Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1204/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305, koju zastupa punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandi Mršić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-819/2024-14 od 30. siječnja 2026., dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice KC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-819/2024-14 od 30. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice KC za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Povrv-819/2024-14 od 30. siječnja 2026. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Matijane Paradžik, javne bilježnice u Splitu, poslovni broj Ovrv-13111/2024 od 16. srpnja 2024. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 84,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude. Stavkom II. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 163,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 150,00 EUR.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 84,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženice na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024., za tv prijamnik na adresi [adresa], broj obveznika plaćanja pristojbe 4856536.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio u bitnom sljedeće:

- da tužiteljica potražuje od tuženice iznos od 84,96 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime neplaćene RTV pristojbe za razdoblje od srpnja 2023. do veljače 2024., za tv prijamnik na adresi [adresa], broj obveznika plaćanja pristojbe 4856536,

- da je tužiteljica tuženicu dana 14. ožujka 2017. evidentirala u svojoj evidenciji kao obveznika plaćanja RTV pristojbe, što je vidljivo iz izvatka iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 34 spisa),

- da stanje u navedenoj evidenciji potvrđuje i dostavljena prijava tv prijamnika (list 70 spisa) u kojoj je navedeno da tuženica posjeduje tv prijamnik, a koju prijavu je tuženica vlastoručno potpisala,

- da je danom potpisa prijave tuženica priznala posjedovanje tv prijamnika,

- da tuženica u iskazu nije dala uvjerljiv razlog otkud tužiteljici potpis na prijavi za koji tuženica navodi da „izgleda kao da je njezin“,

- da nijedna od stranaka nije predlagala grafološko vještačenje u predmetnom postupku,

- da iz saldakonti kartice proizlazi da tužiteljica u svojim poslovnim knjigama evidentira dugovanja tuženice, te je tako u 2018. evidentirano da je tuženica dragovoljno plaćala pojedine mjesečne iznose RTV pristojbe, dakle ista je plaćanjem priznala postojanje statusa obveznika plaćanja RTV pristojbe,

- da izjava tuženice da nije 2018. plaćala tužiteljici RTV pristojbu nije uvjerljiva jer bi to značilo da su djelatnici računovodstva tužiteljice vlastitog poslodavca oštećivali, a što nije ni životno ni pravno logično,

- da je odredbom iz čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24., dalje: Zakon o HRT-u) propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske, koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu,

- da obveza plaćanja pristojbe prestaje tek odjavom tv prijamnika (čl. 36. st. 1. Zakona o HRT-u), a da tuženica nije dokazala da je odjavila posjedovanje tv prijamnika prije dospijeća utuženih mjesečnih iznosa,

- da tuženica nije dokazala da je podmirila mjesečne iznose RTV pristojbe za utuženo razdoblje,

- da činjenica da tuženica ne stanuje na adresi [adresa] nije od utjecaja na obvezu plaćanja RTV pristojbe jer preseljenje na drugu adresu ne dovodi do prestanka zakonske obveze vlasnika tv prijamnika da isti plaća mjesečnu pristojbu tužiteljici,

- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tuženica nakon prijave tv prijamnika u određenom vremenskom razdoblju plaćala pojedine mjesečne iznose pristojbe, a čime je priznala postojanje statusa obveznika plaćanja RTV pristojbe, te da ista nije odjavila posjedovanje tv prijamnika prije dospijeća utuženih mjesečnih iznosa, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno odredbi iz čl. 34. st. 1. Zakon o HRT-u, u svezi odredaba čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), te čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke pobijane presude.

9. Pri tome valja istaknuti da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženice u kojima ona ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 8. ZPP-a, te da je pogrešno primijenio odredbe ZPP-a o teretu dokaza), kao ni žalbene navode tuženice u kojima ona ističe da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. Zaključno valja reći da se odluka o trošku parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjske presude) žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš