Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-995/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkom društvu Leko & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 24. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja UK, odvjetničkog vježbenika u uredu Stjepka Medveda, odvjetnika u Valpovu i zamjenika punomoćnika tuženika Ivice Kučinca, odvjetnika u Valpovu, odlukom objavljenom 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9011704971, zaključenog između sad pokojnog LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, kao kreditora dana 21. 07. 2006. god., a koja u čl. 1. predmetnog ugovora glasi: „ (…)u kunama koji odgovara protuvrijednosti(…)po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita“; u čl. 5. t. 2. glasi: „Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF. a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate; u čl. 6. toč. 2. koja glasi: „(…) plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja(...)“.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732 da 1. tužitelju ŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po osnovi tečajne razlike za period od 1. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2013. godine isplati ukupan novčani iznos od 761,10 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na:

• Iznos od 6,89 eur od dana 01.11.2008.

• Iznos od 3,54 eur od dana 01.12.2008.

• Iznos od 7,12 eur od dana 01.01.2009.

• Iznos od 7,67 eur od dana 01.02.2009.

• Iznos od 7,91 eur od dana 01.03.2009.

• Iznos od 7,15 eur od dana 01.04.2009.

• Iznos od 7,27 eur od dana 01.05.2009.

• Iznos od 6,29 eur od dana 01.06.2009.

• Iznos od 5,45 eur od dana 01.07.2009.

• Iznos od 5,64 eur od dana 01.08.2009.

• Iznos od 3,69 eur od dana 01.09.2009.

• Iznos od 2,74 eur od dana 01.10.2009.

• Iznos od 2,27 eur od dana 01.11.2009.

• Iznos od 3,14 eur od dana 01.12.2009.

• Iznos od 3,77 eur od dana 01.01.2010.

• Iznos od 4,78 eur od dana 01.02.2010.

• Iznos od 4,52 eur od dana 01.03.2010.

• Iznos od 5,82 eur od dana 01.04.2010.

• Iznos od 5,54 eur od dana 01.05.2010.

• Iznos od 6,13 eur od dana 01.06.2010.

• Iznos od 10,09 eur od dana 01.07.2010.

• Iznos od 9,25 eur od dana 01.08.2010.

• Iznos od 11,53 eur od dana 01.09.2010.

• Iznos od 10,80 eur od dana 01.10.2010.

• Iznos od 9,24 eur od dana 01.11.2010.

• Iznos od 12,25 eur od dana 01.12.2010.

• Iznos od 15,99 eur od dana 01.01.2011.

• Iznos od 13,41 eur od dana 01.02.2011.

• Iznos od 14,35 eur od dana 01.03.2011.

• Iznos od 13,09 eur od dana 01.04.2011.

• Iznos od 13,28 eur od dana 01.05.2011.

• Iznos od 18,28 eur od dana 01.06.2011.

• Iznos od 18,61 eur od dana 01.07.2011.

• Iznos od 22,93 eur od dana 01.08.2011.

• Iznos od 20,84 eur od dana 01.09.2011.

• Iznos od 18,53 eur od dana 01.10.2011.

• Iznos od 18,24 eur od dana 01.11.2011.

• Iznos od 18,04 eur od dana 01.12.2011.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.01.2012.

• Iznos od 20,12 eur od dana 01.02.2012.

• Iznos od 20,20 eur od dana 01.03.2012.

• Iznos od 19,48 eur od dana 01.04.2012.

• Iznos od 19,84 eur od dana 01.05.2012.

• Iznos od 20,17 eur od dana 01.06.2012.

• Iznos od 19,64 eur od dana 01.07.2012.

• Iznos od 19,82 eur od dana 01.08.2012.

• Iznos od 19,52 eur od dana 01.09.2012.

• Iznos od 18,76 eur od dana 01.10.2012.

• Iznos od 19,56 eur od dana 01.11.2012.

• Iznos od 20,00 eur od dana 01.12.2012.

• Iznos od 19,85 eur od dana 01.01.2013.

• Iznos od 18,13 eur od dana 01.02.2013.

• Iznos od 19,60 eur od dana 01.03.2013.

• Iznos od 19,67 eur od dana 01.04.2013.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.05.2013.

• Iznos od 17,41 eur od dana 01.06.2013.

• Iznos od 17,37 eur od dana 01.07.2013.

• Iznos od 17,78 eur od dana 01.08.2013.

pa do konačne isplate,

koja stopa zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, da 2. tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po osnovi tečajne razlike za period od 01. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2013. godine isplati ukupan novčani iznos od 761,10 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na:

• Iznos od 6,89 eur od dana 01.11.2008.

• Iznos od 3,54 eur od dana 01.12.2008.

• Iznos od 7,12 eur od dana 01.01.2009.

• Iznos od 7,67 eur od dana 01.02.2009.

• Iznos od 7,91 eur od dana 01.03.2009.

• Iznos od 7,15 eur od dana 01.04.2009.

• Iznos od 7,27 eur od dana 01.05.2009.

• Iznos od 6,29 eur od dana 01.06.2009.

• Iznos od 5,45 eur od dana 01.07.2009.

• Iznos od 5,64 eur od dana 01.08.2009.

• Iznos od 3,69 eur od dana 01.09.2009.

• Iznos od 2,74 eur od dana 01.10.2009.

• Iznos od 2,27 eur od dana 01.11.2009.

• Iznos od 3,14 eur od dana 01.12.2009.

• Iznos od 3,77 eur od dana 01.01.2010.

• Iznos od 4,78 eur od dana 01.02.2010.

• Iznos od 4,52 eur od dana 01.03.2010.

• Iznos od 5,82 eur od dana 01.04.2010.

• Iznos od 5,54 eur od dana 01.05.2010.

• Iznos od 6,13 eur od dana 01.06.2010.

• Iznos od 10,09 eur od dana 01.07.2010.

• Iznos od 9,25 eur od dana 01.08.2010.

• Iznos od 11,53 eur od dana 01.09.2010.

• Iznos od 10,80 eur od dana 01.10.2010.

• Iznos od 9,24 eur od dana 01.11.2010.

• Iznos od 12,25 eur od dana 01.12.2010.

• Iznos od 15,99 eur od dana 01.01.2011.

• Iznos od 13,41 eur od dana 01.02.2011.

• Iznos od 14,35 eur od dana 01.03.2011.

• Iznos od 13,09 eur od dana 01.04.2011.

• Iznos od 13,28 eur od dana 01.05.2011.

• Iznos od 18,28 eur od dana 01.06.2011.

• Iznos od 18,61 eur od dana 01.07.2011.

• Iznos od 22,93 eur od dana 01.08.2011.

• Iznos od 20,84 eur od dana 01.09.2011.

• Iznos od 18,53 eur od dana 01.10.2011.

• Iznos od 18,24 eur od dana 01.11.2011.

• Iznos od 18,04 eur od dana 01.12.2011.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.01.2012.

• Iznos od 20,12 eur od dana 01.02.2012.

• Iznos od 20,20 eur od dana 01.03.2012.

• Iznos od 19,48 eur od dana 01.04.2012.

• Iznos od 19,84 eur od dana 01.05.2012.

• Iznos od 20,17 eur od dana 01.06.2012.

• Iznos od 19,64 eur od dana 01.07.2012.

• Iznos od 19,82 eur od dana 01.08.2012.

• Iznos od 19,52 eur od dana 01.09.2012.

• Iznos od 18,76 eur od dana 01.10.2012.

• Iznos od 19,56 eur od dana 01.11.2012.

• Iznos od 20,00 eur od dana 01.12.2012.

• Iznos od 19,85 eur od dana 01.01.2013.

• Iznos od 18,13 eur od dana 01.02.2013.

• Iznos od 19,60 eur od dana 01.03.2013.

• Iznos od 19,67 eur od dana 01.04.2013.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.05.2013.

• Iznos od 17,41 eur od dana 01.06.2013.

• Iznos od 17,37 eur od dana 01.07.2013.

• Iznos od 17,78 eur od dana 01.08.2013.

pa do konačne isplate,

koja stopa zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, da 3. tužitelju ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate po osnovi tečajne razlike za period od 01. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2013. godine isplati ukupan novčani iznos od 761,10 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na:

• Iznos od 6,89 eur od dana 01.11.2008.

• Iznos od 3,54 eur od dana 01.12.2008.

• Iznos od 7,12 eur od dana 01.01.2009.

• Iznos od 7,67 eur od dana 01.02.2009.

• Iznos od 7,91 eur od dana 01.03.2009.

• Iznos od 7,15 eur od dana 01.04.2009.

• Iznos od 7,27 eur od dana 01.05.2009.

• Iznos od 6,29 eur od dana 01.06.2009.

• Iznos od 5,45 eur od dana 01.07.2009.

• Iznos od 5,64 eur od dana 01.08.2009.

• Iznos od 3,69 eur od dana 01.09.2009.

• Iznos od 2,74 eur od dana 01.10.2009.

• Iznos od 2,27 eur od dana 01.11.2009.

• Iznos od 3,14 eur od dana 01.12.2009.

• Iznos od 3,77 eur od dana 01.01.2010.

• Iznos od 4,78 eur od dana 01.02.2010.

• Iznos od 4,52 eur od dana 01.03.2010.

• Iznos od 5,82 eur od dana 01.04.2010.

• Iznos od 5,54 eur od dana 01.05.2010.

• Iznos od 6,13 eur od dana 01.06.2010.

• Iznos od 10,09 eur od dana 01.07.2010.

• Iznos od 9,25 eur od dana 01.08.2010.

• Iznos od 11,53 eur od dana 01.09.2010.

• Iznos od 10,80 eur od dana 01.10.2010.

• Iznos od 9,24 eur od dana 01.11.2010.

• Iznos od 12,25 eur od dana 01.12.2010.

• Iznos od 15,99 eur od dana 01.01.2011.

• Iznos od 13,41 eur od dana 01.02.2011.

• Iznos od 14,35 eur od dana 01.03.2011.

• Iznos od 13,09 eur od dana 01.04.2011.

• Iznos od 13,28 eur od dana 01.05.2011.

• Iznos od 18,28 eur od dana 01.06.2011.

• Iznos od 18,61 eur od dana 01.07.2011.

• Iznos od 22,93 eur od dana 01.08.2011.

• Iznos od 20,84 eur od dana 01.09.2011.

• Iznos od 18,53 eur od dana 01.10.2011.

• Iznos od 18,24 eur od dana 01.11.2011.

• Iznos od 18,04 eur od dana 01.12.2011.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.01.2012.

• Iznos od 20,12 eur od dana 01.02.2012.

• Iznos od 20,20 eur od dana 01.03.2012.

• Iznos od 19,48 eur od dana 01.04.2012.

• Iznos od 19,84 eur od dana 01.05.2012.

• Iznos od 20,17 eur od dana 01.06.2012.

• Iznos od 19,64 eur od dana 01.07.2012.

• Iznos od 19,82 eur od dana 01.08.2012.

• Iznos od 19,52 eur od dana 01.09.2012.

• Iznos od 18,76 eur od dana 01.10.2012.

• Iznos od 19,56 eur od dana 01.11.2012.

• Iznos od 20,00 eur od dana 01.12.2012.

• Iznos od 19,85 eur od dana 01.01.2013.

• Iznos od 18,13 eur od dana 01.02.2013.

• Iznos od 19,60 eur od dana 01.03.2013.

• Iznos od 19,67 eur od dana 01.04.2013.

• Iznos od 19,05 eur od dana 01.05.2013.

• Iznos od 17,41 eur od dana 01.06.2013.

• Iznos od 17,37 eur od dana 01.07.2013.

• Iznos od 17,78 eur od dana 01.08.2013.

pa do konačne isplate,

koja stopa zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2024. sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

V. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 9011704971, zaključenog između pok. LK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, kao kreditora dana 21. 07. 2006. god., a koja u čl. 3. t. 3. 3. glasi: „(…)umanjen za iznos naknade iz točke 11.3. ovog Ugovora“, u čl. 11. t. 3. glasi (…)naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50 % (nulacijelihpedesetposto) od iznosa kredita(…).

VI. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, da tužiteljima vrati naplaćenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva za Ugovor o kreditu broj 9011704971 na način da 1. tužitelju ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18,24 eur, 2. tužitelju VK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18,24 eur i 3. tužitelju ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 18,24 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki navedeni iznos teče od 31. srpnja 2006. pa do konačne isplate, a koja stopa zatezne kamate se do 31. srpnja 2015. godine obračunava po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, naknaditi 1. tužitelju ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelju VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelju ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.350,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 2.350,00 eura do iznosa od 2.650,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj LK je ovome Sudu dana 12. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj LK u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio dana 21. srpnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 9011704971, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.919,66 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u 84 mjesečna anuiteta u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja prema otplatnoj tablici, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Dalje navodi da ga tuženik prilikom sklapanja ugovora nije niti usmeno, a niti pismeno upozorio na moguće rizike vezane za sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom, kao niti da je rizik sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR. Stoga odredbu o valutnoj klauzuli kojom se otplata kredita vezuje uz neizvjestan tečaj CHF smatra u cijelosti ništetnom te zbog ništetnosti iste potražuje isplatu preplaćenih anuiteta. Pri tome se poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora koji je proveden u slučaju "Franak", jer smatra da se učinci sudskih odluka iz tog slučaja imaju temeljem čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku primijeniti u konkretnom slučaju. Osim što traži da se utvrde ništetnim dijelovi odredbi prema kojima se glavnica i kamata vežu uz tečaj CHF isti traži da Sud utvrdi ništenom i odredbu sadržanu u članku 11. točka 3. Ugovora koja se odnosi na naplatu naknade za obavljanje bankarskih usluga. Mišljenja je da je Sud EU u svojim odlukama jasno ukazao da banke ne smiju ugovarati takve naknade, ali ne navodi o kojim je točno odlukama riječ. Slijedom navedenog uz utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva traži da Sud naloži tuženiku da mu vrati sve ono što je preplatio temeljem tih odredbi te da Sud obveže tuženika da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka. Obvezao se konačni tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa, specificirati nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Mišljenja jer da tužitelj od tuženika više ne može ništa potraživati po predmetnom Ugovoru jer je kredit u cijelosti otplatio. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i naplati naknade za obavljanje bankarskih usluga bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora nakon što je detaljno analizirao sve ponuđene opcije. Tužitelj je, nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Istaknuo je prigovor da tužitelj nema status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu. Predlaže odbiti tuženi zahtjev te traži da Sud obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Sud je 31. svibnja 2025. rješenjem broj: P-995/2023-8 prekinuo ovaj postupak jer je tužitelj LK preminuo **.**.2025. Rješenjem broj: P-995/2023-9 od 3. lipnja 2025. nastavljen je postupak te su pozvani nasljednici iza pokojnog tužitelja i to njegova supruga ŠK i djeca VK i ĐK da preuzmu ovaj postupak. Nasljednici iza pokojnog tužitelja ZK preuzeli su ovaj postupka, upustili su se u raspravljanje podneskom zaprimljenim 2. srpnja 2025., u cijelosti su ostali kod tužbenog zahtjeva, s tim da su nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja postavili konačni tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom 15. siječnja 2026. (str. 102-110 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao 1. tužitelja ŠK na okolnost je li joj poznato je li njen pokojni suprug imao mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama Ugovora, o informacijama koje je dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja Ugovora s valutnom klauzulom te na okolnost je li njen pokojni suprug kao ugovorna strana i korisnik kredita u konkretnom slučaju ima svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu te točnog iznosa naknade koja je naplaćena za obradu kreditnog zahtjeva. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis i to: Ugovor o kreditu str. 6-11 spisa, otplatni plan str. 12-13 spisa, potvrda o uplati predujma str. 59 spisa, nalaz i zaključak vještaka 61- 95, račun vještaka str. 96 spisa.

4.1. Sud nije izvodio dokaze saslušanjem 2. tužitelja VK i 3. tužitelja ĐK, djece prvobitnog tužitelja LK jer smatra da je upravo 1. tužitelj ŠK kao supruga LK jedina osoba koja ima neposredna i najtočnija saznanja o predmetnom Ugovoru jer je sa pokojnim LK bila u bračnoj zajednici kad je isti sklopio Ugovor sa tuženikom, s tim da je ta bračna zajednica trajala sve do njegove smrti pa ista ima saznanja i o samoj otplati kredita.

5. Predmet spora je utvrđenje jesu li ništetni dijelovi odredbi predmetnog Ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula, odnosno prema kojima se otplata mjesečnih anuiteta vezuje za srednji tečaj valute CHF u odnosu na kunu prema tečajnoj listi tuženika važećem na dan plaćanja anuiteta. Predmet spora također je i utvrđenje je li ništetna odreda Ugovora o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Nadalje, predmet spora je i isplata preplaćenih iznosa koji su naplaćeni od tuženika temeljem spornih odredbi.

6. Među strankama nije sporno da je između ranijeg tužitelja LK i tuženika dana 21. srpnja 2006. sklopljen predmetni Ugovor (str. 6-11 spisa). Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženik odobrio i isplatio ranijem tužitelju LK kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 17.919,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita s rokom otplate 84 mjeseca. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta. Nesporno je i da je LK prije svoje smrti predmetni kredit u cijelosti otplatio i da kredit nije konvertiran.

7. Među strankama je ostalo sporno jesu li ništetni dijelovi odredbi Ugovora u kojima je sadržano da se mjesečni anuitet utvrđuje prema valutnoj klauzuli i prema kojima tuženik ima pravo od tužitelja naplatiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Također je sporno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita, ukoliko se utvrdi da su predmetne odredbe ništetne, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku te iz iskaza tužitelja u cijelosti proizlaze činjenice koje su sada među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz Nalaza i zaključka stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Posrednik d.o.o. od 30. prosinca 2025. (str.61-95 spisa) proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, koja je predmet ovog spora, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 2.092,80 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz tabelarnog prikaza (str. 92-94 spisa) i zaključka sudskog vještaka (str. 95 spisa). U tom iznosu sadržane su i negativne razlike, odnosno preplata je umanjena za iznose iz onih razdoblja kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, s tim da zbroj negativnih razlika ukupno iznosi 190,50 eura (zbroj negativnih razlika u tabelarnom prikazu str. 92-93 spisa). Ukoliko se ne uzmu u obzir negativne razlike, odnosno ako se zbroji samo preplata iz tabelarnog prikaza str. 92-94 spisa (pozitivni iznosi), koja odgovara razdobljima kad je tečaj bio viši od početno ugovorenog tad se dobije iznos preplate od 2.283,30 eura (2.092,80 eura + 190,50 eura). Iz Nalaza jasno proizlazi da je iz naprijed navedene preplate po osnovi tečajne razlike unutar svakog anuiteta isključen utjecaj redovne kamate (koja je promjenjiva) jer je uz preplatu po osnovi tečajne razlike vještak prikazao po svakom anuitetu posebno i preplatu koja je nastala u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. Također iz Zaključka Nalaza proizlazi da je vještak utvrdio da je tuženik na dan **.**.2006. LK naplatio na ime naknada i premije sljedeće iznose:

- na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosu od 54,74 eura,

- na ime premije iznos od 251,89 eura.

9.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađeni sukladno zadatku suda te je vještak u skladu s pravilima struke jasno i argumentirano obrazložio svoje navode. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio Sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

10. Iz iskaza 2. tužitelja ŠK proizlazi da je njezin pokojni suprug LK podigao predmetni kredit kako bi kupio novi automobil. To iz razloga što su odlučili zamijeniti stari automobil, koji zbog starosti nije bilo isplativo održavati. U auto kući supruga su uputili na tuženika jer su sa istim imali suradnju vezano za financiranje putem kredita te je jedina opcija bio kredit u CHF pa je suprug i prihvatio takav kredit. Naglasila je da je suprug sredstva iz kredita u cijelosti utrošio za kupnju tog automobila. Radio je u to vrijeme u Elektro Slavoniji te je automobil koristio isključivo za vlastite potrebe. Zbog rada u Elektro Slavoniji nije se mogao baviti nikakvom drugom djelatnošću, nije bio obrtnik te se nije bavio nikakvim drugim slobodnim zanimanjem. Kredit je otplaćivao isključivo suprug dok je 2. tužiteljica ŠK brinula za kućanstvo kao domaćica. Sijaća se da su kreditni uvjeti u vrijeme podizanja predmetnog kredita bili povoljni u odnosu na suprugova primanja. Naglasila je da je suprugu bila bitna otplatna rata, odnosno visina iste te je kod podizanja kredita u financijskom smislu tadašnji iznos mjesečne rate bio takav da je suprug uz otplatu kredita mogao uredno izvršavati i sve ostale financijske obveze. Kasnije, za vrijeme otplate to se je promijenilo jer je došlo do većeg rasta mjesečnog iznosa otplatne rate. Zbog toga je suprugu bilo jako teško podmirivati obveze po kreditu, s obzirom da je jedini radio u obitelji, ali je nekako na kraju uz odricanje cijele obitelji uspio otplatiti kredit. Koliko je njoj poznato u banci ga prilikom podizanja kredita nisu upozorili da bi moglo doći do povećanja tečaja pa samim tim i do povećanja visine mjesečne obveze po kreditu. Kad je u konačnici došlo do porasta mjesečne rate suprug je otišao pitati u banku zašto je tome tako te su mu rekli da je to zbog porasta tečaja i da država štiti samo tečaj kune u odnosu na euro, a ne i u odnosu na CHF. Kredit nije nikad konvertiran. Suprug joj je rekao da nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih odredbi Ugovora, odnosno da je Ugovor pripremljen unaprijed od strane tuženika. U odnosu na tzv. ulaznu naknadu, naglasila je da se sjeća da je suprug nešto spominjao, u smislu da treba nešto još platiti, ali ne zna točno detalje. Ne sjeća se da su mu pojasnili zbog čega će tu naknadu naplatiti.

10.1. Ovako dan iskaz sud u cijelosti smatra istinitim jer je 2. tužitelj ŠK iskazivala jasno i okolnosno u skladu sa sjećanjem. Njezin iskaz u skladu je sa sadržajem Ugovora. Naime, iz samog sadržaja Ugovora razvidno je da su isti sastavljeni od strane tuženika, prema unificiranom obrascu uz upotrebu strogo formalnih, laiku teško razumljivih izraza, u kojem se mijenjaju samo osobni podaci korisnika kredita, iznos kredita, rok otplate i ostali podaci. U takvim okolnostima, životno je da LK kao laik pri čitanju samog Ugovora prije potpisa nije uočio sporne odredbe i da nije mogao utjecati na sadržaj istih.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da su tužene banke (među kojima je i tuženik) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Također tužene banke su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Navedenim postupanjem banke su postupile suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO- a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Budući su tužitelji pokrenuli ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, isti su ovlašteni temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Tužitelji prema čl. 328. ZOO-a imaju pravo na isticanje ništetnosti, jer se ništetnost ne gasi, bez obzira je li kredit otplaćen u cijelosti pa se na ništetnost osnovnog ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelji, kao nasljednici iza pokojnog LK koji je stranka Ugovora, to u svakom slučaju jesu i za navedeno imaju pravni interes budući da traže i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

16. Navedeni zaključci ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da raniji tužitelj LK kao ugovorna strana i korisnik kredita nije imao svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog Ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se je o njima prilikom sklapanja Ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza 1. tužitelja ŠK te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje osobnog automobila, koji je automobil LK koristio za svoje osobne potrebe, a iz čega proizlazi da LK imao svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Dakle, LK je u smislu čl. 3. st. 1. toč.1. ZZP/03 s tuženikom kao trgovcem sklopio predmetni Ugovor u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. S druge strane tuženik je u tom ugovornom odnosu djelovao u okviru svoje djelatnosti pa stoga sud izvodi zaključak da je predmetni Ugovor potrošački.

17. Iz iskaza 1. tužitelja ŠK u biti proizlazi da su djelatnici tuženika njezinom suprugu LK samo paušalno isticali mogućnost rasta anuiteta zbog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, s tim da su se klijenti pa tako i LK morali uklopiti u unaprijed propisane uvjete tuženika vezane za visinu primanja i namjenu kredita kako bi mogli dobiti točno određeni kredit. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su LK sporne odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako njemu takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Stoga je tuženik istome trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je on suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je tuženik mogao samo da je LK omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi njegove supruge istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je LK odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit i ne bi mogao kupiti osobni automobil. Na taj način je tuženik suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nepoštene u smislu, u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. stavak 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

18. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom postupka nije dokazao da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, uvažavajući pri tome utvrđenja iz prethodnoj točke obrazloženja koja se odnose na odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi Ugovora naznačen u točki I. izreke ove presude, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta kao i odredbi prema kojima je LK bio dužan tuženiku platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Stoga je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i V.

19. Ništetnost dijela odredbi Ugovora kojima se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF i odredbe o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva, zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio citiranih odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju i u visini redovne kamatne stope važećim na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF i visine redovne kamatne stope na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu.

20. Tužitelji su u konačno specificiranom zahtjevu zatražili isplatu ukupnog iznosa koji je LK preplatio po osnovi tečajne razlike bez umanjenja za negativne razlike. Tuženik tijekom postupka nije isticao nikakve prigovore u smislu prijeboja tražbine tužitelja s osnove preplate nastale uslijed ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli s tuženikovom tražbinom koja proizlazi iz negativnih razlika koja je nastala kad je tečaj bio niži od početno ugovorenog, niti je tražio takve negativne razlike protutužbom. U takvim okolnostima ovaj Sud smatra da tužitelj osnovano traži preplatu bez umanjenja za negativne razlike. Tužitelji su tako utvrđeni ukupni iznos preplate, koji prema utvrđenjima iz Nalaza vještak opisanim u točki 9. obrazloženja ove Presude iznosi ukupno 2.283,30 eura, podijelili na tri djela tako da svaki od tri nasljednika iza pokojnog LK potražuje 1/3 tog iznosa ili 761,10 eura (3 x 761,10 eura=2.283,30). Sud je u točkama II., III. i IV. Izreke ove Presude, 1. tužitelju ŠK, 2. tužitelju HK i 3. tužitelju ĐK dosudio svakom navedeni iznos jer su isti kao supruga i djeca iza pokojnog LK njegovi zakonski nasljednici koji temeljem čl. 9. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), nasljeđuju LK na jednake dijelove pa u takvim okolnostima svakom od njih troje pripada 1/3 utvrđene preplate.

21. Utvrđeni preplaćeni iznosi u točki II., III. i IV. Izreke ove Presude predstavljaju ono što je tuženik od LK primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli pa je tuženik te iznose dužan vratiti tužiteljima kao nasljednicima iza LK temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer su preplaćeni iznosi ujedno dio imovine LK koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešli u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik temeljem naprijed navedenih ništetnih odredbi, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takvih odredbi nije bilo, to tužiteljima pripada pravo tražiti povrat više plaćenog od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući je tuženik nepošten stjecatelj koji je znao za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Zbog toga je tuženiku naloženo da svakom tužitelju uz 1/3 preplaćenog iznosa plati i jednaki dio zatezne kamate od dana svake pojedinačne preplate do isplate, s tim da je visina zatezne kamate određena u skladu s čl. 29. ZOO-a.

22. Zbog istih razloga koji proizlaze iz odredbi navedenih u prethodnoj točki obrazloženja ove Presude tuženik je tužiteljima dužan vratiti i iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Budući je prema Nalazu vještaka 31. srpnja 2006. ta naknada naplaćena od LK u iznosu od 54,74 eura, tužiteljima kao njegovim naseljenicima pripada svakom 1/3 tog iznosa ili 18,24 eura (3 x 18,24 =54,74) sa zakonskim kamatama koje teku od 31. srpnja 2006. pa je zbog toga odlučeno kao u točki VI. Izreke.

23. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu (str. 208-210 spisa) predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetne tražbine iznosi pet godina (opći rok zastare čl. 225. ZOO-a), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022.. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl.502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu - jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/2012 dana 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Tužba je podnesena ovom Sudu 12. lipnja 2023., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka. U odnosu na isplatu iznosa koji je tuženik naplatio od LK temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva treba naglasiti da zastarni rok još uvijek nije niti počeo teći. To stoga što će isti početi teći tek ukoliko ova presude postane pravomoćna u djelu u kojem je ta odredba utvrđena ništetnom. U takvim okolnostima jasno proizlazi da je prigovor zastare neosnovan.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Tarifa. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 2. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer su u istom nasljednici iza pokojnog tužitelja LK obavijestili Sud da preuzimaju postupak te su se očitovali o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 15. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife, jer se u istom tužitelj očitovao o Nalazu vještaka te je prema istom specificirao tužbeni zahtjev,

- trošak zastupanja na ročištima održanima 3. travnja 2024., 21. listopada 2025. i 24. veljače 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište (100 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife ili ukupno 600,00 eura za tri ročišta,

- trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (50 bodova x 2,0 EUR) temeljem Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife,

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.300,00 eura koji su uvećani za 20% temeljem Tbr. 40.1. jer je isti punomoćnik zastupao u postupku troje tužitelja tako da troškovi zastupanja ukupno iznose 1.560,00 eura. Na tako utvrđene troškove zastupanja pridodan je zatraženi PDV po stopi od 25% tako da troškovi zastupanja ukupnom iznose 1.950,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 400,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 96 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 2.350,00 eura (1.950,00 eura - trošak punomoćnika + 400,00 eura- stvarni trošak vještačenja) te je odlučeno kao u izreci pod točkom VII..

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava po punomoćniku odvjetniku podnesaka od 3. prosinca 2025. jer je tim podneskom dostavio dokaz o uplati predujma za vještačenje, a što samo po sebi prema ocjeni ovog Suda nije bilo o utjecaja na njegov uspjeh u ovom postupku pa je zbog toga odlučeno kao u izreci pod točkom VIII..

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 27. ožujka 2026.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku