Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-305/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika RIBA- MLJET d.o.o. za usluge, marikulturu i ribarstvo, [adresa], OIB: 69874966198, kojeg zastupa punomoćnik Mario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-74/2024 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-74/2024 od 15. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
" Nalaže se tuženiku RIBA MLJET d.o.o. Babino Polje, OIB: 69874966198, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, izvršiti povrat plovila i predati tužitelju EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posjed plovilo oznake SR 440, NIB 232999, duljine 4,10 m.
Nalaže se tuženiku RIBA MLJET d.o.o. Babino Polje, OIB: 69874966198, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.500,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope utvrđene od HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate."
1.1. Točkom II. izreke citirane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed pokretnine, plovila oznake SR 440, NIB 232999, duljine 4,10 m, za koju tvrdi da se nalazi u posjedu tuženika, podredno zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime vrijednosti otuđene pokretnine isplati novčani iznos od 2.500,00 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
6. Tijekom postupka nije bilo sporno vlasništvo predmetne pokretnine, već je bilo sporno nalazi li se ista u posjedu tuženika.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je tužitelj u tužbi uz primarno postavljeni tužbeni zahtjev za predaju u posjed predmetne pokretnine koja se nalazi u posjedu tuženika, a koja je u vlasništvu tužitelja, postavio i objektivno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 2.500,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime vrijednosti otuđene pokretnine, ukoliko prihvaćanje primarno postavljenog tužbenog zahtjeva ne bude moguće iz bilo kojeg razloga, kao što je otuđenje i sl.,
- da iz iskaza svjedokinje DJ, direktorice tuženika u periodu od 2004. do listopada 2011., proizlazi da je između stranaka 2004. ili 2005. sklopljen pisani ugovor o najmu predmetnog plovila te da je plovilo do listopada 2011. bilo u posjedu tuženika i služilo funkciji za koju je iznajmljeno za potrebe ribogojilišta, međutim da nakon navedenog perioda nema saznanja je li plovilo ostalo u posjedu tuženika i do kada, s obzirom da više nije bila zaposlenica tuženika, a također da joj nije poznato je li tužitelju isplaćivana najamnina i u kojem iznosu, iako se sjeća da je najamnina bila ugovorena,
- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika BJ proizlazi da je krajem 2011. postao direktor tuženika s tada osam stalnih zaposlenika, kada nije zatekao ni predmetno plovilo niti ugovor o najmu istog, niti je evidentiran trošak najma plovila u poslovnim knjigama društva, već je zbog potreba posla tuženik kupio dvije barke, radnu brodicu te dva pontona, s time da je prva barka oznake 171SR i duljine 4,5 m kupljena odmah po dolasku svjedoka u društvo, dok je druga barka oznake 183SR kupljena 2016.-2017., zatim radna brodica od 11 m je kupljena 2015., ponton oznake 172SR je kupljen 2015., a ponton oznake 197SR je u vlasništvu društva od 2019.,
- da je dopisom od 12. listopada 2012. tuženik obavijestio tužitelja da se predmetna pokretnina ne nalazi u njegovom posjedu.
8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokaza u predmetnom postupku, nije dokazao da se plovilo oznake SR 440 nalazi u posjedu tuženika. Zaključuje da zakonski zastupnik tuženika nema nikakvih saznanja da bi navedeno plovilo bilo iznajmljeno tuženiku ni da je u posjedu tuženika, niti je u poslovnim knjigama društva evidentiran trošak najma, a na okolnost posjeda plovila iskazivala je svjedokinja IJ, Međutim, ista ima saznanja o predmetnom plovilu do 2011., no o činjenicama nakon 2011. svjedokinja nema saznanja tako da njezin iskaz prvostupanjski sud nije uzeo kao vjerodostojan u pogledu odlučne činjenice, odnosno posjeda plovila.
9. Dalje, ocjena je prvostupanjskog suda da obračun naknade za sigurnost plovidbe kojeg je tužitelj priložio uz tužbu, nije dokaz iz kojeg proizlazi da se plovilo nalazi u posjedu tuženika, već da je plovilo vlasništvo tužitelja, što između stranaka nije niti sporno, a da tužitelj u spis nije priložio ugovor o najmu plovila. Budući da je među strankama sporna činjenica posjeda, tužitelj je taj koji je trebao pružiti dokaze iz kojih se na nesumnjiv način može utvrditi da je plovilo u posjedu tuženika, i to bilo provođenjem vještačenja po vještaku financijske struke radi uvida u materijalno knjigovodstvo tuženika, bilo saslušanjem svjedoka koji imaju saznanja da je plovilo i dalje u posjedu tuženika, primjerice zaposlenika tuženika ili eventualno drugih osoba koje raspolažu saznanjima o plovilu.
10. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da se plovilo nalazi u tuženikovu posjedu, a što je pretpostavka za uspjeh u pravoj vlasničkoj tužbi, prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a u vezi s odredbom članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZV) odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovni za povrat stvari, tako i podredni za isplatu vrijednosti.
11. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:138/23).
12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju sadržajno ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati.
13. Dalje, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZV-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok prema odredbi članka 162. stavka 1. ZV-a, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Isto tako vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari.
15. Dakle, kako bi ostvario svoje pravo iz odredbe članka 161. stavka 1. ZV-a, na tužitelju je bio teret dokaza odlučne činjenice, odnosno da se predmetno plovilo nalazi u posjedu tuženika. Stoga, neovisno o tome što je u dokaznom postupku saslušanjem svjedokinje DJ, bivše direktorice tuženika, utvrđeno da se plovilo nalazilo u posjedu tuženika do 2011., tužitelj nije dokazao da se plovilo i dalje nalazi kod tuženika.
16. S obzirom da tuženik osporava da bi se plovilo nalazilo u njegovom posjedu, pri čemu je u spis dostavio i dopis od 12. listopada 2012. upućen tužitelju iz kojeg proizlazi da tuženik nema nikakvih saznanja da bi predmetno plovilo bilo iznajmljeno tuženiku niti da isti raspolaže bilo kakvom relevantnom dokumentacijom u vezi tog poslovnog odnosa s tužiteljem, a imajući u vidu veliki vremenski odmak od 2011. sve do pokretanja predmetnog parničnog postupka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da se predmetno plovilo nalazi u posjedu tuženika.
17. Neosnovano tužitelj sadržajem žalbe ističe da je bilo dovoljno dokazati da je tužitelj vlasnik plovila, što je u konkretnom slučaju nesporno, te da je plovilo predao u posjed tuženiku, a da je na tuženiku teret dokaza da je pokretninu vratio tužitelju, odnosno da je dužan navesti gdje se ista nalazi. Naime, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Dakle, odlučne činjenice u predmetnom postupku su vlasništvo plovila i trenutni posjed istog. Tužitelj je u postupku predložio saslušanje svjedokinje koja je bila direktorica tuženika do listopada 2011. i koja je potvrdila da je plovilo bilo u posjedu tuženika do tog perioda, ali koja nema nikakvih saznanja o posjedu plovila nakon što je prestala biti direktorica tuženika. Osim navedenoga, tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza na okolnost gdje se nalazilo plovilo preko dvanaest godina, odnosno do pokretanja parnice, pa tako niti saslušanje zaposlenika tuženika koji bi eventualno imali saznanja o predmetnom plovilu.
18. Kako tužitelj nije dokazao da se plovilo nalazi u tuženikovu posjedu, a što je odlučna činjenica za odlučivanje o oba postavljena tužbena zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a, prema kojoj ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, odbio oba tužbena zahtjeva.
19. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, a što tužitelj određeno niti ne pobija žalbom. Naime, u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odnosu na odluku o troškovima postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbi, a tužitelj u konkretnom slučaju određeno ne ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
20. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost pobijane presude, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 27. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
