Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5621/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg II. tuženika zastupaju punomoćnici Kristijan Lanča i Vlatka Juričić Pizzul, odvjetnici u Opatiji, protiv I. tuženika. ŽĐ, pok. B, Oprič 240, II. tuženika. EĐ, Ika, [adresa], III. tuženice NĐ, r. I, [adresa] i IV. tuženice HĐ, rođ. EĐ, iz [adresa]., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi II. tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1635/2024-3 od 5. studenog 2024., dana 26. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba II. tužitelja kao neosnovana i u odnosu na njega potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1635/2024- 3 od 5. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za imenovanjem privremenog zastupnika I. do IV. tuženicima.

2. Protiv navedenog rješenja žali se II. tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP-a) te predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji mu je prethodio ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji podnijeli tužbu protiv I. do IV. tuženika radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina.

6. Prvostupanjski sud je pokušao dostaviti tužbu na odgovor I. do III. tuženicima putem pošte te je dostava za I. do III. tuženike na adresu naznačenu u tužbi vraćena s naznakama da su nepoznati. Za IV. tuženu je dostavu pokušao diplomatskim putem na adresu navedenu u tužbi (u Australiji) te je i za nju dostava bila neuredna i vraćena sa napomenom da je adresa nepotpuna. Zatim je sud pokušao utvrditi adresu IV. tuženice uvidom u spis tog suda poslovni broj RZ-18/13, no bezuspješno. Zatim je sud uvidom u ostavinski predmet istog suda poslovni broj O-20/53 utvrdio da je IV. tuženica rođena 1907., te nadalje kako je uvidom u povijesne vlasničke listove za predmetne nekretnine utvrdio da su I. do III. tuženici postali vlasnici na temelju odluke iz 1923. kao punoljetne osobe, sud zaključuje da su najkasnije rođeni 1905. i da je od rođenja pa do donošenja pobijanog rješenja prošlo cca 120 godina i da stoga svi tuženici više nisu živi. Stoga smatra da nisu ispunjene pretpostavke za postavljanje privremenog zastupnika temeljem odredbe čl. 84. ZPP-a i čl. 244.

Obiteljskog zakona pa odbija prijedlog tužitelja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravilnim navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu činjenice smrti I. do IV. tuženika.

8. Naime iz podatka zemljišne knjige jasno proizlazi vrijeme upisa I. do III. tuženika kao vlasnika nekretnine 1923.godine, bez naznake da bi u vrijeme upisa bili maloljetne osobe, pa kako je u vrijeme kada je izvršen upis prava vlasništva I. do III. tuženika na snazi bio Opći građanski zakonik (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. – "Narodne novine" br. 73/91) koji je u paragrafu 21. propisivao da se punoljetnost stječe sa 24 godine, proizlazi da su isti u vrijeme upisa 1923. godine imali najmanje 24 godine života pa slijedom toga da su u vrijeme podnošenja predmetne tužbe 2021. imali najmanje 122 godine, a IV. tužena, koja je rođena 1907. u vrijeme utuženja 114 godina.

9. U odnosu na žalbene navode II. tužitelja treba reći naravno da je životna dob svakog čovjeka subjektivna, budući da postoje ljudi koji imaju vrlo dug životni vijek, međutim, opće poznato je da na svijetu ne postoje osobe tako visoke životne dobi.

10. Stoga iako činjenica smrti ovdje tuženika nije dokazana izvodom iz matice umrlih ili pravomoćnim rješenjem o proglašenju nestale osobe umrlom na što II. tužitelj ukazuje žalbom, međutim, u konkretnom slučaju ne radi se o paušalnom utvrđenju činjenice smrti, već o zaključku suda utemeljenom na općepoznatoj činjenici koja nije s uspjehom osporena od strane II. tužitelja.

11. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da I. do IV. tuženici u trenutku utuženja više nisu živi.

12. Prema odredbi čl. 82. ZPP-a, sud u tijeku cijelog postupka pazi po službenoj dužnosti može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku, je li parnično sposobna, zastupa li parnično sposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje koje je potrebno.

13. Kako se u konkretnom slučaju radi o nedostatku u stranačkoj sposobnosti koji se ne može otkloniti (čl. 83. st. 5. ZPP-a), osnovano je prvostupanjski sud odbio tuženicima postaviti privremenog zastupnika.

14. No ovdje treba reći da u konkretnom predmetu nema mjesta primjeni odredbe čl. 244. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), na odredbu kojeg zakona se, između ostalog, pozvao prvostupanjski sud. Naime nakon donošenja ObZ-a iz 2015. u primjeni čl. 244. istog Centar za socijalnu skrb posebnog skrbnika osobama nepoznatog boravišta koje nemaju punomoćnika postavlja samo u stvarima o kojima se odlučuje prema odredbama Obiteljskog zakona, a ne i u ostalim stvarima iz čega proizlazi da nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona kao kasnijeg zakona u odnosu na Zakon o parničnom postupku, privremenog zastupnika u predmetima koji se ne vode po odredbama Obiteljskog zakona postavlja sud, a ne Centar za socijalnu skrb, s time da je sud o postavljanju privremenog zastupnika dužan o tome obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb (čl. 244. st. 2. ObZ-a)

15. Na pravilnost prvostupanjske odluke ne utječe niti sadržaj Zaključka Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske sa sjednice od 27. travnja 2014. na koji upućuje žaliteljica jer se odnosi na dužnost postupanja Centra za socijalnu skrb, a ne i suda, a ne utječe niti činjenica da je ovdje IV. tuženici u nekom drugom sudskom postupku navodno imenovan posebni skrbnik.

16. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu II. tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 26. ožujka 2026.

Sudac:

Vlatka Paškvalin Bošković