Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3869/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan - Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. T. iz SR Njemačke, W., koju zastupa opunomoćenik I. V., odvjetnik u K., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3233/22-7 od 3. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3233/22-7 od 3. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/20-01/260, urbroj: 513-04-22-2 od 2. rujna 2022.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/20-18/309, urbroj: 513-02-3005/44-20-8 od 23. srpnja 2020. kojim je tužiteljici utvrđen iznos ostatka posebnog poreza na motorna vozila od 10.078,77 kuna za osobni automobil marke F. M. W. 2,0 TDCi S., njemačkih registarskih oznaka …, pobliže opisano u izreci tog rješenja, uz pripadajuće kamate u iznosu od 97,59 kuna te ostala utvrđenja kako je to navedeno u tom rješenju.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu iz razloga što je tužiteljica izjavila da vozilo kojim je upravljala nije njezino vlasništvo, već vlasništvo njezinog sina. Ističe da je vozilo uvezeno u Republiku Hrvatsku 17. siječnja 2020., a da je zatečena u upravljanju vozilom 20. veljače 2020., iz čega slijedi da je vozilo bilo na području Republike Hrvatske nešto više od 30 dana. Ističe da su pogrešna utvrđenja u ovom predmetu da je tužiteljica koristila predmetno motorno vozilo u periodu od 223 dana. Osvrće se na okolnost da tužiteljica u Republici Hrvatskoj boravi manje od 185 dana, dok veći dio godine boravi u SR Njemačkoj i manji dio godine u Republici Sloveniji. Navodi da je u predmetni spis dostavila materijalne dokaze koji idu u prilog njezinim navodima te ih je prilikom donošenja presude u ovom predmetu bilo potrebno uzeti u obzir, što prvostupanjski sud nije učinio te, na taj način, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
8. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je da je tužiteljica dana 20. veljače 2020. na području Republike Hrvatske posjedovala motorno predmetno vozilo, kada je izvršena kontrola od strane carinskih službenika, kao i da ispunjava uvjete propisane Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.; dalje: ZPPMV). Kod tužiteljice je izvršen nadzor u kojem je utvrđeno da je navedeno vozilo zatečeno u posjedu tužiteljice i da za njega nije obračunat i plaćen porez pri uvozu u Republiku Hrvatsku.
9. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica zatečena u posjedu predmetnog motornog vozila za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključak javnopravnih tijela da je u konkretnom slučaju nastala obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila te da su rješenja javnopravnih tijela oba stupnja zakonita.
10. Odredbom članka 5. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koja nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima, a odredbom članka 8. stavka 1. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske.
11. Odredbom članka 4. stavka 1. podstavka c) ZPPMV-a propisano je da je nezakonita uporaba motornih vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
12. Odredbom članka 7. stavka 1. točke 2. ZPPMV-a propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. toga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj, a odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
13. Neutemeljeni su navodi tužiteljice da ona nije obveznik snošenja porezne obveze u ovom predmetu, budući da nije vlasnica predmetnog vozila. Naime, na predmetno vozilo u Republici Hrvatskoj nije bio na propisani način obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, čime je tužiteljica vozilo nezakonito uporabila pa je za tužiteljicu nastala obveza plaćanja navedenog posebnog poreza na motorna vozila, kojim porezom je utemeljeno obvezana. Stoga se ovaj Sud slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je nastala obveza plaćanja posebnog poreza na konkretno vozilo u utvrđenoj visini.
14. U odnosu na prigovor tužiteljice da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom i izvođenje dokaza, ovaj Sud je stava da je tužiteljičin prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanjem vlasnika predmetnog vozila nije od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari, kao ni na zakonitost osporenih rješenja carinskih tijela.
15. Budući da tužiteljica u upravnom sporu nije uspješno osporila činjenicu da je zatečena u posjedovanju motornog vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica obveznik plaćanja toga poreza u konkretnom slučaju, neovisno o njezinim tvrdnjama u vezi s okolnostima uporabe toga vozila. Polazeći od navedenog, valja zaključiti da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.
16. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi uglavnom ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.
17. Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 10. siječnja 2024.
Sanja Štefan, v.r.