R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-107/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Brod-Plin d.o.o., Trg pobjede 5, Slavonski Brod, OIB: 93572453653, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju PI, diplomiranom pravniku, protiv tuženika ĐI iz [adresa], 3/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja JI, diplomiranog pravnika i punomoćnika tuženika Mije Kladarića, odvjetnika u Slavonskom Brodu, zaključene 11. veljače 2026., nakon javne objave presude, 26. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-4771/2025 od 14. svibnja 2025., u dijelu kojim se nalaže tuženiku ĐI iz [adresa], 3/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Brod-Plin d.o.o., Trg pobjede 5, Slavonski Brod, OIB: 93572453653, namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 370,60 eura (slovima: tri stotine sedamdeset eura šezdeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, poslovni broj Ovrv-4771/2025 od 14. svibnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku ĐI iz [adresa], 3/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju Brod-Plin d.o.o., Trg pobjede 5, Slavonski Brod, OIB: 93572453653, trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura (slovima: dvadeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku ĐI iz [adresa], 3/2, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Brod-Plin d.o.o., Trg pobjede 5, Slavonski Brod, OIB: 93572453653, naknadi troškove postupka u iznosu od 38,27 eura (slovima: trideset osam eura dvadeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude, odnosno od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio javnom bilježniku Ruži Medunić iz [adresa], prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 370,60 eura prema pojedinačno utuženim računima sa zakonskim zateznim kamatama te troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura.

1.1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-450/2021 od 20. prosinca 2021. određena je ovrha općenito na imovini tuženika radi naplate novčane tražbine tužitelja iz točke I sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

1.2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik je u otvorenom zakonskom roku izjavio prigovor, stoga je sud temeljem odredbe članka 58. stavka 3. u svezi s odredbom članka 287. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ), rješenjem od 5. rujna 2025. poslovni broj: Povrv-107/2025-2, stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu ovrhovoditeljeva potraživanja u cijelosti te ističe da nema nikakvih obveza prema ovrhovoditelju, sada tužitelju Brod-Plin d.o.o.. Navodi da tužitelj prijedlogom za ovrhu potražuje iznos od ukupno 370,60 eura te prilaže Izvod otvorenih stavki za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od 31. ožujka 2024. do 28. veljače 2025. Tuženik ističe da nije od tužitelja naručio usluge za koje tužitelj potražuje utuženi iznos, a koje su navedene u analitičkoj kartici niti su mu vršene ikakve usluge od tužitelja.

2.1. Dalje navodi da nije korisnik usluga tužitelja jer se isključio iz sustava grijanja, temeljem suglasnosti tužitelja, a zbog koje činjenice ovršenik smatra da je rješenje o ovrsi u potpunosti neosnovano pa predlaže da javni bilježnik u skladu s Ovršnim zakonom proslijedi rješenje o ovrsi i ovaj prigovor nadležnom sudu kako bi isti mogao odlučivati o prigovoru ovršenika, sada tuženika te da se postupak nastavi kao u prigovoru protiv platnog naloga. Tuženik predlaže sudu ukinuti platni nalog u cijelosti.

3. Podneskom od 8. listopada 2025. tužitelj se očitovao na navode prigovora, sada odgovora na tužbu te je u bitnome istaknuo da se tuženik izdvojio iz toplinskog sustava sukladno članku 45. stavku 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne Novine" broj: 80/13, 14/14; dalje: ZTTE). Tužiteljeva obveza kao kupca toplinske energije odnosno mjesto izvršavanja obveze je zajedničko mjerilo toplinske energije u zgradi. Naime, člankom 3. stavkom 2. točkom 38. Zakona propisano je da je zajedničko mjerilo toplinske energije – uređaj kojim se registrira količina isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu na ulazu u zgradu/građevinu, a istim člankom točkom 22. propisano je da je obračunsko mjerno mjesto – mjesto razgraničenja na kojem se nalazi mjerilo toplinske energije. Inače, potrošnja toplinske energije na zajedničkom mjerilu je temelj obračuna za tu zgradu.

3.1. Nadalje, da je iz gore navedenoga razvidno da je obveza tužitelja isporučiti toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu isporučene toplinske energije koje se nalazi u toplinskoj podstanici zgrade (a što je i učinio jer da nije nitko od drugih korisnika u toj zgradi ne bi imao grijanje) i na tom mjestu razgraničenja prestaje obveza tužitelja, a počinje obveza upravitelja zgrade jer je člankom 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne Novine", broj: 64/1997, dalje: Uredba) propisano da se zajedničkim dijelovima zgrade između ostalog smatraju zajedničke instalacije centralnog grijanja i centralne pripreme tople vode do radijatorskog ventila odnosno ventila trošila u stanu ili drugom posebnom dijelu zgrade.

3.2. Sukladno odredbi članka 2., stavka 2., točk 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", br. 99/14., 27/15., 124/15., dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije – sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

3.3. Sukladno gore navedenome, da se svaki račun za toplinsku energiju sastoji od 3 dijela: troškovi isporučene toplinske energije za grijanje, troškovi isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode (ukoliko zgrada ima toplu vodu) i trošak snage, a sukladno Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", br. 99/14., 27/15., 124/15.). Kako se tuženik izdvojio temeljem članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj: 80/13., 14/14.) tuženik i nije u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije za grijanje. Sukladno stavku 9., članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije tuženik je nakon izdvajanja iz toplinskog sustava i dalje u obvezi plaćanja svih troškova, osim troškova toplinske energije i energije za zagrijavanje tople vode ako ju ne koristi. Kako tuženik ne koristi toplinsku energiju za zagrijavanje tople vode, tužitelj je tuženiku ispostavio račune samo za trošak snage (fiksni trošak). Isto je vidljivo iz dopisa koji je tuženik primio nakon izdvajanja iz sustava grijanja a u kojem je tuženik obavješten da je i dalje u obvezi plaćanja svih troškova osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

3.4. Tužitelj pojašnjava način obračuna fiksnog troška, troška snage koji se sukladno članku 5. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju obračunava na dva načina i to kao model 1S – primjenjuje se kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme i model 2S – snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Ističe da tuženik nema točno izračunatu priključnu snagu, primjenjuje se model 2S, tj. umnožak 50W po metru kubnom. Iz dostavljenih računa vidljivo je da tuženik ima volumen od 178,52 m3. Umnoškom 50x178,52 m3 dobije se snaga samostalne uporabne cjeline koja iznosi 8.926 W tj. 8,926 kW. Cijena naknade vidljiva je iz računa, a iznosi 3,1853 eura mjesečno. Umnoškom snage samostalne uporabne cjeline s cijenom naknade (8,926x3,1853) dobije se iznos od 28,43 eura bez PDV-a. Uvećan za PDV taj iznos je 29,85 eur mjesečno. (Primjer po računu za veljaču 2025.)

3.5. Dalje navodi da su sukladno odredbi članka 11. stavka 3. i 6. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13., 14/14., 102/14., 95/15., 76/18.) ovlašteni predstavnici suvlasnika sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije i Aneks ugovora o potrošnji toplinske energije za zgradu tuženika. Sukladno članku 7. gore navedenog Ugovora, tuženik je u obvezi plaćanja troška snage tijekom cijele godine. Nadalje, da su Aneksom gore navedenog ugovora, utvrđene cijene za izračun troška snage, a dodatnom Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za gore navedenu zgradu utvrđen je način izračuna snage svake samostalne uporabne cjeline.

3.6. Kako je ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije s Brod-plin d.o.o., taj se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar gore navedene zgrade. Izdvajanjem tuženog iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ga nije prestao obvezivati te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu prema tužitelju.

3.7. Trošak za snagu predstavlja fiksni dio ukupnog računa za toplinsku energiju koji služi za pokrivanje troškova rada kotlovnice na kojoj se nalazi i stan tuženika, odnosno troškovi potrošnje električne energije za rad kotlovnice, troškovi potrošnje vode za punjenje sustava, troškovi redovnih servisa kotlovnice, troškovi eventualnih popravka kotlovnice, troškovi osiguranja kotlovnice, troškovi radnika tužitelja koji upravljaju kotlovnicom, troškovi očitanja mjerila toplinske energije, troškovi baždarenja i umjeravanja zajedničkog mjerila toplinske energije itd. Bitno je za istaknuti da ti troškovi pokrivaju rad kotlovnice i kod isporuke toplinske energije za grijanje i za zagrijavanje potrošne tople vode, a koja se zagrijava i preko zime ali i preko ljeta, što znači da kotlovnica radi cijelu godinu, pa se zato i trošak snage naplaćuje cijelu godinu.

3.8. Tužitelj dostavlja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-1169/2020, Rev- 285/2021, Rev-870/2022 i Rev-127/2023 u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da se trošak snage (fiksni trošak) mora plaćati.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: izvod otvorenih stavki za isporučenu toplinsku energiju od 7. travnja 2025. (str.13), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 1574/2016 od 12. rujna 2016. (str.40-43), Aneks Ugovora o potrošnji toplinske energije od 12. runa 2016. (str. 44-45), Odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (str.46), utužene račune (str.76-87) i sudska praksa na str. 92- 115. U postupku nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZI i RI jer je tuženik odustao od ovog dokaznog prijedloga na pripremnom ročištu održanom 11. veljače 2026. budući da tužitelj nije osporavao činjenicu da se tuženik izdvojio iz sustava grijanja i da je izdvojena cijela vertikala koja je odsječena u podrumu tako da na toj vertikali nema grijanja.

4.1. Druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP) kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.2. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je naplata tražbine tužitelja koju ima prema tuženiku po osnovu dospjelih, a ne plaćenih računa za isporučenu toplinsku energiju za obračunsko razdoblje od mjeseca ožujka 2024. do mjeseca veljače 2025., odnosno zaključno sa 28. veljače 2025 (str.13,76-87) u ukupnom iznosu od 370,60 eura.

6. Među parničnim strankama nije sporno postojanje obveznopravnog odnosa, odnosno nije sporno:

- da je tuženik vlasnik nekretnine (stana) na koji se odnose računi tužitelja te da je tužitelj kupac toplinske energije koji obavlja isporuku toplinske energije na mjernom mjestu na adresi [adresa], 3/2 u [adresa],

- da je potraživanjem tužitelja obuhvaćen samo trošak snage a ne i trošak grijanja i isporuke tople vode,

- da se potraživanje odnosi na mjerno mjesto za zgradu u [adresa]., zgrada 3, ulazi 1 do 6, [adresa] sa utvrđenom identifikacijskom oznakom obračunskog mjernog mjesta broj 132 koja od 12. rujna 2016. ima zaključen ugovor s tužiteljem o potrošnji toplinske energije, a ako se obavlja i usluge zagrijavanja potrošne tople vode, i za pripremu potrošne tople vode za krajnje kupce toplinske energije u zgradi,

- da se tuženik izdvojio iz sustava zajedničkog grijanja i sustava tople vode, u skladu s odredbama članak 29. stavak Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne Novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15; dalje - ZTTE),

- da je prema odredbi članak 45. stavak 9. ZTTE-a krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu;

- da se prema članak 2., stavku 2., točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne Novine" broj: 99/14, 27/15, 124/15 ) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana članak 3. stavak 2. točka 27. ZTTE-a.

6.1. Sporno je, je li tuženik u obvezi platiti tzv. fiksnu naknadu jer ne koristi uslugu tužitelja u smislu grijanja i tople vode i jer je izdvojen iz sustava.

7. Budući se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanje u iznosu manjem od 1.327,22 eura to se sukladno odredbi članka 458. stavka 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

8. Postojanje ugovornog odnosa stranaka nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1574/2016 od 12. rujna 2016. kojega su sklopili tužitelj kao kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika na adresi [adresa] i Aneksa ugovora od 12. rujna 2016. (str. 40-43 i 44 spisa).

8.1. Iz izvoda otvorenih stavki za isporučenu toplinsku energiju 67/2025 (str. 13) vidljivo je da tužitelj duži tuženika za ukupan iznos računa od 370,60 eura. Rješenje o ovrsi prema prijedlogu tuženika izdano je na iznos od 370,60 eura glavnog dugovanja.

8.2. Iz prijepisa utuženih računa tužitelja nesporno je utvrđeno da se tražbina tužitelja odnosi na naknadu za isporučenu toplinsku energiju za obračunsko razdoblje od mjeseca ožujka 2024. do ožujka 2025. (zaključno sa veljačom 2025.).

8.3. Priloženim računima za razdoblje od ožujka 2024. do ožujka 2025. (str.76-87 spisa) tužitelj dokazuje podatke analitičke kartice priložene uz prijedlog za ovrhu. Potraživanje zatezne kamate na prethodno izdani, a neplaćeni račun u skladu je s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, uzimajući u obzir da tuženik i ne tvrdi da je predmetne račune platio.

8.4. Aneksom ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1574/2016 od 12. rujna 2016. ugovorne strane utvrdile su cijenu toplinske energije za grijanje i pripremu potrošne tople vode ako se obavlja i usluga zagrijavanja potrošne tople vode, ugovorena je visina naknade za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinske energije i visina naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije (str. 44-45 spisa).

8.5. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije 1574/2016 od 12. rujna 2016. (str 40- 43 spisa) i Aneksa Ugovora br. 1574/2016 od 12. rujna 2016. (str. 44-45 spisa), utvrđeno je da je tužitelj s ovlaštenim predstavnicima suvlasnika ugovorio uređenje međusobnih odnosa ugovornih strana u svezi isporuke toplinske energije za grijanje i zagrijavanje potrošne tople vode za zgrade u [adresa]., zgrada 3, ulazi 1 do 6, [adresa] sa utvrđenom identifikacijskom oznakom obračunskog mjernog mjesta broj 132, te da su ugovorili cijenu toplinske energije i naknade. Istovremeno Odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za [adresa]., zgrada 3, ulazi 1 do 6, [adresa], mjerno mjesto 132 od 12. rujna 2016. (str. 46 spisa) je utvrđeno da će se obračun snage vršiti na temelju Pravilnika o načinu raspodjele obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju a obračun energije za grijanje da će se vršiti prema članku 11. stavku 2. istog Pravilnika.

8.6. Iz dostavljenih računa za utuženo razdoblje vidljiv je iznos potraživanja tužitelja za utužene mjesece, a utvrđeno je da je tuženiku obračunat samo trošak snage za obračunsko razdoblje a ne i trošak energije za grijanje.

8.7. Tužitelj je dakle postojanje i visinu tražbine dokazao vjerodostojnom ispravom priloženoma uz tužbu, a na računima je jasno vidljiva specifikacija njegova potraživanja kojeg ima prema tuženiku (str. 76-87), a sam način obračuna dokazuje Ugovorom i Aneksom ugovora o potrošnji toplinske energije br. 1574/2016 od 12. rujna 2016. (str. 40-43 spisa).

9. Odredbom članka 45. st. 3. (kasnije st. 9.) ZTTE-a propisano je da krajnji kupac kojem je odobreno izdvajanje iz toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu cjelinu. Člankom 2. st. 2. t. 32. ZTTE propisano je da u smislu tog Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora. istim Zakonom u čl. 3. st. 2. t. 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću. Prema čl. 2. t. 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“, broj 99/14 i 27/15 - dalje: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana čl. 3. st. 2. t. 27. ZTTE-a. Tužitelj ima pravo naplaćivati tuženiku sve ostale troškove osim troškova toplinske energije, dakle ima pravo naplaćivati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, odnosno fiksni trošak toplinske energije i nakon što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade, sukladno odredbi čl. 45. st. 9. ZTTE-e.

10. Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan i tuženik je kao krajnji kupac dužan nakon izdvajanja, bez obzira bilo to izdvajanje na njegov zahtjev ili zbog neplaćanja, platiti i nastali dug po tzv. fiksnoj naknadi sukladno odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE-a koja glasi "Krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu".

10.1. Tuženik je dužan plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njegova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni.

10.2. Navedeno je u skladu sa shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u spojenim predmetima C-708/17 i C-725/17, „EVN Bulgaria Toplofikacia” EAD protiv PIŽ (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio P, Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) i „Toplofikacia Sofia” EAD protiv ĐIŽ, uz sudjelovanje „Termokomplekt” OOD (zahtjev za prethodnu odluku kojeg je uputio Sofijski rajonen sad, Općinski sud u Sofiji, Bugarska), prema kojem se nacionalni propisi kojima je (ili bi bilo) propisano da su vlasnici stana u zgradi sa više stanova 4 različitih vlasnika (kao vlasnici posebnih dijelova zgrade, povezanih sa suvlasništvom nekretnine), zgradi priključenoj na mrežu područnog grijanja, dakle, i oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženi, izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, ne mogu tumačiti kao protivni propisima ili direktivama Europskog parlamenta i Vijeća o pravima potrošača, onim propisima ili direktivama koje uređuju zabranu nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu.

10.3. Jednako tako, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama poslovni broj Rev-285/2021. od 23. kolovoza 2022., Rev-1169/2020 od 7. veljače 2023. i Rev- 870/2022 od 14. ožujka 2023. zauzeo identično stajalište da oni vlasnici koji se, kao ovdje tuženik, izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, dužni podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade - iako pojedinačno ne koriste toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu jer ti troškovi nastaju kao nužni.

10.4. Tuženik ne može s uspjehom tvrditi da plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Treba imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar bio i izdvojen iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzročenih troškova.

10.5. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su stranke u obveznopravnom odnosu te da tuženik nije platio uslugu tužitelju u utuženom periodu (prema utuženim računima) to je isti u obvezi ispuniti svoju dospjelu obvezu prema tužitelju sukladno odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22dalje: ZOO) pa je temeljem odredbe članka 9. i članka 65. stavka 1 ZOO u vezi sa odredbom članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

11. Platni nalog je ukinut u odnosu na troškove postupka jer se o trošku ovršnog postupka odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga i to zajedno s troškovima nastalim u tijeku parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda RH održanog 2. lipnja 2017.)

11.1. Naime, stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u kojemu je pod 3.1. navedeno: „Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (jednako i ŽS u Varaždinu, Gž 1612/2021-2 od 8. prosinca 2021.).

11.2. Nakon što je po prigovoru tuženika ovaj sud rješenjem od 5. rujna 2025. (str. 28-30) odredio nastavno postupanje kao povodom prigovora protiv platnog naloga, smatra se da je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga te se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom u kojem se o troškovima postupka odlučuje jedinstvenom odlukom, bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

11.3. Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

12. Obje parnične stranke su popisale trošak postupka. Tužitelj je popisao trošak u iznosu od 38,27 eura, a tuženik u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV u iznosu od 37,50 eura, što ukupno iznosi 187,50 eura.

12.1. Odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe, zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao stranke koja nije uspjela u ovom sporu, ocijenio neosnovanim i donio je odluku kao u točki IV. izreke presude.

12.2. Tužitelj je potraživao trošak ovršnog postupka u iznosu 38,27 eura, a radi se o plaćenoj naknadi javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura i trošku sudske pristojbe za presudu koja iznosi 13,27 eura, a koju je u obvezi platiti prema Tar. br. 2. stavku 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23).

12.3. Slijedom navedenoga, kako je tužitelj stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu i postavio je zahtjev za naknadu troškova postupka, a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan to je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 155 ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

13. Odluku o zakonskim zateznim kamatama sud temelji na odredbi članka 29. stavka. 1. ZOO, kojom je propisano da dužnik koji padne u zakašnjenje pored glavnice duguje vjerovniku i zakonsku zateznu kamatu, dok se odluka o visini kamate temelji na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO.

14. Odredbom članka 328. stavkom 2. ZPP-a je propisano da ako posebnim propisom nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest 15 dana. Parnica između stranaka vođena je radi održavanja na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi te troškova postupka. Prema članku 448. stavku 2. ZPP-a u parnicama za izdavanje platnog naloga paricijski rok za ispunjenje tražbine iznosi 8 dana pa je odučeno kao u izreci (jednako i ŽS u Slavonskom Brodu, Gž-892/2018-2 od 18.10.2018.).

15. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 26. ožujka 2026.

Sudac

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (članak 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj Brod-Plin d.o.o. Slavonski Brod, po punomoćniku BI, dipl.iur. neposredno

2. Tuženik po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu – putem e- oglasne ploče suda.