Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-165/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sandre Juranović kao predsjednice vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Lalić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015 , 61/2015 – ispravak, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/25 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĆS podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeciposlovni broj Kv-157/2026 K-1072/2025-23 od 27. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog ĆS odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 27. veljače 2026., poslovni broj: Kv-157/2026 K-1072/2025-23 pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 127. stavka 4., članka 131. stavka 1. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. , 72/2025. i 13/26 – dalje: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĆS po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II. izreke rješenja, na temelju odredbe članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08, određeno je da se u istražni zatvor uračunava vrijeme uhićenja 16. i 17. studenog 2025. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-1242/2025 od 18. studenog 2025., a od 18. studenog 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio okrivljeni ĆS, po braniteljici, odvjetnici Edvigi Sušenj Janjatović zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede prava na slobodu iz članka 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) sa prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine bez vraćanja na ponovno odlučivanje, a podredno, da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor i da mu se odredi istražni zatvor u domu.

2.1. U žalbi se ističe da u konkretnom slučaju nije ispunjena posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora odnosno da nije u potpunosti jasno iz kojih to bitnih činjenica sud izvodi zaključak o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Žalitelj polemizira i o zakonskim obilježjima kaznenog djela prijetnje te u vezi s tim, činjeničnim opisom djela iz podignute optužnice, a pored toga, smatra i da nema dovoljno dokaza da je kazneno djelo počinjeno. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka rješenja proturječna razlozima rješenja, a obrazloženje rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno razlozi koji su navedeni, u znatnoj su mjeri proturječni. Također se navodi da je okrivljenik osoba starija od 70 godina života pa se u tom slučaju, istražni zatvor može odrediti samo iznimno, a osim toga, navodi se i da je bio sudionik Domovinskog rata te da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata. Žalitelj smatra da bi se svrha istražnog zatvora mogla postići i nekom blažom mjerom, odnosno mjerama opreza ili mjerom istražnog zatvora u domu. Predloženo je ukinuti pobijano rješenje bez vraćanja na ponovno odlučivanje, podredno, preinačiti rješenje na način da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor bez vraćanja na ponovno odlučivanje, podredno da se rješenje prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenika ukine istražni zatvor i odredi mjera opreza zabrane uspostavljanja veze s oštećenikom odnosno mjera istražnog zatvora u domu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Razmatrajući stanje spisa i ocjenjujući žalbene navode, ocjena je ovoga vijeća drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08, a koja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, a koja je optužnica potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kov-676/2025 od 18. prosinca 2025. godine. Isto je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno da na strani okrivljenog ĆS postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi, mogao ponoviti kazneno djelo. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da su razlozi koji su navedeni, u znatnoj mjeri, proturječni.

4.1. Tako je protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da opasnost od ponavljanja djela proizlazi iz ranije osuđivanosti okrivljenog ĆS, i to za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i članka 139. stavka 3. KZ/11 (od kojih mu je za jedno izrečena i bezuvjetna kazna zatvora) , a činjenica da je djelo za koje se tereti u ovome postupku počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz prijašnje presude, samo još dodatno upućuje na tu opasnost. Očito je da ranije izrečene, uvjetne i bezuvjetne, kazne zatvora nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim propisima kad se u ovome postupku javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje još jednog kaznenog djela prijetnje. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju također navodi i to da su protiv okrivljenika u tijeku još tri kaznena postupka, i to dva zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 i članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a jedan zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, pa i te činjenice dodatno potkrjepljuju postojanje opasnosti od ponavljanja djela.

4.2. Osim iz ranije osuđivanosti, opasnost od ponavljanja djela proizlazi i iz okolnosti počinjenja djela na način kako je to opisano u potvrđenoj optužnici, a što je prvostupanjski sud također pravilno utvrdio. Iz riječi koje je okrivljenik, putem telefona Policijske postaje Opatija na koji se javio drugi policijski službenik, uputio policijskom službeniku ČS ("Zbog njega sam završio u Via Romi, on je kriv, ja sam bio obavještajac u JNA i u HV, likvidirat ću ga čim ga vidim na ulici, imam pištol j "Berettu" cal. 6,35 mm, likvidirat ću ga") zatim objava na Facebook stranici profila ĆS: "…policajac ČS iz policijske postaje Opatija…čekam te sa berettom cal6,35 da propucam tvoje misli seljačke…", proizlazi izrazita agresivnost i osvetoljubivost te fokusiranost na policijskog službenika ČS, a činjenica da policijskog službenika ČS drži odgovornim za to što je on "završio u Via Romi" , samo dodatno na to upućuje.

4.3. U pogledu navoda da je okrivljenik osoba starija od 70 godina sa zdravstvenim tegobama protiv koje se istražni zatvor može odrediti samo iznimno, valja navesti da je prvostupanjski sud cijenio tu okolnost prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru te ispravno zaključio da sve odlučne okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora. Takvo stajalište zauzima i ovo vijeće drugostupanjskog suda pri čemu valja dodati i to da spisu ne prileži medicinska dokumentacija koja bi potkrijepila navode o zdravstvenim tegobama okrivljenika

4.4. Isto tako, ispravno je prvostupanjski sud procijenio da se blažim mjerama ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora jer blaže mjere, odnosno mjere opreza i mjera istražnog zatvora u domu, i po ocjeni ovoga vijeća drugostupanjskog suda, za sada, nisu prikladne za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela, a to pogotovo kada se uzme u obzir njegova ranija osuđivanost te iznimna agresivnost i fokusiranost na policijskog službenika ČS.

4.5. Nadalje, nije u pravu žalitelj ni kada navodi da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na slobodu zajamčeno odredbom članka 5. Konvencije jer u konkretnom slučaju interes vođenja kaznenog postupka preteže nad okrivljenikovim pravom na slobodu tako da ne može biti govora o povredi konvencijskog prava iz članka 5.

4.6. Naposljetku, činjenice da je okrivljenik bio sudionik Domovinskog rata te da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata nisu od odlučnog značaja prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru. Od odlučnog značaja nije ni žaliteljevo polemiziranje o zakonskim obilježjima kaznenog djela prijetnje. Ovo stoga što se prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru ne ocjenjuju dokazi niti se odlučuje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika već je za odlučivanje o istražnom zatvoru dostatna osnovana sumnja koja, a kako je to već navedeno, proizlazi iz potvrđene optužnice te iz dokaza na kojima se optužnica temelji.

5. Pobijanim rješenjem nije povrijeđeno načelo razmjernosti, a kako je to pravilno obrazloženo u točki 19. prvostupanjskog rješenja.

6. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Rijeci 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Juranović