Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5462/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hep-Toplinarstva d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB:15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Pavličić Bekić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2224/2023-7 od 25. listopada 2024., dana 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika FO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-2224/2023-7 od 25. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika FO za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv- 2224/2023-7 od 25. listopada 2024. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Marine Markioli, javne bilježnice u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-1255/2022 od 30. ožujka 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 79,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine utužene iznose kako je to pobliže navedeno pod stavkom I. izreke pobijane presude. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 158,18 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2024. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 598,00 kuna/79,37 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime fiksnih troškova koji se naplaćuju krajnjim kupcima bez obzira na potrošnju toplinske energije, prema utuženim računima za razdoblje od svibnja do kolovoza 2022.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj kao „kupac“ dana 21. kolovoza 2014. zaključio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 118005201401 (dalje: Ugovor) sa suvlasnicima zgrade odnosno vlasnicima posebnih dijelova zgrade u [adresa], kao „krajnjim kupcima“, po njihovim ovlaštenim predstavnicima, kojim Ugovorom su regulirani prava i obveze između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca u vezi s upravljanjem, rukovanjem i održavanjem toplinske podstanice, isporukom toplinske energije i izdavanjem računa za toplinsku energiju krajnjim kupcima na zajedničkim mjerilima toplinske energije,

- da je Ugovor zaključen na temelju odluke većine glasova suvlasnika kao „krajnjih kupaca“ o zaključenju tog ugovora s tužiteljem kao „kupcem“,

- da se odredbe Ugovora primjenjuju na sve krajnje kupce (čl. 1. st. 4. Ugovora), pa tako i na tuženika u ovoj parnici, kao i na sve pravne slijednike krajnjih kupaca,

- da prema odredbama čl. 2. st. 3. Ugovora tužitelj ima pravni položaj ugovorne stranke pod nazivom „kupac“, ali je ujedno i distributer toplinske energije, s ulogom preuzimanja toplinske energije iz distribucijske mreže i isporuke te energije krajnjim kupcima (opskrba krajnjih kupaca), uz plaćanje naknada prema Ugovoru,

- da prema čl. 3. Ugovora račun za krajnje kupce mora sadržavati zbroj troškova isporučene toplinske energije, naknadu za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom, i naknadu za obavljanje djelatnosti kupca, s razvidno prikazanim cijenama/naknadama/tarifama i podacima na temelju kojih krajnji kupci mogu provjeriti račun, sve uz obračunat porez na dodanu vrijednost,

- da se prema odredbama čl. 4. Ugovora ukupni troškovi isporučene toplinske energije za krajnjeg kupca sastoje od troškova snage i troškova energije,

- da troškovi snage obuhvaćaju nastale fiksne troškove nužne za obavljanje djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije kao što su troškovi održavanja proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže, amortizacije, te ostalih fiksnih troškova poslovanja proizvođača i distributera toplinske energije,

- da se troškovi snage obračunavaju na temelju priključne snage iz termoenergetske suglasnosti pomnožene s iznosom tarifne stavke za proizvodnju toplinske energije i iznosom tarifne stavke za distribuciju toplinske energije,

- da iznose tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije i iznose tarifnih stavki za distribuciju toplinske energije donosi Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA),

- da se prema odredbama čl. 5. Ugovora naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom naplaćuje svakom krajnjem kupcu u fiksnom iznosu mjesečno po izdanom računu, odnosno u iznosu od 7,02 kuna/0,93 EUR, te da se uvećava za porez na dodanu vrijednost,

- da se prema odredbama čl. 6. Ugovora naknada za djelatnost kupca toplinske energije naplaćuje svakom krajnjem kupcu u fiksnom iznosu mjesečno, odnosno u iznosu od 0,50 kuna (0,07 EUR)/m2 (za krajnje kupce koji nemaju pripremu potrošne tople vode u toplinskoj podstanici) i da se množi s površinom samostalne uporabne jedinice krajnjeg korisnika, te da se uvećava za porez na dodanu vrijednost,

- da tužitelj ne isporučuje toplinsku energiju u poslovnom prostoru tuženika jer su radijatori u tom prostoru zatvoreni i plombirani,

- da se tuženik nije izdvojio iz toplinskog sustava prema odredbama čl. 20. Ugovora, niti to tvrdi,

- da se utuženim računima koji se odnose na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], u kategoriji potrošača „industrija i poslovni prostori na CTS-u, vrelovod“, tarifna grupa Tg2, tarifni model TM2, model raspodjele snage 1S, energije grijanja 1EG, od tuženika potražuju fiksni troškovi koji se naplaćuju krajnjim kupcima bez obzira na potrošnju toplinske energije, odnosno ako i nema potrošnje,

- da tužitelj od tuženika kao krajnjeg kupca pod šifrom 2418301 potražuje iznos od 79,37 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za razdoblje od svibnja do kolovoza 2022.,

- da je temeljem odredaba Ugovora tuženik dužan plaćati fiksne troškove, i to troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom, i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, upravo kako to u konkretnom slučaju tužitelj i potražuje utuženim računima za utuženo razdoblje,

- da je u svakom od utuženih računa navedeno dospijeće plaćanja,

- da je tuženik kao krajnji kupac bio dužan iznos računa platiti u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, jer u protivnom duguje platiti i zakonsku zateznu kamatu (čl.

8. i čl. 9. Ugovora,

- da je tužitelj račune tuženiku upućivao na adresu njegovog prebivališta,

- da tuženik nije od tužitelja zahtijevao u smislu čl. 8. st. 2. i 3. Ugovora izdavanje preslike računa, niti tvrdi da je tražio,

- da niti jednom odredbom Ugovora ili drugog relevantnog pravnog akta nije propisana obveza dostave računa preporučenom poštom,

- da tuženik utužene račune nije platio,

- da je, slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Uzimajući u obzir činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu iz kojeg proizlazi da tužitelj utuženim računima od tuženika potražuje fiksni trošak koji predstavlja obračunate troškove snage prema zakupljenoj snazi samostalne uporabne cjeline koja je navedena na svakom računu na način da je obračun troškova izvršen sukladno Cjeniku – centralni toplinski sustav (CTS) – Zagreb (jedinične cijene tarifnih stavki snage za proizvodnju i za distribuciju toplinske energije), te fiksni trošak koji predstavlja naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom, kao i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 1. st. 4., čl. 3., čl. 4. st. 4. i 5., čl. 5., čl. 6. st. 1. i 2., čl. 8. st. 1. i čl. 9. st. 1. Ugovora u svezi odredaba Cjenika, te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), i čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude.

9. Pritom valja istaknuti da su krajnji kupci čak i nakon izdvajanja iz toplinskog sustava (u predmetnom postupku utvrđeno je da se tuženik nije izdvojio iz toplinskog sustava) dužni plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, dakle one troškove koji nisu u svezi s grijanjem njihova stana ili prostora (troškove koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali koji nastaju kao nužni obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže

- koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija); to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 784/2021-2 od 17. siječnja 2023.).

10. Valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji se u bitnom svode na to da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a (da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbama iz čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a, te da u pogledu tužbenog zahtjeva nije uzeo u obzir odredbe iz čl. 186. u svezi čl. 106. ZPP-a), kao i da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s obzirom da je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, riječ o sporu male vrijednosti, pa se presuda, sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP-a, ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

11. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjske presude) pravilno je donesena u smislu odredaba iz čl. 5. i čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine'' broj: 9/21. i 18/22), zatim Tbr. 7. toč. 9. (iako se pritom prvostupanjski sud očitom omaškom pozvao na Tbr. 7. toč. 8.), Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

12. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka (stavak III. izreke prvostupanjske presude) pravilno je donesena u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

13. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Jadranka Travaš