Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Poslovni broj: Pp-782/2025-15
Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom predmetu protiv 1. okr. pravne osobe Nikolina wedding store d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi NĆ, koje brani branitelj Petar Vukasović, odvjetnik u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 46. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 121/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klasa: 116-02/24-01/2955, urbroj: 443-02-01-11-25-23 od 27. siječnja 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 23. ožujka 2026. u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
1. okr. pravna osoba: NIKOLINA WEDDING STORE d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 99045974107, prekršajno nekažnjavana,
2. okr. odgovorna osoba: NĆ, kći N, rođena **.**.1968. u [adresa] (Njemačka), s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, prekršajno kažnjavana,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
I. da bi inspekcijskim nadzorom 23. srpnja 2024., 12. kolovoza 2024. i 4. listopada bilo utvrđeno da kao poslodavci u trgovačkom društvu Nikolina wedding store d.o.o. sa sjedištem u [adresa] u [adresa], evidenciju o radnom vremenu za radnicu DĆ za lipanj 2024., zaposlenu u trgovini Nikolina wedding store d.o.o. na adresi [adresa] u [adresa], koja posluje u sastavu 1. okr., ne bi vodili na propisan način, budući da ista ne sadrži najmanje propisane podatke sukladno članku 8. stavku 1. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i to sate prekovremenog rada jer je radnica DĆ radila u tjednu od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024. ukupno 41 sat od čega je 1 sat prekovremeni rad,
pa da bi time postupili suprotno članku 5. Zakona o radu te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istoga zakona,
II. da kao poslodavci u trgovačkom društvu Nikolina wedding store d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ne bi radnici DĆ do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće za lipanj 2024., a najkasnije do 31. srpnja 2024., dostavili dva obračuna i to obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće za lipanj 2024. u propisanom sadržaju i obračun iznosa plaće koji joj je poslodavac bio dužan isplatiti i to iznos povećanja plaće za sate prekovremenog rada, tj. jedan sat prekovremenog rada jer je radnica DĆ radila u tjednu od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024. ukupno 41 sat od čega je jedan sat prekovremeni rad, u propisanom sadržaju,
pa da bi time postupili suprotno članku 93. stavku 2. Zakona o radu te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 46. i stavku 2. istoga zakona,
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, PU Osijek, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnio je 27. siječnja 2025. optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Nikolina wedding store d.o.o. i 2. okr. NĆ kao odgovorne osobe u pravnoj osobi zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 46. i stavka 2. Zakona o radu.
2. U svojoj pisanoj obrani koja je u ovome sudu zaprimljena na ročištu održanom 2. listopada 2025. (stranica 54 do 56 spisa) okrivljenici su naveli da osporavaju počinjenje terećenih prekršaja. Naveli su da imenovana radnica DĆ nije radila jedan sat prekovremeno iz razloga jer je radno vrijeme salona vjenčanica u [adresa] ponedjeljkom, srijedom i petkom od 12,00 do 19,00 sati, utorkom i četvrtkom od 08,00 do 15,00 sati i subotom od 09,00 do 13,00 sati. Slijedom navedenog, navode da predmetna radnica nije mogla raditi jedan sat prekovremeno pa stoga oni kao poslodavci nisu bili dužni u evidenciju o radnom vremenu za navedenu radnicu za lipanj 2024. iskazati jedan sat prekovremeno. Naveli su da se predmetna radnica prilikom inspekcijskog nadzora zbunila i uplašila te je pogrešno izjavila da je radila jedan sat prekovremeno u tjednu od 3. lipnja do 8. lipnja 2024., a što ne odgovara istini, niti radnom vremenu salona vjenčanica. Isto tako su naveli da se protive i tome da bi počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. i stavka 2. Zakona o radu, a sve iz razloga jer radnica nije radila 41 sat u tom tjednu, odnosno nije radila jedan sat prekovremeno pa stoga oni kao poslodavci nisu niti bili dužni radnici DĆ najkasnije do 31. srpnja 2024. dostaviti dva obračuna kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Osim toga i u slučaju da je bilo tako (a nije) kako navodi inspektorica, smatraju da nisu postupili suprotno članku 93. stavku 2. Zakona o radu jer prekovremeni rad nije plaća, naknada plaće, niti otpremnina, a niti naknada za neiskorišteni godišnji odmor, već je to dodatak na plaću za prekovremeni rad pa i u slučaju kad bi radnica DĆ radila jedan sat prekovremeno ne može se primijeniti odredba članka 93. stavka 2. Zakona o radu. Predložili su da sud u svojstvu svjedoka ispita DĆ te da ih oslobodi od optužbe za terećene prekršaje.
3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao DĆ i UĆ, pročitao zapisnik od 23. srpnja 2024. (stranica 3 do 6 spisa), zapisnik II. od 12. kolovoza 2024. (stranica 7 do 13 spisa), zapisnik od 4. listopada 2024. (stranica 14 do 16 spisa), pročitao i pregledao evidenciju o radnom vremenu radnika (stranica 17 spisa), pročitao isplatnu listu (stranica 18 spisa), obavijest po članku 109.a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 21 do 22 spisa), povratnicu (stranica 24 do 25 spisa), dostavnicu (stranica 27 spisa), obavijest po članku 109.a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 28 do 29 spisa) i izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 23. ožujka 2026.
4. Ispitana na ročištu održanom 2. listopada 2025. svjedokinja UĆ iskazala je da je 23. srpnja 2024. započela inspekcijski nadzor u trgovini Nikolina vjenčanice na adresi [adresa] u [adresa] koja posluje u sastavu 1. okr. te je zatekla u istoj poslovnici radnicu DĆ koju je i ispitala, o čemu je sačinila zapisnik. Iskazala je da je zatražila dostavu daljnje radno pravne dokumentacije potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora što su joj okrivljenici kao poslodavci i dostavili te je na temelju provedenog nadzora utvrdila povredu članka 5. Zakona o radu na način da su okrivljenici kao poslodavci za radnicu DĆ nepropisno vodili evidenciju o radnom vremenu sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i to na način da je navedena radnica u tjednu od 3. lipnja do 8. lipnja 2024. radila ukupno 41 sat, od čega jedan sat prekovremenog rada, a da isto nije bilo navedeno u evidenciji. Također je iskazala da je utvrdila da okrivljenici kao poslodavci nisu navedenoj radnici do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće za lipanj 2024., najkasnije do 31. srpnja 2024., dostavili dva obračuna, i to obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće za lipanj 2024. u propisanom sadržaju i obračun iznosa plaće za prekovremeni rad i to jedan sat u tjednu od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024. Iskazala je da je navedena utvrđenja navela i u zapisniku koji je dostavila okrivljenicima na što su se oni očitovali, ali ona ostaje pri utvrđenjima koja je utvrdila prilikom inspekcijskog nadzora i smatra da su okrivljenici počinili terećene prekršaje kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom. Pojasnila je da je sastavila dva zapisnika i to prvo jedan samo za prvi prekršaj, a onda drugi za oba prekršaja, a okrivljenici su se očitovali samo na prvi od tog zapisnika, a time su zapravo pokrili sva utvrđenja i očitovali se na sve.
5. Ispitana na ročištu održanom 23. ožujka 2026. svjedokinja DĆ iskazala je da je zaposlenica u Nikolina wedding store d.o.o. i to u poslovnici na adresi [adresa] u [adresa] te tamo radi već dosta godina. Iskazala je da radi kao krojačica i prodavač/iznajmljivač vjenčanica. Može reći da je uredno prijavljena na mirovinsko i zdravstveno osiguranje na puno radno vrijeme te su joj te prijave uručene od strane poslodavca. Iskazala je da je njezino radno vrijeme organizirano na način da ponedjeljkom, srijedom i petkom radi od 12,00 do 19,00 sati, a utorkom i četvrtkom od 08,00 do 15,00 sati te također može reći da radi i subotom i to sada od 09,00 do 13,00 sati, a ranije je radila od 08,00 do 13,00 sati. Na upit suda odgovorila je da je za period u lipnju 2024. subotom radila od 08,00 do 13,00 sati. Na daljnji upit suda odgovorila je da si ona osobno vodi evidenciju radnog vremena. Na daljnji upit suda, a nakon što joj je predočena evidencija o radnom vremenu (stranica 17 spisa), svjedokinja je iskazala da je navedenu evidenciju ispunila ona te je na daljnji upit suda odgovorila da je vjerojatno greškom za 6. lipnja 2024. upisala da je radila od 08,00 do 16,00 sati, iako je sigurna da je radila od 08,00 do 15,00 sati. Iskazala je da je vjerojatno u žurbi krivo napisala jer nikada nije radila prekovremeno kod poslodavca i ove dane kada radi u jutarnjoj smjeni nije nikada radila duže od 15,00 sati, odnosno uvijek je radila od 08,00 do 15,00 sati. Na daljnji upit suda svjedokinja je odgovorila da su joj okrivljenici uredno isplatili sve plaće i da joj plaće svaki mjesec uredno isplaćuju na njezin bankovni račun. Na upit branitelja okrivljenika kako je radno vrijeme trgovine u kojoj ona radi, svjedokinja je odgovorila da je radno vrijeme te trgovine, odnosno salona ponedjeljkom, srijedom i petkom od 12,00 do 19,00 sati i utorkom i četvrtkom od 08,00 do 15,00 sati te je također navela da je salon u lipnju 2024. radio i subotom od 08,00 do 13,00 sati. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je zaposlenica u 1. okr. pravnoj osobi nekih 20-ak godina. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da nikada nije dobila pisani nalog od strane poslodavca da radi prekovremeno te je izričito navela da nikada niti nije radila prekovremeno, a također na poseban upit branitelja za razdoblje od 3. do 8. lipnja 2024. svjedokinja je odgovorila da nije radila prekovremeno, već je omaškom u evidenciju o radnom vremenu za 6. lipnja navela da je radila osam sati, iako je zapravo radila sedam sati.
6. Ispitana na zapisnik od 23. srpnja 2024. (stranica 3 do 6 spisa) svjedokinja DĆ je inspektorici rada iskazala da je kod poslodavca u radnom odnosu nekoliko godina te da radi na poslovima krojačice i prodavačice. S poslodavcem je sklopila ugovor o radu u pisanom obliku prije početka rada na neodređeno vrijeme te joj ju je poslodavac prijavio tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja na puno radno vrijeme, a primjerke kojih prijava i ugovora joj je poslodavac uručio. Navela je da radi ponedjeljkom, srijedom i petkom od 12,00 do 19,00 sati, utorkom i četvrtkom od 08,00 do 15,00 sati te subotom od 08,00 do 13,00 sati. Navela je da joj je raspored radnog vremena ustaljen i da prekovremeno ne radi. Isto tako je navela da je isplata plaće redovita i da joj poslodavac obračun plaće uruči odmah nakon isplate putem elektroničke pošte.
7. Iz evidencije o radnom vremenu radnika (stranica 17 spisa) proizlazi da je u tjednu od 3. do 8. lipnja 2024. radnica DĆ radila ukupno 41 sat i to 3. lipnja 2024. sedam sati, 4. lipnja 2024. sedam sati, 5. lipnja 2024. sedam sati, 6. lipnja 2024. osam sati, 7. lipnja 2024. sedam sati i 8. lipnja 2024. pet sati.
8. U članku 5. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. U članku 229. stavku 1. točki 1. istoga zakona propisano je da će se kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5. istoga zakona), dok je u stavku 2. istoga članka propisano da će se za navedeni prekršaj kazniti i odgovorna osoba pravne osobe.
9. U članku 93. stavku 2. istoga zakona propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće, otpremninu ili naknadu za neiskorišteni godišnji odmor ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti: obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji odmor u propisanom sadržaju i obračun iznosa plaće naknade plaće, otpremnine ili naknade plaće za neiskorišteni godišnji koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju. U članku 229. stavku 1. točki 46. propisano je da će se kazniti za prekršaj poslodavac pravna osoba ako postupi suprotno članku 93. stavku 2. istoga zakona, dok je u stavku 2. toga članka propisano da će se za prekršaj iz stavka 1. toga članka kazniti i odgovorna osoba pravne osobe.
10. Sud cijeni vjerodostojnim iskaz svjedokinje DĆ koji je ista dala na ročištu pred ovim sudom jer je isti detaljan, logičan i životno uvjerljiv. Svjedokinja je uvjerljivo i dosljedno iskazivala i odgovarajući na pitanja ovoga suda pojasnila da je omaškom i u žurbi u evidenciju o radnom vremenu navela da je za 6. lipnja 2024. upisala da je radila od 08,00 do 16,00 sati, iako je sigurna da je radila od 08,00 do 15,00 sati. Isto tako ispitana i na zapisnik od 23. srpnja 2024. je predmetna svjedokinja uredno upozorena iskazala inspektorici da nikada ne radi prekovremeno, te je ista tijekom cijelog postupka bila dosljedna u svojem iskazu i vrlo uvjerljivo je iskazivala. Stoga sud smatra da je zaista došlo do omaške prilikom vođenja evidencije o radnom vremenu radnice DĆ te da ista nikada nije radila prekovremeno, budući da je ista uvjerljivo i dosljedno iskazivala o tome na koji način je organizirano njezino radno vrijeme u salonu vjenčanica u kojem radi te je izričito iskazala da nikada pa ni u tjednu od 3. do 8. lipnja 2024. nije radila prekovremeno, a sasvim je životno, logično i uvjerljivo da postoji mogućnost prilikom vođenja evidencije da dođe do omaške pri pisanju te da se navede zapravo druga brojka umjesto one koja je tamo trebala stajati. Svjedokinja UĆ je kao inspektorica rada iskazivala o onome što je ista utvrdila inspekcijskim nadzorom u konkretnom slučaju i to uvidom u dostavljenu radno pravnu dokumentaciju, međutim ista nije uzela u obzir iskaz radnice DĆ, a koja je u svome iskazu detaljno pojasnila da je došlo do omaške prilikom upisivanja u evidenciju te da nikada nije radila prekovremeno.
11. Okrivljenici osporavaju počinjenje terećenih prekršaja, a njihova obrana potvrđena je vjerodostojnim iskazom svjedokinje DĆ. Stoga, nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu okrivljenika, svaki dokaz zasebno i dovodeći dokaze u međusobnu vezu, sud u radnji okrivljenika nije nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću našao da bi isti počinili prekršaj za koji se terete optužnim prijedlogom, odnosno sud nije u provedenom dokaznom postupku našao dovoljno dokaza koji bi nedvojbeno ukazivali da bi okrivljenici svojim ponašanjem počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točaka 1. i 46. i stavka 2. Zakona o radu, kako im se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Naime, na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud nije nedvojbeno utvrdio da bi radnica okrivljenika DĆ u tjednu od 3. lipnja 2024. do 8. lipnja 2024. radila jedan sat prekovremeno pa da bi okrivljenici to bili dužni upisati u evidenciju o radnom vremenu, a isto tako s obzirom da nije nedvojbeno utvrđeno da bi navedena radnica radila jedan sat prekovremeno to stoga okrivljenici kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu bili istoj dužni do 31. srpnja 2024. dostaviti dva obračuna i to jedan u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće za lipanj 2024. u propisanom sadržaju i drugi obračun iznosa plaće koji je poslodavac bio dužan isplatiti za jedan sat prekovremenog rada u propisanom sadržaju.
12. U članku 65. stavku 1. Zakona o radu propisano je da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). U stavku 2. istoga članka propisano je da iznimno od stavka 1. toga članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, poslodavac je dužan usmeni zahtjev pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložen. U članku 4. Zakona o radu propisano je da je radnik u smislu toga zakona fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca. Karakteristike ugovora o radu su i to da radnik obavlja poslove u propisanom radnom vremenu ili radnom vremenu koje pisanom odlukom odredi poslodavac. Dakle, kod radnog odnosa bitan je taj rad radnika koji u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca tijekom propisanog ili određenog radnog vremena. U konkretnom slučaju nije nedvojbeno dokazano da bi radnica DĆ za 1. okr. pravnu osobu kao poslodavca i 2.okr. NĆ kao odgovornu osobu u pravnoj osobi poslodavcu obavljala određene poslove u prekovremenom radu odnosno nije nedvojbeno utvrđeno da bi ista radila više od 40 sati tjedno pa da bi okrivljenici isto morali navesti u evidenciji o radnom vremenu te također da bi predmetnoj radnici morali dostaviti dva obračuna sukladno članku 93. stavku 2. Zakona o radu.
13. Prema tome, sud nakon provedenog dokaznog postupka nije našao nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da bi okrivljenici počinili prekršaje na način kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom pa je stoga, a u nedostatku drugih dokaznih prijedloga koji bi nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću potvrdili navode optužnog prijedloga, sukladno članku 182. točki 3. Prekršajnog zakona okrivljenike po načelu in dubio pro reo oslobodio od optužbe za terećene prekršaje te je stoga odlučio kao u izreci presude.
14. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda, budući da su okrivljenici oslobođeni od optužbe za terećene prekršaje.
Osijek, 26. ožujka 2026.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Šarac
Snježana Marijanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna
primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.
DOSTAVITI:
1. 1. i 2. okr.,
2. Branitelju,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Arhivi.
