Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž 3312/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sandra Rogošić Subota, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, OIB: 28921383001, kojega zastupa generalna punomoćnica GE, dipl. iur, zaposlenica tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5132/2023-10 od 7. listopada 2024, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5132/2023-10 od 7. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-858/2019 od dana 9. rujna 2022. godine, a na prijedlog tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. naloženo je tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 isplatiti tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.058,53 eura na ime povrata neosnovano stečenog zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je odbijen zahtjev tužitelja za više traženo s osnova zateznih kamata, tekućih od 2. prosinca 2022. do 30.siječnja 2023., kao neosnovan.

1.2. Ujedno je naloženo tuženiku Hrvatske vode, pravnoj osobi za upravljanje vodama Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 isplatiti tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 19,91 eura na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2022. te iznos od 82,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2022. i iznos od 13,60 eura pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( točka III., IV. I V: izreke).

1.3. Prvostupanjskom rješenjem dopuštena je objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 12. srpnja 2024. ( točka I. izreke), dok je u odluci pod točkom II. izreke naloženo tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 naknaditi tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 489,82 eura, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koje na navedeni iznos teče od dana presuđenja, dakle od 7. listopada 2024., do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju I. tuženik i II. tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovr-858/2019 od 9. rujna 2022., te posljedično zahtjev tužitelja za isplatom iznosa stečenog bez osnove te na ime naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Polazeći od neprijepornih činjeničnih utvrđenja, a osnovom provedenog dokaznog postupka iz stanja spisa u bitnom proizlazi:

- kako je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, broj Ovr-858/2019 od 27. studenoga 2023. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog izjavljenog žalbenog razloga iz članka 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 06/24.; dalje: OZ), dakle da bi nastupila zastara tražbine određene ovršnom ispravom,

- kako je tužitelj u roku od 15 dana od dana primitka navedenog zaključka pokrenuo ovu parnicu (pregledom e-spisa proizlazi da je tužitelj zaključak zaprimio dana 30. studenoga 2023., a tužba je podnesena sudu 13. prosinca 2023.), čime je ispunjena procesna pretpostavka dopustivosti tužbe,

- kako je ovrha određena u ovoj pravnoj stvari na novčanim sredstvima tužitelja rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj 7 Poslovni broj: P-5132/2021-10 Ovr-858/2019-5 od 9. rujna 2022., u cijelosti provedena prije pokretanja ovog parničnog postupka, kao ni da je predmetna ovrha dovršena rješenjem o dovršetku ovrhe Općinskog suda u Splitu , Stalna služba u Trogiru, broj Ovr-858/2019-13 od 29. siječnja 2024.

- kako iz sadržaja Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje dana 1.prosinca 2022. tužitelju naplaćen iznos od 19,91 eura na ime troškova provedbe ovrhe,

- kako iz priloženog računa koji je tužitelju dana 8.prosinca 2022. izdala punomoćnica Sandra Rogošić (list 24) izdan na ime sastavljanja žalbe na rješenje o ovrsi od 9. rujna 2019., u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovr-858/19, u iznosu od 625,00 kn / 82,95 eura s danom dospijeća 17.prosinca 2022.,

- kako je tužitelju provedbom predmetne ovrhe naplaćen i trošak plaćane sudske pristojbe u predmetu Ovr-858/2019 (potvrda o plaćanju na listu 25 spisa), u iznosu od 100,00 kn/13,27 eura, od 9. prosinca 2022., kao dana plaćanja.

7. Temeljem navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je smatrao osnovanim istaknuti prigovor zastare od strane tužitelja u odnosu na naplatu potraživanja iz predmetne ovrhe, primjenjujući kao mjerodavno pravo za ocjenu osnovanosti istaknutog žalbenog razloga iz članka 50. st.1. toč. 11 OZ-a na konkretni slučaj Opći porezni zakona, a ne Zakona o obveznim odnosima i to neovisno u kojoj fazi se postupka radi, ukazujući kako je u odnosu na raniju, stariju isprava temeljem koje je u ovoj pravnoj stvari određena ovrha temeljem konačnog i izvršenog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 18. svibnja 2006., Klasa: UP/I-325- 08/06-12/0000994, Urbroj: 374-3403-01-06-2, počela teći istekom te godine, dakle 1. siječnja 2007., nastupila relativna zastara 1. siječnja 2010., a apsolutna zastara iste 1. siječnja 2013. , a u odnosu na konačno i izvršno rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 26. veljače 2011., Klasa: UP/I-325-08/11- 07/0509568, Urbroj: 374-3403-2-11-1, relativna zastara je započela teći 1. siječnja 2012., a nastupila je 1. siječnja 2015., dok je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2018., što obzirom na činjenicu kako je prijedlog za ovrhu u ovoj pravnoj stvari temeljem navedenih ovršnih isprava podnesen sudu dana 7. svibnja 2019., proizlazi da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu nastupila zastara tražbina koje su utvrđene navedenim ovršnim ispravama.

8. Kako je predmetna ovrha na temelju rješenja o ovrsi protiv kojega je podnesena žalba iz članka 52. i 53. stavka 1. ovoga Zakona provedena prije nego što je glavna rasprava u prvostupanjskom parničnom postupku zaključena, to je sud prvog stupnja osnovom odredbe članka 56. st.1. OZ-a, dopustio preinaku tužbe koju je tužitelj izvršio podneskom od 12. srpnja 2024., za koju nije potreban pristanak tuženika, te naložio tuženiku da ovrhovoditelju ( ovdje tužitelju) naloži da mu vrati ono što je neosnovano stekao ovrhom te da mu naknadi štetu koju je zbog toga pretrpio, uključujući i troškove ovrhe u kojoj je ovrhovoditelj ostvario svoju tražbinu u naprijed utvrđenim iznosima i uz pripadajuću zateznu kamatu temeljem odredbe članka

9. Navedena utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja kao pravilna prihvaća i ovaj žalbeni sud jer su zasnovani na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredbe čalnka 8. ZPp-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

10. Naime, žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja ukazujući kako se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ( NN 153/09., 90/11., 53/13., dalje ZFVG) na koje se poziva sud prvog stupnja u pobijanoj odluci koje upućuju da se na zastaru obračuna i izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon ne odnose se na izravnu naplatu putem Fina-e, nego se te citirane odredbe odnose na vremenski period postupaka obračuna i izvršenja istog za dobrovoljno ispunjenje, nakon čega se osnovano, temeljem OZ-a , čl. 209., pokreće postupak izravne naplate - ovrhe putem Fina-e.

11. Dakle, u ovoja fazi postupka i dalje je kao osnovno pravno pitanje primjenjuju se na konkretni slučaj u postupku provedbe ovrhe temeljem konačnog i izvršenog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 18. svibnja 2006. , Klasa: UP/I-325-08/06-12/0000994, Urbroj: 374-3403-01-06-2,te i konačnog i izvršnog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 26. veljače 2011., Klasa: UP/I-325-08/11-07/0509568, Urbroj: 374-3403-2-11-1, odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13 .- dalje: OPZ), kako to smatra tužitelj, ili pak odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.; dalje: ZOO), kako to smatra tuženik.

12. U odnosu na iznesene navode žalitelja za odgovoriti je kako u konkretnom slučaju predmetna ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovr-858/2019 od dana 9. rujna 2022., osnovom citiranih rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 18. svibnja 2006. i 26. veljače 2011, kao ovršnih isprava..

13. Osnovu za primjenu OPZ prvostupanjski sud temelji na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" 153/09, 90/11, 56/13,154/14, 119/15, dalje ZFVG) prema kojem je članka 5. stavak 1. propisano da u vodne naknade spada, među ostalima, i naknada za uređenje voda, a stavkom 2. istog članka je propisano da su vodne naknade javna davanja, odredbi članka 16. stavak 1. prema kojoj vodni doprinos obračunavaju i naplaćuju Hrvatske vode osim su slučaju iz članka 17. tog zakona, odredbi članka 73. stavak 2. kojom je propisano da ovrhu protiv

obveznika

vodnih naknada

za koje rješenje

o

obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz članka 71. stavak 1. ovog zakona, pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po ovršnom zakonu, te odredbi članka 74. stavak 1. kojom je propisano da se na zastaru obračuna i ovrhe vodnih naknada osim naknada iz stavka 2 tog članka primjenjuje Opći porezni zakon. I odredbom člankom 42. ranijeg Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj: 107/95., 19/96., 88/98., 150/05.), određeno je da se na obračun i naplatu vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon.

14. Navedena primjena materijalnog prava je ispravna i žalitelj neosnovano tvrdi da se ovdje ne bi primjenjivao zastarni rok propisan OPZ-om već onaj propisan odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a, odnosno desetogodišnji zastarni rok, budući je ZOO opći propis koji se primjenjuje kada nekim posebnim zakonom nije što drugo propisano, a u ovom slučaju jest i to ono i onako kako je to i naveo prvostupanjski sud.

15. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako je u konkretnom slučaju, odlučujući o pitanju je li nastupila zastara tražbina iz ovršnih isprava – citiranih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda, koje je donio ovrhovoditelj u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja, prvenstveno primijeniti odredbe OPZ-a, odnosno odredbe čl. 94., 95. i 96. OPZ kojima je uređeno pitanje porezne zastare, a tek podredno, ako odredbama OPZ nije uređeno drugačije, na zastaru tražbina primjenjuju se odredbe ZOO (čl. 94. st. 12. OPZ), a što je i pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1104/15-2 od 20. travnja 2017.

16. Tako je prema odredbi 94. OPZ pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (st. 1.). Stavkom 2. istog članka određeno je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

17. Nadalje, člankom 96. st. 1. OPZ, propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona. Na isti način je uređen tijek zastare i prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 127/00., 86/01., 150/02., 147/08.).

18. Na koncu prema odredbi članku 197. st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/2022.), koji je trenutačno važeći, propisano je da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. , 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

19. U kontekstu citiranih odredaba pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je relativna zastara u odnosu na raniju, stariju isprava temeljem koje je u ovoj pravnoj stvari određena ovrha – konačnog i izvršenog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 18. svibnja 2006. , Klasa: UP/I-325-08/06- 12/0000994, Urbroj: 374-3403-01-06-2, počela teći istekom te godine, dakle 1. siječnja 2007., pa je i relativna zastara nastupila 1. siječnja 2010., a apsolutna zastara iste 1. siječnja 2013. , dok je u odnosu na ovršnu ispravu – konačno i izvršnog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda od 26. veljače 2011., Klasa: UP/I-325-08/11- 07/0509568, Urbroj: 374-3403-2-11-1, relativna zastarae započela teći 1. siječnja 2012., a nastupila je 1. siječnja 2015., dok je apsolutna zastara nastupila 1. siječnja 2018.

20. U navedenom obzirom da je u ovoj pravnoj stvari temeljem navedenih ovršnih isprava prijedlog za ovrhu podnesen sudu dana 7. svibnja 2019., to je pravilno sud prvog stupnja cijenio osnovanim istaknuti prigovor zastara tražbina koje su utvrđene navedenim ovršnim ispravama.

21. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatiti tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru broj Ovr-858/2019 od 9. rujna 2022., na novčanim sredstvima tužitelja, odnosno odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

22. Pravilna je i odluka suda prvog stupnja u činjeničnim okolnostima kada je ovrha dovršena kojem ovršeniku, a ovdje tužitelju pripada pravo i na kondikcijski zahtjev , što je i pravni stav izražen u odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-506/2021 od 28. ožujka 2023., prema kojem ovršeniku kao tužitelju pripada pravo da u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

23. Utoliko je tužitelju osnovano dosuđeni iznosi na ime stečenog bez osnove i naknade štete koju da je pretrpio provedbom ovrhe, u pravilno utvrđenim iznosima prema dostavljenoj specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-858/19, od 12. siječnja 2024. i to temeljem stečenog bez osnove sukladno odredbi članka 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), iznosa od 1.016,17 eura na ime provedene ovrhe, od čega se iznos od 490,59 eura odnosi na kamatu, a iznos od 525,58 eura na glavnicu, dok je na ime naknade štete temeljem odredbe članka 1045..ZOO-a sud tužitelju priznao iznos od 19,91 eura koji je tužitelju naplaćen na ime provedbe predmetne ovrhe, iznos od 13,60 eura na ime troškova sudske pristojbe u predmetu broj Ovr-858/19 te iznos od 82,95 eura na ime troškova naknade odvjetničkog zastupanja za sastav žalbe protiv rješenja o ovrsi, koji predstavljaju štetu koja je tužitelju nastala, i koju mu je tuženik, sukladno citiranim odredbama, dužan naknaditi, uz pripadajuću zateznu kamatu, što žalitelj posebno i ne dovodi u pitanje žalbenim navodima.

24. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368.stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica