Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3262/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja AB, pok. FB, iz [adresa], sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ABP iz [adresa], FBP, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupani po punomoćniku LB iz [adresa], protiv 1. tuženika BB (ex A) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženika ZB (ex A) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te podnositelja prijedloga LBP (ABPF) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marici Anđić odvjetnici iz Županje, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužitelja AB i 2. tužitelja ABP protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2255/2022 od 21. svibnja 2025., dana 26. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba 1. tužitelja AB i 2. tužitelja ABP i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2255/2022 od 21. svibnja 2025., te rješava:

Odbacuje se prijedlog LBP (ABPF) za ponavljanje postupka dovršenog presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2255/2022-21 od 13. rujna 2022., kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev 1. tužitelja AB i 2. tužitelja ABP za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2255/2022-21 od 13. rujna 2022.

2. Protiv navedenog rješenja žale se 1. tužitelj AB i 2. tužitelj ABP zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlažu ukinuti pobijano rješenje i odbaciti zahtjev podnositeljice“uz osudu iste na snašanje troškova koje je ona prouzrokovala, i to: sastava žalbe 200,00 eura + PDV + 10% = 275,00 eura i trošak rasprave 09.09.2025. 200,00 eura + PDV + 10% = 275,00 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Žalitelji u bitnome navode da je u čl. 421. ZPP-a određeno da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen se može na prijedlog stranke ponoviti, a kako LBP nije stranka u postupku, to žalitelji predlažu preinačiti pobijano rješenje i odbaciti prijedlog. Također ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je podnositeljica jedina nasljednica iza pok. FB, jer su osim imenovane, nasljednici i sinovi pok. ĆB – to jest 1. tužitelj AB i 2. tužitelj ABP. Pored toga navode da su Kupoprodajnim ugovorom od **.**.1990. OB (FBBP) i sada pok. GB kupili predmetnu nekretninu svaki u ½ dijela te da su ostavinskom postupku iz pok. GB 1. i 2. tužitelji postigli sporazum s ZBP da cjelokupna imovina prelazi na ime 1. i 2. tužitelja, i to ona koju je stekla LBP, kao i ona koja je bila predmet ostavine iza ĆB.

5. Polazeći od utvrđenja da bi pregledom Kupoprodajnog ugovora bilo razvidno da je predmetna nekretnina kupljena od LBP zajedno s njenim suprugom ĆB te da navedeni ugovor nije proveden u zemljišne knjige, prvostupanjski sud zaključuje da podnositeljica prijedloga za ponavljanje postupka ima pravo biti tužitelj u ovom predmetu jer je jedina nasljednica iza smrti pok. FB te da bi trebala biti stranka u ovom postupku na strani tužitelja jer su ona i tužitelji nužni i jedinstveni suparničari. Kako je podnositeljici prijedloga onemogućeno sudjelovati u ovom postupku te nije smjela biti izostavljena u postupku, to su se ispunile zakonske pretpostavke iz čl. 421. st. 1. t. 2. ZPP-a pa je trebalo dopustiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ukinuti presudu zbog ogluhe.

6. Iz činjeničnih navoda u tužbi i prijedlogu za ponavljanje postupka je vidljivo da su nasljednici iza pok. ĆB njegovi sinovi 1. tužitelj AB i 2. tužitelj ABP te supruga LBP, zbog čega je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je LBP jedina nasljednica iza pok. ĆB.

7. O nužnom suparničarstvu se radi onda kada tek određeni suparničari zajedno čine stranku, kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice. Pri tom su nužni suparničari ujedno i jedinstveni suparničari. Dakle, nužni su oni suparničari koji moraju biti obuhvaćeni parnicom na pasivnoj strani, jer u suprotnom vođenje parnice zbog nedostatka procesne legitimacije nije dopušteno. Nužnog suparičarstva nema na aktivnoj strani. To iz razloga što bi to bilo kontradiktorno načelu dispozicije stranaka, jer stranka koja tuži/zahtjeva mora uvijek biti slobodna u pogledu poduzimanja vlastitih procesnih radnji te sva dispozicijska raspolaganja ona treba raditi samostalno (tako u odluci Visokog trgovačkog suda broj Pž-4658/2024-2 od 9. prosinca 2024.).

8. Dakle, podnositeljica prijedloga LBP (FĆBP) je mogla podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine u svako doba, i u tome je nisu onemogućili 1. i 2. tužitelji, a u situaciji kada u podnošenju tužbe u ovoj pravnoj stvari nije sudjelovala LBP, prvostupanjski sud je na temelju isprava u spisu bio ovlašten odlučivati o pitanju prava vlasništva (samo) na ½ dijela predmetne nekretnine jer bi samo taj dio predstavljao ostavinsku imovinu iza pok. ĆB, a s obzirom da 1. i 2. tužitelji nisu dostavili Sporazum od 11. prosinca 2010. za koji tvrde da predstavlja valjanu pravno osnovu za stjecanje prava vlasništva na preostalom suvlasničkom dijelu od ½ (koji je LBP kupila Kupoprodajnim ugovorom 13. travnja 1990.).

9. Budući da u konkretnom slučaju LBP u ovom postupku nije podnijela tužbu pa nije bila stranka, zbog čega nije ovlaštena na podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, niti je tvrdila da bi imala status umješača s položajem jedinstvenog suparničara koji je ovlašten podnijeti izvanredni pravni lijek iako prethodno u parnici nije sudjelovao kao umješač (čl. 209. st. 2. ZPP-a), to je valjalo preinačiti pobijano rješenje te prijedlog za ponavljanje postupka odbaciti kao nedopušten.

10. No, podnositeljica prijedloga svoje pravo (vlasništva ili eventualne naknade štete) može ostvarivati u zasebnoj parnici.

11. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

12. Iako su 1. tužitelj AB i 2. tužitelj ABP uspjeli u žalbenom postupku, LBP (FĆBP) nema status ni stranke niti umješača pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a za donošenje odluke o naknadi troška sastava žalbe u korist žalitelja.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sudac:

Diana Preglej