K-123/2021-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika LČ, zbog dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – djelo označeno i kažnjivo po članku 314. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; u daljnjem tekstu KZ/11) i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 a sve u svezi članka 51. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-4510/2020 od 7. kolovoza 2020., nakon javne rasprave održane dana 24. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Sanje Selman, dana 26. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik LČ , OIB: [osobni identifikacijski broj], sina JČ i FČ, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, strojarski tehničar sa završenom srednjom stručnom spremom, umirovljenik s mjesečnom mirovinom od 1.000,00 eura, oženjen, otac petoro djece od kojih su dvoje maloljetni, odlikovan medaljom "Oluja", srednjeg imovnog stanja, kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 14. lipnja 2020. oko 02,40 sati u Imotskom u Ulici šetalište Stjepana Radića 3, ispred ugostiteljskog objekta "Paško" u alkoholiziranom stanju vikao: "Tko je dirao moga sina" i pokušao se sukobiti sa drugom osobom, te nakon što mu je policijski službenik RČ koji je kontrolirao stanje javnog reda i mira ispred ugostiteljskog objekta prišao i rekao da se smiri kako bi spriječio eventualni sukob, u nakani da ga u tome onemogući istome rekao: "Ti se odmakni" i rukama ga odgurnuo od sebe, nakon čega je policijski službenik prema istome primijenio sredstva prisile i to prvo zahvat gušenja, a pošto je LČ pružao aktivni otpor i sredstvo prisile "raspršivač s nadražujućom tvari", nakon čega je u nakani da ga ozbiljno ustraši policijskom službeniku RČ uputio riječi: "Vidit ćeš ti tko sam ja, ostat ćeš bez posla, jebem ti mater i ćaću, govno jedno, đubre jedno", a što je kod policijskog službenika RČ izazvalo strah i bojazan za njegov društveni položaj i materijalni opstanak,

II. dakle, silom spriječio službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, te drugome ozbiljno prijetio da će mu uništiti društveni položaj i materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

III. čime je time počinio u stjecaju dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – djelo označeno i kažnjivo po članku 314. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.; u daljnjem tekstu KZ/11) i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 a sve u svezi članka 51. KZ/11.

IV. Stoga se optuženiku prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo prisilom prema službenoj osobi – na temelju članka 314. stavka 1. – kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

- za kazneno djelo prijetnjom – na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Potom se optuženik na temelju članka 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

VI. Nakon toga, optuženiku se, na temelju članka 56. KZ/11, izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VII. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. . Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24.,13/26. u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka.

Obrazloženje

1. Dana 24. kolovoza 2020. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je optužnicu KO-DO-4510/2020 od 7. kolovoza 2020. podignutu protiv optuženika LČ, zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – djelo označeno i kažnjivo po članku 314. stavak 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 a sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Dana 9. rujna 2025. održana je rasprava na kojoj je optuženik na temelju članka 416. ZKP/08 pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Na temelju članka 417. a stavka 5. ZKP/08 optuženik je zahtijevao da iznese svoju obranu prije kraja dokaznog postupka te ju je iznio na raspravi održanoj 5. prosinca 2025.

3.1. Na temelju članka 430. ZKP/08 pročitani su i pregledani slijedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika LČ serijskog broja [serijski broj] od 14. lipnja 2020. (list 9 spisa), obavijest o ozljedama Zavoda za Hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, Ispostave Hitne medicine Imotski za LČ od 14. lipnja 2020. (list 10 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka-žrtve RČ sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 6. kolovoza 2020. (list 29-31 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka SČ sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu dana 6. kolovoza 2020. (list 32-33 spisa).

3.2. Na raspravi je izveden dokaz ispitivanjem oštećenika RČ (list 61 spisa), svjedoka VČ (list 68-69 spisa), EČ (list 69-70 spisa), ŠČ (list 70-71), PČ (list 79 spisa), OČ (list 79 spisa), SČ (list 89 spisa).

3.3. Ispitan je optuženik (list 71-72) te je pročitan i pregedan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LČ temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku sastavljen u prostorijama Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Imotski dana 14. lipnja 2020. s DVD snimkom ispitivanja osumnjičenika (list 12-15 spisa i list 22 spisa).

3.4. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo pa je pročitana i pregledana slijedeća dokumentacija: Uvjerenje iz Kaznene evidencije od 23. veljače 2026. te Potvrda iz Prekršajne evidencije od 23. veljače 2026.

4. Optuženik je naveo da nije pružao otpor policajcu niti ga je odgurivao. Svašta mu je govorio, ali se ne može sjetiti što mu je govorio.

5.1. U završnom govoru zastupnica optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 navela kako nakon provedene rasprave i svih izvedenih dokaza smatra da je u potpunosti dokazano da je okrivljenik počinio utužena kaznena djela upravo na način kako mu se to stavljalo na teret. To proizlazi prvenstveno iz iskaza ispitanog oštećenika RČ – policijskog službenika kao i iz iskaza svjedoka SČ koji u cijelosti potvrdio navode oštećenika. Smatra iskaz svjedoka ŠČ neutemeljen budući iz iskaza ispitanog policijskog službenika SČ proizlazi kako je upravo s njim okrivljenik započeo sukob i slijedio je napad na istog dok se ostali svjedoci nisu zbog proteka vremena detaljno sjećali predmetnog događaja. Smatra da je obrana samog okrivljenika neutemeljena i usmjerena na izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti te da je zasigurno vjeru potrebno pokloniti policijskim službenicima koji prema okrivljeniku ne bi ni intervenirali da za to nisu imali ozbiljan povodom.

Stoga se predlaže okrivljenika proglasiti krivim i osuditi po zakonu te pri odabiru kazneno pravne sankcije kao olakotna okolnost cijeniti njegovu neosuđivanost te mu izreći sankciju na način kako je to već i predloženo u samoj optužnici.

6.1. U prethodnom postupku optuženik je iznio svoju obranu pred PGP Imotski dana 14. lipnja 2026 te je iznio svoju obranu na raspravi dana 5. prosinca 2025.

6.2. Optuženik je na raspravi naveo da ostaje pri svemu što je iskazao u prethodnom postupku. Iskazao je kako je sa AČ otišao po djecu (svog sina i sina EČ) koja su bila u ugostiteljskom objektu Paško. Misli da je i VČ bio s njima, nije siguran. Kada su došli u klub odlučili su popiti piće, a već su popili piće u kafiću do tog ugostiteljskog objekta Paško. Taman je htio naručiti piće u ugostiteljskom objektu Paško kada mu je došao sin i rekao mu je da ga je jedan dečko udario i gurnuo na pod. Optuženik je pitao sina kakvu majicu ima taj dečko, misli da je rekao žutu ili bijelu. Optuženik je izašao iz objekta, te se okretao oko svoje osi i pritom govorio "tko mi je udario sina". Ispred objekta je bilo mnogo ljudi, optuženik nije vidio policajca. Netko ga je uhvatio za ruku, optuženik uopće nije vidio da je to policajac jer je policajac došao optuženiku sa leđa. Policajac mu je zavrnuo tu ruku za koju ga je uhvatio na način da je pokušao napraviti polugu pa mu je iščašio rame. O tome ima i medicinsku dokumentaciju. Policajac ga je prskao sprejom dok su hodali od objekta Paško do objekta Monca (put od 20 metara), optuženik nije pružao nikakav otpor. I danas nekad dobro ne vidi zbog tog spreja. Svašta mu je govorio, ne može se sjetiti što, no razumljivo je da mu je svašta govorio jer ga je policajac prskao sprejom i jer mu je rame iskočilo. Optuženik je išao pogrbljeno, cijelo vrijeme je držao drugom rukom ovu ruku gdje mu je iskočilo rame, a oštećenik ga je prskao sprejom. Optuženik mu je rekao da će oštećenik izgubiti posao jer je optuženik bio u vojnoj policiji, pa zna kako se treba ponašati. Da mu je htio pružati otpor optuženik bi to i mogao s obzirom da je konstrukcijski snažniji od njega. Oštećenik je pozvao druge policajce koji su ga odveli na hitnu, a poslije i u pritvor. Kada ga je oštećenik uhvatio za ruku nije pružao otpor niti je odgurivao policajca jer je optuženiku odmah iskočilo rame, to je trajalo jednu sekundu. Optuženiku nije jasna reakcija oštećenika, nikad prije nije imao sukob s oštećenikom.

6.3. U prethodnom postupku naveo je da je, nakon što mu je sin rekao da ga je jedan dečko udario i uhvatio za vrat, da je optuženik izašao vani da vidi zašto ga je taj udario te je vikao par puta "tko mi je udario sina". Netko mu je rekao da ga je udario dečko koji ima narančastu majicu. Nije siguran je li gurnuo policajca nakon što mu je iskočilo rame, iskočila je kost. Rame mu je iskočilo odmah nakon što ga je policajac uhvatio za ruku i naglo povukao. Oštećeniku je rekao zašto mu je to napravio i rekao mu je da takav čovjek ne može raditi u policiji, da bi volio da dobije otkaz, bio je iritiran ponašanjem policajca. Nakon toga ga je policajac poprskao sprejom, došli su drugi policajci koji su mu rekli da mora ići s njima na Hitnu pomoć. Nikoga nije dodirnuo ali priznaje da je nešto govorio u afektu. Prije ovog događaja pio je alkohol. Na pitanje je li izgovori riječi iz optužnice, optuženik navodi da možda i je to sve rekao. Sigurno mu je rekao "nisi za taj posao, tako se ne radi policijski posao, sram te bio".

7.1. Oštećenik je na raspravi iskazao da je ispred ugostiteljskog objekta Paško vidio je da se netko prepire, a pošto je bio u službi, došao je vidjeti o čemu se tu radi. Ugledao je optuženika koji je govorio ŠČ "jesi li ti dirao moga sina" te mu se unosio u lice, u namjeri da se s njim fizički obračuna. Stao je između njih nakon čega ga je optuženiku odgurnuo s obje ruke, stoga je oštećenik napravio optuženiku zahvat hvatanja za vrat u namjeri da ga privede u policijsku postaju, no on se iz tog zahvata otrgnuo. Oštećenik je vidio da ga neće uspjeti savladati te ga je poprskao sa papar sprejom nakon što je optuženik krenuo prema oštećeniku. Nakon što je bio poprskan više nije mogao pružati otpor, nakon čega je oštećenik pozvao patrolu koja ga je odvela u postaju. Dok su čekali patrolu optuženik je izgovorio riječi kojih se oštećenik nije mogao točno sjetiti, no rekao mu je da će požaliti, da će vidjeti, rekao mu je da će ostati bez posla. Iza ovog događaja nije imao kontakt s optuženiku. Optuženik je bio u alkoholiziranom stanju.

7.2. Oštećeniku je pročitan dio iskaza kojeg je dao u prethodnom postupku u kojem je naveo da mu je optuženik izgovorio razne pogrdne riječi te ujedno i riječi prijetnje govoreći mu da je pogriješio da će vidjeti tko je on da će ostati bez posla da mu jebe mater i ćaću da je đubre, govno i dr. a razliku u iskazu objašnjava na način da je točno to što je naveo u prethodnom postupku no zbog proteka vremena nije se svega uspio točno sjetiti.

7.3 Oštećenik se osjećao omalovaženo, bilo je dosta ljudi prisutno, oštećenik je bio u službi i nije mogao dozvoliti da ga netko vrijeđa, u tom trenutku osjećao se ugroženo s obzirom da mu je prijetio da će izgubiti posao kojeg obavlja časno.

Zainteresira je za kazneni progon optuženika.

8. Svjedok VČ je iskazao da je bio ispred ugostiteljskog objekta Paško sa optuženikom. Došli po sina optuženika koji se zove ŠČ. ŠČ je tada bio maloljetan pa su oni došli po njega da ga odvedu doma. U objektu je bila gužva, pa su izašli vani. Nakon što su izašli optuženik je rekao "ko mi je dirao maloga", tu u blizini bila su dva-tri policajca. Kad je optuženik rekao to "tko mi je dirao maloga" oštećenik – policajac RČ bio je pokraj ovog svjedoka, počeo se gurati, bahato je prošao, svjedok mu je rekao "nemoj se gurati". Oštećenik je prošao do optuženika, te ga uhvatio za ruku, ruku mu je savinuo na leđa, optuženiku je ispalo rame i oštećenik ga je gurao prema podu, te ga u tom trenutku poprskao sa sprejom više puta. Svjedok je rekao oštećeniku "šta radiš, jesi li ti normalan", a oštećenik mu je dogovorio da se makne.

Optuženik se nije obraćao oštećeniku niti mu je išta govorio. Oštećenik je nasrnuo na optuženika, jer je optuženik govorio dva-tri puta "tko mi je dirao sina". Optuženik se nije obraćao oštećeniku, a oštećenik kada je to čuo prošao je kraj svjedoka, čak je i svjedoka gurnuo, te je optuženika uhvatio za ruku. Optuženik nije bio u sukobu niti se pokušao sukobiti sa nekom drugom osobom. Ni od optuženika ni od sina optuženika, kojeg je odveo doma nije saznao tko je "dirao" sina, o tome nisu više razgovarali.

9. Svjedok TČ iskazao je da je vidio kako policajac gura optuženika kada je izašao iz ugostiteljskog objekta Paško. Prvo što je vidio je to da mu policajac "zavrće ruku", te ga je gurao prema ugostiteljskom objektu "Monca" i cijelo vrijeme ga je prskao sprejom. Pokušao je reći policajcu da ne primjenjuje silu prema optuženiku jer je optuženik tada imao velikih problema sa zdravljem. Policajac ga nije poslušao nego je radio cijelo vrijeme po svome. Kada je izgurao optuženika na drugu stranu ulice, svjedok je došao do njih, ponovio je kako optuženik ima problema sa zdravljem, no policajac ga je prskao a poprskao je i svjedoka. Uzrok svega je bio taj što je neki dečko počeo gušiti sina optuženika. Optuženik je ispred kafića rekao "tko mi sina mlati". Kao odgovorni roditelji, svjedok i optuženik su došli po djecu u kafić misli oko 02:00 sata ujutro, nisu htjeli da se djeca vraćaju doma autostopom. Došli su sa optuženikovim vozilom. Misli da je VČ vratio djecu i njega doma. Ne zna je li se optuženik ispred ugostiteljskog objekta sukobio s nekim.

10. Svjedok ŠČ iskazao je da je predmetne prigode bio u ugostiteljskom objektu Paško. Neki mlađi ljudi su se naguravali, to je bila dječja svađa, neke dječje gluposti. Tu večer nije vidio optuženika, niti ga je optuženik pozivao na obračun, optuženika zna iz viđenja. Policajci su ušli u ugostiteljski objekt Paško, tražili su od gostiju da se raziđu. Poznaje oštećenika RČ koji ga je pitao što je bilo unutra, na što mu je svjedok odgovorio da je unutra bilo nekakvo naguravanje. Pošto je [adresa] malo mjesto poznato mu je iz priče da je optuženik slomio ključnu kost, i da je došlo do nekakvog naguravanja između optuženika i oštećenika.

11.1. Svjedok, policajac PČ naveo je da nije sudjelovao u događaju o kojem je saznao tek sutradan kada je došao na posao kada su mu kolege javile da pritvorenika IČ nad kojim treba napraviti obradu. Obradu je napravio HČ, on je vodio ispitivanje, a svjedok je bio zapisničar. Misli da je optuženik iznosio svoju obranu i odgovarao na pitanja, više ne zna ništa o ovom slučaju.

11.2. Svjedokinja policajka GČ ne sjeća se ovog događaja. Bila je u neposrednoj blizini događaja, tada je bila policijska polaznica.

12.1. Svjedok policajac SČ ostao je pri iskazu danom u prethodnom postupku sjeća se događaja, policija je imala intervenciju jer je sin od optuženika remetio javni red i mir. Nekako su u isto vrijeme došli i policajci ali i optuženik koji je došao po svog sina. No i optuženik je krenuo remetiti javni red na način da se sin optuženika posvađao s nekom grupom momaka a optuženik se nagurivao s tom grupom, nešto je on vikao, ne može se sjetiti koje točno riječi. Oštećenik RČ napravio ključ na laktu optuženiku da ga izdvoji iz mase s obzirom da optuženik nije surađivao. Optuženik je gurao RČ u trenutku kada mu je oštećenik htio napraviti ključ na laktu, izmicao se, nije htio poći s njima. Svjedok, oštećenik i GČ odveli su optuženika na drugu stranu ulice. Oštećeniku je otac preminuo, a otac je bio policajac. To je sve znao optuženik, u malom mjestu sve se zna, pa ga je počeo vrijeđati po toj osnovi a ne može se sjetiti točnih riječi.

12.2. Razliku u iskazu objašnjava da je nastala zbog proteka vremena, na raspravi je iskazao da je oštećenik napravio optuženiku ključ na laktu jer je to uobičajena i najjednostavnija metoda djelovanja ali nakon što mu je pročitan iskaz ostaje pri tome da je bio zahvat gušenja.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno te svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlazi da je počinio u stjecaju dva kaznena i to jedno kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – djelo označeno i kažnjivo po članku 314. stavak 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo označeno i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 a sve u svezi članka 51. KZ/11.

14.1. U odnosu na kazneno djelo iz članka 314. stavka 2 KZ/11 - prisila prema službenoj osobi, optuženik je u svojoj obrani naveo da nije dodirnuo oštećenika, u prethodnom postupku je naveo da ga je možda gurnuo, naveo je da se nije opirao. Svjedok VČ i svjedok TČ naveli su da je policajac nasrnuo na optuženika, a svjedok ŠČ da nije ni vidio optuženika tu večer.

14.2. Međutim, iz iskaza oštećenika kao i policajca SČ proizlazi suprotno odnosno proizlazi da je optuženik silom spriječio oštećenika da obavi službenu radnju u okviru svojih policijskih ovlasti a nakon toga da mu je i prijetio. Oštećenik je imao namjeru spriječiti mogući sukob između optuženika i druge osobe. Optuženik je ispred ugostiteljskog objekta vikao tko mu je dirao sina. Sud smatra da je vjerodostojan dio iskaza oštećenika a koji je potvrđen i iskazom svjedoka SČ, u kojem navodi da je djelovao kako bi spriječio nered.

14.3. Nevjerodostojan je dio iskaza u kojem optuženik navodi da ga je samo zanimalo tko je dirao sina, da nije nikoga pozivao na sukob. Životno je nelogično da bi oštećenik , kao policajac u službi, nasrnuo na optuženika samo iz razloga jer je on par puta ispred ugostiteljskog objekta rekao "tko mi je dirao sina". Logički je neodrživa teza da bi netko izašao iz kafića i u gužvi vikao "tko mi je dirao sina", samo da bi porazgovarao s akterom. Pritom treba imati na umu da je optuženik bio u alkoholiziranom stanju, što ne spori, dakle nikakav ozbiljan i konstruktivan razgovor ne bi se mogao odviti u doba noći i u uvjetima koji su postojali tada ispred ugostiteljskog objekta Paško. Nastavno na navedeno, i iskaz svjedoka VČ je nevjerodostojan u djelu u kojem navodi da se optuženik nije imao namjeru sukobiti ni sa kim kao i u dijelu u kojem navodi da se optuženik nije obraćao oštećeniku niti mu je išta govorio. Iz iskaza samog optuženika proizlazi da je optuženik "svašta" govorio oštećeniku, između ostalog da će izgubiti posao i "sram te bilo".

14.4. Nevjerodostojan je i dio iskaza svjedoka VČ i EČ u kojem problematiziraju ponašanje oštećenika. I jedan i drugi svjedok banaliziraju rad policije a sud zaključuje isto po tome što se VČ obrati oštećeniku – policajcu koji obavlja svoju službu riječima "jesi li normalan", a TČ je tumačio policajcu zdravstvene probleme optuženika govoreći mu kako treba obavljati svoj posao. Sve to govori o bahatosti svjedoka a ne oštećenika. Svjedok ŠČ naveo je da optuženika nije ni vidio te večeri, a vidio je sukob između ljudi mlađe populacije koji sukob je opisao kao „dječja posla“. S obzirom da taj sukob nije bio dječja posla već sukob zbog kojeg je polica i došla u ugostiteljski objekt, sud smatra da su iskazi ove trojice svjedoka usmjereni ka stvaranju bolje pozicije optuženika u ovom postupku i sud ih ocjenjuje nevjerodostojnim.

14.5. Optuženik je u svojoj obrani naveo da je rekao oštećeniku da će izgubiti posao ali da je to rekao u formi konstatacije a ne u formi prijetnje, obrazlažući da se on (optuženik) razumije u policijske stvari a da oštećenik – policajac nije postupio po pravilima. Sud smatra ovaj dio iskaza nevjerodostojnim jer u okolnostima u kojim se zbio događaj, nakon što optuženik više nije mogao pružati otpor i čekajući patrolu koja će ga odvesti u postaju, te ispred velikog broja ljudi, nikako se ta rečenica ne može smatrati ako konstatacija ili nekakvo opažanje već se ima smatrati kao radnja koja stavlja u izgled buduće zlo, koja je prijetnja i koja je objektivno prikladna da kod oštećenika dovede do osjećaja ugroženosti i nesigurnosti vezano za njegov materijalni opstanak. Također, optuženik je priznao da je izgovorio "svašta" oštećeniku a između ostalog i riječi kao što su "sram te bilo" pa u tom kontekstu spominjanje gubitka posla nikako se ne može shvatiti kao razmišljanje ili želja optuženika. Navodi da je normalno da mu je "svašta" izgovorio ali sud smatra da nije normalno policajcu u službi kazati a ga bude sram i spominjati gubljenje posla. Činjenica da je optuženik to izgovorio pred velikim brojem ljudi, dovodi do zaključka da su riječi koje je optuženik izgovorio mogle izazvati strah oštećenika i za njegov društveni položaj. Oštećenik je postupao kao policajac prilikom obavljanja službe a optuženik se prema istome ponašao ako da se radi o privatnoj osobi. Govoreći mu da će ostati bez posla, kao i sve ostale riječi navedene u optužnici kao i riječi koje je sam optuženik naveo da ih je rekao ("sram te bilo") , pokazatelj je da optuženik ne poštuje oštećenika kao predstavnika vlasti čija je svrha očuvanje reda u društvu. Ovim vrijeđanjem ne da je osporavao zakonitu policijsku radnju već je i počinio kazneno djelo prijetnje.

15. Iz činjeničnog opisa utvrđeno je da je oštećenik kao službena osoba počela obavljati određenju radnju te da joj je prilikom poduzimanje iste optuženik sprječavao na način da mu je otežavao obavljanje radnje. Silom se izvukao iz hvata gušenja stoga je oštećenik trebao uporabiti sredstvo prisile "raspršivač s nadražujućom tvari". Nakon što je optuženik savladan a čekajući policijsku patrolu počinio je kazneno djelo prijetnje na način kako je opisano u optužnici.

16. Optuženik je ova kaznena djela počinio s izravnom namjerom, nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njegovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, pa ga je sud proglasio krivim.

17. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

18. Olakotna je kazneno neosuđivan optuženika. Otegotnih okolnosti nema.

19. Slijedom naprijed navedenih okolnosti optuženik optuženiku su prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i za kazneno djelo prisilom prema službenoj osobi – na temelju članka 314. stavka 1. – kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te za kazneno djelo prijetnjom – na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

20. Potom je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

21. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura) koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka. Paušalna svota pokriva dio troškova koji su nastali povodom ovog postupka a cilj joj je da uz pokrivanje dijela troška ne predstavlja pretjerano financijsko opterećenje za optuženika, treba biti pravična i razmjerna. Dakle, kriterij za određivanje paušalne svote su složenost i trajanje postupka s jedne strane i imovinsko stanje optuženika s druge strane. Plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženika s obzirom da nije u obvezi skrbiti se za druge osobe – dvoje maloljetne djece (od ukupno pet), te ima stalna mjesečna primanja.

Split, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. oštećenik, po pravomoćnosti

4. u spis