Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Meznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, kojeg zastupa SFK, dipl. iur., zaposlene kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. studenog 2025. broj Pr-1328/2024-22, u sjednici vijeća 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 20. studenog 2025. broj Pr-1328/2024-22.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 528/24-2 od 10.06.2024. godine i Odluka tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, broj 4123-1/24 od 30.07.2024. godine.

Raskida se ugovor o radu zaključen između tuženika i tužitelja dana 1.12.2013. godine za radno mjesto „pružni radnik – rukovatelj sitnom mehanizacijom sa danom 1.10.2025. godine.

Nalaže tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, da tužitelju SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi iznos od 7.868,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.09.2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, da naknadi tužitelju SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu broj 528/24-2 od 10. lipnja 2024. i Odluke tuženika broj 4123-1/24 od 30. srpnja 2024., na zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete, a činjenično se temelji na tvrdnjama da tuženik nije imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu i da je ista donesena jer je odbio prihvatiti izmjenu ugovora o radu, ocjenu neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Pružni radnik-rukovatelj sitnom pružnom mehanizacijom s mjestom rada u [adresa] od 1. srpnja 2022. temeljem prenijetog ugovora o radu br. 5925-2-13 od 1. prosinca 2013. sklopljenog s društvom Pružne građevine d.o.o.

- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu temeljem Odluke o redovitom osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 10. lipnja 2024. broj 528/24-2 (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu) radi nemogućnosti izvršavanja obveza iz radnog odnosa uslijed trajnog gubitka zdravstvene sposobnosti za ugovoreno radno mjesto i da mu je ponudio sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto Pomoćni radnik u Sektoru za održavanje PRJ za održavanje GIP-a Zapad, Nadzorna grupa Ogulin, mjesto rada Ogulin, uz upozorenje da ukoliko u roku od 8 dana od dostave Odluke o otkazu i ugovora ne prihvati ponuđeni ugovor o radu da mu radni odnos prestaje uz otkazni rok od 7 mjeseci, a ukoliko prihvati ponudu i s poslodavcem sklopi izmijenjeni ugovor o radu da se neće primijeniti točke 3., 4., 5., 6., 7. i 8. Odluke o otkazu

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je ovlašteni liječnik medicine rada uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti radnika broj 1377 od 20. lipnja 2023. utvrdio da tužitelj nije zdravstveno sposoban za obavljanje poslova radnog mjesta pružni radnik-rukovatelj sitnom pružnom mehanizacijom pa se radi o trajnom gubitku zdravstvene sposobnosti koja je temeljem Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada propisana kao uvjet za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta sukladno Pravilniku o organizaciji HŽ Infrastrukture d.o.o., da mu je ponuđen ugovor o radu za radno mjesto - Pomoćni radnik u Sektoru za održavanje PRJ za održavanje građevinskog infrastrukturnog podsustava Zapad, Nadzorna grupa Ogulin, mjesto rada [adresa] i da tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu

- da je dopisom broj 470/24 od 22. svibnja 2024. sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća 24. svibnja 2024. dostavljena Odluka o otkazu radi davanja suglasnosti, da se sindikalni povjerenik nije očitovao u zakonskom roku pa se smatra da je suglasan s namjeravanom odlukom poslodavca, a da svjedok LF, koji obavlja poslove sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća, navodi da se nije očitovao na Odluku o otkazu po pozivu tuženika jer se tužitelj s istom nije usuglasio

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu koji je tuženik odbio svojom Odlukom od 30. srpnja 2024. broj 4123-1/24, da je tužitelj istu zaprimio 9. kolovoza 2024. nakon čega je 13. kolovoza 2024. pokrenuo postupak mirenja sukladno odredbi čl. 105. st. 4. Kolektivnog ugovora HŽ Infrastrukture d.o.o. (u daljnjem tekstu: KU), da mirenje nije uspjelo što je evidentno iz zapisnika o mirenju od 4. rujna 2024. pa je tužitelj podnio tužbu u roku iz čl. 133. st. 1. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u daljnjem tekstu: ZR) i čl. 105. st. 6. KU

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je radio kod tuženika kao pružni radnik 38 godina i da je nakon liječničkog pregleda utvrđeno da je trajno nesposoban za taj posao, da mu je nakon godine dana ponuđeno radno mjesto pomoćnog radnika koje je odbio jer iz opisa poslova proizlazi da se radi o istim poslovima (samo bez strojeva) koje više ne može obavljati, da mu je rečeno da za ponuđeno radno mjesto nije potreban pregled liječnika kao i da za njega nemaju drugo radno mjesto, da od zdravstvenih problema ima povišeni tlak i šećer, bubrežnu bolest, te probleme s koljenom radi kojih se ne može sagnuti, čučnuti i dizati terete

- da iz iskaza svjedokinje HF, zaposlene kod tuženika kao zamjenice voditelja područne radne jedinice za održavanje građevinskog inf rastrukturnog podsustava zapad, proizlazi da tužitelj nije zdravstveno sposoban za dosadašnje radno mjesto i da mu je nakon što je oformljeno radno mjesto pomoćni radnik isto ponuđeno za nastavak radnog odnosa ali je tužitelj odbio ponudu, kao i da su poslovi pomoćnog radnika jednostavniji poslovi za koje ne treba zdravstvena provjera

- da iz nalaza vještaka medicine rada dr. Damira Vodopivca proizlazi da je tužitelj NKV radnik, da radno mjesto - pružni radnik-rukovatelj sitnom pružnom mehanizacijom uz pomoć strojeva i uređaja obuhvaća teške fizičke poslove, rad u buci izložen vibracijama i potresivanju na otvorenom, na visini, stojeći, uz učestalo sagibanje i zakretanje trupa, čučeći, klečeći, uz dizanje, nošenje i prenošenje tereta do 30 kg težine, za koje je potreban uredan vid i sluh, da je na zdravstvenom pregledu utvrđeno da tužitelj boluje od povišenog arterijskog tlaka, šećerne bolesti, da je operirao puknuće tetive noge te da mu prethodi operacija koljena pa je ocijenjen nesposobnim za taj posao, da ponuđeni posao - pomoćnog radnika podrazumijeva rad na montaži i demontaži kolosijeka, prijenos i ugradnju kolosiječnog pribora, pomoćni rad na zamjeni elemenata kolosijeka, rad na podmazivanju i pritezanju vijaka, pomoćni rad na održavanju kosina nasipa i usjeka te odvodnih jaraka, na otklanjanju posljedica vremenskih i drugih nepogoda, čišćenju snijega, te da se postojeće i ponuđeno radno mjesto ne razlikuju niti u opsegu niti u težini poslova vezano uz fizička opterećenja sustava za kretanje, odnosno da su zahtjevi oba radna mjesta identični u smislu rada na otvorenom i visini, stojeći, uz učestalo sagibanje i zakretanje trupa, čučeći, klečeći, uz dizanje, nošenje i prenošenje tereta do 30 kg težine, pa vještak zaključuje da tužitelj nije zdravstveno sposoban niti za poslove pomoćnog radnika,

te pozivom na čl. 115. st. 1. točka 2. ZR koji propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), kao i da se primjenom čl. 123. st. 1. ZR odredbe ZR koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik u konkretnom slučaju imao opravdan razlog za donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Tvrdnje tužitelja da mu je ponudom novog ugovora o radu samo izmijenjen naziv radnog mjesta dok su radni zadaci ostali neizmijenjeni, a da je to učinjeno samo iz razloga da bi mu tuženik isplatio manji iznos otpremnine, da je prilikom otkazivanja povrijeđena procedura jer mu je prvo uručen prijedlog novog izmijenjenog ugovora s pozivom da se očituje prihvaća li isti ili ne, a tek nakon što je odbio prihvatiti izmijenjeni ugovor da mu je tuženik uručio Odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu radi čega smatra da mu je tuženik otkazao ugovor o radu zato što je odbio prihvatiti izmjenu ugovora o radu, prvostupanjski sud nije prihvatio osnovanima jasno navodeći da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog toga što nije zdravstveno sposoban za obavljanje poslova svog radnog mjesta, uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora za radno mjesto pomoćni radnik. S obzirom da je tužitelj odbio ponudu za nastavak radnog odnosa pod izmijenjenim uvjetima (koji mu je ponuđen uz Odluku o otkazu) da se tada otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora pretvara u obični otkaz čija se dopuštenost prosuđuje primjenom čl. 115. ZR, pa kako je tuženik imao opravdan razlog za osobno uvjetovani otkaz sukladno čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR i da sud u postupku radi utvrđivanja nedopuštenosti odluke o otkazu ne utvrđuje valjanost ponuđenog novog ugovora o radu to je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim. U situaciji kada tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto pomoćni radnik novi (ponuđeni) ugovor o radu nije nastao pa tužitelj i tuženik nisu mogli unaprijed procjenjivati je li tužitelj zdravstveno sposoban za ponuđeno radno mjesto. Tvrdnje tužitelja da mu je tuženik dao osobno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora iz razloga da bi izbjegao isplatu veće otpremnine prvostupanjski sud nije prihvatio jer to ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza, ukazujući da i kada bi isto bilo točno da to ne bi bio razlog za utvrđivanje nedopuštenosti Odluke o otkazu. Posljedično neosnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, prvostupanjski sud je odbio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

6. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio čl. 101. st. 1. KU koji propisuje da (cit.): „Poslodavac, ako za to ima opravdani razlog, može radniku otkazati postojeći ugovor o radu uz istovremenu ponudu sklapanja ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima.“, pa smatra da je tuženik trebao imati opravdani razlog za otkazivanje postojećeg ugovora o radu uz istovremenu ponudu novog ugovora o radu, a što tuženik nije dokazao, te da sud nije imao pravnog osnova dopuštenost Odluke o otkazu procjenjivati primjenom čl. 115. st. 1. ZR nego isključivo primjenom čl. 123. ZR, s obzirom da primarna svrha takvog otkaza nije otkazivanje ugovora o radu nego promjena uvjeta ugovora o radu, pa smatra da je s tim u vezi i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Nadalje, tvrdi da je sud zanemario čl. 89. st. 3. KU koji propisuje da će poslodavac prije poslovno ili osobno uvjetovanog otkazivanja razmotriti mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima odnosno obrazovanje ili osposobljavanje radnika na drugim poslovima uz savjetovanje s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća, pa s tim u vezi postoji obveza poslodavca ponuditi radniku posao koji je objektivno primjeren zdravstvenim sposobnostima radnika. Kako je tuženik prvo uručio tužitelju prijedlog novog izmijenjenog ugovora o radu s pozivom da se očituje da li isti prihvaća, pa kada tužitelj izmijenjeni ugovor nije prihvatio tada mu je uručio otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, smatra da iz prikazanog slijeda uručenih isprava proizlazi da je otkaz dobio zato što nije prihvatio ponuđeni ugovor a ne iz razloga predviđenih čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR (čl. 89. st. 1. al. 2. KU). Osporava utvrđeno činjenično stanje i ocjenu iskaza svjedokinje HF u dijelu u kojem tvrdi da ona kao nadređena osoba ne traži od radnika da obavlja poslove koje ne može obavljati iz zdravstvenih razloga, te kada sud otklanja tvrdnje tužitelja o vlastitoj procjeni zdravstvene sposobnosti za ponuđene poslove, s obzirom da iskaz svjedokinje i tužitelja nije tretiran na jednak način pa je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Navedena bitna povreda počinjena je i iz razloga što sud u obrazloženju presude navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopivca, a ne prihvaća rezultate iz nalaza vještaka koji potvrđuju da tužitelj nije zdravstveno sposoban obavljati poslove ponuđenog radnog mjesta i što (istodobno) znači da sud ne prihvaća nalaz vještaka pa je isto proturječno samo sebi. Ustraje u tvrdnji da mu je ugovor o radu otkazan uz ponudu izmijenjenog ugovora o radu s ciljem da bi ostvario nižu otpremninu sukladno čl. 189. st. 2. KU. Zaključno, smatra da je sud počinio i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer nisu analizirani i ocijenjeni svi dokazi kako to nalaže citirana zakonska odredba, a što se odnosi na nalaz vještaka, iskaz svjedokinje i tužitelja i redoslijed dostava isprava prilikom otkazivanja ugovora o radu , te da je iz istih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Ispitivanjem presude po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda tužitelja ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti zahtjeva te nema nikakvih proturječnosti niti nedostataka radi kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu zakonitost.

7.1. To što je sud određena utvrđenja (rezultat nalaza vještaka na koji ukazuje tužitelj) ocijenio irelevantnim za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja ne znači da je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer time obrazloženje presude nije proturječno samo sebi, nego sadrži jasno pravno stajalište suda da činjenica što tužitelj nije zdravstveno sposoban za ponuđeno radno mjesto (koje nije prihvatio pa za isto nije sklopljen ugovor o radu) nije pravno relevantna za ocjenu dopuštenosti Odluke o otkazu.

7.2. Isto tako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP a niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio sve provedene dokaze kako to nalaže citirana zakonska odredba, te je za utvrđene činjenice iznio valjane i dostatne razloge koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza.

7.3. Nije točno da sud nije imao jednaki pristup u analizi i ocjeni iskaza svjedokinje HF i tužitelja s obzirom da je sud pod toč. 26. obrazloženja ukazao da je tužitelj neprihvaćanjem ponude za sklapanje novog ugovora o radu otklonio mogućnost procjene svoje zdravstvene sposobnosti za slučaj da te poslove ne bi mogao obavljati, na način kako je iskazivala svjedokinja HF (u iskazu opisanom pod toč. 16. obrazloženja) jer se zdravstvena sposobnost provjerava po ovlaštenoj osobi u za to predviđenom postupku.

7.4. Isto tako sud je pravilno cijenio činjenicu što je tuženik ponudio tužitelju sklapanje izmijenjenog ugovora o radu prije no što je inicirao postupak otkazivanja ugovora o radu (kao neobvezujuću jednostranu ponudu poslodavca) kako je to obrazloženo pod toč. 22. obrazloženja presude i pravilno zaključio da to ne znači da je tužitelju otkazan ugovor o radu zato što nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, već mu je otkazan isključivo iz razloga što postoji objektivni razlog koji opravdava donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a da postoji opravdan razlog u zdravstvenoj nesposobnosti tužitelja za ugovoreno radno mjesto, osim što proizlazi iz cjelokupnog stanja u spisu, ne dovodi u pitanje niti sam tužitelj.

8. Utvrđeno činjenično stanje i na njemu zasnovanu primjenu materijalnog prava kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Odredba čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), a čl. 123. st. 1. ZR propisuje da se odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

10. KU u čl. 89. st. 1. al. 2. propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok ako za to ima pravdani razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), te u st. 3. da će prije (…) osobno uvjetovanog otkazivanja poslodavac razmotriti mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima odnosno obrazovanja ili osposobljavanja radnika na drugim poslovima uz savjetovanje s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkog vijeća. Isto tako KU u čl. 101. st. 1. propisuje da poslodavac, ako za to ima opravdani razlog, može radniku otkazati postojeći ugovor o radu uz istovremenu ponudu sklapanja ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, dok čl. 103. KU propisuje da u slučaju potrebe promjene ugovora o radu poslodavac može radniku ponuditi novi ugovor o radu s promijenjenim uvjetima te ako ga radnik u roku od osam dana prihvati, isti se smatra sklopljenim, bez prava na njegovo pobijanje (st. 1.), u slučaju suglasne promjene radnog mjesta s radnikom se sklapa novi ugovor o radu uz naznaku broja ugovora koji prestaje vrijediti (st. 2.), a ako radnik ne prihvati ponuđeni ugovor iz st. 1. tog članka poslodavac je obvezan provesti postupak sukladno čl. 101. tog KU.

11. Dakle, iz zakonske regulative te prava i obveza ugovorenih citiranim odredbama KU (navedenih pod toč. 10. i 11. ovog obrazloženja) ne proizlazi osnovanost žalbenih navoda kojima tužitelj ističe da je odredbama KU propisana posebna vrsta otkazivanja ugovora o radu (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu) čija se osnovanost u smislu postojanja opravdanog razloga za otkaz ne procjenjuje kroz primjenu čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR (na koji upućuje čl. 123. st. 1. ZR) a koja odredba je identična čl. 89. st. 1. al. 2. KU u pogledu pretpostavki za dopustivost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.

12. Isto tako KU u čl. 103. st. 1. i 2. propisuje mogućnost sklapanja ugovora o radu s izmijenjenim uvjetima sporazumom između radnika i poslodavca, a ako ne dođe do sporazuma upućuje na obvezu poslodavca u provođenju postupka otkazivanja sukladno čl. 101. KU. Navedeno demantira tvrdnje tužitelja da tuženik nije imao ovlasti ponuditi mu sklapanje izmijenjenog ugovora o radu (za novo radno mjesto) prije no što je pokrenuo postupak otkazivanja ugovora o radu, kao i daljnje tvrdnje da to što je tako postupio dokazuje da je tužitelju ugovor o radu otkazan zato što nije prihvatio izmijenjeni ugovor o radu, nego dokazuje upravo suprotno tvrdnjama tužitelja - da je tuženik prije pokretanja postupka otkazivanja ugovora o radu postupio sukladno čl. 103. st. 1. KU i omogućio tužitelju da sporazumom izmijene ugovor o radu u svrhu nastavka radnog odnosa.

13. Vezano uz ponudu tuženika za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (za drugo radno mjesto) i zašto nije od utjecaja činjenica što tužitelj po ocjeni vještaka nije zdravstveno sposoban obavljati ponuđene poslove, valja ukazati da u slučaju kada je kod radnika utvrđena zdravstvena nesposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta, kao što je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj nije zdravstveno sposoban za poslove dotadašnjeg radnog mjesta koje je s posebnim uvjetima rada, poslodavac nije u obvezi ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban (VSRH broj Rev-3121/2018-2 od 25. veljače 2020. i Rev-819/2024- 2 od 17. prosinca 2024.), pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da činjenica što je vještak utvrdio da tužitelj nije zdravstveno sposoban za ponuđeno radno mjesto nije pravno relevantna za ocjenu dopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu.

14. S obzirom na navedeno nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj osporava zakonitost Odluke o otkazu, pa kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju osobno uvjetovanim otkazom, odnosno da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev ocijenio neosnovanim to je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek