REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-104/2016-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke Ernele Dilber, u kaznenom postupku protiv okrivljenog UĆ, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO-1576/2015. od 29. siječnja 2016., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. KZ/11., nakon održane javne rasprave 23. siječnja 2026. i 23. ožujka 2026., u prisutnosti okrivljenog i Anje Adamović – zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, a presude javno objavljene 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-104/2016 od 19. srpnja 2016. kojim je okrivljeni UĆ proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu; KZ/11.).

Okrivljeni: UĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin U i V rođ. R, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju mehaničar, nezaposlen, bez primanja, lošeg imovnog stanja, razveden, otac jednog malodobnog djeteta, neosuđivan, drugi postupak u tijeku, brani se sa slobode,

k r i v  j e

I. što je dana 28. kolovoza 2015., oko 20,30 sati, u gradu Splitu, na parkiralištu u Plinarskoj ulici, tijekom verbalnog sukoba sa VĆ, s ciljem da ga teško ozlijedi, istoga i tjelesno napao udarivši ga stisnutom šakom silom jakog intenziteta u glavu, u predjelu lica, uslijed kojeg udarca je sada oštećeni VĆ zadobio ozljedu u vidu oguljotine gornje vjeđe desnog oka, krvne podljeve vjeđe desnog oka, krvarenje u spojnicu desnog oka i u sinus desne gornje čeljusti te iz desne nosnice, kao i prijelom koštanog dijela desne očne šupljine, koje ozljede čine jednu cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

II. dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11..

III. Stoga se okrivljeni UĆ, na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 okrivljenom UĆ se izriče

u v j e t n a  o s u d a

te kazna zatvora 8 (osam) mjeseci se neće izvršiti, ako okrivljeni u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/2025., dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni UĆ platiti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu 500,00 eura (petsto eura) od čega za sudsko medicinsko vještačenje Antonio Alujević d.o.o. ukupan iznos 383,65 eura i 116,35 eura na ime paušalne svote, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo pred ovim sudom uvodno navedenu optužnicu protiv okrivljenog UĆ, zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. KZ/11., s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga protiv okrivljenika.

2. Postupajući po navedenoj optužnici, Općinski sud u Splitu je donio presudu pod brojem: K-104/2016 od 19. srpnja 2016. kojim je protiv okrivljenika izdan kazneni nalog kojim je proglašen krivim zbog utuženog kaznenog djela, za koje je osuđen na kaznu zatvora 9 mjeseci, a potom primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja 3 godine. Protiv navedenog kaznenog naloga, okrivljenik je podnio prigovor.

3. U nastavku postupka, ovaj sud je potvrdio predmetnu optužnicu kao osnovanu i to rješenjem poslovni broj: Kov-544/2016 od 26. rujna 2016..

4. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice okrivljeni UĆ je naveo da se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret, pa uvažavajući ovakav okrivljenikov stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

5. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani izvješće KBC Split, Klinika za kirurgiju, broj 119/15, od 22. rujna 2015. i Klinike za bolesti uha, grla i nosa, urbroj: 2181- 147-2015-01 od 21. listopada 2015. o ozljedama VĆ (list 19 i 22). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08., u dokazne svrhe pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka RĆ sa rasprave od 11. listopada 2023. (u spisu list 103-105), pročitan je i pregledan zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka sudske medicine i patologije dr. Antonija Alujevića sa rasprave od 9. siječnja 2024. (u spisu list 114), zapisnik o ispitivanju svjedoka SĆ sa rasprave od 20. ožujka 2024. (u spisu list 120-121 spisa). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08. u dokazne svrhe pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećenog/žrtve kao svjedoka VĆ od 6. studenog 2015. Pročitane su i pregledna priležeća liječnička dokumentacija i fotografije ozljeda (list 26-28 spisa). Pročitan je i pregledan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list 123 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog (list 125 spisa). Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni TĆ.

6. U obrani pred sudom okrivljeni UĆ je naveo da je pok. VĆ bio njegov susjed, a inkriminirane prigode su se sreli na parkiralištu Plinarske ulice, jer su u blizini stanovali. Sada se točno ne može sjetiti povoda zbog kojeg mu je prišao, no bilo je u svezi njegovog maltretiranja djece po susjedstvu, zbog čega mu se obratio i kazao nešto u stilu da nije u redu da se neprimjereno odnosi prema djeci, nakon čega ga je oštećeni počeo vrijeđati. Ne sjeća se točno riječi koje je navodio, no rekao mu je u smislu da je bolesnik i da što mu imam govoriti kako bi se on (oštećeni) trebao ponašati i da to nije njegova stvar. U ruci je držao jednu vrećicu, nakon čega je zamahnuo šipkom. Od vrećice nije vidio da u toj ruci drži i šipku. Instinktivno svoju ruku podigao je u vis i ta šipka ga je udarila po podlaktici ruke. Oštećenomu je šipka ispala iz ruke, a oštećeni je istovremeno iz džepa jakne izvadio nož i njime zamahnuo prema njegovoj (okrivljenikovoj) glavi, nekako bočno. Dok je on vadio nož i zamahnuo, okrivljeni navodi da se instinktivno izmaknuo prema natrag. Sve se odvijalo jako brzo. Taj nož je prošao kraj njegove glave na razdaljini manjoj od desetak cm, a on je potom oštećenog dlanom svoje ruke gurnuo u glavu svom snagom uslijed čega je oštećeni pao na pod i glavom udario o pod. Pri padu mu je ispao nož iz ruke kojeg je on (okrivljeni) šutnuo dalje od oštećenog. Potom je prišao oštećenom, pomogao mu je da se ustane, rekavši mu "sram vas bilo, je li vidite što radite, mogli ste me ubiti i zbog čega ste to napravili", a on mu je govorio "bolesniče šta ćeš ti meni govoriti", nakon čega mu je kazao da će ovo prijaviti policiji. Okrivljeni navodi da je krenuo prema svojoj kući, okretao se da vidi što radi oštećeni, bojao se da ga ne bi opet napao. Vidio je kako je oštećeni uzeo nož s poda i krenuo je vjeruje prema kući. U ovoj situaciji okrivljeni tvrdi da se branio i nije imao drugog izbora. Sretan jer ga oštećeni nije uboo nožem u glavu. Želi kazati da je oštećeni skupljao plastične boce po kontejnerima i viđao ga je kako hoda po ulici sa kesom i šipkom.

6. 1. S obzirom da je okrivljeni odstupio od svojeg prethodnog iskaza kada je bio ispitan u Prvoj PP Split (obrana, omot list 45 spisa) upitan je zašto tada u obrani nije naveo da je oštećeni najprije njega napao šipkom kako tvrdi u obrani pred sudom, okrivljeni se branio da je to sigurno rekao i ne može vjerovati da to nije rekao. Upitan zašto prilikom svojeg ispitivanju u I Policijskoj postaji Split nije govorio o razgovoru između sebe i oštećenoga dok je oštećeni bio na podu i pomagao mu ustati ovako kako navodi u obrani pred sudom, okrivljeni se branio da ne zna zašto to nije kazao, no ovako se dogodilo.

6. 2. Na upit zastupnice optužbe okrivljeni se branio kada ga je oštećeni udario šipkom, šipka ga je okrznula po podlaktici i na ruci nije primijetio trag ozljeđivanja i nije zatražio liječničku pomoć zbog toga. Nakon ovog događaja zvao je policiju i prijavio što se dogodilo, a u tom razgovoru mu je rečeno da je događaj već prijavljen policiji i da policija dolazi u mjesto događaja. Ove prigode u mjestu događaja je bilo i drugih ljudi, a siguran je da je bio RĆ. RĆ mu je susjed i jednom su se sreli, a tada ga je i upitao zašto ga je napao VĆ. Rekao mu je isto što je i sada rekao u obrani, odnosno da mu je prigovorio zbog njegovog ponašanja prema djeci. Na daljnji upit zašto prilikom prvog ispitivanja niste naveli da je RĆ bio očevidac događaja, okrivljeni se branio da niti jednog svjedoka nije želio imenovati imenom i prezimenom, jer je oštećeni bio problematičan susjed kojeg su ostali susjedi izbjegavali, pa nikome nije želio prouzročiti neugodnosti s njime.

6. 3. Na upit suda je li s RĆ u ovom razgovoru pričao o svojem postupanju prema oštećenom i o tome da bi ga oštećeni napao šipkom i nožem kako to navodite u svojoj obrani, okrivljeni se branio o tome da nisu razgovarali. Nije ni bilo potrebe da o tome razgovaraju, jer je RĆ bio očevidac događaja. Njega je isključivo zanimao povod oštećenikovog napada na njega. Na upit suda može li opisati šipku koju je oštećeni držao u ruci okrivljeni je naveo da je bila metalna, crne boje. Kada je pala na pod čuo je zvuk metala, pa je zaključio da je metalna. Bila je duga otprilike oko pola metra, možda 60- ak cm, debljine prosječnog prsta ruke, okrugla. Na daljnji upit okrivljeni se branio da je vrećica koju je oštećenik držao u ruci bila prazna.

6. 4. U odnosu na osobne prilike okrivljeni je naveo da je razveden i otac je jednog djeteta starog 9 godina. Kroz mjesec dana bi trebao zasnovati radni odnos. Uzdržava se od različitih poslova, a ne može se očitovati koliko tako u prosjeku zaradi. Živi u zajedničkom domaćinstvu s roditeljima i oni mu pomažu u uzdržavanju. Nije vlasnik nikakve imovine.

Na temelju čl. 431. st. 3. ZKP/08. iz spisa je izdvojena službena zabilješka I Policijske postaje Split od 28. kolovoza 2015. o obavljenom razgovoru sa okrivljenim i VĆ (spis list 3), Službena zabilješka Prve Policijske postaje Split od 29. kolovoza 2015. o obavljenom razgovoru s VĆ (spis list 5), Službena zabilješka I Policijske postaje Split od 29. kolovoza 2015. o obavljenom razgovoru sa okrivljenim (spis list 14). Službene zabilješke su obavijesti koje je policija dobila od građana, odnosno okrivljenog bez branitelja, a na okolnost kaznenog djela za koje se tereti okrivljeni i na kojima se ne može temeljiti sudska odluka i ne mogu se koristiti u postupku.

9. S obzirom na obranu okrivljenog UĆ u postupku nije sporno da je u vrijeme i u mjestu kako se navodi u činjeničnom opisu između okrivljenog i oštećenog VĆ došlo do verbalnog sukoba. Nije sporno ni da je oštećeni VĆ zadobio ozljedu u vidu oguljotine gornje vjeđe desnog oka, krvne podljeve vjeđe desnog oka, krvarenja u spojnicu desnog oka i u sinus desne gornje čeljusti te iz desne nosnice, kao i prijelom koštanog dijela desne očne šupljine. Nije sporno ni da je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi. Navedeno okrivljeni ne osporava, a to proizlazi i iz iskaza oštećenog VĆ, izvješća KBC Split, Klinika za kirurgiju, broj 119/15, od 22. rujna 2015. sa priležećom liječničkom dokumentacijom i fotografijama ozljeda (list 26-28 spisa), izvješća KBC Split, Klinika za kirurgiju, broj 119/15, od 22. rujna 2015. i Klinike za bolesti uha, grla i nosa, urbroj: 2181-147-2015-01 od 21. listopada 2015. o ozljedama VĆ (list 19 i 22)., vještačenja vještaka sudske medicine i patologije dr. Antonija Alujevića, a dijelom i iz iskaza svjedoka SĆ i RĆ.

9. 2. U ovom postupku, uvažavajući obranu okrivljenog UĆ, koji tvrdi da je oštećenog rukama gurnuo, sporno je je li okrivljeni udario oštećenog stisnutom šakom silom jakog intenziteta u glavu, u predjelu lica, a s obzirom i na obranu okrivljenog trebalo je utvrditi i je li okrivljeni postupao u nužnoj obrani.

10. Oštećeni VĆ u iskazu je naveo da je 28. kolovoza 2015. oko 21,00 sat išao baciti smeće u kontejner koji se nalazi na parkiralištu Kragićeve poljane te je nosio plastičnu vreću i išao prema Plinarskoj ulici. Iznenada iz mraka je iskočio HĆ kojeg od ranije poznaje iz njihove ulice, tada mu je rekao "stani ti nećeš proći dok ja sa tobom ne razgovaram". Prije tog događaja navodi da mu je prijetio da će ga baciti u kontejner, da će se sresti i vidjeti, da će ga odrobijati i sl. Jedan period je u sate odmora brusio drvene predmete, penjao se na krov drvarnica u blizini gdje stanuje, svaki dan, noću u kasne sate ispred njegovog balkona palio bi reflektor, popravljao motor sve do jutarnjih sati, dovodio bi veći broj djece kako bi ga provocirao, jer je znao kako ga to uznemiruje i smeta, jer je dugogodišnji teški duševni bolesnik, a na koja ponašanja bi ga povremeno upozoravao. Ove prilike kada ga je presreo prije nego ga je udario, uhvatio za ramena, vukao za rukav jakne, a onda je osjetio jak udarac u predjelu glave u području desnog oka. Ne može reći čime ga je udario osim da se radilo o udarcu rukom, s tim da ne zna je li to bilo stisnutom šakom te je li u ruci držao kakav predmet. Od udarca su mu slomljene kosti ispod desnog oka, a od samog udarca je pao na tlo, na način da je na tlo pao leđima te udario zatiljkom o tlo zbog čega je i na zatiljku zadobio ozljede, te zadobio ozljedu lakta desne ruke. Nakon udarca i pada na tlo jedno vrijeme se događaja i ne sjeća, pa ne može tvrditi je li ga UĆ udarao i dok je bio na tlu i na koji način, te je li moguće sudjelovala i koja druga osoba u tom, ali iz fotografija koje prilaže u spis a koje su nastale neposredno nakon događaja je vidljivo da je zadobio više podljeva u predjelu glave i na različitim mjestima po licu. Kada je dolazio svijesti iz obližnjeg kafića "Bohem" je čuo povik njemu nepoznate osobe koja je UĆ pitala " HĆ što to radiš". Ne može se sa sigurnošću očitovati je li se sa poda ustao sam ili mu je netko pomogao. Pri punoj svijesti je došao tek na povratku svom stanu koji je udaljen oko 100 metara od mjesta gdje ga je napao. Kada je došao kući sav krvav i sa ozljedama, njegov sin je pozvao policiju, kojima po njihovu dolasku nije bio u stanju dati izjavu, već je vozilom hitne pomoći koje su pozvali njegov sin ali i policija odvezen na Hitni kirurški KBC Split gdje su utvrđene ozljede i gdje je ustanovljeno da treba operaciju na odjelu Maksiofacijalne kirurgije zbog prijeloma kostiju ispod desnog oka. U bolnici je zadržan do 7. rujna 2015., a o svim ozljedama kao i postupku liječenja u spis je predao liječničku dokumentaciju. Posebno upitan je li navedene prilike imao džepni nožić ili sličan predmet kojim bi prijetio UĆ, oštećenik navodi kako te prilike uz sebe nije imao ništa jer je išao baciti smeće u obližnji kontejner. UĆ nije uočio niti je sa istim komunicirao pa da bi mu na taj način mogao prijetiti, niti se ni na bilo koji drugi način obratiti, već je on a kako je rekao iskočio ispred njega te je do došlo do ovog što je opisao.

11. Svjedok RĆ naveo je da poznaje UĆ i VĆ, jer su susjedi. Jedne prigode bio je očevidac kada je VĆ fizički napao UĆ. Ne zna kada je to bilo, sigurno je bilo prije najmanje pet do šest godina, ne zna datum kada se to dogodilo, ni godišnje doba. Sjeća se da se vani još uvijek vidjelo, a on se vraćao s Marjana i bio je sa svojim psom. Ovaj fizički napad se dogodio na parkingu u blizini Plinarske ulice, a to je u susjedstvu gdje stanuje. Bio je udaljen kojih 40 do 50 metara i pažnju mu je privukla vika. Pogledao je i vidio je VĆ kako drži šipku u ruci i njome je zamahnuo prema UĆ koji se rukom obranio spriječivši rukom da ga ta šipka udari. Potom vidi kako VĆ drugom rukom u kojoj je imao nož zamahuje prema UĆ. Tada ga je UĆ odgurnuo i VĆ je pao na pod. Vidio je i kako mu UĆ prilazi i pomaže mu da se ustane. Što se tiče međusobnog položaja okrivljenog i VĆ, okrivljeni je stajao njemu leđima okrenut i malo bočno, dok je oštećenog gledao prema njegovom licu i trupu. Uz to bio je udaljen 40 – 50 metara i sve se brzo odigralo tako da detaljnije ne može opisati njihova ponašanja. Nakon što ga je UĆ podigao, UĆ je otišao prema svojoj kući, a VĆ je nastavio vikati. Inače, VĆ bi opisao "problematičnim" susjedom, jer je vrlo često vikao, fizički je napadao djevojčice tako što bi ih štipkao, povlačio za ruke. Često je bio u modricama, tukao se s vlastitom djecom i opisao bi ga izuzetno agresivnim. Jedne prigode je napao i njegovog sina koji se umiješao u jednu situaciju kada je VĆ "pipkao" jednu djevojčicu što je vidio njegov sin i to pokušao spriječiti i pomoći toj djevojčici, da bi ga VĆ napao nožem. Ne sjeća se dana ili godine kad je ovako napao njegovog sina, no zna da je taj događaj prijavljen policiji i da u policiji postoji zapis o tome. Sin se zove MĆ i rođen je **.**.1990. Da će biti ispitan kao svjedok u ovom postupku okrivljeni mu nije govorio, a iz poziva je razaznao da se protiv okrivljenog vodi kazneni postupak. Okrivljenog poznaje jer mu je susjed, ali se ne druže te se kao susjedi jedino pozdravljaju. Jedini događaj u kojem se dogodio fizički sukob između okrivljenog i VĆ, a kojeg je vidio je ovaj o kojem je sada svjedočio.

11. 1. Na upit okrivljenika, svjedok je odgovorio kada je VĆ zamahnuo nožem prema njemu (okrivljenomu), taj nož je usmjerio prema njegovoj glavi. Inače, kada bi vidio da je u dvorištu VĆ on sam i drugi susjedi bi se vraćali natrag i drugim putem napuštali zgradu, sve da ga izbjegnu. Bio je agresivan i nasilan i to je razlog. Svi su strepili od njega.

11. 2. Na upit zastupnika optužbe, svjedok je odgovorio VĆ je u jednoj ruci držao šipku, a u drugoj nož. Šipka je bila metalna, duga kojih jedan metar, a nož je bio uobičajen, ni veliki ni mali, ali je jasno i dobro vidio da drži nož. Inače, VĆ je baš sa šipkom i nožem i šetao po susjedstvu i misli da su ga zbog toga susjedi prijavljivali. Sjeća se da bi tom šipkom lupao po dvorištu kada bi puno susjeda onda izlazilo na balkone i provjeravalo što se zbiva i sam je bio među njima i gledao. Nije prilazio VĆ nakon što je napao ovako UĆ, jer je želio s njim izbjeći bilo kakav kontakt zbog njegove osobnosti i ponašanja. Ne znam je li itko od susjeda vidio ovo što je sada ispričao. Koliko se može sjetiti nikoga od poznatih susjeda tada nije ni vidio. Ovo o čemu je sada sudu kazao nije imao potrebu dijeliti s nikim, osim sa svojom suprugom, jer ga ovo ponašanje VĆ nije iznenadilo, a i izbjegavao ga je. Iako je VĆ preminuo, danas se njegovi sinovi ponašaju onako se i on ponašao. Ne zna je li ga okrivljeni uočio ove prigode. Nakon što je pomogao VĆ da se ustane, istim smjerom su išli ulicom i otišli kućama, tako da je moguće da ga je i uočio. Nije imao potrebu mu prilaziti i pitati ga što se dogodilo između njega i VĆ.

12. Svjedok SĆ u iskazu je naveo da mu je poznato zbog čega je danas pozvan kao svjedok, a iz kazivanja pokojnog oca poznat mu je i događaj o kojem bi trebao svjedočiti. Ne zna kada se to dogodilo, no riječ je o jednoj prigodi kada je njegov otac izišao baciti otpad u kontejner ispred kuće, da bi se vratio cijeli krvav i natučen. Rekao mu je da ga je napao i istukao UĆ, iz čista mira, bez ikakvog povoda. Nije bio očevidac tog događaja. Vidjevši ga onakvog krvavog, događaj je prijavio policiji koja je došla u njihovu kuću. Sutradan su opet došli policijski službenici, tražili su "nožić" što mu je zasmetalo jer su došli bez naloga. Unatoč njegovom protivljenju, tu večer policijski službenici su pretraživali po kuhinji tražeći taj nožić. Nikakav nož nisu oduzeli niti im je dozvolio da išta oduzmu. Kako je otac bio u teškom duševnom stanju, jer je dugogodišnji duševni bolesnik, te prigode kada su policijski službenici bili u kući i tražili nožić, brat i on su oca odveli na zdravstveni pregled u KBC Split, nakon čega su i ovi policijski službenici otišli iz stana. Vidio je oca prilikom izlaska iz stana i u ruci je imao jedino plastičnu vrećicu s otpadcima. Ne zna ništa o odnosu pokojnog oca i okrivljenog. Poznaje RĆ, susjed je, živi u ulici, u tom dvorištu, a s njim ne komunicira, no nisu u nikakvom sukobu. Okrivljenog poznaje kao svog susjeda, no s njim nema nikakav odnos i ne pozdravljaju se, takav je njihov odnos oduvijek.

12. 1. Na upit zastupnice optužbe, svjedok je odgovorio kada se otac vratio u kuću, onako pretučen i krvav, u ruci nije držao ništa.

12. 2. Na upit okrivljenog, svjedok je odgovorio da mu nije poznato da bi njegov otac pri izlasku iz kuće uobičajeno nosio sa sobom ikakav predmet.

12. 3. Na upit suda, svjedok je odgovorio da je otac sakupljao plastične boce po kontejnerima, to je radio dugi period, redovito. Boce bi uzimao rukom iz kontejnera i odlagao u vrećicu. Koliko zna, otac za to nije koristio nikakvu šipku ili drugo pomagalo. Njegov otac je bio teški duševni bolesnik, ne zna točno naziv njegove dijagnoze, misli da o tome postoji dokumentacija u spisu, ono što zna od čega se liječio jest paranoja. Svjedok je zainteresiran sam za kazneni progon okrivljenog i ne postavlja imovinskopravni zahtjev za naknadu štete.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića proizlazi da je oštećeni VĆ zadobio oguljotine gornje vjeđe desnog oka, krvne podljeve vjeđe desnog oka, krvarenja u spojnicu desnog oka i u sinus desne gornje čeljusti te iz desne nosnice, kao i prijelom koštanog dijela desne očne šupljine nastalu udarcem stisnutom šakom silom jakog intenziteta i koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Ovu ozljeda nastaje u stojećem položaju, sučelice. To nije ozljeda koja nastaje udarcem dlanom, niti odguravanjem, nego izravnim udarcem u oko. Vještak pojašnjava da se očna jabučica unutar koštanog dijela očne šupljine ponaša poput tenis loptice koja se u trenutku udarca proširi i prelomi koštani dio očne šupljine koji je tanak poput papira. Ove prigode oštećeni je zadobio i još jednu ozljedu - krvni podljev mekog oglavka sljepoočno lijevo. Ta ozljeda mogla je nastati udarcem šakom, silom srednjeg intenziteta ili padom na pod, vjerojatnije je padom na pod.

13. 1. Na upit okrivljenog je li moguće utvrditi starost ozljeda vještak je naveo da su one nastale kritične prigode, jer se opisuje svježe krvarenje iz nosa, svježe krvarenje u sinusu gornje čeljusti i svježe krvarenje u spojnici oka.

14. Vještačenje vještaka dr. Antonija Alujevića sud prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnim, pri čemu ni stranke nisu imale primjedbi na taj dokaz. Vještačenje je dano sukladno pravilima struke te je njime u potpunosti odgovoreno na sva pitanja glede vrste ozljede (što među strankama nije ni sporno) i mehanizma nastanka ozljede oštećenog. Iz njega proizlazi da je ozljeda nastala izravnim udarcem stisnutom šakom silom jakog intenziteta u glavu, čime je isključena mogućnost da je nastala padom.

15. Dokumentacija koja je pročitana tijekom dokaznog postupka cijenjena je vjerodostojnom i prihvaćena kao istinita, obzirom stranke nisu imali primjedbe na istu, niti je njihova vjerodostojnost ičim dovedena u pitanje. Riječ je o medicinskoj dokumentaciji iz koje je razvidno da je oštećeni inkriminiranog dana i kasnije zatražio liječničku pomoć u jedinici Hitne medicinske pomoći i da je liječen u KBC Split. O ozljedama se izjasnio vještak dr. Antonijo Alujević i prethodno je navedeno.

16. Sud je iskaz oštećenika sada pok. VĆ ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje odlučne činjenice, odnosno da mu je okrivljeni UĆ zadao udarac rukom u predjelu glave. Njegov iskaz u tom dijelu u potpunosti je suglasan s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. Alujevića, iz kojeg proizlazi da je ozljeda nastala izravnim udarcem stisnutom šakom u glavu silom jakog intenziteta, a ne kao posljedica pada. Sud nije utvrdio okolnosti koje bi upućivale na neistinito terećenje okrivljenika, dok eventualne nepreciznosti, jer svjedok navodi da ne može reći čime ga je udario, osim da se radilo o udarcu rukom, ne znaući je li to bilo stisnutom šakom ili je okrivljeni u ruci držao kakav predmet, ne dovode u pitanje njegovu vjerodostojnost u odnosu na odlučnu činjenicu. S tim u vezi treba voditi računa da je okrivljeni prema iskazu oštećenog, njemu prišao iznenada i da je odmah započeo verbalni sukob, pri čemu ga je okrivljeni uhvatio za ramena, povlačio za rukav, a potom i udario, pa u takvim okolnostima životno je i logično da oštećeni nije zapamtio ili nije najbolje percipirao položaj ruke pri udarcu, jer nije očekivao ovaj napad. Slijedom navedenog, sud prihvaća iskaz oštećenika kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na sam čin zadavanja udarca i način nastanka ozljede.

17. Sud je iskaz svjedoka RĆ ocijenio s osobitim oprezom te ga nije prihvatio kao vjerodostojan u dijelu u kojem opisuje odlučne činjenice. Iako svjedok ne navodi nadnevak događaja o kojem je svjedočio, s obzirom na okolnosti koje se tiču mjesta događaja i uvažavajući navod da je to jedini ovakav događaj kojemu je svjedočio, a koji se desio između okrivljenog i oštećenog, za zaključiti je da je govorio o inkriminiranom događaju. Svjedok navodi da je događaj promatrao s udaljenosti od 40 do 50 metara. Sud nalazi da takva udaljenost, uz činjenicu da se događaj odvijao u večernjim satima kada je vidljivost bila smanjena (notorno, s obzirom na vrijeme događaja 27. kolovoza 2015., oko 20,30 sati) ne omogućuje pouzdano opažanje svih detalja koje svjedok iznosi, osobito u dijelu u kojem tvrdi da je oštećenik prema okrivljeniku zamahivao šipkom te potom nožem. Nadalje, sud je imao u vidu da svjedok oštećenika opisuje kao problematičnu osobu te navodi da je bio u sukobu s njegovim sinom, što upućuje na mogućnost njegove pristranosti. Osim toga, njegov iskaz je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. Alujevića, koji isključuje mogućnost da bi predmetna ozljeda nastala u padu, a s obzirom na navod svjedoka da je okrivljeni gurnu oštećenog koji je onda pao na pod. Slijedom navedenog, sud njegov iskaz nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na način nastanka ozljede i postojanje navodnog napada na okrivljenika.

18. Svjedok SĆ, sin oštećenika, koji nije bio očevidac samog događaja, ali je iskazivao o okolnostima neposredno prije i nakon istog. Svjedok je naveo da je oštećenik kritične večeri izašao iz kuće radi odlaganja smeća, pri čemu je sa sobom nosio isključivo vrećicu sa smećem, bez drugih predmeta. Također je naveo da se oštećenik ubrzo potom vratio kući krvav i ozlijeđen, pri čemu kod sebe nije imao nikakve predmete, niti šipku, niti nož, te mu je rekao da ga je napao okrivljenik. Sud ovaj iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi na neposredno opažanje svjedoka o kretanju i stanju oštećenika prije i neposredno nakon događaja, budući da je logičan, uvjerljiv i životno prihvatljiv. U dijelu u kojem svjedok prenosi što mu je oštećenik rekao o počinitelju, takav iskaz predstavlja posredan dokaz, koji sam za sebe nema odlučujuću dokaznu snagu, ali u povezanosti s ostalim dokazima doprinosi utvrđenju činjeničnog stanja. Sud posebno ističe da okolnost što oštećenik pri izlasku iz kuće nije imao nikakve predmete osim vrećice sa smećem, kao i okolnost da se neposredno nakon događaja vratio bez ikakvih predmeta, ne upućuje na zaključak da je raspolagao šipkom ili nožem kako to tvrdi okrivljenik i svjedok RĆ. U povezanosti s činjenicom da postojanje takvih predmeta nije potvrđeno niti jednim drugim dokazom, a navedeni iskaz dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost obrane okrivljenika i svjedoka RĆ.

19. Sud nije prihvatio obranu okrivljenog UĆ da je postupao u nužnoj obrani. Takva obrana nije potkrijepljena materijalnim dokazima, budući da predmeti kojima je oštećenik navodno napao okrivljenika nisu pronađeni, niti oduzeti, a njihovo postojanje pouzdano ne proizlazi iz drugih dokaza (sud se prethodno očitovao o navodima iz iskaza svjedoka RĆ koji spominje ove predmete). Obrana okrivljenog, osim što nije konzistentna (o razlikama u prvom ispitivanju u odnosu na onu pred sudom, prethodno je navedeno), u suprotnosti je s nalazom medicinskog vještačenja dr. Antonija Alujevića, kao i s vjerodostojnim dijelovima iskaza oštećenika i svjedoka SĆ. Stoga sud nije prihvatio postojanje nužne obrane, budući nije dokazano da je postojao istodoban protupravni napad oštećenika, niti da je postupanje okrivljenika bilo nužno za njegovo odbijanje. Stoga okrivljenikovu obranu sud ne prihvaća i ocjenjuje danom u cilju otklanjanja svoje kaznene odgovornosti.

20. Analizirajući svaki dokaz ponaosob i dovodeći ih u međusobnu vezu, a cijeneći iskaza oštećenika kojeg u dijelu koji se odnosi na ozljedu i način njenog nastanka u cijelosti potvrđuje vještačenje dr. Alujevića proizlazi da je kritične prigode okrivljeni UĆ stisnutom šakom silom jakog intenziteta udario u oštećenog VĆ u predjelu lica, postupajući upravo s ciljem da ga teško tjelesno ozljedi, uslijed čega je imenovani zadobio tešku tjelesnu ozljedu opisanu u izreci presude.

21. U skladu sa navedenim sud smatra utvrđenim da je okrivljeni UĆ svojim postupanjem inkriminirane prigode ostvario sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. stavka 1. KZ/11., opisanog u izreci.

22. Prema okrivljenom sud je primijenio KZ/11., koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, budući kasnije izmjene i dopune ovog zakona objavljene u „Narodnim novinama“ broj: 101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. , nisu blaže za počinitelja.

23. U odnosu na oblik krivnje sud je uvjerenja da je okrivljeni UĆ predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Okrivljenik je svjestan svoje radnje, svjestan je i posljedice, svjestan je visokog rizika ostvarenja i želi to ostvarenje. Dakle, okrivljenik je bio svjestan da će udarajući oštećenog stisnutom šakom u glavu silom jakog intenziteta nužno doći do posljedice, odnosno do teškog tjelesnog ozljeđivanja žrtve, što se i dogodilo i što je okrivljeni htio. Namjeru o teškom tjelesnom ozljeđivanju žrtve potvrđuje mjesto i snaga udarca. Ubrojivost okrivljenog u vrijeme počinjenja djela i tijekom vođenja ovog postupka nije dovedena u pitanje, niti su izvedeni dokazi koji bi isključivali okrivljenikovu krivnju. Okrivljeni je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Dakle, okrivljeni je kriv za počinjenje kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. KZ/11.

24. Odlučujući o sankciji, a pri tome vodeći računa o stupnju krivnje kod okrivljenika UĆ, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrsi kažnjavanja, osobi počinitelja, sud je vodio računa o sljedećim okolnostima.

25. Okrivljeni UĆ je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje. Postupao je pri počinjenju djela s izravnom namjerom, ubrojiv je i svjestan protupravnosti. Svjestan je da je njegovo djelo zabranjeno, da se svojom radnjom sukobljava sa pravom i čini nešto pravno zabranjeno. Motiv ili pobuda iz kojih je djelo počinjeno bilo je obračunati se sa žrtvom. Iz iskaza okrivljenog, ali i oštećenog proizlazi da između njih postoje nesuglasice i da nisu u urednim susjedskim odnosima. Stoga pobuda počinjenja djela ukazuje i da okrivljeni svoj sukob s oštećenim rješava na potpuno neprihvatljiv i nezakonit način.

26. Okrivljeni UĆ nije kazneno osuđivan. Otac je jednog malodobnog djeteta. Navedeno su olakotne okolnosti.

27. Okrivljeni UĆ je prekršajno kažnjavan i to odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-9523/21 od 30. lipnja 2022., pravomoćna 3. svibnja 2023., zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-10606/22 od 14. ožujka 2024., pravomoćna 10. lipnja 2024., zbog prekršaja iz članka 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-6422/23 od 14. ožujka 2024., pravomoćna 22. listopada 2025., zbog prekršaja iz članka 24. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedeno predstavlja negativno ponašanje okrivljenog nakon počinjenja kaznenog djela.

28. Zakonski okvir predviđene kazne, stupanj krivnje i jačina ugrožavanja zaštićenog dobra određuju nužnost izricanja kazne radi ispunjenja svrhe kažnjavanja. Kazna, naime, mora biti takva da utječe na okrivljenika, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da se okrivljenik, a i svi ostali ubuduće ponašaju sukladno zakonu. Ona mora utjecati na svijest okrivljenika, ali i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanja počinitelja pravedno. S obzirom na sve navedene okolnosti, sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora. Stoga je sud okrivljenog osudio na kaznu zatvora 8 mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 2 godine koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti okrivljenog, a njome će se postići svrha kažnjavanja.

29. S obzirom da je okrivljeni UĆ proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., u obvezi je plaćanja troška kaznenog postupka. Stoga je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08., odlučeno da je dužan trošak u ukupnom iznosu 500,00 eura od čega za sudsko medicinsko vještačenje Antonio Alujević d.o.o. ukupan iznos 383,65 eura i 116,35 eura na ime paušalne svote, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je navedeni iznos troška primjeren duljini, trajanju i složenosti postupka i da će ovaj iznos okrivljeni moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje i osobe (djeteta) koje je po zakonu dužan uzdržavati. Iako je okrivljeni nezaposlen i bez imovine, s obzirom na njegovu životnu dob (rođ. 1977.) i da nema podataka da mu je radna sposobnost ograničena, zasigurno je u mogućnosti pronalaska zaposlenja (pa makar i sezonskog) , a okrivljeni je u obrani i naveo da bi se uskoro trebao zaposliti i stoga sud smatra da je u mogućnosti podmiriti trošak postupka.

30. Uvažavajući da je ovom presudom okrivljeni proglašen krivim za utuženo kazneno djelo, na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08. stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom ovog suda broj: K-104/2016 od 19. srpnja 2016. kojim je okrivljeni UĆ proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11., kako se u izreci i navodi.

U Splitu, 26. ožujka 2026.

SUDAC

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- okrivljenom

- Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu

- spis.