozlijede te je sukladno tomu dao ocjenu trajnih posljedica odnosno umanjenja životne aktivnosti kao i bolova te ostaje u cijelosti pri svojoj ocjeni. Smanjenje životnih aktivnosti se očituje zbog tegoba u svakodnevnoj kretanju i funkcioniranju, a koje su otežane zbog ozljede ishijadičnoga živca i bolova kao i smanjenje pokretljivosti desnog kuka kao i tegoba s bolovima u prsnom košu i tegobama pri jačem fizičkom naporu, a koji su posljedica oštećenja proizašla iz traume prsnog koša. Pri tome se rukovodio orijentacijskim kriterijima tablicama Hrvatskog društva medicinskih vještačenja kao i tablicama invaliditeta osiguravajućih kuća. Za posljedice od potresa mozga nije našao uporište za ocjenu trajnih posljedica jer iz priložene dokumentacije nije našao uporište, a ukoliko tužitelj smatra da postoji onda je potrebno vještačenje neurološke struke. Kao što je naveo uzeo je u obzirom navedeno i uzeo u obzir trajne posljedice te su u isto uključene i respiratorne smetnje. Uzeo je u obzir posljedice koje je oštećena zadobila u štetnom događaju kao i tegobe s desnom nogom, a u konkretnom slučaju i tegobe sa desnim kukom. Uzeo je u obzir i posljedice koje proizlaze iz oštećenja desnog kuka. Oštećenu HČ nije pregledao zbog proteka vremena i svih ostalih okolnosti. Sada ne može odgovoriti na hipotetsko pitanje bi li nalaz i mišljenje mogao biti drugačiji da je osobu pregledao. Teoretski i praktično može se dogoditi da nakon zadobivenih ozljeda i provedenog liječenja može doći i do poboljšanja zdravstvenog stanja. Troškovi liječenja u RH kao i transport iz bolnice u Puli u nadležnu ustanovu u Sloveniju su bili opravdani. Misli da je trošak transporta od strane medicinskog tima opravdan. Iz neformalnih saznanja ukoliko bi bila obrnuta situacija te bi bio potreban transport iz Slovenije u Hrvatsku pacijent bi morao za sebe osigurati privatan transport. Vezano za dokumentaciju u kojoj je navedeno da postoji simetričan hod naveo je da po njegovom mišljenju i iskustvu s ovim ozljedama ipak zaostaju posljedice u vidu diskretnog šepanja jer se radi o ozljedi oko motornog sustava i ozljedi živca. Napominje da postoje
1 3
bolji i lošiji dani, no u svakom slučaju da je naruženje od blažeg do srednjeg stupnja zbog šepanja i ožiljka.
35. Nakon ovakvog očitovanja vještaka tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova očitovanja na prigovore, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.
36. Na okolnost utvrđenja utjecaja alkoholiziranosti na vozačke sposobnosti pok. NČ te mogućnosti ZČ da uoči alkoholiziranost pok. NČ sud je proveo dokaz toksikološkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zdravku Kovačiću te je na zahtjev vještaka pribavio dokumentaciju od Centra za forenzična ispitivanja kao i podatke od Opće bolnice Pula.
37. U nalazu i mišljenju vještak dipl. ing. Zdravko Kovačić, navodi kako iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je u prometnoj nesreći dana 03.05.2013. u 19,30 sati smrtno stradao vozač sada pok. NČ. Tijekom obdukcije mrtvog tijela izuzet je uzorak krvi radi utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola. Metodom plinske kromatografije utvrđeno je u krvi 0,81 g/kg apsolutnog alkohola. Iz navedenog proizlazi da se je sada pok. vozač NČ u vrijeme prometne nesreće dana 03.05.2013. u 19,30 sati nalazio u pripitom stanju s koncentracijom od 0,81 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Navedeno iz razloga jer trenutkom smrti prestaje sav metabolizam, pa tako i metabolizam alkohola u tijelu. Poslije smrti u mrtvom tijelu moţe doći do procesa koji mogu utjecati na vrijednost alkohola u krvi, a to su:
- Postmortalna difuzija koja se zapaža kod mrtve osobe koja je u želucu imala veću količinu alkohola. Difuzijom se povisuje koncentracija alkohola u okolini pa se na pr. u srcu mogu naći i do 30% više vrijednosti alkohola nego u krvi femoralne vene.
- Postmortalna razgradnja alkohola nastaje zbog djelovanja bakterija. U procesu truljenja, alkohol se može i razgraditi, razgradnja je moguća u svim organima i tkivima, i to zbog djelovanja određenih bakterija. Ako se je u vrijeme smrti alkohol nalazio u organizmu pokojnika, tada se u početku truležnih promjena povećava vrijednost alkohola, a kasnije nastaje razgradnja.
- Nastajanje alkohola i drugih hlapljivih reducirajućih tvari u krvi zbog truležnih promjena nakon smrti. Količina novostvorenog alkohola može biti od 0,20 – 0,50 g/kg između prvog i drugog tjedna nakon smrti, a u posebnim uvjetima može nastati i iznad 1,00 g/kg apsolutnog alkohola. Da je riječ o novostvorenom alkoholu dokazuje se prisutnošću patočnih alkohola (smjesa viših alkohola: n-propil, i-butil, n-amil i i-amilni alkohol). U krvi dijabetičara može djelovanjem bakterija nastati alkohol u značajnijoj količini od četvrtog dana nakon smrti. Držanjem mrtvih osoba na temperaturi 2 – 4 ºC sprečava se postmortalno nastajanje alkohola.
- Prijelaz vode u krv- različiti sadržaj vode može utjecati na rezultat određivanja koncentracije alkohola u krvi mrtve osobe. Kako je alkohol dobro topljiv u vodi ljudi s visokim sadržajem vode imaju niži nivo alkohola u krvi od ljudi bogatih masnim tkivom. Promatra li se sadržaj vode ostalog tijela, krv ima niži sadržaj vode i manje alkohola. Smanjenje nivoa alkohola u krvi nakon smrti može se tumačiti i gubitkom vode iz krvi.
- Promjene in vitro- Za procjenu vrijednosti alkohola u krvi potrebno je utvrditi je li krv mrtvoj osobi uzeta kratko ili dugo vrijeme po smrti, jesu li pri uzimanju krvi već zapaženi znakovi truležnih promjena, te je li se u krvi nalaze truležne supstancije. Da bi se spriječile postmortalne truležne promjene u uzorak krvi obavezno se stavlja kao konzervans NaF. Iz nalaza alkohola u tkivu mišića koji je in vitro truležno izmijenjen nije moguće sa sigurnošću utvrditi stupanj alkoholiziranosti. Samo za koncentracije iznad 1,00 g/kg apsolutnog alkohola u truležno promijenjenom tkivu mišića može se
1 4
tvrditi da je vrlo vjerojatno prouzročena konzumiranjem alkoholnog pića. Kako mokraća ne podliježe brzim truležnim postmortalnim fermentacijama (tada je ona bistra, za razliku od mutne, kada nastaju truležne promjene u stjenci mokraćnog mjehura), korisno je na analizu uzeti mokraću kad god je to moguće. Uzimajući uzorak mokraće na analizu, omogućuje se i zaključivanje o fazi resorpcije ili eliminacije u trenutku smrti. Napomenuo je kako u mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ MUP-a RH je navedeno: „Na osnovi rezultata izvršenih analiza i podataka iz obrazaca AUK-1 i AUK-2, te obzirom na mogućnost stvaranja etanola nakon smrti, zaključujem da je imenovani u trenutku smrti bio trijezan“. Citirano mišljenje Centra „Ivan Vučetić“ nije prihvatljivo jer da je u mrtvom tijelu došlo do postmortalne truležne fermentacije tada bi se to moralo vidjeti na kromatogramu krvi, jer bi u krvi bila vidljiva prisutnost patočnih alkohola (smjesa viših alkohola: n-propil, i- butil, n-amil i i-amilni alkohol), a navedenu prisutnost bi analitičar koji vrši analizu i daje mišljenje morao naznačiti. To u spisu priloženom mišljenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ MUP-a RH nije navedeno. Osim toga obducent koji radi obdukciju mrtvog tijela dana 06.05.2013 godine u 10,45 sati ne spominje bilo kakve postmortalne truležne promjene na tijelu, a u obrascu AUK-2 napominje da na tijelu nisu utvrđene truležne promjene. Na osnovi svega navedenog proizlazi da se je sada pok. vozač NČ u trenutku prometne nesreće dana 03.05.2013. u 19,30 sati nalazio u pripitom stanju smanjenih vozačkih sposobnosti jer je u krvi imao koncentraciju apsolutnog alkohola od 0,81 g/kg. S toksikološkog gledišta za pripito stanje (od 0,50 do 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi) je karakteristično da dovodi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, nestaje samokritičnosti, pojavljuje se želja za isticanjem, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, pojavljuju se znakovi smanjene mogućnosti pamćenja i zapažanja, smanjuje se vidna oštrina pa slike postaju nejasne, orijentacija u prostoru dvostruko je manja, pogoršavaju se intelektualne funkcije, samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole. Zbog alkoholiziranosti smanjuje se orijentacija u prostoru što za posljedicu ima neispravnu predodžbu o situaciji u prometu. Vrijeme reakcije na iznenadne zapreke u prometu za prosječne trijezne vozača iznosi prosječno 0,75 sekundi. S porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi ono se produžuje, pa tako vozači koji u vrijeme prometne nesreće u krvi imaju 0,81 g/kg apsolutnog alkohola imaju vrijeme reakcije 1,1 sekundi. Svaka, pa i najmanja količina alkohola u krvi vozača utječe na sposobnost vožnje. Prema izvršenim ispitivanjima 75 % vozača u čijoj krvi ima do 0,80 g/kg nesposobno je za sigurno upravljanje motornim vozilom. Vjerojatnost nastanka prometne nesreće sa smrtnim ishodom kod vozača koji u krvi imaju 0,80 g/kg apsolutnog alkohola iznosi 4,42 u odnosu na vozača s 0,00 g/kg apsolutnog alkohola u krvi kada vjerojatnost iznosi 1,00. Utjecaj alkohola predzadnji je član uzročnog niza koji dovodi do prometne nesreće. S povećanjem koncentracije apsolutnog alkohola u krvi raste vjerojatnost da će do prometne nesreće i doći, a raste i nesposobnost za sigurno upravljanje motornim vozilom. Djelovanje alkohola rjeđe je neposredni, a češće pozadinski djelujući razlog koji izaziva pogrešno ponašanje. Zbog njega dolazi do nesreće bilo zbog nepažljiva pretjecanja, lošeg skretanja, prebrze vožnje, cik-cak vožnje, smanjenja vidnog polja, loše procjene situacije, zakašnjenja u reakciji na iznenadne zapreke itd. U iskazu HČ je navela kako se ne sjeća je li njezin suprug konzumirao alkohol neposredno prije vožnje ili u pauzama tijekom vožnje. Iz Otpusnog pisma OB Pula, Djelatnost za anesteziju i intenzivno liječenje ZČ na listu 151 spisa stoji:
ALC 0,0 ‰. Prema literaturnim podacima 30% iskusnih liječnika uz primjenu osjetljivih metoda testiranja nije u stanju zapaziti alkoholiziranost do 1,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, 50% iskusnih liječnika bez dodatnih testova nije u stanju zapaziti
1 5
alkoholiziranost osobe u čijoj krvi ima do 2,00 g/kg apsolutnog alkohola, dok 70% neiskusnih liječnika nije u stanju uočiti znakove alkoholiziranosti ispitanika u čijoj krvi ima 2,00 g/kg apsolutnog alkohola. Iz navedenog proizlazi da svjedok HČ, kao osoba kojoj liječnički posao nije profesija, mogla je ali nije morala uočiti alkoholiziranost vozača NČ.
38. Na nalaz i mišljenje vještaka ni tužitelj ni tuženik nisu imali prigovore, niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.
39. Na okolnost utvrđenja izvršenih isplata, izgubljene zarade koje je tužitelj isplatio povodom štetnog događaja te utvrđenja jesu li porezna opterećenja plaćena obzirom da prema zakonodavstvu Republike Slovenije tužitelj bio u obvezi isplatiti iste poreze kao i okolnosti poreznog opterećenja na izvršene isplate te kapitalizacije invalidnine radi uračunavanja u druge oblike štete sud je proveo dokaz prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu.
40. U nalazu i mišljenju vještak Mario Tkalec navodi kako je tužitelj utužio 56.239,71 €, no da je utvrdio da je tužitelj platio ukupno 56.314,38 €, a koja plaćanja je vještak specificirao po oblicima štete i datumima plaćanja u svojem nalazi i mišljenju (list 1123- 1125 spisa) i Tablici 1. (list 1129-1131) uz napomenu da je tužitelj platio i porez na dohodak u iznosu od 74,67 € dana 31.08.2018., a koji tužitelj nije utužio. Napomenuo je kako je iz pribavljenih podataka od tužitelja (Ispis uplata za štetovni spis i Potvrde Ministarstva financija) utvrdio da je tužitelj platio porezna opterećenja, odnosno porez na dohodak na izgubljenu zaradu oštećene i na plaćene rente na ime izgubljene zarede oštećene. Prema Potvrdi Ministarstva financija Republike Slovenije proizlazi da je porez na dohodak obračunat po stopi od 25%, na osnovicu koja je utvrđena u mjesečnom iznosu od 298,67 €. Iz Potvrde Ministarstva financija Republike Slovenije, proizlazi da se plaćeni porez smatra konačnim porezom. Kapitalizirani iznos invalidske mirovine od umirovljenja do predvidivog kraja života oštećene iznosi 80.343,55 €.
41. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovore, dok je tuženik predložio da se vještak pozove na ročište kako bi isti usmeno obrazložio svoje nalaz i mišljenje. Na ročištu dana 25. rujna 2025. vještak je na pitanje tuženik odgovorio navodeći kako prilikom izračuna kapitalizacije invalidske mirovine nije uzeo u obzir iskaz ŠČ u kojem je navela da su joj rentu isplaćivali do unazad tri godine kada je stekla uvjete za mirovinu, ali je onda nastavila i dalje raditi od prosinca 2018. godine. On je utvrdio kapitalizirani iznos do predvidivog kraja života oštećene. Napomenuo je da to može utvrditi, no međutim da ne zna je li to potrebno za ovaj predmet obzirom zato što ovo potraživanje nije obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.
42. Nakon ovakvog očitovanja vještaka tužitelj i tuženik nisu imali nikakvih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka niti su imali daljnja pitanja za njega, stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova očitovanja na prigovore, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije.
43. Na ročištu dana 02.03.2026. tuženik je predložio da se provede novo financijsko vještačenje zbog proturječnosti u nalaz vještaka, što je sud odbio iz razloga što je vještak nakon što je izradio nalaz i mišljenje, na ročištu dana 25.09.2025. odgovarao na pitanja tuženika nakon čega isti nije imao nikakvih pitanja ni prigovora. Na istom ročištu tuženik nije ukazivao na proturječnosti, a na koje se vještak mogao očitovati na tom ročištu. Provođenje novog vještačenja na iste okolnosti prema ocjeni ovog suda
1 6
potpuno nepotrebno te bi se izvođenjem tog dokaza povećali nepotrebno troškovi i produžilo se trajanje postupka.
44. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako se dana 03.05.2013. u mjestu Taru dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tuženika oduzeo prednost prilikom skretanja u lijevo na raskrižju (označenog s prometnim znakom obavezno zaustavljanje) na način da prije skretanja nije propustio motocikl na kojem se nalazila oštećenica HČ kao putnica. Sudarna brzina osiguranika tuženika je iznosila oko 32 km/h, a motocikla oko 62 km/h s tima da se motocikl prije nezgode morao kretati brzinom od 108 km/h. Utvrđeno je kako je vozač motocikla mogao izbjeći sudar uz uvjet reakcije u najranijem mogućem trenutku pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0 do 90 km/h, a da se motocikl kretao brzinom od 60 km/h da bi se sudar izbjegao i bez njegove reakcije. Prometne nesreća dogodila se na cesti gdje je postavljen znak za ograničenje brzine od 60 km/h. Nadalje, utvrđeno je da vozač motocikla u vrijeme prometne nesreće bio u pripitom stanju obzirom da je analizom krvi pri obdukcije utvrđena prisutnost alkohola od 0,81 g/kg, jer je vještak utvrdio da poslije smrti nije bilo procesa koji su mogli utjecati na vrijednost alkohola u krvi. Pripito stanje dovodi do sve jačeg narušavanja središnjeg živčanog sustava, nestaje samokritičnosti, pojavljuje se želja za isticanjem, dolazi do precjenjivanja vlastitih sposobnosti, vozači su skloni riskantnoj i prebrzoj vožnji, pojavljuju se znakovi smanjene mogućnosti zapažanja i vidne oštrine te je orijentacija u prostoru dvostruko manja, a samopouzdanje sve više raste uz istodobno slabljenje samokontrole.
45. Sud cijeni kako je za ovu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika obzirom da je isti na raskrižju izvršio skretanje u lijevo, iako je mogao pravovremeno uočiti motocikl, čime je oduzeo prednost motociklu na navedenom raskrižju. Ovdje valja napomenuti da je vještak u svojem nalazu i mišljenju naveo da ga je mogao uočiti ukoliko su na motociklu bila upaljena kratka svjetla, no međutim svjedok ŽČ koji je bio u vozilu iz osiguranika tuženika naveo da dok su oni stajali na raskrižju da su vidjeli da iz suprotnog smjera po glavnoj cesti dolazi motocikl, stoga ukoliko je vozilo iza vozila osiguranika tuženika vidjelo motocikl prije nego što je osiguranik tuženika izvršio radnju skretanja, onda ga je zasigurno mogao vidjeti i osiguranik tuženika. Na taj način osiguranik tuženik je postupio suprotno odredbi čl. 57 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, dalje u tekstu: ZSPC) koji propisuje kako je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno, osim ako postavljenim prometnim znakom nije drukčije određeno.
46. Međutim unatoč tome sud je utvrdio kako postoji i suodgovornosti vozača motocikla koji je neposredno prije sudara vozilo brzinom od oko 108 km/h, na cesti na kojoj je dopuštena brzina od 60 km/h, čime je postupio suprotno čl. 51. ZSPC-a koji propisuje da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Također je utvrđeno da se motocikl vozio dopuštenom brzinom od 60 km/h da do sudara ne bi ni došlo i da ne bi bila potrebna uopće nikakva reakcija u vidu kočenja od strane motocikla. Isto tako utvrđeno je kako je vozač motocikla bio u pripitom stanju prilikom vožnje.
47. Slijedom navedenog iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je riječ o dva uzroka koji svaki za sebe otklanja mogućnost nastanka štetnog događaja (odnosno svaki za sebe izdvojeno, po redovitom tijeku stvari, ne bi doveo do štetnog događaja), a koja su tek pri istodobnom ostvarenju dovela do štetnog događaja, jer to što je
1 7
osiguranik tužitelja, vršio radnju skretanja u lijevo na raskrižju bez da se uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, ne bi, samo za sebe, dovelo do štetnog događaja, da je osiguranik tuženik brzinu kretanja svojeg vozila prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da svoje vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju može predvidjeti. Postupajući suprotno osiguranik tužitelja prepriječio je put osiguraniku tuženika koji se kretao ravno u svojoj traci, ali brzinom većom od dopuštene i u pripitom stanju što je onemogućilo pravovremenu reakciju, a što je sveukupno imalo za posljedicu sudar. S obzirom na navedeno, oba uzroka ostvarena istodobno u jednakoj su mjeri pravno relevantna za nastanak štetnog događaja pa sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a je sud utvrdio kako postoji odgovornost oba sudionika štetnog događaja za štetu u omjeru od 50%, odnosno njihov doprinos nastaloj šteti u istom omjeru (tako i u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x-827/2014, Rev-257/1999). Stoga je sud uvažio prigovor suodgovornosti vozača motocikla za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%.
48. Tužitelj je naveo da je tuženik prekludiran u isticanju tog prigovor obzirom na intervencijski efekt jer je isti bio pozvan da sudjeluje u parnici pred Okružnim sudom u Ljubljani u kojem je mogao isticati isti prigovor. Ovdje valja napomenuti da je pred Okružnim sudom u Ljubljani odlučivalo o naknadi štete putnice na motociklu koja je mogla potraživati naknadu štete bilo od tužitelj ili tuženika pa se u toj parnici Okružni sud ne bi ni bavio omjerom odgovornosti tužitelji tuženika u nastanku štetnog događaja da je ovakav prigovor i bio istaknut, već je to bilo potrebno utvrditi upravo u ovoj parnici pa u tom pogledu ne postoji intervencijski efekt.
49. U odnosu na prigovor da postoji suodogovornost ZČ jer je ista sjela na motocikl znajući da je vozač u pripitom stanju i da je time pristala na posljedice takve vožnje, sud je utvrdio u ovom postupku da je HČ mogla, ali nije morala uočiti alkoholiziranost vozača motocikla. Međutim ovdje je tužitelj valjano naveo kako je tuženik bio pozvan da sudjeluje u parnici pred Okružnim sudom u Ljubljani, a u kojoj parnici je isti mogao isticati upravo ovaj prigovor o postojanju suodgovornost ZČ za nastanak štete.
50. Naime, tuženik je o tijeku parnice pred Okružnim sudom u Ljubljani pod poslovnim brojem P-1916/2016 bio obaviješten dana 17.06.2019. i pozvan da uđe u postupak na strani tuženika, a sve sukladno čl. 199. st. 1. slovenskog Zakona o parničnom postupku, no unatoč tome tuženik nije sudjelovao u tom postupku.
51. Sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a pravomoćna presuda u parnici pred Okružnim sudom u Ljubljani pod poslovnim brojem P-1916/2016, a koja se vodila između ZČ i ovdje tužitelja proizvodi prema ovdje tuženiku (a koji je bio obaviještenoj o toj parnici) specifični intervencijski efekt. Taj učinak se izražava na način da ako u parnici u kojoj je treća osoba odbila intervenirati iako je bila pozvana, bude donesena odluka nepovoljna za stranku kojoj se odbila pridružiti, u kasnijem sporu s tom strankom treća osoba neće načelno moći s uspjehom osporavati pravilnost odluke ni u činjeničnom ni u pravnom pogledu (pod pretpostavkom da je trećoj osobi bila pružena mogućnost poduzeti parnične radnje i da je stranka kojoj se pridružila ili bila pozvana pridružiti se vodila parnicu korektno imajući na umu i njene interese). Dakle, pravomoćna presuda je mjerodavna osnova za prosuđivanje spora između stranaka u novoj parnici, u mjeri u kojoj su riješena pitanja od važnosti upravo za taj spor. Vezanost za rješenje spora tiče se najprije sadržaja izreke presude. No, rješenje spora pretpostavlja formiranje zaključka suda o bitnim činjenicama pa umješač ili osoba koja je bila obaviještena o parnici, u novoj parnici ne može dovoditi u pitanje pravilnost utvrđenja suda o tim činjenicama i u tim je granicama sud vezan i za činjenična utvrđenja iz te presude. To
1 8
znači da su objektivne granice intervencijskog učinka šire od objektivne granice pravomoćnosti presude; presuda djeluje između stranaka odlukom o tužbenom zahtjevu (članak 333. ZPP-a), a prema trećoj osobi koja je o njoj bila obaviještena djeluje i stavovima suda o bitnim činjenicama iznesenima u obrazloženju presude. Sud u novoj parnici između stranke i osobe koja je o parnici obaviještena vezan je i za izreku i za činjenična utvrđenja o kojima se sud izjasnio u obrazloženju. Pravomoćna sudska presuda odlučna je činjenica koja proizvodi intervencijski efekt i on se odnosi i na tuženika koji je o toj parnici bio obaviješten.
52. Slijedom navedenog tuženik nije mogao u ovoj parnici isticati prigovor suodgovornosti putnice za nastanak štetnog događaja.
53. Također je u ovom postupku potvrđeno da HČ radi posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju nije bila sposobna obavljati poslove kao poslovođa V (prema opisu poslodavca) te je bila potrebna promjena radnog mjesta tj. drugo radno mjesto uz ograničenja, da nije bila sposobna za dizanje i prenošenja tereta većih od 5 kg i dugotrajno sjedenje koje nema slobodan ritam rada tj. koji pacijentici onemogućuje ustajanje iz sjedećeg položaja prema potrebi. Ona je mogla raditi isključivo u skraćenom radnom vremenu od četiri sata. Također je vještačenje od strane kirurga utvrđeno kako su ZČ s kirurškog stajališta zaostale trajne posljedice kao posljedica u iznosu od 40% zbog tegoba s desnom nogom, s prsnim košom, bolova u zdjelici i posljedičnom šepanju, da je strah jakog intenziteta trajao 5 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana, slabog intenziteta 4 mjeseca, da je tuđa pomoć i njega bila potrebna 6 sati dnevno kroz 2 mjeseca, 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, 2 sata dnevno kroz godinu dana (odlazak na kontrole, kućanske poslove, odlazak po namirnice) te da su bili jaki bolovi kumulativno 30 dana, srednje jaki bolovi 3 mjeseca, slabi bolovi 6 mjeseci (uključujući i period fizikalne terapije), a naruženje je srednjeg stupnja zbog šepanja i ožiljka u području zdjelice i kuka kao posljedice operativnog liječenja. Iz navedenog nalaz je razvidno kako je vještak na drugačiji način utvrdio neimovinsku štetu (posebice što se tiče bolova i smanjene životne aktivnosti), nego što je utvrđena u predmetu pred Okružnim sudom u Ljubljani. Također, ovdje valja napomenuti da je Okružni sud u Ljubljani u svojoj presudi utvrdio imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala JČ zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći te da je prilikom utvrđivanja štete uzeo u obzirom i činjenicu da je dio štete namiren u mirnom postupku. Slijedom čega iznos koji je naložen tužitelju da isplati JČ po presudi Okružnog sud u Ljubljani, obuhvaća cjelokupnu štetu koja je nastala JČ. Kao što je već ranije navedeno zbog intervencijskog efekta tuženik nije u mogućnosti u ovoj parnici preispitivati formirani zaključak Okružnog suda u Ljubljani vezano za bitne činjenice pa tako ni utvrđenja neimovinske i imovinske štete nastale ozljeđivanjem ZČ, stoga je ovaj sud vezan činjeničnim utvrđenjima iz presude Okružnog suda u Ljubljani.
54. U odnosu na visinu sud je istu utvrdio sukladno nalazu i mišljenju kao i uvidom u ispise naloga za račun, pregledom isplata, računa, platnih lista, obračuna plaće, ispisa uplata, Potvrde Ministarstva financija Republike Slovenije. Sud je utvrdio kako je ovdje tužitelj u mirnom postupku kao i temeljem presude Okružnog suda u Ljubljani, a koji je uzeo u obzir upravo ova plaćanja izvršena u mirnom postupku, isplatio ukupno iznos od 56.239,71 €. Također je iz Tablice 1. uz nalaz i mišljenje razvidno da su navedena plaćanja izvršena u periodu od 20.06.2016. do zaključno 30.11.2018.
55. Vezano za prigovor zastare valja napomenuti kako se ovdje primjenjuje čl. 230. ZOO-a prema kojem tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala.
1 9
56. U ovom predmetu je tužba podnesena dana 19.03.2019. Iako je tužitelj saznao za osobu koja je štetu učinila tek pravomoćnošću kaznene presude što je 08.11.2016. (a što je razvidno iz e-predmeta), valja navesti da mu je šteta nastala i ranije u trenutku plaćanja iznosa JČ, a to je utvrđeno da je bilo u periodu od 20.06.2016. pa sve do 30.11.2018. Dakle, za pojedine iznose, a koji su plaćeni 20.06.2016. zastare bi nastupila najranije 20.06.2019., no međutim u ovom predmetu je tužitelj podnio tužbu ranije, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare cijenjen neosnovan.
57. Slijedom svega navedenog, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, tuženik je u ovom slučaju dužan naknaditi štetu tužitelju u 50% utuženog iznosa po konačno postavljenom tuženom zahtjev, a s obzirom da utvrđenu suodgovornost između osiguranika tuženika i vozača motocikla pa je sud odlučio kao pod točkama I/ i II/ izreke ove presude.
58. Kako tuženik svoju obvezu plaćanja nije ispunio tužitelju po dospijeću, to je prema čl. 29. st. 1. ZOO osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zateznih kamata tekućih na utuženi iznos od zakašnjenja s plaćanjem do isplate. Iz ovog proizlazi da je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze budući da se prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa je sud dosudio zateznu kamatu od dana nakon isplate štete oštećeniku pa do namirenja. Odluka o visini zatezne kamate određena je po čl. 29. st. 2. ZOO-a uz primjenu stope za ostale odnose jer utužena tražbina nije proizašla iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava već se radi o naknadi štete. Slijedom svega navedenog sud je dosudio zateznu kamatu te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
59. Prilikom odluke o troškovima postupka, a imajući u vidu djelomičan uspjeh stranaka, sud je uzeo u obzir kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U smislu odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze ˝djelomičan uspjeh˝ i ˝razmjerni dio troškova˝ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uspio s dijelom tužbenog zahtjeva s 50%. S obzirom na opisani uspjeh stranaka u sporu, ovaj sud ocjenjuje da su stranke podjednako uspjele u predmetnom sporu te da je odluku o troškovima parničnog postupka valjalo presuditi sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a te je stoga odlučeno kao pod točkom III/ izreke ove presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2026. godine
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
2 0
DNA:
1. tužitelj po punom. uz sudsku pristojbu na presudu
2. tuženik po punom.
