Poslovni broj: UsI-1798/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Milanu Franiću kao sucu pojedincu te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Ivančić odvjetnik u OD Ivančić & Čulić d.o.o. Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2/V, OIB: 40781519492, radi utvrđivanja obveze plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, KLASA: UP/II 415-01/24-0001/0008, URBROJ: 2181/1-10/03-24-0004 od 23. svibnja 2024., i rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ: 2181-7-05-04/6-23-33 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, KLASA: UP/II 415 -01/24- 0001/0008, URBROJ: 2181/1-10/03-24-0004 od 23. svibnja 2024. odbijena je žalba ZB (ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ: 2181-7-05-04/6-23-33 od 25. listopada 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, za stambenu jedinicu (oznake C1), obujma 154,18 m3 , izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], u iznosu od 623,63 EUR/ 4.698,74 HRK. Naknadu iz točke 1. je dužna platiti u roku od 30 dana od dana izvršnosti rješenja (toč. 2. izreke). Naknadu iz točke 1. ovog rješenja je dužna platiti u jednokratnom iznosu, pri čemu ostvaruje popust od 25% te naknada iznosi 467,72 EUR / 3.254,05 HRK. (toč. 3. izreke).

2. Tužiteljica u tužbi, u bitnome navodi da je pobijanim rješenjima utvrđeno je da se radi o zgradi izgrađenoj bez važećeg akta za građenje, te da se za izračun naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru uzima obujam cijelog objekta, utvrđen arhitektonskom snimkom izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade oznake TD 51/12 od prosinca 2012., te da je utvrđena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru za ukupan obujam zgrade obvezniku plaćanja INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. Navodi da je u žalbenom postupku po žalbi, obvezniku plaćanja INVESTGRADNJA 2000 d.o.o. navedeno Rješenje poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj Usž-3008716-2 od 29. prosinca 2016. te da je istim utvrđeno da nije pravilno utvrđen obveznik plaćanja naknade. U ponovnom postupku utvrđivanja visine naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, prvostupanjsko tijelo je dostavilo, 24. prosinca 2021. godine, očitovanje u kojem je navedeno da naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru obuhvaća ukupni obujam izgrađene zgrade jer da je predmet postupka ozakonjenje građevine izgrađene bez važećeg akta za građenje pa da se s lijedom navedenog, visina naknade utvrđuje se prema suvlasničkom udjelu, konkretno kod ovdje tužitelja utvrđena je visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, za stambenu jedinicu oznake C1, izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], i to u iznosu od 623,63 EUR-a. Nadalje, navodi što se utvrđuje u tijeku postupka za izdavanje građevinske dozvole te ističe da se Građevinska dozvola za zgradu izdaje uz uvjet da su udovoljeni svi propisani uvjeti. Nadležni ured koji je izdao građevinsku dozvolu dužan je istu (bez glavnog projekta) dostaviti na znanje, uz ostale, i upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave nadležnom za utvrđivanje komunalnog doprinosa s podacima potrebnim za obračun iznosa tog doprinosa i tijelu nadležnom za utvrđivanje vodnog doprinosa s podacima potrebnim za obračun iznosa tog doprinosa. Investitor je dužan po pravomoćnosti građevinske dozvole platiti komunalni odnosno vodni doprinos u skladu s posebnim propisima. Ističe da je investitor je taj koji je dužan po pravomoćnosti izdavanja građevinske dozvole platiti sve doprinose u skladu s posebnim propisima i da je građevinska dozvola bila valjana, kao što je tužitelj bio uvjerenja prilikom kupnje stana, ne bi bio obveznik plaćanja nikakve naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru. Navodi da je tužiteljica, prilikom kupnje stana kupovala stan u zgradi za koju je bila izdana građevinska dozvola, te da je zajedno sa ostalim stanarima u okviru legalizacije potkrovlja predmetne nekretnine zaprimila pobijano rješenje u kojem doznaje da je građevinska dozvola za zgradu u kojoj živi poništena, a o čemu niti ona niti ostali stanari nisu imali nikakva saznanja. Investitor je očito nakon što je prodao stanove ušao u spor sa Gradom Omišem glede dozvole u okviru kojega je poništena dozvola za cijelu zgradu, a kako i zašto je poništena tužiteljica ne zna iz razloga što ona, a niti ostali stanari, nisu bili stranke u tom postupku. Zgrada je uredno uplanjena, ucrtana i etažirana, te tužiteljica nije imala nikakav podatak o tome da bi dozvola na bilo koji način bila osporena. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela .

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te da u cijelosti ostaje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ukazuje da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o izvršenju presude Visokog upravnog suda RH posl. broj:

Usž-3008/16-2 od 29. prosinca 2016. Ističe da nije osnovan navod tužiteljice da nije trebalo tužiteljicu utvrditi obveznikom plaćanja predmetne naknade budući je ista u dobroj vjeri kupila stan u predmetnoj zgradi jer da prema uvriježenoj upravno sudskoj praksi, kao i u presudi Visokog upravnog suda RH, posl.broj: Usž-3008/16-2 od 29. prosinca 2016., a koja se odnosi na konkretnu upravnu stvar, okolnost što suvlasnici zgrade nisu podnijeli zahtjev za ozakonjenje ne predstavlja osnov da bi investitor kao podnositelj zahtjeva bio jedini obveznik plaćanja predmetne naknade. Dodaje, da, u smislu odredbe članka 25. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, tužiteljica obvezana na plaćanje naknade za zadržavanje predmetne zgrade razmjerno veličini suvlasničkog dijela te da je prema stavu Visokog upravnog suda RH iskazanom u navedenoj presudi, pravilno utvrđenje tuženika i prvostupanjskog tijela da predmetna zgrada nema građevinsku dozvolu jer je ista poništena te je u konkretnoj upravnoj stvari podnesen zahtjev za izdavanje rješenja za cijelu zgradu pa se u tom slučaju ozakonjuje cijela predmetna zgrada. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-1798/2024-5 od 2. listopada 2025. spojeni su ovosudni spisi poslovni broj Us I-1878/2024 i Us I-1798/2024 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, na način da se spis ovog suda poslovni broj Us I -1878/2024 pripaja spis u ovog suda poslovni broj Us I-1798/2024 pri čemu će se navedeni spisi nadalje voditi pod poslovnim brojem Us I-1798/2024.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24., dalje: ZUS-a).

6. Potom je, na temelju članka 98. točke 4. ZUS-a, u ovome je sporu presuđeno bez rasprave jer su činjenice nesporne, a stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, KLASA: UP/II 415-01/24-0001/0008, URBROJ: 2181/1-10/03-24-0004 od 23. svibnja 2024 9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem, KLASA: UP/I-361-02/13-01/228, URBROJ: 2181-7-05-04/6-23-33 od 25. listopada 2024. tužiteljica, pravilno utvrđena obveznicom za plaćanje naknade za zadržavanje nezakoni to izgrađene zgrade u prostoru.

10. Među strankama je sporno je li prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku, u izvršenju presude Visokog upravnog suda RH posl. broj: Usž-3008/16-2 od 29. prosinca 2016., postupilo po uputi sadržanoj u citiranoj presudi.

11. U obrazloženju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3008/16-2 od 29. prosinca 2016. godine, kojom je poništena presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Uslgr-53/14-11 od 13. svibnja 2016. godine, rješenje drugostupanjskog tijela, kao i rješenje prvostupanjskog tijela, sadržana je uputa kako se naknada za zadržavanje nezakonito izgrađenih zgrada treba obračunati sukladno članku 25. stavku 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12 i 143/13, u daljnjem tekstu Zakon).

12. Prema pravnom stavu suda iskazanom u citiranoj presudi, u predmetnoj upravnoj stvari obvezivanje investitora na plaćanje cijelog iznosa predmetne naknade izračunatog prema cijelom obujmu zasniva se na nepravilnoj primjeni odredbe članka 25. Zakona i članka 2. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru ("Narodne novine" broj 98/12). Izraženi stav je da okolnost da je investitor predmetne građevine podnio zahtjev za ozakonjenje, a da ostali suvlasnici nisu podnijeli zahtjev, ne predstavlja osnov da bi investitor bio jedini obveznik plaćanja naknade, pored nesporne činjenice da je nesporno da je isti samo vlasnik nadograđenog 3. kata, te da je isti obvezan na plaćanje naknade za zadržavanje predmetne nezakonito izgrađene zgrade razmjerno veličini njegovog suvlasničkog dijela. Okolnost da ostali suvlasnici nisu podnijeli zahtjev nije od utjecaja na plaćanje naknade razmjerno veličini suvlasničkog dijela.

13. Odredbom čl. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/2012, 143/2013, 65/2017, 14/2019) propisano je da se ovim Zakonom uređuju uvjeti, postupak i pravne posljedice uključivanja u pravni sustav nezakonito izgrađenih zgrada (u daljnjem tekstu: ozakonjenje zgrada) te se osniva Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada.

14. Odredbom čl. 25. Zakona propisano je:

(1) Podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade dužni su prije donošenja rješenja o izvedenom stanju platiti naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (u daljnjem tekstu: naknada), odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste. (2) Podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade naknadu plaćaju razmjerno veličini njihova posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedinice koju koriste, osim vlasnika posebnog dijela zgrade koji se nalazi u dijelu zgrade koji nije bio predmet ozakonjenja. (3) Naknada se utvrđuje rješenjem o naknadi koje po službenoj dužnosti donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva na čijem se području nalazi zgrada za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju (u daljnjem tekstu: upravno tijelo jedinice lokalne samouprave). (4) Nadležno upravno tijelo dužno je upravnom tijelu jedinice lokalne samouprave dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa naknade nakon što utvrdi da su ispunjeni svi drugi uvjeti propisani za donošenje rješenja o izvedenom stanju.

15. Člankom 1. Uredbe o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (Narodne novine, broj: 98/12, dalje Uredba) propisano je da se ovom Uredbom propisuje visina i način obračuna iznosa naknade, te detaljniji uvjeti plaćanja naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru (u daljnjem tekstu: naknada), odnosno ozakonjenja te zgrade.

16. Člankom 2. Uredbe propisano je da se visina naknade za zgradu, odnosno za dio zgrade koji se ozakonjuje utvrđuje ovisno o veličini, lokaciji (položaju u prostoru) i namjeni zgrade, te načinu plaćanja te naknade.

Stavkom 2., propisano je da se naknada utvrđuje, u pravilu, prema obujmu zgrade kao i za obračun komunalnog doprinosa, na način određen prema posebnom propisu, za cijelu ili dio nezakonito izgrađene zgrade koja se ozakonjuje. Stavkom 3., propisano je da se visina naknade za jednu zgradu, odnosno dio zgrade koji se ozakonjuje ne može biti niža od 500,00 kuna.

17. U okolnostima konkretnog slučaja, pored nesporno utvrđenog činjeničnog stanja da u trenutku ozakonjenja predmetne zgrade i obračuna naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, predmetna zgrada nema građevinsku dozvolu jer je ista poništena, dakle da građevinska dozvola više ne egzistira i ne proizvodi nikakve pravne učinke, to je prvostupanjsko upravno tijelo u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citirane presude Visokog upravnog suda, pravilno postupilo kada je tužiteljicu kao obveznicu naknade obvezalo na plaćanje naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru razmjerno njenom suvlasničkom dijelu, budući da se prema navedenoj Uredbi naknada utvrđuje za obujam cijele zgrade.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Ovo stoga što je prvostupanjsko upravno tijelo tužiteljici pravilno obračunalo naknadu za obujam zgrade razmjerno veličini njenog posebnog dijela zgrade odnosno funkcionalne jedinice koju koristi. Pored navedenog, valja istaći da je tijelo prvog stupnja u odnosu na tužiteljicu pravilno utvrdilo predmetnu naknadu jer je obvezalo svakog vlasnika na plaćanje naknade razmjerno veličini njihova posebnog dijela zgrade, odnosno funkcionalne jedinice koju koriste.

20. Slijedom naprijed navedenog, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je donijelo osporavano rješenje, a tužbeni navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost naprijed navedenih nespornih utvrđenja.

21. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

22. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen.

U Splitu 26. ožujka 2026

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ