Baza je ažurirana 03.02.2026. zaključno sa NN 127/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3786/23-2

       

Poslovni broj: Usž-3786/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz N., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi ovrhe poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-873/23-5 od 15. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-873/23-5 od 15. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-415-01/22-01/314, urbroj: 513-04-22-2 od 13. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. županija, klasa: UP/I-415-02/2022-001/1435, urbroj: 513-007-22/2022-01 od 1. travnja 2022.

2.              Rješenjem tuženika od 13. srpnja 2022. odbijena je žalba protiv rješenja o ovrsi od 1. travnja 2022. kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika na temelju ovršne isprave.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnome u žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe sudskog postupka, što je utjecalo na zakonito i pravilno rješavanje predmeta. Ističe da sud nije saslušao stranke u postupku te da nije valjano utvrdio činjenice na temelju kojih se utvrđuje porezna obveza. Upire na povredu usmene rasprave jer je tužitelju bilo onemogućeno iskazivati pred sudom. Stava je da su utvrđenja prvostupanjskog suda paušalna, budući da nije proveden dokazni postupak. Navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita te da je na pogrešno utvrđene činjenice pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i odluči na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa upravnog predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu  proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude doneseno rješenje o ovrsi od 1. travnja 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj, na temelju ovršne isprave, na dan 1. travnja 2022. duguje iznos od ukupno 7.110,38 kuna (glavnica 6.599,57 kuna i kamata 510,81 kuna). Navedeno je rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, konačnog i izvršnog rješenja od 27. listopada 2020., kojim je utvrđene porezne obveze tužitelja s osnove doprinosa člana uprave.

8.              Sukladno članku 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), ovršni postupak u smislu toga Zakona dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

9.              Odredbom članka 140. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Odredbom stavka 2. toga članka je određeno da su ovršne isprave: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojim se određuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je po posebnom zakonu određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi i 6. upravni ugovor ili porezna nagodba.

10.              Sukladno odredbi članka 141. stavka 1. OPZ-a o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi. Stavkom 2. toga članka propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. toga Zakona (naziv poreznog tijela, broj i datum poreznog akta, ime i prezime, odnosno naziv sudionika kome se upućuje, pravni i činjenični temelj i potpis ovlaštene osobe), mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.

11.              S obzirom na postojanje dospjelog neplaćenog poreznog duga tužitelja na temelju ovršne isprave, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su bili ispunjeni uvjeti za naplatu putem ovrhe te da je rješenje o ovrsi doneseno sukladno članku 141. OPZ-a jer su navedena ovršna isprava i jer ono sadrži sve zakonom propisane elemente. Sukladno odredbi članka 140. stavka 2. OPZ-a, ovršna je isprava, između ostaloga, rješenje o utvrđivanju poreza pa se, i u konkretnom slučaju, i navedeno porezno rješenje smatra ovršnom ispravom na temelju koje je, moguće provoditi ovrhu. Naime, iz predmetnog stanja spisa proizlazi da je navedeno rješenje izvršno, stoga je prvostupanjski sud valjano zaključio da se radilo o ispravi podobnoj za ovrhu.

12.              U odnosu na tužiteljeve žalbene navode da mu nije bilo omogućeno iskazivati pred sudom, utvrđuje se da je iz stanja spisa predmeta razvidno da je u predmetnom upravnom sporu dana 14. rujna 2023. održano ročište na koje su stranke bile uredno pozvane.

13.              Stoga, s obzirom na to da tužitelj svojim navodima niti tijekom upravnog postupka niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a niti tijekom žalbenog postupka nije doveo u sumnju da predmetna isprava koja je navedena u rješenju o ovrsi, a koja je temelj za provođenje ovrhe u postupku koji je prethodio upravnom sporu, ne bi predstavljala ovršnu ispravu podobnu za ovrhu, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon.

14.              S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga suda, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te nema ni povrede pravila postupka, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski upravni sud te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15.              S obzirom na činjenicu da žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.

16.              Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 10. siječnja 2024.

 

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu