Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-330/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov- Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić-Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-111/2021-24 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-111/2021-24 od 31. listopada 2023.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 11.160,51 eura sa zateznom kamatom na iznos od 7.244,63 eura od 23. prosinca 2020., a na iznos od 3.915,89 eura od podnošenja tužbe do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 497,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 31. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana (točka II.).
2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je ovo postupak radi naknade štete, da štetu tužitelju predstavljaju novčana davanja koja su izvršena na teret mirovinskog osiguranja u utuženom razdoblju pa da se na pitanje naknade štete primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme izvršenih isplata. Stoga da u nazočnom slučaju treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18 i 102/19 – dalje ZMO), a ne odredbe odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP ). Pritom tvrdi da su odredbe ZMO-a odredbe posebnog zakona (lex specialis) kojim je uređena materija naknade štete koju žalitelj trpi isplatom mirovine svom osiguraniku, dok se odredbe ZOOP-a primjenjuju na štete nastale iz prometnih nezgoda i to štete prouzročene uporabom vozila glede kojih je sklopljen ugovor o obveznom osiguranju. Osim toga, da je ZMO kasniji zakon pa da i po tom kriteriju treba biti u primjeni po načelu lex posteriori derogat legi priori.
4. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ukazuje da sud prvog stupnja pogrešno tumači članak 27. ZOOP-a, jer da se visina stvarne štete ne može utvrđivati kao jednostavna pozitivna razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na činjenicu da bi to unaprijed značilo kako nema nikakve pozitivne razlike, budući da je invalidska mirovina u slučaju povrede na radu uvijek veća. Stoga da narečena odredba nije usklađena s propisima po kojima tužitelj mora postupati u provođenju javne ovlasti. Tužitelj u dijelu žalbe opširno obrazlaže koje bi bile zakonske obveze društva za osiguranje, naglašava da treća oštećena osoba nije stranka ugovora o osiguranju te da pravo treće osobe na neposredan zahtjev prema osiguratelju čini samu bit obveznog osiguranja. Nadalje ukazuje da se u nazočnom slučaju radi o regresnom zahtjevu, a da tužitelj nije dužan prije podnošenja odštetnog zahtjeva angažirati vanjskog vještaka za obračun razlike između isplaćenih svota mirovine i pretpostavljenih svota mirovine zbog povrede na radu, budući da takva obveza nema uporišta u odredbama ZMO-a. Osim toga da ta fiktivna razlika ne može biti šteta po općim načelima odštetnog prava, pri čemu naglašava da je svrha obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u obeštećenju trećih osoba te oslobođenju osiguranika tuženika od obveze isplate štete oštećeniku.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
6. Žalba tužitelja nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.
8. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete tužitelja kao osiguratelja GĆ, koji je stradao u prometnoj nezgodi 8. svibnja 1994. kao vozač osobnog vozila, protiv tuženika kao osiguratelja štetnika UĆ koji je prouzročio nastanak prometne nezgode, za štetu koja se odnosi na isplatu invalidske mirovine koja je osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda izvan rada, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.
9. Između stranaka je i u ovom stadiju postupka sporno koji propis se primjenjuje u ovom postupku radi naknade štete.
10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem tužitelja broj IN-47131 od 16. ožujka 1996. osiguraniku tužitelja GĆ, zbog ozljede izvan rada, priznato pravo na isplatu invalidske mirovine počevši od 26. listopada 2011., pri čemu tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu iznosa od 11.160,51 eura, koji je isplaćen osiguraniku u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2021.
11. Glede primjene propisa na postupak naknade štete, utvrđuje da štetu tužitelju predstavljaju novčana davanja koja su izvršena na teret mirovinskog osiguranja u narečenom razdoblju pa da se na pitanje naknade štete primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme izvršenih isplata. Stoga zauzima stajalište da u nazočnom slučaju trebaju primijeniti mjerodavne odredbe ZOOP-a, konkretno članak 27. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje isplatiti zavodu za osiguranje stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika.
12. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju o naknadi štete odlučuje primjenom odredbi ZOOP-a koji predstavlja posebni zakon (lex specialis) u odnosu na ZMO.
13. Treba navesti da odredbe ZMO-a i ZOOP-a različito propisuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Tako je čl. 161. st. 2. ZMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
14. U nazočnom slučaju tuženik odgovara za štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kojeg je vlasnik vozila dužan sklopiti radi osiguranja za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama (čl. 22. ZOOP), s tim što obvezu društva predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom nije ugovoren viši iznos (čl. 26. st. 1. ZOOP- a), što znači da društvo za osiguranje odgovara za štetu u okviru ugovorene osigurane svote na dan štetnog događaja. Kako je u nazočnom slučaju osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, i to zbog ozljede izvan rada, proizlazi da bi prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a tužitelj imao pravo na naknadu štete od tuženika samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja te iznosa koji bi se isplaćivali kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.
15. Dakle, u ovom postupku je bilo potrebno utvrditi postoji li razlika između iznosa invalidske mirovine koja je isplaćena u prijepornom razdoblju osiguraniku tužitelja te iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog za isplatu invalidske mirovine bila ozljeda na radu, u skladu s narečenim propisom. Kako je tužitelj u očitovanju pojasnio da bi mirovina koja je isplaćena osiguraniku tužitelja svakako bila manja od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom na način izračuna te mirovine, sud prvog stupnja je osnovano zaključio da nema potrebe provoditi dokazni postupak na te okolnosti te je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava utvrđeno da tužitelj nema pravo na isplatu utuženog iznosa, jer nije pretrpio stvarnu štetu koja se u nazočnom slučaju utvrđuje primjenom mjerodavnih odredbi ZOOP-a.
16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom čl. 368 st.1. ZPP-a.
U Rijeci 27. ožujka 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Helena Vlahov-Kozomara