REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
P-3433/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER TEMISTO j.d.o.o. OIB: 94904895721, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. OIB: 90275854576, Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 02. ožujka 2026. godine u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e :
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o financijskom leasingu, s potrošačima broj 140904 od 22. travnja 2021. godine koji su sklopili PORSCHE LEASING d.o.o. OIB: 90275854576, 10000 Zagreb Ulica Velimira Škorpika 21 kao Primatelj leasinga i RALIĆ NENAD OIB:07213451011 10360 ZAGREB - SESVETE Ulica Petra Preradovića 4.“.
II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjevi tužitelja koji glasi:
" Nalaže se Tuženiku PORSCHE LEASING d.o.o. OIB: 90275854576 iz 10000 Zagreb Ulica Velimira Škorpika 21 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER TEMISTO j.d.o.o. OIB: 94904895721 10000 ZAGREB, Šenoina ulica 3 iznos od 1.813,99 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
počev od 24.04.2021. godine na iznos 66,79 EUR
počev od 10.06.2021. godine na iznos 55,82 EUR
počev od 29.06.2021. godine na iznos 43,10 EUR
počev od 16.07.2021. godine na iznos 55,82 EUR
počev od 14.08.2021. godine na iznos 55,81 EUR
počev od 17.09.2021. godine na iznos 55,81 EUR
počev od 16.10.2021. godine na iznos 55,81 EUR
počev od 17.11.2021. godine na iznos 55,81 EUR
počev od 11.12.2021. godine na iznos 55,81 EUR
počev od 01.02.2022. godine na iznos 0,02 EUR
počev od 18.02.2022. godine na iznos 55,76 EUR
počev od 23.03.2022. godine na iznos 55,76 EUR
počev od 28.05.2022. godine na iznos 55,76 EUR
počev od 11.06.2022. godine na iznos 56,21 EUR
počev od 04.08.2022. godine na iznos 55,93 EUR
počev od 06.09.2022. godine na iznos 56,34 EUR
počev od 01.10.2022. godine na iznos 55,93 EUR
počev od 14.10.2022. godine na iznos 56,49 EUR
počev od 15.10.2022. godine na iznos 0,84 EUR
počev od 11.11.2022. godine na iznos 56,31 EUR
počev od 12.11.2022. godine na iznos 0,03 EUR
počev od 29.11.2022. godine na iznos 22,81 EUR
počev od 03.12.2022. godine na iznos 16,57 EUR
počev od 06.12.2022. godine na iznos 0,03 EUR
počev od 13.12.2022. godine na iznos 58,27 EUR
počev od 10.01.2023. godine na iznos 59,24 EUR
počev od 07.02.2023. godine na iznos 57,76 EUR
počev od 08.02.2023. godine na iznos 0,51 EUR
počev od 14.03.2023. godine na iznos 58,41 EUR
počev od 15.03.2023. godine na iznos 0,51 EUR
počev od 15.04.2023. godine na iznos 58,92 EUR
počev od 10.05.2023. godine na iznos 58,75 EUR
počev od 11.05.2023. godine na iznos 0,17 EUR
počev od 15.06.2023. godine na iznos 58,76 EUR
počev od 16.06.2023. godine na iznos 0,16 EUR
počev od 13.07.2023. godine na iznos 58,92 EUR
počev od 14.07.2023. godine na iznos 0,18 EUR
počev od 05.08.2023. godine na iznos 58,92 EUR
počev od 12.08.2023. godine na iznos 0,63 EUR
počev od 08.09.2023. godine na iznos 58,93 EUR
počev od 09.09.2023. godine na iznos 0,39 EUR
počev od 17.10.2023. godine na iznos 0,22 EUR
počev od 19.10.2023. godine na iznos 59,16 EUR
počev od 21.11.2023. godine na iznos 59,32 EUR
počev od 28.11.2023. godine na iznos 1,25 EUR
počev od 14.12.2023. godine na iznos 58,27 EUR
počev od 15.12.2023. godine na iznos 1,01 EUR".
III/ Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troška parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 27. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV/ Odbija se djelomično tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 812,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 26.12.2023. godine podnio tužbu u kojoj u kratkom navodi kako su tuženik i LM sklopili Ugovor o financijskom leasingu broj 140904 od 22. travnja 2021. godine s Općim uvjetima ukupne vrijednosti naknade 31.608,18 CHF i objekta leasinga vozilo, AUDIO A4 2.0 TDI quattro S tronic sport. Ugovorom o cesiji broj PL 002 je cedent LM ustupio/je tužitelju jednu osminu (1/8) novčane tražbine radi stjecanja bez pravnog osnova (restitucije na temelju ništetnosti) iz predmetnog Ugovor o financijskom leasingu. Navodi kako je ništetan Ugovor o financijskom leasingu jer iz njegova sadržaja proizlazi da je ugovorena promjenjiva naknada u slučaju uvođenja novih poreza, davanja, pristojbi ili promjene uvjeta refinanciranja, donošenja odluka nadležnih tijela, ali nije bio određen promjenjivi parametar odnosno nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi i/ili kako parametar utječe na promjenjivu činidbu pa je činidba neodređena i neodrediva niti je u smislu članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), određena treća osoba koja bi određivala taj parametra-indeks tko je pružatelj indeksa u smislu čl. 3. st. 1. al. 2. Uredbe 2016/1011 u svezi čl. 5. st. 1. podstavka 3. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23.04.2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktivne Vijeća 87/102/EEZ koja bi određivala promjenu iznosa ukupne naknade, a ukupna naknada je po članak 52. stavak 1. točka 6. ZL bitni sadržaju ugovora o financijskom leasingu, radi čega je Ugovor o financijskom leasingu, s potrošačima broj 140904 od 22. travnja 2021. godine, a prema članku 52. stavak 5. i 6. ZL određeno je da ugovor o leasingu mora biti sklopljen u pisanom obliku te da mora biti napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga pa je ništetan po članku 269.; 270.; 272.; i 322. ZOO. Ističe da je nesporno da sve što su ugovorne stranke, a osobito tuženik kao davatelj leasinga (koji je sastavljao ugovor o leasingu i opće uvjete) smatrale bitnim te odlučnim (a to je promjenjiva naknada koja nije određeno izričitom zakonskom normom) bio uvjet za zaključenje te odlučujuća pobuda suugovaratelja (pa samo i za jednu stranku) ovdje te stvarna volja stranka za slobodno uređenje ugovornih odnosa. Ukazuje da promjenjiva naknadom nužno ne dovodi do očigledne neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu jednog suugovaratelja u smislu članka 296. ZOO – naknada može biti i veća i manja, već su suugovaratelji ugovorili neodređeno i neodredivo radi čega je ugovor o leasingu ništetan po članku 270. i 322. ZOO. Obzirom da Ugovor o financijskom leasingu, s potrošačima broj 140904 od 22. travnja 2021. godine ne sadrži odredbu „da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora“ ništetan je po članku 466., čl. 472. i čl. 322. ZOO-a jer objekt leasinga vozilo, AUDI A4 2.0 što je nesporno pokretna stvar u smislu članka 464. ZOO-a. Nadalje, tužitelj navodi da se prije tužbe obratio tuženiku radi dostave dokumentacije iz koje bi se mogla utvrditi visina potraživanja, no kako istu nije dobio tako je postavio manifestacijski zahtjev. Podneskom od 06.01.2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva na način da ga je specificirao te dostavio dokumentaciju tuženika koju je pribavio navodeći kako iz sadržaja financijskih kartica Tuženika proizlazi da je LM platilo po Ugovor o financijskom leasingu, s potrošačima broj 140904 od 22. travnja 2021. godine ukupno iznos od 14.511,94 EUR u kunskoj protuvrijednosti razdoblju od 23. travnja 2021. godine do 14. prosinca 2023. godine uz navođenje točnih iznosa koji su uplaćivani s datumima uplate. Isti navodi da obzirom da je predmetni Ugovor o financijskom leasingu ništetan, a kako je cedent LM ustupio uz naknadu tužitelju i to jedna osminu (1/8) novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti - radi stjecanja bez pravnog osnova iz Ugovor o financijskom leasingu, to tužitelj ima tražbinu prema tuženiku u iznosu od 1.813,99 EUR. Navodi da je tuženik nepošteni stjecatelj pa je dužan vratiti tako stečeni iznos po članku 323. ZOO te platiti i zakonske zatezne kamate tužitelju od trenutka stjecanja. Napominje kako je tuženik dužan za obavljanje poslova leasingu imati posebno odobrenje pa se stoga ima primijeniti članak 10. stavak 2. ZOO kojim je određeno da se sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu članka 1112. ZOO, pa je kao stjecatelj bio nepošten.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u tužbu i tužbeni zahtjev te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, a obzirom na sadržaj ugovora o cesiji br. PL 002, istaknuo je prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja jer smatra da se na tužiteljev zahtjev za isplatom primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U bitnome, zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga, a tužitelj unutar tog roka protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. Također je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ne spori da je s LM sklopio Ugovor o financijskom leasingu s potrošačima br. 140904, no smatra da je tužba neosnovana, nejasna i nepotkrijepljena. Tužitelj bez ikakvog obrazloženja traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o financijskom leasingu s potrošačima br. 140904. Napominje da sukladno čl. 324. ZOO-a propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stoga je nejasno na koju navodno ništetnu odredbu Ugovora se tužitelj referira jer uopće ne obrazlaže svoje navode odnosno navodi iz tužbe ostaju nejasni. Smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni kriteriji za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Osporava tvrdnje tužitelja kako je odredba o promjenjivoj naknadi nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika te da je u ugovor uglavio niz nepoštenih odredbi. Tuženik nikako nije svojevoljno određivao promjenu kamatne stope, već u skladu s točno određenim parametrima koji uopće niti nisu ovisili o njemu, niti je time tuženik stekao ikakvu korist. Predmetni ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj naknadi u slučaju uvođenja novih poreza, davanja, pristojbi ili promjenama uvjeta refinanciranja i donošenja odluka nadležnih tijela te točno definirane parametre na temelju kojih dolazi do navedenih promjena. U Općim uvjetima jasno je navedeno, cit.: „Visina učešća i rata leasinga, te ukupnih troškova Ugovora podliježu prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, te u slučaju promjene propisa odnosno donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak, a ako je ugovorena promjenjiva visina kamatne stope i u slučaju promjene visine referentne kamatne stope. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjen ukupni iznos kojeg plaća primatelj leasinga, ukupni iznos naknada za leasing, kamatna stopa i efektivna kamatna stopa. Ukupni iznos naknada za leasing, odnosno ukupni iznos koji plaća primatelj leasinga, kao i visina naknada za leasing promjenjivi su i ako se cijena objekta leasinga (također i bez pripadajućih poreza, te drugih davanja) ili ukupna nabavna vrijednost objekta leasinga promijeni prije isporuke istoga.“ Slijedom navedenog, a uvažavajući činjenicu kako je ugovorna odredba koju tužitelj smatra spornom upravo odredba koja je već jasno definirana aktom u koji je ugovaratelj predmetnog ugovora imao jasan uvid i koji ne sadrži nejasne odredbe.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo kako je uistinu prava volja stranka prilikom sklapanja ugovora bila promjenjiva naknada za leasingu– jer inače ugovor ne bi niti bio zaključen. Ugovaranje promjenjive naknade je bila odlučujuća pobuda i uvjet
- motiv da tzv. davatelji leasinga - jer je to njihovo legitimno pravo s obzirom na prirodu poslovanja davatelja leasinga čiji je krajnji i legitimni cilj ostvarivanje zarade na razlici u dugoročno plasiranoj financijskoj imovini, posebno kada se radi o ugovorima o leasingu koji se sklapaju na dulje vremensko razdoblje i kada brojni ekonomski čimbenici izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine - promjenjivom naknadom - međutim ugovorna odredba o promjenjivoj naknadi kako su je suugovaratelji naznačili smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom - činidba je neodrediva i neodređena , a ugovor o leasingu ništetan – primjena članka 324. stavak 1. ZOO. Također je naveo kako je u ovom predmetu temeljno pravno pitanje trebali li u Ugovoru o leasingu navesti tko određuje EURO LIBOR jer u ovim ugovorima to nije specificirano kako u ugovoru tako i u općim uvjetima, a što tužitelj smatra da bi trebalo biti sukladno Uredbi 2016/1011, a također isto je propisano i čl. 23. ZOO-a.
4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ponovio kako predmetni ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s točno definiranim parametrima na temelju kojih dolazi do promjene. Do promjene kamatne stope dolazi zbog zakonskih izmjena Zakona o porezu na dodanu vrijednost te zbog samog sastava kamatne stope, odnosno zbog njezinog fiksnog i varijabilnog dijela. Naime, ona ovisi o kretanju referentne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR-u te porezu i drugim davanjima, a koje uopće ne ovise o jednostranoj volji tuženika. Stoga je, kamatna stopa mijenjana isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a, a na koji tuženik nema apsolutno nikakav utjecaj. Također je naveo da se kod ugovora o leasingu status potrošača ne presumira već je teret dokaza o tome na tužitelju.
5. Tijekom postupka tužitelj je u ovaj predmet podnio prijedlog radi pokretanja oglednog spora i to u odnosu na dva pitanja:“ A/ Je li ništetan ugovor o (financijskom) leasingu kojima je ugovorena promjenjivost naknade, a nije bio određen promjenjivi parametar odnosno niti tko određuje promjenjivi parametar, niti je bila određena struktura naknade te niti način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)? B/ Je li ništetan ugovor o (financijskom) leasingu kojima je ugovorena promjenjivost naknade, uz određeni promjenjivi parametar - indeks u smislu članka 3. stavak 1. alineja 1. Uredbe (EU) 2016/1011, a nije jasno određeno tko određuje i kako određuje taj parametar – indeks – tko je pružatelj indeksa u smislu člankom 3. stavak 1. alineja 2. Uredbe (EU) 2016/1011 i/ili kako parametar utječe na promjenjivu naknadu?“ kao i pitanja: " C/ Primjenjuju li se odredbe Zakona o obveznim odnosima o pravilima o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit na ugovore o financijskom leasingu pokretnih stvari? D/ Je li ugovor o financijskom leasingu pokretnih stvari ništetan kada je ugovoreno pravo otkupa predmeta leasinga nakon isplate zadnje rate/naknade ako ne sadržava odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora?" Također tužitelj ukazuje da je Savjetodavno mišljenje sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu da je potrebno podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka sa pitanjima: "Je li ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem je naknada odnosno iznos koji dužnik (korisnik kredita) glavnicu i/ili kamate treba vratiti/platiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ugovor (o kreditu) ništetan kada je ništetna odredba ugovora (o kreditu) u kojem naknadu odnosno iznos glavnice i/ili kamata koji dužnik (korisnik kredita) treba vratiti vezan za kupovni/ srednji/ prodajni tečaj koji određuje vjerovnik (kreditor) na dan korištenja/ vraćanja/plaćanja; Je li ništetna odredba ugovora o kreditu kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi); Je li ugovor o kreditu ništetan kad je kamata promjenjiva, a nije određen promjenjivi parametar odnosno i/ili nije određena struktura kamate te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom (trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi)." Napominje kako se isto odnosi na ugovore o kreditu, no smatra da se pitanje trebaju postaviti i u odnosu na ugovore o leasingu. Tužitelj navodi kako je tijekom 2020. i 2021. godine Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga provela nadzor nad tzv. leasing društvima – davateljima leasinga te utvrdila brojne nepravilnosti te su donesena razna rješenja kojima je leasing kuće naloženo radi otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti koje su uočene poduzimanje točno određenih radnji.
6. Tuženik se protivio pokretanju oglednog postupka jer smatra da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje istog. Smatra da se prilikom donošenja odluke o dopuštanju pokretanja oglednog postupka treba voditi računa o broju pokrenutih postupaka te predvidivom roku u kojem bi oni redovitim putem mogli biti pravomoćno okončani, o vjerojatnosti da dođe do nejedinstvene primjene prava te mogućim štetnim posljedicama koje bi mogle uslijediti zbog dugotrajnosti redovitog postupka ujednačavanja pravnih shvaćanja sudova te potrebi da se radi što kvalitetnijeg rješavanja pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava raspravi pred većim brojem prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova. Dakle za pokretanje oglednog postupka mora se raditi o pitanju koje nema jasnog zakonskog uporišta.
7. U odnosu na prijedlog tužitelja za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, valja ukazati da, po shvaćanju ovog suda, u skladu s odredbama Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) kojima je navedeni institut uređen, stranke imaju pravo predložiti pokretanje oglednog postupka sudu pred kojim se postupak u kojem pokretanje oglednog postupka vodi, međutim takav prijedlog sud ne obvezuje niti je o njemu dužan odlučiti, a poglavito ne rješenjem na koje bi stranke imale pravo na žalbu. Tek ako, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, sud sazna za postojanje postupaka koji ispunjavaju uvjete za pokretanje oglednog spora, zatražiti će od predsjednika suda sazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka (čl. 502.k ZPP-a). Naime, ovdje valja napomenuti kako Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku ostvaruje svoju ulogu propisanu odredbom čl. 119. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", pročišćeni tekst, broj 85/10) time što osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i to: u postupku po reviziji kao pravnom lijeku, koju stranke mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije (čl. 382. st. 1. ZPP), odnosno koju iznimno mogu podnijeti protiv presude donesene u drugom stupnju i bez dopuštenja Vrhovnog suda RH (čl. 382.a. st. 1. ZPP), u oglednom postupku radi rješenja pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, kojeg može predložiti sud prvog stupnja nakon održavanja pripremnog ročišta i sjednice sudskog odjela, ako je na sudu podnesen veći broj tužbi u sličnim sporovima ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava (čl. 502.k. st. 1. ZPP).
8. Prema shvaćanju ovog suda ustavna uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako je koncipirana odredbama ZPP, se prvenstveno ostvaruje u postupcima po reviziji stranaka, nakon što je već donesena odluka u prvom i drugom stupnju. Samo iznimno se ta ustavna uloga ostvaruje u oglednom postupku kao svojevrsnom „skokovitom“ institutu, po dopuštenju vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske na prijedlog prvostupanjskog suda, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 502.k. st. 1. ZPP.
9. Ogledni postupak ima svrhu omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već u ranoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom omogući da Vrhovni sud Republike Hrvatske riješi pravno pitanje u temama od javnog interesa, i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija.
10. Sud je uvidom u rješenje VSRH Gop-4/2024 od 18. veljače 2025. utvrdio da je VSRH odbio prijedlog Trgovačkog suda u Varaždinu za pokretanje oglednog postupka navodeći nisu ostvarene pretpostavke za pokretanje oglednog postupka jer da su pitanja postavljena na preopćenit način koji, prema ocjeni revizijskog suda, ne predstavlja valjanu osnovu za donošenje odluke bi mogla osigurati jedinstvenu primjenu prava. To je osobito važno zbog vezujućeg učinka pravnog shvaćanja Vrhovnog suda donesenog u povodu pokrenutog i okončanog oglednog postupka koji se sastoji u tome da su nižestupanjski sudovi vezani tim shvaćanjem u skladu s odredbom članka 502.n ZPP. Općenitost pitanja naznačenih u prijedlogu za pokretanje oglednog postupka razvidna je iz činjenice što u njima nije navedeno na koje se pravne odnose referiraju ugovori o kreditu, je li riječ o potrošačkim ili trgovačkim ugovorima. S tim u vezi nisu naznačena ni svojstva stranaka iz ugovora o kreditu (fizička ili pravna osoba, fizička osoba u svojstvu potrošača, fizička osoba koja nema svojstvo potrošača, pravna osoba kao trgovac, pravna osoba kao cesionar i sl.). Također pitanja ne ukazuju ni u kojoj su valuti zaključeni ugovori o kreditu na koje se odnose naznačena pravna pitanja, ni na koji način je ugovorena kamatna stopa. Naprijed navedeno upućuje da činjenično stanje na temelju kojeg se u postupcima odlučuje nije u bitnom nesporno, već će biti predmetom utvrđivanja u postupcima. U takvim se okolnostima ne može ocijeniti da se uopće radi o sličnim (istovrsnim) sporovima u smislu odredbe članka 502.j ZPP.
11. Također valja napomenuti kako je pred ovim sudom već donesena pravomoćna presuda (P-1029/23) koja se tiče slične činjenične osnove, a koja odluka je potvrđena od strane VTS RH (Pž-3152/22), a također je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije s pitanjem: 1/ Je li činidba određena ili odrediva u ugovorima (o operativnom leasingu) kojima je ugovorena promjenjivost naknade, a nije bio određen (jedan ili više) promjenjivi parametar odnosno i/ili nije bila određena struktura naknade te način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom - trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja niti referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi, tko određuje taj promjenjivi parametar, te postoje li objektivni i/ili provjerljivi kriteriji na temelju kojih se određuje taj parametar? 2/ je li ugovor o (operativnom) leasingu napisan na razumljiv i pregledan način kada sadrži ništetne odredbe odnosno je li ništetan ugovor o leasingu koji nije napisan na razumljiv i pregledan način. 3/ Postoji li ovlaštenje suda svojom odlukom (presudom) - intervenirati u ugovorni odnos –- na način da izmijeni pravu volju stranka, bitni uvjet, odlučujuću i dopuštenu pobudu kod sklapanja ugovora koja nije suprotna prisilnim propisima ili moralu društva - da bi ga održao utvrđujući pojedine odredbe ništetnim što tužitelj nije tražio umjesto cijelog oglasio ništetnim? 4/ Na kome je teret dokazivanja da bitni uvjet, odlučujuća i dopuštena pobuda kod sklapanja nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen – na suugovaratelju koji je sastavljao (adhezijski) ugovor koji uključuje opće uvjete i tražio unaprijed prihvaćanje takvog ugovora – koji je pred sudom priznao da ugovor koji ima takav sadržaj je uobičajeni način njegovog poslovanja ili drugom suugovaratelju koji je pristao na unaprijed sastavljen ugovor i opće uvjete ? 5/ Smatra li se bitnim sastojkom ugovora po volji stranaka i onaj sastojak (koji inače po prirodi pravnog posla to nije) od kojega makar i jedna ugovorna stranka čini zavisnim sklapanje samog ugovora. 6/ Jesu li (osim suda) stranke i/ili umješač ovlašteni predlagatelji pokretanja oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske odnosno postoji li ovlaštenje prvostupanjskog suda - da prijedlog stranke (umješača) za pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske - odbaci ili odbije ili uopće o tome ne odluči ili uopće ne dostavi Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje?“. VSRH je odbio prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na ranije navedena pitanja (Revd-4089/2024), navodeći kako u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
12. Slijedom svega navedenog ovaj sud smatra kako u ovom slučaju ogledni postupak nije svrsishodan (tako i u odluka VSRH Gop-1/2020, Gop-2/2020), a posebice obzirom da se radi o preopćenitim pitanjima.
13. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka predložio da se podnese zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije jer da Europska pravna stečevina ne poznaje Ugovor o financijskom leasingu (pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga određenu naknadu koja ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, davatelj leasinga snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i primatelj leasinga nema ugovorenu opciju kupnje, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom ostaju na davatelju leasinga, odnosno ne prenose se na primatelja leasinga kao posebni ugovor). Napominje kako nesporno „potrošači“ u smislu članka 3. stavak 1. Direktive 2008/48/EZ u Republici Hrvatskoj zaključuju „ugovore o operativnom leasingu“ koji su određeni člankom 5. stavak 3. ZL odnosno njihov obvezni sadržaj je određen člankom 52. stavak 4. ZL. Međutim promjena naknade u ugovorima o financijskom leasingu često se veže za određeno je da „indeks” ili slični iz članka 3. stavak 1. alineja 1. Uredbe (EU) 2016/1011. Člankom 57 Uredbe (EU) 2016/1011 neposredno se implementira (ugrađuje) njena primjena u Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2008. godine o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ. Stoga tužitelj predlaže da se podnese zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije o primjeni Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ i na ugovore o financijskom leasingu tj. pogodbe - pravne poslove koji zaključuju potrošači kao primatelji leasingu u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, troškove amortizacije tog objekta leasinga s opcijom kupnje -stjecanjem prava vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.
14. Prema ocjeni ovog suda za ovaj predmet nije potrebno postaviti zahtjev za prethodnu odluku vezano za primjenu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ na ugovore o financijskom leasingu, obzirom da je čl. 2. Direktive propisano kako se ista ne primjenjuje između ostalog na ugovore o najmu ili leasingu u kojima se samim ugovorom ili zasebnim ugovorom ne propisuje obveza kupnje predmeta ugovora; a smatra se da takva obveza postoji ako to jednostrano odluči vjerovnik.
15. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to ugovor o financijskom leasingu s Dodatkom (list 24-29 spisa), Opće uvjete (list 30-37 spisa), Ugovor o cesiji (list 38-39 spisa), dopis s potvrdama o primitku (list 40-42 spisa), rješenja HANFE (list 43,44-55, 56-71, 72-89, 90-109, 110-123, 124-131, 132-143, 144- 157, 158-162, 163-175 spisa), zapisnike Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 197-199, 200-202 spisa), zahtjev za pokretanje oglednog postupka (list 212-216 spisa), sudska praksa (list 219-227 spisa), financijske kartice (list 243-250 spisa),
zapisnik sa sjednice svih sudaca Trgovačkog suda u Varaždinu (list 251-256 spisa),
prijedlog za pokretanje oglednog postupka (list 257-260 spisa), dopis Trgovačkog suda u Osijeku (list 267-269 spisa), pisana izjava SM (list 303-305 spisa).
16. Sud nije saslušao svjedoka GM obzirom da je tužitelj na ročištu 15.09.2025. naveo da njegovo svjedočenje više nije potrebno pa ga nije potrebno pozivati sati saslušanja. Također je na istom ročištu tužitelj naveo kako nije potrebno saslušanje SM jer da nema posebnih pitanja za istog svjedoka jer isti nema saznanja o relevantnim činjenicama za predmetni ugovorni odnos već samo za način postupanja tuženika uobičajeno vezano za sklapanje ugovora o leasingu, stoga sud istog svjedoka nije ni pozivao radi saslušanja. Naime, valja napomenuti kako je tuženik predložio da se uzme u obzir Izjava SM na okolnost utvrđenja provođenja učestalih edukacija u prodajnih savjetnika u vezi predstavljanja proizvoda tuženika te okolnost način poslovanja tuženika prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu, a po potrebi saslušanje istog.
17. Sud nije proveo financijsko vještačenje na okolnost koje su izvršene uplate po predmetnom ugovoru o leasingu te izračuna 1/8 od istih iznosa, a obzirom da je tuženik podneskom od 30.09.2025. učinio nespornim činjenicu da je uplaćen iznos od 14.511,94 € te da 1/8 iznosi 1.813,99 €, a kako to tužitelj tvrdi u postupku.
18. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud došao je do uvjerenja da tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim u cijelosti Ugovor o financijskom leasingu, s posljedicom dužnosti vraćanja 1/8 iznosa koji su tuženiku temeljem ovog ugovora plaćeni.
1 0
20. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovora o financijskom leasingu od 22.04.2021. te Ugovor o cesiji od 05.12.2023.
21. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, zastara te osnova, odnosno prvenstveno je sporno je li predmetni Ugovor o financijskom leasingu ništetan odnosno je li činidba iz istog u pogledu promjenjive naknade određena ili odrediva te je li promjenjiva naknada bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora.
22. Iz ugovora o cesiji proizlazi da su tužitelj kao primatelj i LM kao ustupitelj sklopili ugovor o cesiji 05.12.2023. U istom je ugovoreno da LM ustupa tužitelju jednu osminu novčane tražbine s osnove restitucije na temelju ništetnosti – stjecanja bez osnove iz plaćanja po ugovoru o financijskom leasingu od 22. travnja 2021., odnosno njegovih odredbi koje ima prema cesusu Porsche Leasing d.o.o.
23. Dakle ranije navedeni Ugovor o ustupu sklopljen je u smislu odredbe čl. 80. Zakona o obveznom odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) prema kojoj odredbi vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Kako je predmetna tražbina novčana to se ista po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga niti je osobna tražbina i takvom tražbinom se može slobodno raspolagati.
24. Nadalje prema odredbi čl. 84. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, dakle identitet tražbine ustupom nije promijenjen. Tuženik ne sporio da je obaviješten o navedenom ustupu potraživanja. Slijedom navedenog je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici.
25. Iz ugovora o financijskom leasingu s potrošačima broj 140904 od 22.04.2021. proizlazi da je objekt leasinga AUDI A4 2.0 TDI quattro S tronic Sport (čl. II. ugovora). Čl. III. ugovora o leasingu ugovoreno je da je vrijeme trajanja ugovora 60 mjeseci, da se rate plaćaju mjesečno i da je broj rata 60, da rata iznosi 446,52 €, učešće je 0, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja predstavlja zbroj referentne kamatne stope i fiksnog dijela kamatne stope (6,53%) te da iznosi 5,99 %, da je referentna kamatna stopa određena u visini od tromjesečnog EURIBOR-a za EUR predzadnjeg radnog mjeseca ožujka, lipnja, rujna i prosinca te da je referentna kamatna stopa primijenjena na početku kamatnu stopu je iznosila -0,541 %, a da je efektivna kamatna stopa 6,45 %.
26. Iz Dodatka broj 1 Ugovora o financijskom leasingu broj 140904 od 22.04.2021. razvidno je da su stranke suglasno izmijenile i dopunile Opće uvjete tuženika i to odredbe koje se tiču ugovaranja osiguranja, naknadu troškova koje je primatelje leasinga dužan podmirivati, postupanje u slučaju oštećenja i krađe objekta leasinga, ugovaranje kasko osiguranja, osiguranje radnih dijelova objekta leasinga, zabrana uporabe objekta leasinga na način koji može ugroziti ostvarenje prava osiguranika iz police, postupanje u slučaju ugovaranje višegodišnjeg osiguranja, postupanje u slučaju prijevremenog prestanka/raskida ugovora zbog potpune štete ili krađe.
27. Iz rješenja HANFE od 11.10.2007. razvidno je da je tuženiku dano odobrenje za obavljanje poslova financijskog leasinga.
28. Iz rješenja HANFE od 21.06.2021. razvidno je kako je ovdje tuženiku između ostalog naloženo da radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti od dana zaprimanja tog rješenja izmijeni postojeći akt kojim su određene naknade koje su obračunavaju primateljima leasinga na način da u istome bude jasno navedeno na koje se ugovore o leasingu isti primjenjuje, sve naknade koje su obračunavaju primateljima leasinga, njihova visina i način obračuna te ga s danom donošenja učiniti javno dostupnima objavom na internetskoj stranici i na pogodnom mjestu u poslovnim
1 1
prostorijama kao i dosljedno primjenjivati u praksi. U istom rješenju je HANFA pojasnila kako je izvršila uvid u Pravilnik o naknadama društva tuženika na ugovore o financijskom leasingu i ugovore o operativnom leasingu ver. III-10-2018 koji su stupili na snagu 04.10.2018. kao Pravilnik o naknadama društva tuženika na ugovore o financijskom leasingu potrošačima ver. IV-10-2018, a kojima se obračunavaju naknade i troškovi te iz kojih nije vidljivo primjenjuju li se isti samo na ugovore o leasingu sklopljene nakon njihova donošenja ili na sve aktivne ugovore o leasingu. Također je navedeno da je u istima propisana visina naknada dostave podsjetnika i opomena, no da nisu propisana razdoblja slanja opomena i naplate istih, slijedom čega su iste odredbe nepotpune i manjkave.
29. U ovom predmetu nije utvrđeno je li tuženik postupio po predmetnom rješenju, niti su dostavljeni u spis ranije navedeni Pravilnici.
30. Tužitelj je u spis dostavi i druga rješenja HANFE (list 44-55, 56-71, 72-89, 90- 109, 110-123, 124-131, 132-143, 144-157, 163-175), no uvidom u ista rješenja je razvidno kako se ista ne odnose na tuženika već na druge poslovne subjekte, slijedom čega ta rješenja nisu odlučna za donošenje odluke u ovom predmetu.
31. Iz zapisnika Općinskog građanskog suda u Zagrebu (list 197-199, 200-202 spisa), razvidno je da se radi o zapisnicima u predmeti koji se ne vode između istih stranaka pa sud iz istih nije mogao utvrditi odlučne činjenice za ovaj predmet.
32. Iz pisane izjave svjedoka SM sud je utvrdio da je isti bio zaposlenik tuženika te da je radio edukacije i savjetovanje prodajnih predstavnika po auto kućama, da je tuženik u razdoblju od 01.01.2007. o 30.09.2018. imao u ponudi ugovore o kreditu za financiranje kupnje vozila, a od 01.12.2004. do 20.12.200. nudilo je ugovore o kreditima, ugovore o operativnom i financijskom leasingu, a kad su krenuli financijski proizvodi u valuti CHF, da je tada i tuženik počeo nuditi ugovore s valutnom klauzulom u CHF i u EUR. Nakon što bi stranka predala zahtjev za zaključenje ugovora i nakon što bi se on odobrio stranci bi se slala obavijest o tome zajedno s uputama o protokolu potpisivanja ugovora. Ugovor je sastavljala pravna služba te se stranci slao na čitanje i komentiranje. Navodi da su postojali slučajevi u kojima je stranka ispregovarala izmjene odnosno dopunu ugovora. Kamatna stopa se sastoji od dva dijela-marže te varijabilnog dijela koji ovisi o kretanju referentne tržišne kamatne stope za određenu valutu, u ovom slučaju LIBOR te o PDV-u i drugim davanjima. Kamatna stopa mijenjana je isključivo u skladu s izmjenama poreznog zakonodavstva te izmjenama tromjesečnog LIBOR-a.
33. Iz ovako provedenog dokaznog postupka razvidno je kako su prednik tužitelja i tuženik sklopili ugovor o financijskom leasingu sukladno čl. 5. st. 2., čl. 52. tada važećeg Zakona o leasingu (Narodne novine br. 141/13, dalje u tekstu: ZL).
34. Odredbom čl. 52. ZL-a propisano je kako ugovor o leasingu obvezno mora sadržavati: 1. naziv »ugovor o operativnom leasingu« ili »ugovor o financijskom leasingu«, 2. datum sklapanja ugovora o leasingu, 3. tvrtku i sjedište davatelja leasinga, 4. tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu primatelja leasinga, 5. tvrtku i sjedište, odnosno ime, prezime i adresu dobavljača objekta leasinga, 6. detaljno određenje objekta leasinga, 7. vrijednost objekta leasinga, 8. ukupni iznos naknada (zbroj iznosa pojedinih naknada), 9. iznos pojedine naknade, 10. vrijeme trajanja ugovora, 11. razloge i uvjete prijevremenog prestanka ugovora, dok ugovor o financijskom leasingu, osim ranije navedeni sastojaka mora obvezno sadržavati i odredbe: 1. iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, 2. iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica), 3. nominalnu kamatnu stopu i efektivnu kamatnu stopu.
1 2
35. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da je ugovor o leasingu potrošači sklopljen između stranaka ništetan, valja prvenstveno reći kako je korisnik leasinga TM koji je isti ugovor sklopio radi nabave vozila te je sklopljen ugovor o financijskom leasingu potrošača, stoga je ovaj sud ocijenio kako se ovdje radi o potrošačkom ugovoru sve u smislu odredbe čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanje ugovora, zbog čega se na njega odnose propisi o zaštiti potrošača.
36. Prema odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 29/03 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.
37. Iz Izjave GM (list 26) razvidno je da je isti naveo kako je upoznat i izričito upozoren da je ugovaranje valutne klauzule u stranoj valuti kao i promjenjive kamatne stope povezano s dodatnim rizicima, da referentna kamatna stopa na odnosnu valutu ugovora ima utjecaj na visinu naknade za leasing, odnosno ukupnog iznosa naknade za leasing, ukupnog iznosa koji plaća primatelj leasinga, visinu kamatne stope i efektivne kamatne stope te da nije i ne može biti poznato kako će se trenutni dobitak na kamatama razvijati u budućnosti.
38. U ovom predmetu tužitelj navodi kako su stranke smatrale osobito bitnim te odlučnim ugovaranje promjenjive naknade te da je on bio uvjet za zaključenje i odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora. Također je naveo da promjenjiva naknada nužno ne dovodi do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama strana na štetu jednog suugovaratelja i da naknada može biti i veća i manja, no da su ugovorne strane ugovorile promjenjivu naknadu neodređeno i neodredivo. Dakle, tužitelj u ovom predmetu na traži da se utvrdi kako je ugovor ništetan iz razloga zaštite potrošača, niti to dokazuje u ovom predmetu, već isključivo jer je promjenjiva naknada ugovorena neodređeno i neodredivo.
39. Iz dokaznog postupka sud nije mogao utvrditi da je došlo do znatne neravnoteže u pravim i obvezama ugovornih strana, a niti je to tužitelj tvrdio u postupku, također je utvrđeno da je korisnik leasinga bio upozoren na rizike vezano za ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i ugovaranje valutne klauzule, stoga sud nije utvrdio da bi predmetna odredba bila ništetna sukladno odredbama ZZP-a.
40. Suprotno tužiteljevim navodima, ugovorena činidba nije neodređena i neodrediva. Odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
41. Odredbom čl. III. ugovora o financijskom leasingu određen je iznos rate (446,52 €), kamatna stopa (fiksna 6,53%, referentna na početku razdoblja -0,541%), nominalna 5,99 % te je ugovoreno da se visina rate obračunava i usklađuje prema visini tromjesečnog EURIBOR-a za EUR predzadnjeg radnog dana mjeseca ožujka, lipnja, rujna i prosinca. Iz ugovora je vidljivo da se obračunava i usklađuje svaka rata (plaćanje je ugovoreno u 60 rata) ovisno o promjeni 3 mjesečnog Euribora. Ovakva obveza je odrediva u smislu odredbe čl. 272. st. 1. ZOO-a jer ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti s obzirom na to da je promjena rate vezana isključivo
1 3
uz kretanje tromjesečnog Euribora. Podaci o kretanju Euribora su objektivni i javno dostupni svima putem internetskih stranica na kojima se objavljuju (a u ugovoru o leasingu je jasno navedena internetska stranica na kojoj se objavljuje visina Euribora) pa vezivanje promjene visine rate uz njihovo kretanje ne predstavlja neodredivu činidbu što bi imalo za posljedicu ništetnost ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a, već je takva činidba odrediva sukladno odredbi čl. 272. st. 1. ZOO- a.
42. Sam ugovor o financijskom leasingu je napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga u smislu odredbe čl. 52. ZL-a. Usklađenje visine rate je vezano uz objektivan i javno dostupan kriterij – 3. mjesečni Euribor, koji kriterij primatelju leasinga kao trgovcu mora biti poznat. Nadalje, iz ugovora o financijskom leasingu proizlazi da sadrži sve odredbe koje obavezno mora sadržavati sukladno odredbi čl. 52. st 1. ZL- a.
43. Pogrešno tužitelj smatra da je predmetni ugovor o financijskom leasingu ništetan iz razloga što ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora, pozivajući se na odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene.
44. Iz ugovora o financijskom leasingu i Općih uvjeta uz ugovore o financijskom leasingu proizlazi da predmetni ugovor o financijskom leasingu ne sadrži takvu odredbu o pravu primatelja leasinga raskinuti ugovor. Međutim, ugovor o financijskom leasingu nije zbog toga ništetan.
45. Odredbom čl. 464. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji pokretne stvari s obročnom otplatom cijene obvezuje prodavatelj predati kupcu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima. Odredbom čl. 466. st. 2. ZOO-a propisano je da isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se ovoga prava kupac ne može odreći unaprijed.
46. Odredbom čl. 472. ZOO-a propisano je da pravila o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene vrijede i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit, kao što je, na primjer ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupnika ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme.
47. Ugovor o financijskom leasingu nije ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene, već poseban ugovor koji je uređen Zakonom o leasingu. Odredbama Zakona o leasingu nije propisano da je ugovor o financijskom leasingu ništetan ako ne sadrži odredbu da primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora. Također, Zakon o leasingu propisuje situacije u kojima primatelj leasinga i davatelj leasinga mogu raskinuti ugovor o leasingu (raskid zbog pravnih i materijalnih nedostataka – čl. 55. i čl. 58. tog Zakona, raskid zbog neisporuke objekta leasinga – čl. 58. tog Zakona, raskid zbog neplaćanja naknade – čl. 59. tog Zakona, raskid zbog predaje objekta drugome na korištenje bez suglasnosti davatelja leasinga – čl. 61. tog Zakona) te nije propisana i mogućnost raskida ugovora pisanim priopćenjem u roku od tri dana od potpisivanja ugovora.
48. Nadalje, ugovor o leasingu nije ugovor koji ima istu bit kao kupoprodaja s obročnom otplatom cijene u smislu odredbe čl. 472. ZOO-a. Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o leasingu propisano je da je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove
1 4
amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga.
49. Bit ugovora o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene je stjecanje prava vlasništva i otplata kupoprodajne cijene u obrocima. Za razliku od kupoprodaje s obročnom otplatom cijene ili ugovora o zakupu primjerice navedenog u čl. 472. ZOO- a gdje zakupnik postaje vlasnik stvari samom činjenicom plaćanja zakupnine kroz određeno razdoblje, sukladno navedenoj odredbi čl. 5. st. 2. ZL-a primatelj leasinga ne postaje vlasnik objekta leasinga samim istekom trajanja ugovora i plaćanjem ugovorenih rata, već nakon isteka ugovora ima opciju kupnje objekta leasinga po određenoj otkupnoj cijeni koja mora biti manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga. Takvu opciju kupnje primatelj leasinga može i ne mora iskoristiti. Stoga, ugovor o leasingu i ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene se po svojoj biti ne mogu u potpunosti poistovjetiti. Zbog toga, ugovor o leasingu nije ništetan ako ne sadrži odredbu prema kojoj primatelj leasinga može raskinuti ugovor ako to pisano priopći davatelju leasinga u roku od tri dana od potpisivanja takvog ugovora.
50. Nadalje, tužitelj je tijekom postupka naveo kako je ugovaranje promjenjive naknade bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog ugovora pa da je zbog toga ugovor o leasingu ništetan.
51. Sud je odredio saslušanje korisnika leasinga GM, no tužitelj je na ročištu dana 15.09.2025. naveo kako istog nema potrebe saslušavati te da ga se ne poziva radi saslušanja jer da njegovo saslušanje nije potrebno pa sud isto nije saslušao.
52. Iako su, sukladno odredbama ZL-a, odredbe o ukupnom iznosu naknada, kao i iznosi pojedinih naknada, bitni sastojci ugovora o leasingu, sud nije utvrdio tijekom postupka i provedenih dokaza, da bi promjenjivost naknade bio uvjet ili odlučujuća pobuda zbog koje je predmetni ugovor sklopljen. Na tužitelju je, koji tvrdi da je određena ugovorna odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda za zaključivanje ugovora, dužnost dokazivanja ove odlučne činjenice, jer na ovoj činjenici temelji svoj zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora u cijelosti zbog ništetnosti pojedine njegove odredbe, a ne na tuženiku koji bi time bio u položaju dokazivanja negativne činjenice, da određena ugovorna odredba nije bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
53. Slijedom navedenog sud je cijenio neosnovani tužiteljev zahtjev da je predmetni ugovor o financijskom leasingu ništetan te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude.
54. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva povrata iznosa od 1.813,99 € zajedno sa zateznim kamatama, a sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a valja napomenuti kako sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ugovorne strane imaju pravo potraživati jedna od druge sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora te takav zahtjev postoji bez obzirom što jedna strana svoje potraživanje ustupi trećoj osobi, stoga je tužitelj aktivno legitimira i u odnosu na ovaj tužbeni zahtjev, jer je korisnik leasinga prenio tražbinu na njega. Nadalje, valja navesti kako je sud temeljem dokaznog postupka (uvidom u financijske kartice) utvrdio da je tužitelj tuženiku isplatio temeljem predmetnog ugovora o leasingu naknade leasinga u ukupnom iznosu od 14.511,94 €, a što između stranka nije sporno. Kako sud nije utvrdio da bi ugovor o financijskom leasingu u cijelosti bio ništetan, tako ni tužitelj nije sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a ovlašten potraživati da mu tuženik vrati što mu je tužitelj uplatio na ime jamčevine i naknada.
1 5
55. U odnosu na prigovor zastare vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva valja napomenuti kako se prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora (čl. 323. ZOO-a), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a rok zastare tražbine iznosi pet godina. Slijedom navedenog nije osnovan tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja.
56. Slijedom navedenog neosnovanim je utvrđen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.813,99 € po osnovi povrata iznosa plaćenih tuženiku na temelju predmetnog ugovora o leasingu. Stoga je tužitelj odbijen u tom dijelu s tužbenim zahtjevom te je odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.
57. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 138/2023, 107/2025; dalje: Tarifa). Kako tužitelj nije uspio u sporu, tako je dužan naknaditi trošak tuženiku.
58. Tuženiku je priznat trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 54. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 30.08.2024., 15.09.2025., 16.01.2026. i 02.03.2026. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak podnesaka 22.02.2024., 30.09.2025. svaki u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8/1 i Tbr. 54. Tarife), trošak podneska 02.03.2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/4 i Tbr. 54. Tarife), što ukupno iznosi 1.450,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 1.812,50 €. Tuženiku je dodijeljena zakonska zatezna kamata na dosuđeni trošak od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.).
59. Tuženik je odbijen za trošak zastupanja na ročištima 16.02.2024. i 14.02.2024. obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako tog dana nisu bila održavana ročišta. Također je odbijen za previsoko zatraženi trošak podneska od 22.01.2026., a kojim u spis dostavlja pisanu izjavu svjedoka, slijedom čega odvjetnik ima pravo na 25% nagrade iz Tbr. 7 Tarife, odnosno najviše 50,00 € sukladno Tbr. 8.4. Tarife, a ne 100% kako je to tuženik zatražio. Također tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Stoga je sud o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2026.
S u d a c:
mr. sc. Maja Josipović
1 6
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
DNA:
1. Tužitelju uz sudsku pristojbu na presudu
2. pun. tuženiku
