Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1937/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-268/2025-6 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-268/2025-6 od 15. listopada 2025.u točkama I., II. i III. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. Ugovor o kreditu broj 735270 sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužitelja i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb u dijelu odredbe koja glasi: "Jednokratno 1,40% od iznosa kredita minimalno 500,00 kn naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj".
2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 201,65 eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2005. do isplate po stopi pobliže navedenoj kao u izreci presude.
3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 218,75 eur sa zateznom kamatom dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 762,43 eur sa zateznom kamatom.
4. Protiv te presude u točkama I., II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 6. st. 1. ugovora o kreditu sklopljenog 14. lipnja 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita koja glasi: "Jednokratno 1,40% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn, naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj", odnosno tzv. naknade za obradu kredita, te zahtjev za isplatu iznosa od 201,65 eur sa zateznom kamatom.
8. U ovom žalbenom postupku sporno je je li dio navedene ugovorne odredbe ništetan, te pripada li tužitelju pravo na isplatu utuženog novčanog iznosa koji je tužitelj platio predniku tuženika po osnovi naknade za obradu kredita, je li nastupila zastara tužiteljeve novčane tražbine, pri čemu visina tužbenog zahtjeva nije sporna.
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
-da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor 14. lipnja 2005. sklopili ugovor o kreditu broj 735270 kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 22.821,00 CHF u protuvrijednosti u kunama radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe,
-da je u čl. 6. st. 1. ugovora ugovorena naknada za obradu zahtjeva u iznosu jednokratno 1,40% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn,
-da je prednik tuženika 17. lipnja 2005. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 1.519,32 kn koji je tužitelj platio.
10. U odnosu na sporno pitanje radi li se o ništetnoj ugovornoj odredbi prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu te saslušanjem tužitelja kao stranke u bitnom utvrdio da je predmetni ugovor sastavljen na tipskom obrascu prednika tuženika, da je tužitelj u banku tuženika uputila auto kuća radi odobrenja kredita za kupnju osobnog vozila, da je dolaskom u banku tužitelja već čekao pripremljen ugovor o kreditu, koji je tužitelj potpisao. Utvrdio je da je tužitelj iskazao da mu nitko od službenika banke prilikom sklapanja ugovora nije obrazložio i pojasnio niti jednu ugovornu odredbu pa tako ni spornu odredbu o obvezi plaćanja naknade za obradu zahtjeva, da tužitelju ugovorne odredbe nisu bile jasne, međutim, da je ugovor potpisao zbog "uzmi ili ostavi".
11. Sud je zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru te da o pitanju ništetnosti sporne ugovorne odredbe treba raspraviti primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP), te mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).
12. Cijeneći odredbu čl. 81. st. 1. ZZP-a prvostupanjski sud je zaključio da je sporna ugovorna odredba ništetna, pri čemu je sud ocjenjujući je li tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja zaključio kako predmetna ugovorna odredba budući ne sadrži nikakve podatke o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se odnosi, se ne može zaključiti da je tuženik mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na ovu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo, zatim ocijenio je da postoji znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača ugovaranjem navedene ugovorne odredbe, pa je slijedom tih činjeničnih utvrđenja zaključio da se radi o ništetnoj ugovor odredbi. Nadalje, ocijenio je da tužitelj ima pravo na isplatu utuženog novčanog iznosa u smislu odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, pa budući da nije sporna visina tužbenog zahtjeva u iznosu od 201,65 eur/1.519,32 kn koji je tužitelj 17. lipnja 2005. platio predniku tuženika za obradu kredita, sud je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu prihvatio, sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2005. do isplate u primjeni odredbe čl. 1115. ZOO-a.
13. Tuženikov prigovor zastare ocijenio je kao neosnovan, utvrđujući da rok zastare u konkretnom slučaju jest pet godina, a da zastara počinje teći tek pravomoćnošću ove presude kojom je utvrđeno da je sporna ugovorna odredba ništetna, pri čemu se pozvao na stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. broj Su-IV-47/2020.
14. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora od 201,65 eur.
15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
16. Tuženik neosnovano, opisano u žalbi ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te su rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
17. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz navedenih razloga prihvatio zahtjeve tužitelja, slijedom čega žalbeni navodi tuženika o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju kao i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.
18. Tuženik u žalbi neosnovano ističe da je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je dio sporne ugovorne odredbe iz čl. 6. st. 1. ništetan jer suprotno proizlazi iz stranačkog iskaza tužitelja koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kao vjerodostojan i sadržaja predmetnog ugovora o kreditu za koji je sud pravilno utvrdio da je sastavljen unaprijed na tipskom obrascu prednika tuženika. Pritom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se o spornoj ugovornoj odredbi uopće nije pregovaralo, da prednik tuženika ni na koji način tužitelju nije objasnio što jest naknada za obradu zahtjeva, a posebno kolika je visina te naknade.
19. Suprotno žalbenim navodima tuženik suprotno nije dokazao, pri čemu tuženik neuspješno žalbenim navodima dovodi u sumnju vjerodostojnost stranačkog iskaza tužitelja, čijem iskazu, punomoćnik tuženika tijekom postupka nije prigovarao.
20. Stoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je sporna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita iz čl. 6. st. 1. ugovora ništetna u smislu odredbi čl. 81. i čl. 84. ZZP-a kao i čl. 320., 322. st. 1. ZOO-a. Slijedom toga tužitelj ima pravo na isplatu utuženog novčanog iznosa u smislu odredbi čl. 1111. ZOO-a, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 1115. ZOO-a tužitelju dosudio zateznu kamatu u tijeku od 18. lipnja 2005. kao prvog narednog dana kada je predniku tuženika uplatio utuženu naknadu, budući da se tuženik u okolnostima konkretnog slučaja ima smatrati nesavjesnim stjecateljem.
21. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare budući da je prvostupanjski sud pravilno taj prigovor ocijenio neosnovanim pri čemu, petogodišnji rok zastare u konkretnom slučaju počinje teći tek od pravomoćnosti prvostupanjske presude sukladno citiranom Zaključku Vrhovnog suda RH na koji se pozvao prvostupanjski sud u obrazloženju presude.
22. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu tuženik u žalbi niti sadržajno ne navodi da je sud pogrešno na pripremnom ročištu od 18. rujna 2025. utvrdio vrijednost predmeta spora iznosom od 201,65 eur, pri čemu utvrđenje vrijednosti predmeta spora u tom iznosu, a ne u onom navedenom u tužbi, svakako nije na štetu tuženika koji je u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak budući da je parnicu izgubio.
23. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
24. Prvostupanjska presuda u točki IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 27. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
