Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-534/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja AG iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina u Varaždinu, protiv protustranke ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku u ZOU Plavetić – Knežević – Kriković, Pisarnica Novi Marof, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1-62/2023-27 od 1. prosinca 2025., dana 26. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba protustranke ŠG kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1-62/2023-27 od 1. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretninama predlagatelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i protustranke ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica], VOĆNJAK U KRČU, površine 74 čhv-a, i čkbr. [katastarska čestica] VOĆNJAK U KRČU, površine 117 čhv-a, ukupne površine 191 čhv-a, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojih su stranke suvlasnici i to predlagatelj u 2/3 dijela, a protustranka u 1/3 dijela te čkbr. [katastarska čestica] ORANICA U KRČU, površine 197 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su stranke suvlasnici i to predlagatelj u 1/3 dijela, a protustranka u 2/3 dijela i to civilnom diobom – sudskom prodajom na javnoj dražbi, a iznos dobiven prodajom će se podijeliti suvlasnicima razmjerno suvlasničkim dijelovima.
II. Ukupni trošak ovog postupka iznosi 987,39 EUR (devetsto osamdesetsedam eura i trideset devet centi) te je protustranka ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan predlagatelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi nastali trošak razmjerno veličini svojih suvlasničkih dijelova na nekretninama, i to u iznosu od 493,69 EUR (četiristo devedeset tri eura i šezdeset devet centi), u roku od 15 dana.
2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud odbije prijedlog predlagatelja kao nedopušten, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke suvlasnici čkbr. [katastarska čestica], VOĆNJAK U KRČU, površine 74 čhv-a, i čkbr. [katastarska čestica] VOĆNJAK U KRČU, površine 117 čhv-a, ukupne površine 191 čhv-a, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojih su stranke suvlasnici i to predlagatelj u 2/3 dijela, a protustranka u 1/3 dijela te čkbr. [katastarska čestica] ORANICA U KRČU, površine 197 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to predlagatelj u 2/3 dijela, a protustranka u 1/3 dijela,
3.1. Provedenim građevinskim vještačenjem vještaka Bojana Škvorca od 22. siječnja 2025. utvrđeno je kako čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju jednu cjelinu na kojoj se nalazi obiteljska kuća, dvije gospodarske zgrade i garaža, a u skici identifikacije prikazane su zelenim linijama. Crvenim kvadratićem prikazan je položaj obiteljske kuće na parceli čkbr. [katastarska čestica] i u skici je obiteljska kuća obilježena crvenom zaokruženom brojkom 1. Crvenim kvadratićem prikazan je položaj dviju gospodarskih zgrada na parceli čkbr. [katastarska čestica] i u skici su gospodarske zgrade obilježene crvenim zaokruženim brojkama 2 i 3. Zaokruženom crvenom brojkom 4 u skici je prikazan položaj garaže na parceli čkbr. [katastarska čestica]. Prema podacima prostornog plana, sve tri parcele nalaze se u građevinskoj zoni, tj. predstavljaju građevinsko zemljište. Nakon pregleda dvorišta, obiteljske kuće, gospodarskih zgrada i garaže vještak je utvrdio da nije moguće provesti fizičku diobu predmetnih parcela na način da svaka stranka dobije svoju parcelu u samovlasnišvo. Obiteljska kuća se koristi na način da bi se u istoj moglo uspostaviti etažno vlasništvo na pojedinim dijelovima kuće. Na taj način bi određene gospodarske zgrade i garaže mogle biti pripadajući dijelovi pojedinoj etaži. Naravno trebalo bi odrediti i način korištenja dvorišta, ili bi se isto dvorište koristilo zajednički. Osnovni preduvjet za izradu elaborata etažiranja su građevinske dozvole (legalni objekti), odnosno na temelju istih, trebalo bi ishoditi i uporabne dozvole. Prije izrade etažnog elaborata sve parcele bi trebalo objediniti u jednu i sve objekte bi trebalo upisati u zemljišne knjige.
4. Polazeći od utvrđenja da sporazuma stranka o razvrgnuću suvlasništva nema, a prema nalazu i mišljenju vještaka geometrijska dioba nekretnina nije moguća, u skladu s odredbom čl.50.st.4 Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,142/12 , 152/14,81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) sud prvog stupnja ocjenjuje da suvlasničku zajednicu nekretnina stranaka treba razvrgnuti civilnom diobom.
5. Protustranka osporava navedeni zaključak suda prvog stupnja navodeći da je već u svojom očitovanju na prijedlog jasno naveo da se ne slaže s razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina stranka civilnom diobom, jer je nekretninu moguće etažirati a što je potvrdio i sudski vještak u Bojan Škvorc u svojem nalazu i mišljenju, koji je sud pogrešno interpretirao. Osim toga protustranka je u žalbu istakla prigovor prava na dom navodeći da živi u predmetnoj nekretnini, na kojoj ima prijavljeno prebivalište i nema druge alternativne za život niti želi mijenjati svoj životni prostor, pa je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 47. ZVDSP jer u konkretnom predmetu razvrgnuće civilnom diobom nije dopušteno i predstavljalo bi nesagledivu štetu u odnosu na pri koja navedenu nekretninu koristi dugi niz godina za stanovanje.
6. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
7. U navedenom rješenju i u postupku koji mu je prethodio ne uočavaju se bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl.365.st.2. ZPP i u skladu s § 21. st. 1. pravnih pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku, „Službene novine Kraljevine Jugoslavije“, br. 45/1934. i „Narodne novine“, br. 73/1991., dalje: Zakon o sudskom vanparničnom postupku).
8. Prema odredbi čl.50.st.1. ZVDSP kad provodi razvrgnuće, sud je u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Prema stavku 2. toga članka, ako glede načina razvrgnuća nije vezan u smislu stavka 1. toga članka, sud će nekretnine dijeliti geometrijski. Tek ako dioba iz stavka 2. toga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće), kako je to propisano stavkom 3. toga članka. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da civilnu diobu sud može odrediti tek ako drugačija dioba nije moguća, što je ovdje slučaj.
9. Prema odredbi čl.53. ZVDSP ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.
10. U konkretnom slučaju takvog sporazuma između stranaka očito nema jer je predlagatelj očito protivi razvrgnuću suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva. Međutim, nepostojanje sporazuma o uspostavi etažnog vlasništva na predmetnoj nekretnini ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica razvrgne uspostavom etažnog vlasništva (VSRH Rev-x-680/10, Rev-1553/13).
10.1 Isto tako je odredbom čl.71.st.1. ZVDSP propisano da će se vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostaviti na određenom suvlasničkom dijelu, ako to zahtijeva suvlasnik te nekretnine koji ima barem odgovarajući suvlasnički dio te ako su ispunjene sve
pretpostavke određene zakonom.
10.2. To znači da, čak i ako postoji suglasna odluka suvlasnika o načinu razvrgnuća, sud ne može prihvatiti navedeni sporazum ako razvrgnuće nije moguće i dopušteno, odnosno ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravilima propisuje za uspostavu vlasništva posebnog dijela nekretnine (čl.73.st.3. ZVDSP)
10.3. Prema čl.73.st.3. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela.
10.4. Točno je, da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se obiteljska kuća ( izgrađena na parceli čkbr. [katastarska čestica]) koristi na način da bi se u istoj moglo uspostaviti etažno vlasništvo na pojedinim dijelovima kuće. Na taj način bi određene gospodarske zgrade i garaže (izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]) mogle biti pripadajući dijelovi pojedinoj etaži. Naravno trebalo bi odrediti i način korištenja dvorišta, ili bi se isto dvorište koristilo zajednički. Osnovni preduvjet za izradu elaborata etažiranja su građevinske dozvole (legalni objekti), odnosno na temelju istih, trebalo bi ishoditi i uporabne dozvole. Prije izrade etažnog elaborata sve parcele bi trebalo objediniti u jednu i sve objekte bi trebalo upisati u zemljišne knjige.
11. Dakle, s obzirom na citirane zakonske propise i kod utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka koji stranke, nakon što ih je sud prvog stupnja pozvao na očitovanje na nalaz i mišljenje nisu osporile niti je protustranka predlagala potrebne isprave (dokaz o legalnosti) iz kojih bi bilo utvrđeno da se radi o legalno izgrađenim objektima već samim time nije ispunjena osnovna pretpostavke za razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva, odnosno općenito zakonitog razvrgnuća, a to je da je takovo razvrgnuće moguće i dopušteno.
12. Iz navedenog proizlazi da je sud prvoga stupnja ispitao sve činjenice bitne za donošenje odluke povodom prijedloga predlagatelja kao suvlasnika u 2/3 dijela predmetnih nekretnina za razvrgnuće suvlasništva s protustrankom, suvlasnikom u 1/3 dijela civilnom diobom te je pravilno primijenio mjerodavne odredbe čl.50.st.4., čl.47.st.1. i.49.st.4. ZVDSP na temelju utvrđenja kako je između stranaka nesporno da izostaje njihov sporazum o razvrgnuću, a fizička odnosno geometrijska dioba nije moguća.
13. U žalbi protustranka neosnovano osporava zakonitost i pravilnost rješenja suda prvog stupnja pozivanjem na pravo na dom, s tvrdnjama da u predmetnoj nekretnini stanuje, na istoj adresi ima prijavljeno prebivalište, nema druge alternative za život i ne želi mijenjati svoj životni prostor i dom, te da razvrgnuće civilnom diobom prema odluci suda nije dopušteno i predstavljalo bi nesagledivu štetu u odnosu na protustranku koja nekretninu koristi dugi niz godina za stanovanje.
14. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom može se istaknuti i neformalno isticanjem određenih okolnosti koje ukazuju, odnosno koincidiraju s pravom na dom. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje Konvencija) u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje, a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje pripada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se prijeporna nekretnina smatrati domom protustranke i pri tome voditi računa o tome da je Europski sud za ljudska prava u praksi prihvatio kako dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu) te da li civilnom prodajom - diobom nekretnine dolazi do miješanja u njegovo pravo na dom, da li je to miješanje u skladu sa Zakonom i s legitimnim ciljevima navedenim u čl. 8. st. 2. Konvencije, odnosno razmjerno ili nužno u demokratskom društvu.
15. Međutim, činjenice kojima potkrepljuje prigovor prava na dom protustranka i neformalno, odnosno kroz određena očitovanja nije iznosila u postupku pred sudom prvog stupnja već ih iznosi u žalbi, to sud prvog stupnja nije bio u obvezi provoditi test razmjernosti.
16. Međutim, prema ocjeni ovoga suda, s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja kao i tvrdnje iznesene sada u žalbi kojima se protustranka poziva na pravo na dom, taj prigovor ne bi bio osnovan. Naime, razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak koji se zbog toga provodi predstavlja miješanje u prava suvlasnika koje je utemeljeno na hrvatskom pravu, odnosno odredbama ZVDSP-a i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih. I Ustavom Republike Hrvatske pravo na dom kao jedno od temeljnih Ustavom zaštićenih prava propisano je čl. 34. st. 1., dok se odredbom čl. 48. Ustava RH štiti pravo vlasništva koji njegove nosioce obvezuje na način da su odredbe o stjecanju, zaštiti, ograničenju i prestanku prava vlasništva, regulirane odgovarajućim odredbama ZVDSP, između ostalih i odredbom čl. 47. st. 2. citiranog Zakona, koja propisuje da svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće suvlasništva u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih. Stoga je prema ocjeni ovoga suda miješanje u pravo na dom protustranke utemeljeno na legitimnom cilju jer predlagatelj ima pravo ostvariti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom, s obzirom na utvrđenja da drugačiji način diobe nije moguć, niti taj cilj može ostvariti na drugi način osim prodajom nekretnine.
16.1. Nedvojbeno jest da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo. Tako Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje Konvencija), koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stav. 1.), u okviru kojeg je ocijenio da se sporna nekretnina može smatrati domom protustranke, te da civilnom prodajom predmetne nekretnine dolazi do miješanja u njezino pravo na dom.
16.2. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom, već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji izviru iz suvlasništva nekretnine u jednakim dijelovima. U takvoj konkurenciji pravo na dom valja sagledavati i sa stajališta protustranke, ali i sa stajališta predlagateljia. Civilna dioba prodajom nekretnina suvlasništvo predlagatelja u 2/3 dijela i protustranke u 1/3 dijela, razmjerna je i nužna, imajući pri tome u vidu da razvrgnuće suvlasničke zajednice, odnosno postupak kod suda, predstavlja miješanje u pravo suvlasnika, koje miješanje je utemeljeno na hrvatskom pravu i kojim se načelno ostvaruje legitiman cilj zaštite prava drugih.
17. Osporena odluka suda prvog stupnja o civilnoj diobi suvlasništva stranaka temelji se na pravilnoj primjeni čl.50.st.4. ZVDSP u okolnostima u kojima među strankama nije sporna nemogućnost sporazuma i nemogućnost geometrijske diobe, s legitimnim ciljem zaštite vlasničkih prava predlagatelja na upravljanje svojom imovinom.
18. Budući da će protustranka kao suvlasnik razvrgnućem suvlasničke zajednice civilnom diobom ostvariti pripadajuću naknadu u za to predviđenom postupku elektroničke javne dražbe sukladno čl.273. u vezi s čl.80., čl. 95.a, i čl. 97. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22. i 6/24. - dalje: OZ), on u tom smislu neće biti oštećen glede svog suvlasničkog prava. Dakle, protustranka neće biti ostavljena bez naknade za svoj suvlasnički omjer i neće biti lišena svoga prava da koristi vrijednost svoje imovine. Iz tih razloga ovaj sud prigovor prava na dom ocjenjuje neosnovanim.
19. Ako bi se u svezi prava na dom, drukčije tumačile odredbe ZVDSP-a koje reguliraju pravo suvlasnika na razvrgnuće suvlasničke zajednice, onda bi se praktično dovelo do toga da se nekretnina koja nekome služi kao dom i ne može geometrijski podijeliti, u cijelosti proglasi nedjeljivom, a što bi bilo u suprotnosti i s Ustavom Republike Hrvatske, s Međunarodnim konvencijama i ZVDSP-om.
20. Slijedom navedenog, u predmetnom slučaju Ustavom zajamčeno pravo vlasništva predlagatelja i njegov interes koji iz tog prava proizlazi za razvrgnuće suvlasništva preteže u odnosu na interes zaštite pravo na dom protustranke, tako da odlukom suda prvog stupnja nije ostvarena povreda prava iz čl.34.st.1. Ustava Republike Hrvatske.
21. Tome valja dodati da suvlasnici i dalje mogu, neovisno o predmetnom rješenju postići dogovor o drugačijem načinu razvrgnuća suvlasništva, u smislu međusobne isplate, prodaje trećoj osobi, angažiranja i posredovanja agencije za promet nekretninama itd. međutim samo ukoliko, u tom smislu, postoji suglasnost i sporazum svih suvlasnika predmetne nekretnine.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni čl.54.st.2. ZVDSP, a koju protustranka žalbom određeno niti ne spori.
23. Iz obrazloženih razloga žalbu protustranke trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl.380.toč.2. ZPP, i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 26. ožujka 2026.
Sutkinja:
Milena Frankić
