1    

                                                                                     Poslovni broj 14 Gž-374/2023-3

 

          Republika Hrvatska

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 14 Gž-374/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina člana vijeća i suca izvjestitelja te Jasminke Pavković člana vijeća, u parničnom predmetu 1. tužitelja S. V., OIB: …, S.-K. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne, M. V., OIB …, S.-K., čiji je nasljednik S. V., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici N. O., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika I. B., OIB: …, iz B., 2. tuženika D. B., OIB: … iz B., i 3. tužene J. B., OIB: …, iz B., svi zastupani po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi 1. tužitelja S. V. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne, M. V. protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-201/17-49 od 22. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba 1. tužitelja S. V. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne, M. V., kao djelomično neosnovana, te djelomično potvrđuje presuda Općinskog   suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-201/17-49 od 22. ožujka 2022. godine:

 

a) pod točkom I., podtočka I., alineje prva, druga i treća izreke

- kojim se odbija tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji u dijelu koji se odnosi na raspolaganje 1. tuženika I. B. u korist 3. tuženice J. B. s ½  dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k. o. C.,  kč. br. … kuća i dvor od 750 m2 i na raspolaganje 3. tuženice J. B., tim suvlasničkim dijelom, u korist 2. tuženika D. B. te kojim se odbija tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji u dijelu koji se odnosi na opterećenje navedenih nekretnina, u ½ dijela, pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 3. tuženice J. B.,

 

b) pod točkom I., podtočka I., alineja četvrta izreke kojim se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže 1. tuženiku I. B. i 3. tuženici J. B. trpljenje namirenja potraživanja tužitelja na navedenim nekretninama te u dijelu kojim se nalaže 2. tuženiku D. B. trpljenje namirenja navedenog potraživanja na ½ dijela tih nekretnina.

 

II. Preinačuje se navedena presuda pod točkom I., podtočka I., alineje prva, druga, treća i četvrta izreke kojim se odbija tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji u odnosu na raspolaganje s preostalih ½ dijela gore navedenih nekretnina od strane 1. tuženika I. B. u korist 2. tuženika D. B., u odnosu na opterećenje ½ dijela tih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B., u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev za trpljenjem namirenja potraživanja tužitelja na ½ dijela navedene nekretnine protiv 3. tuženika D. B. i pod točkom II. izreke, te sudi:

 

1. Raspolaganje s ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. … k.o. C.,  kč.br. … kuća i dvor od 750 m2, od strane 1. tuženika I. B. u korist 2. tuženika D. B. te opterećenje tih nekretnina, u ½ dijela, pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B., temeljem ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života ustupitelja od 28.10.2014. ovjerenog kod javnog bilježnika M. M. 3.11.2014. pod brojem Ov-…., nema učinka prema 1. tužitelju S. V. i prvotnoj 2. tužiteljici, sada pokojnoj M. V., u dijelu koji je potreban za podmirenje njihovog potraživanja i to:

- potraživanja 1. tužitelja S. V. koje se sastoji od 409,77eur na ime nepodmirenih zakonskih zateznih kamata te iznosa od 2.556,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4.5.2004. po stopi koju određuje odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- potraživanja prvotne 1. tužiteljice, sada pokojne, M. V. koje se sastoji od iznosa od 10.225,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11.3.1995.  po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- potraživanja koje se sastoji od troška ovršnog postupka Ovr-304/12 od 329,15 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom  od 21.3.2012. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno do 31.7.2015.po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

1. Nalaže se 2. tuženiku D. B. trpjeti namirenje gore navedenih potraživanja 1. tužitelja S. V. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne M. V., na ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. broj … k.o. C. i to kčbr. … kuća i dvor od 750 m2.

2. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

I. Nalaže se 1. tuženiku I. B. i 2. tuženiku D. B. da 1. tužitelju S. V. osobno i kao nasljedniku prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne M. V. naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 140,60 eur, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev 1. tužitelja S. V. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne M. V., za naknadu troška sastava žalbe u preostalom iznosu od 246,78 eur.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem da raspolaganje nekretninama upisanim u zk. ul. br. … k. o. C. i to kč. br. … kuća i dvor od 750 m2 između 1. tuženika I. B., 2. tuženika D. B. i 3. tuženice J. B., te opterećenje tih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B. i 3. tuženice J. B., temeljem ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života ustupitelja od 28.10.2014., ovjerenog kod javnog bilježnika M. M. dana 3. studenog 2014. pod brojem Ov-…., nema učinka prema 1. tužitelju S. V. i prvotnoj 2. tužiteljici, sada pokojnoj, M. V., koji je potreban za podmirenje potraživanja: - 1. tužitelja S. V. prema 1. tuženiku I. B. koje se sastoji od „3.087,41 kn na ime nepodmirenih zakonskih zateznih kamata koje su na iznos 2.556,46 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan 15.5.1994. tekle od 16.5.1994. do 3.5.2004. te iznosa od 2.556,46 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan 16.05.1994. odnosno iznosa od 18.668,19 kn“ sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos od teku od 4. svibnja 2004. do isplate, - za namirenje potraživanja prvotnoj 2. tužiteljice, sada pokojne, M. V. koje se sastoji od iznosa od 10.225,84 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju P. b. Z. d.d. na dan 10. ožujka 1995. odnosno od iznosa od 72.800,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. ožujka 1995. do isplate, - u dijelu koji je potreban za podmirenje potraživanja tužitelja S. V. i prvotne tužiteljice M. V. koje se sastoji od troška ovršnog postupka Ovr-304/12 od 2.480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 21. ožujka 2012. do isplate, te je odlučeno da su tuženici dužni trpjeti namirenje tih potraživanja tužitelja na navedenim nekretninama (točka I. podtočka I. alineje 1-4, izreke), odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži da se naloži tuženicima da solidarno tužiteljima naknaditi parnični trošak sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate (točka I. podtočka II. izreke) te je naloženo tužitelju S. V. i prvotnoj tužiteljici M. V. da solidarno nadoknade tuženicima troškove parničnog postupka „u iznosu od 15.860,00 kn“ (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žale se 1. tužitelj S. V. i prvotna 2. tužiteljica, sada pokojna M. V., zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 ,70/19, 88/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe, specificiranih u žalbi.

 

3. Žalba je djelomično osnovana te djelomično neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja S. V. i prvotne 2. tužiteljice, sada pokojne M. V. (dalje: tužitelji), protiv 1. tuženika I. B., 2. tuženika D. B. i 3. tužene J. B. radi pobijanja pravnih radnji („raspolaganja nekretninama“) koje su, prema navodima u tužbi, „između“ tuženih poduzete na štetu tužitelja kao vjerovnika, temeljem ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života ustupitelja od 28. listopada 2014. ovjerenog kod javnog bilježnika M. M. 3. studenog 2014. pod brojem Ov-…. (dalje: Ugovor o ustupanju). Tužitelji pobijaju predmetne pravne radnje u onom dijelu koji je dovoljan za namirenje njihove tražbine protiv 1. tuženika kao njihovog dužnika.

 

5. Tužitelji naime zahtijevaju da se u odnosu na njih proglasi bez učinka „raspolaganje nekretninama“ upisanim u zk. ul. br. …, k. o. C., i to kč. br. … kuća i dvor ukupne površine 750 m2 (dalje: predmetne nekretnine) „između 1. tuženika I. B., 2. tuženika D. B. i 3. tuženice J. B.“ i „opterećenje tih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B. i 3. tuženice J. B.“, koje raspolaganje odnosno opterećenje je učinjeno temeljem navedenog Ugovora o ustupanju.

 

6. Tužitelji u petitu tužbe izričito pobijaju pravne radnje učinjene temeljem navedenog Ugovora o ustupanju s time da nisu izrijekom opisali svako pojedino utuženo „raspolaganje“ predmetnim nekretninama „između 1. tuženika I. B., 2. tuženika D. B. i 3. tuženice J. B.“. U činjeničnim navodima tužbe se, međutim, jasno i nedvosmisleno navodi da je 1. tuženik I. B. temeljem navedenog Ugovora o ustupanju raspodijelio predmetne nekretnine (na kojima je prema stanju u zemljišnim knjigama on bio isključivi vlasnik) na način da je ½ svog suvlasničkog dijela faktički ustupio svojoj supruzi 2. tuženici J. B. odnosno suglasno s njom tim Ugovorom utvrdio da se radi o njihovoj zajedničkoj imovini u navedenom omjeru. Nadalje u tužbi se navodi da su istim Ugovorom 1. tuženik I. B. i 3. tuženica J. B. svoje suvlasničke dijelove (svaki jednu polovicu) na navedenoj nekretnini ustupili u korist njihovog sina, ovdje 2. tuženika D. B..

 

7. Navedenim Ugovorom o ustupanju su 1. tuženik I. B. i 3. tuženica J. B., osim toga, prema navodima u tužbi, predmetnu nekretninu opteretili pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u svoju korist. Stoga, u kontekstu činjeničnih navoda u tužbi, proizlazi da je tužbeni zahtjev usmjeren na pobijanje pravnih radnji, koje su potanko opisane u tužbi, a u petitu tužbe kvalificirane kao „raspolaganja“ predmetnim nekretninama „između 1. tuženika I. B., 2. tuženika D. B. i 3. tuženice J. B.“ odnosno "opterećenje pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B. i 3. tuženice J. B.".

 

8. Tijekom postupka umrla je prvotna 2. tužiteljica M. V. te je nakon što je postupak u odnosu na nju prekinut, a potom nastavljen, isti preuzeo njezin nasljednik, ovdje tužitelj S. V..

 

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je u ovoj parnici donio djelomičnu presudu poslovni broj P-695/15-10 od 11. travnja 2016. (list 53. spisa) kojom je tužbeni zahtjev u odnosu na 3. tuženicu J. B. odbijen kao neosnovan. Tu presudu je ovaj drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-1675/16-2 od 23. veljače 2017. (list 75. spisa) ukinuo i predmet po navedenom vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

10. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito u žalbi ukazuju žalitelji. Presudu suda prvog stupnja je moguće ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi odnosno razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. Donošenjem pobijane presude nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

12. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je točno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su bitne za pravilnu i zakonitu odluku o predmetu spora. Iako žalitelji nominalno ističu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržaj žalbe izričito uopće ne ukazuje na što bi se konkretno taj žalbeni razlog odnosio, odnosno koja utvrđena činjenica u pobijanoj presudi se pobija. Stoga se ovaj žalbeni razlog kao paušalan i ničim konkretiziranim ukazuje neosnovanim.

 

13. Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom zbog izostanka Općinskog suda u Kutini poslovnog broja P-18/99 od 6. travnja 1999. naloženo ovdje 1. tuženiku I. (I.) B., da isplati tamo tužiteljima S. V., ovdje 1. tužitelju, iznos od 5.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju P. b. Z. (dalje: PBZ) na dan isplate i M. V., ovdje prvotnoj 2. tužiteljici, kunsku protuvrijednost iznosa od 20.000 DEM po prodajnom tečaju PBZ na dan isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te naknaditi parnični trošak postupka od 6.659,00 kn,

- da su ovdje tužitelji protiv 1. tuženika kao svog dužnika temeljem navedene presude vodili pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu nekoliko ovršnih postupaka (pod brojevima Ovr-804/99, Ovr-519/07 i Ovr-454/07, Ovr-304/12; na pokretninama i novčanim sredstvima) rezultat čega je bilo samo djelomično namirenje njihove tražbine, te da su zbog nedostatka imovine ti ovršni postupci obustavljeni,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dipl. oec. Z. R. proizlazi da je preostalo potraživanje tužitelja po navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi s danom posljednje evidentirane uplate (3. svibnja 2004.) u odnosu na tužitelja S. V. 2.556,46 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju PBZ d.d. na dan isplate, 3.087,41 kn na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do razdoblje 3. svibnja 2004. i zatezne kamate na osnovicu od 18.668,19 kn za razdoblje od 4. svibnja 2004. do isplate, dok potraživanje prvotne 2. tužiteljice M. V. iznosi 10.225,84 eura u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju PBZ d.d. na dan isplate, 120.787,65 kn na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih za razdoblje do 3. svibnja 2004. i zatezne kamate na osnovicu od 72.800,36 kn za razdoblje od 4. svibnja 2004. do isplate,

- da je 1. tuženik I. B. temeljem ugovora o kreditu zaključenog 23. srpnja 1998. sa B. b. d.d. bio dužan otplatiti toj banci kao kreditoru iznos od 150.000,00 DEM u 17 mjesečnih rata,

- da je 1. tuženik I. B. u vrijeme zaključenja navedenog ugovora o kreditu bio u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – upisane u zk. ul. br. …2, k. o. C., i to kč. br. … kuća i dvor ukupne površine 750 m2,

- da je 1. tuženik I. B. s navedenom bankom, kao fiducijarnim vlasnikom, zaključio ugovor o osiguranju navedenog potraživanja te je na temelju tog ugovora na banku preneseno odnosno u zemljišnoj knjizi (pod poslovnim brojem Z-1394/98.) upisano fiducijarno vlasništvo u korist banke,

- da 1. tuženik I. B. navedeni dug nije podmirio vjerovniku B. b. d.d.,

- da je navedeni dug ovdje 1. tuženika I. B., temeljem ugovora zaključenog sa E. b. d.d. (pravnim slijednikom B. b. d.d.) 20. listopada 2014. preuzeo 2. tuženik D. B., koji je taj dug istog dana toj banci i otplatio,

- da je E. b. d.d. 15. listopada 2014. izdala pismo namjere ovdje 1. tuženiku I. B. da je spremna izdati brisovno očitovanje za predmetnu nekretninu, te obustaviti ovršni postupak po uplati duga koji je preuzeo ovdje 2. tuženik D. B.,

- da iz predmetnog Ugovora o ustupanju od 28. listopada 2014. proizlazi da su 1. tuženik I. B. i 3. tuženica J. B. ugovorili (članak 1.) kako su predmetne nekretnine – upisane u zk. ul. br. …, k. o. C., i to kč. br. … kuća i dvor ukupne površine 750 m2, njihova bračna stečevina, svakog u ½ dijela, te da iste u cijelosti ustupaju sinu D. B. i da osnivaju pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja na istoj u svoju korist,

- da je fiducijarno vlasništvo na predmetnim nekretninama u korist banke u zemljišnim knjigama bilo upisano (od 1998.) sve do 11. studenog 2014. kada je u zemljišnim knjigama proveden predmetni pobijani Ugovor o ustupanju i kada je kao vlasnik predmetnih nekretnina uknjižen ovdje 2. tuženik D. B., dok se u korist 1. tuženika I. B. i 3. tuženice J. B., temeljem istog ugovora uknjižuje pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja,

- da iz predmeta Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-121/11 proizlazi da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv tamo tuženika E. b. d.d. R. kojim su tužitelji u smislu čl. 186.b ZPP zahtijevali da se banci naloži tužiteljima dostaviti podatke da li je podmireno spomenuto potraživanje ovdje 1. tuženika I. B. prema B. b. osigurano prijenosom prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

14.Odbijanje tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja obrazlaže utvrđenjem da su tužitelji u razdoblju od donošenja rješenja o ovrsi 30. travnja 2013. (u ovršnom predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-304/12) do zaključenja predmetnog Ugovora o ustupanju, te spomenutog ugovora o pristupu dugu 1. tuženika I. B. prema banci od strane 2. tuženika D. B. i njegove uplate na temelju koje se banka obvezala izdati brisovno očitovanje, mogli osigurati svoje potraživanje (podnošenjem prijedloga za ovrhu na nekretninama protiv 1. tuženika I. B., prijedloga za osiguranje novčane tražbine, prijedloga za izdavanje privremene ili prethodne mjere i dr.) koja rješenja da bi se zabilježila u zemljišnoj knjizi i tako sačuvao red prvenstva naplate predmetnog potraživanja. Tužitelji da su navedeno propustili učiniti, pa da im u konkretnom slučaju nije nastala šteta kao vjerovnicima zaključenjem predmetnog Ugovora o ustupanju. Osim toga svi tuženici da su nužni suparničari (čl. 201. ZPP) pa da je u odnosu na sve tuženike trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

15. Ovakvom odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji osnovano ukazuju žalitelji.

 

16. U odnosu na jedan dio tužbenog zahtjeva, i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tj. isti odbiti kao neosnovan. Međutim, u preostalom dijelu, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev je trebalo prihvatiti kao osnovan.

 

17. Prema odredbi čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

 

18. Da bi vjerovnik u smislu odredaba čl. 66. i st. 6. ZOO  s uspjehom mogao pobijati pravne radnje svog dužnika, moraju biti ispunjene opće pretpostavke. To su: dospjelost tražbine vjerovnika, insolvetnost dužnika, te da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika. Zakon presumira (čl. 66. st. 2. ZOO) da je pravna radnja štetna ukoliko zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

 

19. Institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji omogućava namirenje vjerovnikove tražbine (čl. 70. ZOO).

 

20. Pretpostavka pobijanja (naplatnog raspolaganja) je i okolnost da je dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima, te da je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to također bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 1. ZOO). Odredba čl. 67. st. 2. ZOO propisuje da ukoliko je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno dok se prema stavku 3. kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

21. U provedenom postupku utvrđeno je, što žalitelji žalbenim navodima ne osporavaju, da su 1. tuženik I. B. i njegova supruga 3. tužena J. B. suvlasnici predmetne nekretnine te da ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu, svakog u ½ dijela. Pobijanim Ugovorom 1. tuženik i 3. tuženica sporazumno ovu okolnost deklaratorno utvrđuju. Faktički oni svoju bračnu stečevinu navedenim Ugovorom dijele tako da svakom pripada jedna polovica, odnosno 1. tuženik svoj suvlasnički dio, budući da je u zemljišnoj knjizi upisan kao isključivi vlasnik, ustupa u korist 3. tuženice.

 

22. Stoga proizlazi da je 3. tuženica na temelju zakona, svakako prije sklapanja spornog pravnog posla (Ugovora o ustupanju), u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15- dalje: ZVDSP) stekla ½ dijela predmetne nekretnine. To navedenim Ugovorom o ustupanju ugovorne strane suglasno i utvrđuju odnosno to činjenično stanje, koje je u vrijeme sklapanja ugovora već postojalo, deklariraju.

 

23. Kako je, dakle, 3. tuženica J. B. u trenutku sklapanja spornog Ugovora o ustupanju već bila vlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, onda nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se pobija raspolaganje 1. tuženika I. B. temeljem Ugovora o ustupanju tj. njegovo „ustupanje“ prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine u korist 3. tuženice. Kako je ona u tom dijelu već bila vlasnik predmetnih nekretnina u trenutku sklapanja Ugovora o ustupanju, onda joj 1. tuženik stvarno nije taj dio niti mogao ustupiti.

 

24. Jednako tako, nema niti pravne osnove tužbeni zahtjev u odnosu na raspolaganje tim suvlasničkim dijelom od strane 3. tuženice u korist 2. tuženika. U provedenom postupku između stranaka, naime, nije bilo sporno da 3. tuženica nije bila dužnik ovdje tužitelja. U odnosu na njezino ustupanje njezinog suvlasničkog dijela na predmetnim nekretninama u korist 2. tuženika D. B., stoga nisu ispunjene materijalno pravne pretpostavke propisane odredbama čl. 66. i čl. 67. ZOO za osnovano pobijanje tih pravnih radnji.

 

25. Budući da tužitelji nemaju pravo ovakvom tužbom pobijati konkretne pravne radnje 3. tužene J. B. koje su poduzete spornim Ugovorom o ustupanju, nema pravne osnove niti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži pobijanje pravnih radnji u odnosu na opterećenje navedenih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 3. tuženice J. B., u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine.

 

26. Dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže 1. tuženiku I. B. i 3. tuženici J. B. trpljenje namirenja predmetnog potraživanja tužitelja na navedenim nekretninama, nema pravne osnove iz razloga jer ti tuženici nisu u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici predmetne nekretnine. Kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan je, naime, 2. tuženik D. B. pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev, u odnosu na 1. tuženika I. B. i 3. tuženicu J. B., pravno promašen.

 

27. Dio tužbenog zahtjeva  kojim se traži da se naloži 2. tuženiku D. B. trpljenje namirenja predmetnog potraživanja tužitelja u odnosu na ½ dijela navedenih nekretnina (koji je u suvlasništvu 3. tuženice J. B.) nije osnovan, jer za pobijanje pravnih radnji u odnosu na taj dio nekretnina odnosno u odnosu na 3. tuženicu koja je u tom dijelu suvlasnik istih, ne postoji pravna osnova.

 

28. Slijedom iznesenog, isključivo iz razloga navedenih u ovoj drugostupanjskoj presudi, a ne iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi, valjalo je u navedenim dijelovima odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu za: - odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na raspolaganje (ustupanje prava vlasništva) s ½  dijela predmetnih nekretnina koje je učinjeno od strane 1. tuženika I. B. u korist 3. tuženice J. B. te na raspolaganje (ustupanje prava vlasništva) 3. tuženice J. B., tim suvlasničkim dijelom, u korist 2. tuženika D. B., - za odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na opterećenje navedenih nekretnina, u ½ dijela, pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 3. tuženice J. B., - za odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se od 1. tuženika I. B. i 3. tuženicu J. B. traži trpljenje namirenja potraživanja tužitelja na navedenim nekretninama te za odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se od 2. tuženiku D. B. traži trpljenje namirenja navedenog potraživanja na ½ dijela tih nekretnina (točka I. podtočke a i b. izreke ove drugostupanjske presude).

 

29. Sud prvog stupnja je, međutim, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom I., podtočka I., alineje prva, druga, treća izreke, odbio tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji u odnosu na raspolaganje (ustup prava vlasništva) preostalog ½ dijela gore navedenih nekretnina od strane 1. tuženika I. B. u korist 2. tuženika D. B. i u odnosu na opterećenje ½ dijela tih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B. te kada je pod točkom I., podtočka I., alineja četvrta izreke odbio tužbeni zahtjev za trpljenjem namirenja predmetnog potraživanja tužitelja na ½ dijela predmetne nekretnine u odnosu na 3. tuženika D. B..

 

30. Pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda kada zaključuje da u konkretnom slučaju spornom pravnom radnjom 1. tuženika kao dužnika odnosno njegovim raspolaganjem predmetnom nekretninom, u ½ dijela, temeljem Ugovora o ustupanju, u korist 2. tuženika D. B., kao treće osobe, tužiteljima kao vjerovnicima nije nastupila šteta.

 

31. Iz navedenih činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud proizlazi da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora postojala dospjela tražbina tužitelja prema 1. tuženiku u utuženim iznosima (pod točkom I. podtočka I. alineje 1-3. izreke) koje iznose je sud prvog stupnja pravilno utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenja po vještaku financijske struke Z. R.. Iz činjenica koje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio proizlazi da je u vrijeme sklapanja tog pravnog posla jedina potencijalna imovina 1. tuženika iz koje bi se tužitelji mogli namiriti, i to nakon brisanja fiducijarnog vlasništva upisanog u korist banke i upisa na ime prijašnjeg vlasnika, bila ½ dijela predmetne nekretnine. Upravo u trenutku sklapanja spornog Ugovora o ustupanju je bio ispunjen uvjet za brisanje fiducijarnog vlasništva u korist banke (s obzirom da je 2. tuženik preuzeo dug 1. tuženika prema banci tj. fiducijarnom vlasniku i isti otplatio, a banka prethodno izdala brisovno očitovanje).

 

32. Da nije bilo raspolaganja temeljem spornog Ugovora o ustupanju od strane 1. tuženika I. B. u korist 2. tuženika, ta nekretnina bi bila upisana u zemljišnoj knjizi (nakon brisanja fiducijarnog vlasništva) na ime i u korist 1. tuženika I. B.. Međutim, kako je spornim Ugovorom o ustupanju, nakon podjele na osnovu bračne stečevine sa 3. tuženicom, 1. tuženik ustupio svoj suvlasnički dio (½) na predmetnoj nekretnini u korist 2. tuženika, te je taj Ugovor proveden u zemljišnim knjigama i predmetne nekretnine došle u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo 2. tuženika, koji nije dužnik ovdje tužitelja, to je tužiteljima takvom pravnom radnjom 1. tuženika nastala šteta. Ovo iz razloga, jer su tužitelji njome bili onemogućeni u namirenju svoje tražbine.

 

33. Iz činjenica utvrđenih u provedenom postupku stoga se jasno da zaključiti da je 1. tuženik takvim spornim raspolaganjem u korist svog sina ovdje 2. tuženika onemogućio tužitelje u namirenju njihovog potraživanja, jer je tim raspolaganjem ostao bez  imovine na kojoj bi se taj dug namirio, te mu je to svakako, prema navedenim činjenicama koje su u postupku pravilno utvrđene, bilo poznato.

 

34. S obzirom da je dakle upravo poduzetom pravnom radnjom 1. tuženika tužiteljima, kao njegovim vjerovnicima, nastala navedena šteta čime je ispunjena pretpostavka za valjanost utuženog pobijanja, posve su pravno promašene hipotetske konstrukcije u pobijanoj presudi na temelju kojih se zaključuje da je tužitelj prije poduzimanja sporne pravne radnje imao različite mogućnosti da osigura svoju tražbinu kao i pozivanje na spomenutu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-121/11 koja na odluku o predmetu spora u ovoj pravnoj stvari nema nikakvog utjecaja.

 

35. Pogrešan je, nadalje, pravni pristup suda prvog stupnja kada u pobijanoj presudi iznosi okolnosti kojima posredno ukazuje da 2. tuženiku D. B. kao trećoj osobi nije bilo poznato da se predmetnim raspolaganjem tužiteljima nanosi šteta („nije ih uopće poznavao“ i dr.).

 

36. Za valjanost pobijanja besplatnog pravnog raspolaganja, kakvim konkretno raspolaganje smatra prvostupanjski sud, znanje treće osobe o šteti nije potrebna pretpostavka za osnovano pobijanje (čl. 67. st. 3. ZOO).

 

37. Osim toga, i kada bi se sporno raspolaganje 1. tuženika, zbog specifičnosti u konkretnom slučaju (sklopljen je nakon što je 2. tuženik otplatio banci dug 1. tuženika) smatralo naplatnim raspolaganjem, u smislu zakonske presumpcije iz odredbe čl. 67. st. 2. ZOO, s obzirom da se radi o ocu i sinu, u konkretnom slučaju se ima smatrati da je trećoj osobi, ovdje 2. tuženiku, bilo poznato da dužnik njegov otac poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku osim ako dokaže suprotno. U konkretnom slučaju tuženik ovu zakonsku presumpciju nije uspio oboriti valjanim dokazima. 

 

38.Također je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na pravni stav iznesen u rješenju ovog Županijskog suda poslovni broj Gž-1675/16-2 od 23. veljače 2017. da svi tuženici u ovoj parnici imaju položaj jedinstvenih suparničara zbog čega da bi ovu parnicu trebalo na jednak način u pogledu svih njih riješiti. Naime, u vrijeme donošenja predmetne djelomične presude odnosno navedenog drugostupanjskog rješenja nije još bila utvrđena činjenica da su predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu. Tek nakon utvrđenja ove činjenice ukazuje se zaključak da 3. tuženica J. B. nema u sparnom pravnom odnosu poziciju treće osobe. Ovo iz razloga jer je svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini ona stekla na temelju zakona a ne spornim pravnim poslom.

 

39. Stoga je, uvažavajući žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu, temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, u pravilnoj primjeni materijalnog prava, valjalo preinačiti navedenu presudu pod točkom I., podtočka I., alineje prva, druga, treća i četvrta izreke, u dijelu kojim se odbija tužbeni zahtjev za pobijanje pravnih radnji u odnosu na raspolaganje (ustup prava vlasništva) ½ dijela predmetnih nekretnina od strane 1. tuženika I. B. u korist 2. tuženika D. B., u odnosu na opterećenje ½ dijela tih nekretnina pravom doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist 1. tuženika I. B., u dijelu pod točkom I., podtočka I., alineja četvrta izreke kojom se odbija tužbeni zahtjev za trpljenjem namirenja predmetnog potraživanja tužitelja na ½ dijela predmetne nekretnine u odnosu na 3. tuženika D. B., na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen kao osnovan (točka II. podtočke 1. i 2. izreke). U odnosu na valutu potraživanja tužitelja, ovaj sud je bio dužan intervenirati u postavljeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) u vezi s Odlukom vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. srpnja 2022. („Narodne novine“ broj 85/22) na način da je valuta potraživanja tužitelja iskazana u eurima tj. važećoj valuti u vrijeme donošenja ove odluke.

 

40. Budući da je nakon ove preinake uspjeh stranaka u sporu podjednak, temeljem čl. 373. st. 3. ZPP, u pravilnoj primjeni materijalnog prava, u skladu s čl. 154. st. 4. ZPP, odluku o trošku je trebalo preinačiti na način da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. podtočka 3. izreke).

 

41. Tužiteljima primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i st. 4. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP te odredbe Tbr. 10. t. 5., Tbr. 42. i Tbr. 50, u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) te odgovarajućim odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112//12, 157/13 i 110/15 – dalje: ZSP), s obzirom na uspjeh žalbe (50%), i to samo protiv 1. i 2. tuženika u odnosu na koje su sa žalbom uspjeli, pripada naknada troška sastava žalbe u iznosu od 140,60 eur. Pritom treba reći da im na ime troška pristojbe na žalbu pripada polovica plaćenog iznosa (od 400,00 kn/53,09 eur), a ne polovica zatraženog iznosa od 800,00 kn/106,18 eur). Stoga je tužiteljima dosuđen žalbeni trošak u iznosu od 140,60 eur (pod točkom III. izreke) dok je njihov zahtjev za naknadu tog troška u preostalom zatraženom iznosu odbijen, kako je odlučeno pod točkom IV. izreke ove presude.

 

 

U Velikoj Gorici 10. siječnja 2024.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                Nikola Ramušćak, v.r.