Poslovni broj: Usž-2639/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan - Đurović, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, Trg bana Jelačića 11 i Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu, Adama Mandrovića 22, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-9/2025-6 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-9/2025-6 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje točke 2. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprava za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114-04/24-02/74, URBROJ: 511-01-158-24-5 od 06. studenog 2024. te poništenje točke 2. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela Prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, KLASA: UP/I-114-04/24-02/105, URBROJ: 511-01-158- 24-12 od 28. svibnja 2024. i da se predmet vrati na ponovni postupak (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je sud, odbivši sve dokazne prijedloge tužitelja, počinio bitnu povredu odredaba sudskog postupka. Navodi kako je u tužbi isticao da iz provedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelj doista prekršio izrečenu mu mjeru opreza. Ističe da se okolnost slučajnog susreta tužitelja s bratom mlt. ĐT nikako ne može okarakterizirati kao kršenje mjere opreza koja je izrečena u odnosu na mlt. ĐT, a da su tumačenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela, koji smatraju da je slučajnim susretom tužitelja i PT, tužitelj pokušao neizravno uspostaviti vezu s mlt. ĐT, grubo narušena temeljna ljudska prava i slobode tužitelja. Tužitelj smatra da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) koje nalaže da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. S tim u vezi, prigovara da nije uzet u obzir iskaz tužitelja da se upravo PT obratio tužitelju i htio s njim razgovarati, stoga da tužitelj nije imao razloga prijaviti susret jer se susret nije dogodio sa žrtvom u odnosu na koju su mu izrečene mjere opreza, a posebno se nije dogodilo planski niti voljom tužitelja. Smatra da je pogrešno tumačenje kršenja mjere opreza zabrane uspostave izravne ili neizravne veze sa žrtvom rezultiralo odlukom o primjeni najteže sankcije prema tužitelju temeljem odredbi članka 110. Zakona o policiji („Narodne novine“, 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZP), prestanak državne službe. Stoga, smatra kako je sud nepravedno i nepravilno ograničio njegova prava na pošteno suđenje bez provođenja dokaznog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer je odbio izvesti sve predložene dokaze. Ističe da prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne nije pravilno primijenjena odredba članka 111. st. 1. ZP kojom je propisano da se prilikom odlučivanja o vrsti kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika. Naime, sve da je i došlo do kršenja mjere opreze izrečene tužitelju (što on oštro negira), ignoriraju se okolnosti u kojima bi ta mjera bila prekršena. Ponavlja da nije sporno da je PT razgovarao s tužiteljem na javnom mjestu, no taj susret tužitelj nije mogao predvidjeti niti spriječiti slijedom čega ne postoji namjera na strani tužitelja za kršenjem mjere opreza. Tužitelj ukazuje i da su jedina dva svjedoka na kojima prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo temelje svoju odluku najbliži srodnici - majka i brat oštećenika mlt. ĐT iz kaznenog postupka koji se vodio protiv tužitelja, stoga smatra da su mu povrijeđena prava obrane i načelo jednakosti oružja. Navodi kako u predmetnom kaznenom postupku nije donesena pravomoćna presuda kojom bi bio proglašen krivim i osuđen. Smatra i da prilikom odmjeravanja kazne nisu uzete u obzir olakotne okolnosti, posebno dob tužitelja te činjenica da svojim poslom privređuje za obitelj te je korisnik kredita, a izrečena mjera prestanka državne službe dovodi tužitelja u tešku financijsku, ali i životnu situaciju gdje ga se s nepunih 25 godina stigmatizira u društvu. Sve prethodno navedeno moglo se izbjeći primjenom blaže sankcije za tužitelja, a disciplinska kazna koja mu je izrečena nerazmjerna je cilju koji se njome želi postići, nije primjerena težini i naravi počinjene povrede sve da je i do nje doista i došlo, a povrijeđeno je tužiteljevo pravo na rad i slobodu rada. Predlaže Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu te riješiti stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu, tuženik ističe da tužitelj u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao tijekom upravnog postupka i u tužbi, a koje je, prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud argumentirano otklonio te odbio tužbu uz valjano obrazloženje. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

6. Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga, pregledani su spis upravnog tijela i sudski spis.

7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošen je zakonite odluke.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel Prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, KLASA:UP/I-114-04/24-02/105, URBROJ: 511-01-158- 24-12 od 28. svibnja 2024. (dalje – prvostupanjsko rješenje), točkom 2., tužitelj proglašen odgovornim što je dana 1. srpnja 2022. u večernjim satima na području grada [adresa] prekršio mjeru opreza „zabrana uspostavljanja izravne ili neizravne veze sa mlt. ĐT (2007. g.) koju mu je izreklo Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću rješenjem broj KP-DO-139/2022 od 30. lipnja 2022. poradi prijave kaznenog dijela prijetnja na štetu mlt. ĐT na način da je prišao bratu mlt. ĐT, mlt. PT (2005. g.) kojom prilikom mu je rekao da povuku prijavu protiv njega jer će izgubiti posao, a o čemu je majka mlt. ĐT, ST, izvijestila operativno dežurstvo Policijske postaje Metković 1. srpnja 2022. u 22,45 sati putem telefona, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. točke ZP opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije“, radi čega mu je, temeljem članka 110. stavak 2. točka 6. ZP, utvrđena disciplinska kazna prestanka državne službe. Navedenim prvostupanjskim rješenjem po službenoj dužnosti opozvana je uvjetna osuda prestanka državne službe izrečena na rok kušnje od 12 mjeseci rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda u Splitu KLASA:UP/I -114- 04/22-02/256, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 1. rujna 2022., koje je postalo izvršno 26. rujna 2022., te je određeno izvršenje disciplinske kazne prestanka državne službe. Imajući u vidu disciplinske kazne izrečene i po ostalim točkama rješenja (koje nisu predmet ovog spora), tužitelju je u konačnici, temeljem članka 110. stavak 7. ZP, navedenim prvostupanjskim rješenjem izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe. Rješenjem tuženika KLASA:UP/II-114-04/24-02/74, URBROJ:511-01-158-24-5 od 06. studenog 2024. (dalje – drugostupanjsko rješenje), točkom 1. djelomično je uvažena žalba tužitelja u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja, dok je točkom 2. u odnosu na preostali dio prvostupanjskog rješenja odbijena žalba tužitelja te je potvrđena izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

9. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je da je rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću Broj: KP-DO-139/2022 od 30. lipnja 2022., točkom I. izreke, tužitelju naložena mjera opreza zabrane približavanja određenoj osobi iz članka 98. stavka 2. točka 4. Zakona o kaznenom postupku, i to ĐT iz [adresa], kojem se ne smije približiti na razdaljini manjoj od 20 metara. Točkom II. izreke rješenja nalaže se zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze iz članka 98. stavka 2. točka 5. Zakona o kaznenom postupku i to s ĐT iz [adresa].

10. Prema ocjeni ovog Suda, upravna tijela i prvostupanjski sud su pravilno utvrdili da je tužitelj navedene prigode uspostavio neizravnu vezu (neizravnu komunikaciju) s mlt. ĐT, uspostavivši (izravnu) vezu s njegovim bratom PT, čime je postupio protivno naloženoj mjeri opreza odnosno istu prekršio za vrijeme dok je ona nesporno bila na snazi.

11. Također, prema ocjeni ovog Suda, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo - odredbe članka 96. stavka 1. točke 7. ZP i članka 110. stavak 2. točka 6. ZP te pravilno zaključio da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio da je tužitelj u svome ponašanju za vrijeme kada je izvan službe, trebao biti svjestan da mjeru opreza koja je prema njemu naložena treba poštivati u cijelosti jer se njegovo ponašanje, kao službene osobe policijskog službenika, i za vrijeme dok je izvan službe, prosuđuje prema kriteriju koji je viši od kriterija koji bi se odnosio za prosječnog građanina. Kršenjem naložene mjere opreza tužitelj kao policijski službenik se ponašao nedolično čime je ostvareno obilježje teže povrede službene dužnosti, te je postupajući na opisani način svojim ponašanjem teško štetio ugledu policije, pa mu je zakonito i pravilno izrečena propisana kazna.

12. Naime, člankom 96. stavak 1. točka 7. ZP propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije, dok je člankom 110. stavak 2. točka 6. ZP propisano da se za teže povrede službene dužnosti mogu izreći kazna prestanka državne službe.

13. Suprotno navodima tužitelja, time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, nije povrijedio odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a jer prema navedenoj odredbi proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Obzirom na činjenice koje su u sporu utvrđene pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te pregledom dokumentacije sudskog spisa i spisa upravnog tijela, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje predloženih dokaznih prijedloga suvišnim te obrazložio razloge za odbijanje njihovog izvođenja, a s kojim razlozima je suglasan i ovaj Sud.

14. Ovaj sud dodaje da je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeno iz kojeg je razloga prvostupanjsko tijelo poklonilo vjeru izjavama ST i PT, kao i zbog čega nije poklonilo vjeru iskazu tužitelja - između ostalog, prijavljeni policijski službenik u razgovoru s policijskom službenicom OT od 5. srpnja 2022. izjavio je da ni s kim od PT nije imao kontakt niti je bilo koga vidio, da bi tek nakon upita policijske službenice rekao kako je 1. srpnja 2022. u večernjim satima bio u caffe baru „Dado“ i tamo vidio „starijeg brata PT tj. PT, dok je na usmenoj raspravi naveo da je bio u kafiću nekih dvadesetak minuta prije nego je došao PT, da je otišao na wc koji se nalazi na katu kafića te da je PT došao za njim i želio razgovarati, na što mu je on rekao da ne može razgovarati, spustio se u prizemlje i otišao van.

15. Dakle, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a te tijekom upravnog spora nije počinio druge postupovne povrede koje bi utjecale na donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega nisu osnovani niti drugi žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na bitne povrede pravila sudskog postupka.

16. U odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na izbor disciplinske kazne valja napomenuti da izbor disciplinske kazne podliježe slobodnoj ocjeni nadležnih disciplinskih tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Pritom je sud dostatno obrazložio i zašto smatra da kod određivanja sankcije tužitelju nisu uzete olakotne okolnosti, s kojim obrazloženjem je i ovaj Sud u cijelosti suglasan.

17. Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u upravnom postupku te u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

18. Budući da tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane presude, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke presude).

19. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava iste (točka II. izreke presude).

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović