Poslovni broj: Usž-2933/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić i Bilić iz Splita, Lovretska 25, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB: 91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, radi obnove postupka priznavanja novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2910/2023-8 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka II. presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2910/2023-8 od 19. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno navedenom presudom toga suda točkom I. je poništeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak, a točkom II. izreke presude je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti odluke nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik kojom osporava primjenu materijalnog prava te smatra da je trebalo primijeniti raniju Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.). Ističe da je navedeno stajalište u skladu s tumačenjem Visokog trgovačkog suda izraženo u presudi broj: Pž-245/2023 od 30. kolovoza 2023. Predlaže da se poništi točka II. presude te da se troškovi dosude sukladno navodima u žalbi odnosno da se podredno poništi točka II. presude i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Točno je kako to tvrdi u žalbi tuženik da je tužba podnesena 13. studenoga 2023. kad je još na snazi bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa/12.). Isto tako je točno da je tužitelj podnio zahtjev za naknadu troška za sastavljanje tužbe te zahtjev za naknadu troškova za zastupanje na ročištu na kojem je zaključena rasprava dana 11. travnja 2024. U vrijeme podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, već je bila na snazi Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23. – dalje: Tarifa/23.), koja je stupila na snagu 25. studenoga 2023.
5. Odredbom članka Tarifnog broja 52. stavka 3. Tarife/23. propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova za zastupanje na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je prema ocjeni ovoga Suda pravilno primijenjena Tarifa/23., koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
6. Napominje se tuženiku da je navedena odredba bila na ocjeni zakonitosti kod Visokog upravnog suda te da je Visoki upravni sud donio presudu Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025., koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj 107/2025 od 30. srpnja 2025., kojom je navedenu odredbu Tarifnog broja 52. stavak 3. Tarife/23. ocijenio zakonitom. Naime, Visoki upravni sud je ocijenio da je navedena odredba prijelazne naravi što znači da sama po sebi ne može imati povratno djelovanje koje zabranjuje članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske. Odredba je usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja, dakle, prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bila kakva obveza u kojem kontekstu bi se uopće moglo govoriti o povratnom djelovanju. U ocjeni zakonitosti sporne odredbe treba sagledati Tarifni broj 52. u cijelosti, tako je propisano da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je bila na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (stavak 1.) te da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (stavak 2.). Dakle, odnos odvjetnika i stranke koju zastupa reguliran je stavkom 1. i 2. te drugim odredbama Tarife. Sporni stavak 3. Tarifnog broja 52. Tarife/23. se odnosi na odluku suda (odnosno drugog tijela) kojom se odlučuje o troškovima postupka te odluka može biti u korist ili na štetu stranke koja je pokrenula postupak i prilikom pokretanja postupka imala mogućnost kalkulirati s (očekivanim) troškovima. Suprotna strana u postupak ulazi u pravilu protiv svoje volje i na poziv suda (odnosno nadležnog tijela) te odluku o upuštanju u postupak u pravilu ne zasniva na kalkulaciji troškova postupka. Osim toga, ni jedna stranka u trenutku upuštanja u postupak, odnosno u tijeku postupka ne može sa sigurnošću predvidjeti ishod postupka niti znati koje će troškove sud odnosno drugo tijelo priznati kao opravdane. Prema tome, predvidljivost troškova postupka prilikom pokretanja postupka, odnosno u tijeku postupka (koji će eventualno biti dosuđen na kraju postupka) ne može se smatrati legitimnim očekivanjem pa da bi se eventualno moglo govoriti o kvazi retroaktivnosti djelovanja sporne odredbe.
7. Ovaj Sud također podsjeća da je odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS/10.) bilo propisano da pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obveza je za sve. Isto je propisano i člankom 10. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje u tekstu: ZUS/24.). Stoga će navedena presuda o ocjeni zakonitosti općeg akta biti obvezna i za Visoki trgovački sud na praksu kojega se poziva tuženik u svojoj žalbi.
8. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS/10.) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS -a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena točka II. prvostupanjske presude.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
