Poslovni broj: Usž-657/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja AM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alen Bilić, odvjetnik u Viškovu, Petrci 5b, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (OIB: 36162371878), Zagreb, Vukovarska 33, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1635/2023-13 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1635/2023-13 od 3. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja i potvrđeno rješenje o pristojbi, kojim mu je naloženo platiti sudsku pristojbu žalbe.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, istaknuvši da je konkretni upravni spor pokrenut i vođen zbog ostvarivanja prava iz službeničkih odnosa, da je to razvidno iz rješenja tuženika Klasa: UP/I-110-01/22-01/3, Urbroj: 511- 01-149-23-2 od 26. travnja 2023. iz kojeg proizlazi da je postupak pokrenut zbog dostave omota spisa u kojem je on dobio status državnog službenika evidentiranog kod prikrivenog poslodavca te da je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi. Stoga je predložio staviti izvan pravne snage osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, Sud ocjenjuje da je osporeno rješenje zakonito i pravilno.
5. Nije sporno da je konkretni upravni spor pravomoćno završen presudom od 31. svibnja 2024., kada je, u točki I. izreke, naloženo tuženiku da u roku 60 dana od dana primitka te presude donese odluku o prijedlogu tužitelja za donošenje dopunskog rješenja, a, u, točki II. izreke, obvezan tuženik naknaditi tužitelju troškove spora.
5.1. Nije sporno ni da je navedena presuda u dijelu pod točkom I. izreke postala pravomoćna danom njezina donošenja, a u dijelu pod točkom II. izreke dana 3. rujna 2025., tj. donošenjem drugostupanjske odluke kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o troškovima spora.
5.2. Nije sporno ni da je, rješenjem poslovni broj: Us I-1635/2023-11 od 26. rujna 2025., obvezan tužitelj platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 66,35 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
5.3. Tužitelj je osporio zakonitost rješenja o pristojbi, istaknuvši da nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi, jer je glede glavne stvari u cijelosti uspio u upravnom sporu.
6. Pokazalo se spornim je li tužitelj u obvezi platiti pristojbu žalbe u situaciji kada je usvojen njegov tužbeni zahtjev i naređeno tuženiku donošenja odluke zbog šutnje uprave.
7. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18. i 51/23., u daljnjem tekstu ZSP), koja je sadržana u dijelu 2. U postupku u upravnim sporovima, propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.
7.1. Člankom 24. stavkom 1. ZSP-a, koja je sadržana u dijelu 4. U postupku po pravnim lijekovima, ako je za plaćanje pristojbe za pravni lijek mjerodavna vrijednost predmeta spora, pristojba za pravni lijek plaća se prema vrijednosti predmeta spora utvrđenoj u prvostupanjskom postupku.
8. Tumačeći citirane zakonske odredbe sud smatra da je obveza plaćanja sudske pristojbe za žalbu nastala na temelju odredbe članka 24. ZSP-a (a ne članka 22. stavka 1. ZSP-a) u trenutku kada je ona odbijena navedenom drugostupanjskom odlukom, budući da je u situaciji naplate pristojbe riječ o tzv. odvojenom postupku po pravnom lijeku. Tako i ovaj Sud u rješenju poslovni broj: Usž-4597/22-2 od 12. siječnja 2023.
9. Ovaj Sud neosnovanim ocjenjuje i žalbene navode koji se tiču mogućnosti oslobođenja plaćanja sudske pristojbe iz članka 11. stavka 1. točke 4. ZSP-a, s obzirom na to da je te razloge tužitelj istaknuo tek u žalbi.
10. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a i člankom 29. stavkom 4. ZSP-a, odbiti žalbu i potvrditi osporeno rješenje.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
