REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-401/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., odvjetnici u Đurđevcu, Basaričekova 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi donošenja rješenja o izvedenom stanju, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/24-26/90, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-03/18- 14/225, URBROJ: 2170-03-05/10-23-16 od 8. prosinca 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu, izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/90, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 17. veljače 2025. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi ističe kako pobijano rješenje nije moguće uopće provjeriti jer se u obrazloženju uopće ne navode valjani razlozi o odbijanju žalbe tužitelja, tj. za danu izreku rješenja uopće nije ponuđeno adekvatno obrazloženje, dok su navodi i utvrđenja izneseni obrazloženjem proturječni s dosadašnjim tijekom i utvrđenjima postupka. Tužitelj ukazuje da je tuženik, a sukladno čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, trebao uvažiti žalbu tužitelja i poništiti pobijano prvostupanjsko rješenje, te navedenoj jednostavnoj zgradi u vlasništvu tužitelja priznati status nezakonito izgrađene zgrade, i sukladno dostavljenoj dokumentaciji od strane tužitelja, naložiti prvostupanjskom tijelu da donese rješenje o izvedenom stanju. Prilikom donošenja pobijanog rješenja, tuženik u potpunosti zanemaruje činjenicu da je u spis dostavljeno Uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. prosinca 2015. u kojem je navedeno: "da je zgrada, za koju je identifikacijom utvrđeno da je smještena na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vidljiva na digitalnoj ortofoto karti, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. Sastavni dio ovog uvjerenja je preslika DOF-a na kojoj je zgrada za koju se uvjerenje izdaje označena rimskim brojem I. Ovo se uvjerenje izdaje u svrhu dokazivanja da je zgrada vidljiva na digitalnoj ortofotokarti, izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011." Shodno tome, tuženik je imao sve uvjete da primjenom odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, smatra predmetnu građevinu nezakonito izgrađenom zgradom jer ta zakonska odredba jasno propisuje da navedeni status ima i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF 5/11, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izgrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina, na zahtjev stranke izdaje uvjerenje. Razvidno je da uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. prosinca 2015. upravo predstavlja ispravu koju propisuje čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, no tuženik to u cijelosti zanemaruje, ne dajući za to valjano obrazloženje. Tužitelj smatra da je pozivanje na digitalne ortofotokarte Državne geodetske uprave i to DOF 5/2011, DOF 2014/2016, DOF 2018, DOF 2020 i DOF 2022., te uvid u povijesne snimke Google Eartha (2005., 2011., 2013., 2015., 2016., 2019.) potpuno irelevantno jer je jasno koje isprave Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smatra relevantnim za utvrđivanje statusa nezakonito izgrađene zgrade, a to su isključivo DOF 5/11, odnosno ako zgrada nije nedvojbeno vidljiva na DOF 5/11, tada upravo Uvjerenje od 1. prosinca 2015. koje je tužitelj dostavio u spis.

4. Slijedom navedenog, predloženo je sudu donošenje presude kojom će poništiti pobijano rješenje tuženika.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz pobijanog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

6. Sud je održao ročište za raspravu 11. ožujka 2026., čime je strankama sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju sa nezakonitom izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

10. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

11. Obrazlažući svoju odluku tuženik navodi kako je uvidom u spis predmeta utvrđeno je da istom prileži preslika digitalne ortofoto karte DOF5/2011, kao i preslika digitalne ortofoto karte DOF 2014/2016, DOF 2018, DOF 2022 te DOF 2022. Spisu prileži i Uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za katastarski sustav KLASA: 935-08/15-03/829, URBROJ: 541-03-03-01/4-15-2 od 1. prosinca 2015. te zapisnik o provedenom očevidu s popratnom fotodokumentacijom od 17. srpnja 2023. Na temelju navedenih dokaza, tuženik ističe kako se u ovoj stvari, bez svake sumnje može zaključiti da predmetna zgrada nije nedvojbeno vidljiva na digitalnoj ortofoto karti DOF5/2011., a niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. Kod takvog stanja stvari, ocjenjuje da je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju izgrađena nakon 21. lipnja 2011. te da žalbenim prigovorima to utvrđenje nije dovedeno u sumnju. Tome dodaje da je zgrada iz dostavljene projektne dokumentacije u prikazanim tlocrtnim dimenzijama u potpunosti vidljiva na preslici digitalne ortofoto karte iz 2022. godine.

12. Navedena činjenična utvrđenja ovaj sud ocijenio je pravilnima i zakonitima.

13. Naime, uvjerenje Državne geodetske uprave od 1. prosinca 2015. sastavnim dijelom kojeg je preslika DOF5/2011, sve priloženo spisu, ne ukazuje na drugačiji zaključak jer se isto uopće ne odnosi na predmetnu zgradu koju tužitelj želi ozakoniti. Valja ukazati kako Državna geodetska uprava samo utvrđuje svojim uvjerenjima da je nešto vidljivo, a ne utvrđuje je li to što je vidljivo naknadno srušeno, uklonjeno ili rekonstruirano i da li je to što je vidljivo isto zgradi koja se ozakonjuje, a što se upravo utvrđuje u upravnom postupku cijeneći svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i rezultate provedenog upravnog postupka. Navedeno stajalište izneseno je već i u odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, između ostalog u presudi Usž- 3150/2024-2 od 12. prosinca 2024. U citiranoj presudi navedeno je sljedeće: "Tužitelj se u ovom postupku i sporu neosnovano poziva na uvjerenje Državne geodetske uprave KLASA: 935-08/18-03/785, URBROJ: 541-03-01-02/5-18-2 od 7. rujna 2018. prema kojem je zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljiva na DOF5/2011. Navedeno iz razloga što vidljivost zgrade na DOF5/2011 utvrđuje službena osoba tuženika."

14. Slijedom navedenog, ocjena je suda kako je pravilno u upravnom postupku odbijen prijedlog ovdje tužitelja kao u izreci prvostupanjskog rješenja jer u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje prema ranije citiranim odredbama ZPNIZ-a, pri čemu sud nije našao mjesta daljnjem ulaženju u osnovanost preostalih tužbenih navoda.

15. Slijedom svega navedenog, pobijena odluka tuženika ocjenjena je zakonitom te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude.

16. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovog spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora, ne pripada pravo na naknadu troškova ovog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Rijeci 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o., odvjetnicima u Đurđevcu, Basaričekova 1

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20