REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-489/2025-6

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Maistra d.d., OIB: 25190869349, Rovinj, Obala V. Nazora 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, kojeg zastupa službena osoba ĐČ, radi utvrđivanja prava vlasništva, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/I-940-01/22-06/130, URBROJ: 531-15-2-1-25-8 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-940-01/22-06/130, URBROJ: 531-15-2-1- 25-8 od 31. ožujka 2025. odbačen je zahtjev tužitelja za donošenje rješenja prema čl. 8. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20) o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja (broj: 012-3/2021), podnesen 29. travnja 2022., jer tužitelj nije u dodijeljenom roku otklonio nedostatke u zahtjevu, a po zahtjevu se ne može postupiti.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i u kasnijem tijeku spora ne osporava da je nakon podnošenja zahtjeva tuženika u tri navrata zaključcima tuženika pozivan da otkloni nedostatke u zahtjevu, te pojasni i dopuni zahtjev, uz upozorenje o posljedicama propuštanja. Međutim, ističe da je podnescima upućenima tuženiku po zaprimanju zaključaka zatražio produljenje roka za postupanje, te u istima obrazložio svoju molbu te naveo opravdane razloge zbog kojih nije bio u mogućnosti definirati lokaciju i urediti zahtjev, a što tuženik neosnovano nije uzeo u obzir. S tim u svezi navodi da je tužitelj pravni slijednik triju poduzeća koja su prošla postupak pretvorbe i privatizacije, te da se radi o velikom broju nekretnina koje treba analizirati i utvrditi im status, pri čemu sam Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ne daje jasne smjernice o načinu vođenja postupka u određenim situacijama, a niti je takve upute dao tuženik. Navodi da je podnescima kojima je tražio produljenje roka, tuženika obavijestio da je CERP-u predao zahtjeve za potvrdu geodetskih elaborata, objasnio s kojim se poteškoćama susreće s obzirom na brojnost nekretnina i nedovoljno jasne odredbe propisa, a da točne oznake nekretnina nije u mogućnosti naznačiti dok geodetskim elaboratima istima ne budu dodijeljeni novi brojevi. Ukazuje na situacije u kojima za pojedine nekretnine prije izrade i provedbe geodetskog elaborata nije moguće utvrditi da li iste predstavljaju nekretnine kampova odnosno ostalog turističkog zemljišta, ili se radi o nekretninama koje predstavljaju turističko zemljište na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja. Ukazuje da su zakonski rokovi kratki, nove zahtjeve više nije moguće podnositi, a prakse sudova i upravnih tijela u primjeni ovog zakona nema pa smatra da je tuženik donošenjem pobijanog rješenja povrijedio osnovna načela upravnog postupka, i to načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, načelo utvrđivanja materijalne istine te načelo učinkovitosti i ekonomičnosti. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te u cijelosti osporava tužbene navode tužitelja kao neosnovane. U bitnome navodi da tužitelj u zahtjevu nije naveo zemljišnoknjižnu ili katastarsku oznaku nekretnine/a niti bilo kakvu drugu oznaku lokacije za koju podnosi zahtjev, kao ni opis lokacije te da uz zahtjev nije priložio isprave iz čl. 6. i 7. Zakona, već samo potvrde o sljedništvu triju društvenih poduzeća. Ističe da je tužitelj u tri navrata pozivan da uredi i dopuni zahtjev, kojem traženju tužitelj nije udovoljio, već je tražio dodatno produljenje roka, pri čemu nije otklonio nedostatke u zahtjevu, nije naveo oznake nekretnina niti bilo kakvu opisnu identifikaciju lokacije na koju se odnosi zahtjev. S obzirom da je tužitelj podnio "bjanko" zahtjev, bez ikakve pobliže naznake nekretnine/a u odnosu na koje se podnosi zahtjev pa čak niti općenitim navođenjem lokacije, zemljišta ili objekata iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju te da isto nije učinio niti u rokovima dodijeljenima naknadnim zaključcima, sveukupno u pet godina od dana stupanja na snagu Zakona, to tuženik smatra da nije bilo osnove za daljnje produljenje rokova. Zaključno se poziva na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 11. ožujka 2026., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je u smislu odredbe čl. 6. ZUS-a strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 50/20, dalje: ZNGZ), na zahtjev osobe koja ima pravni interes s priloženim ispravama iz čl. 6. i 7. ovoga Zakona, Ministarstvo donosi rješenje kojim se utvrđuje: - turističko zemljište iz čl. 4. st. 1. i 2. kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva - turističko zemljište iz čl. 4. st. 3. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave - preostalo turističko zemljište iz čl. 4. st. 4. ovoga Zakona kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske.

8. Sukladno čl. 6. ZNGZ-a, u smislu ovoga Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu hotela čini zemljište na kojemu su, pored hotela, izgrađene i građevine u funkciji hotela ili su na njemu smješteni ili osmišljeni trajni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju hotela (st. 1.). U smislu ovoga Zakona zemljište nužno za redovitu uporabu turističkog naselja čini zemljište na kojemu su izgrađene sve sastavnice turističkog naselja kao složene građevine, uključujući i zemljište na kojemu su izgrađeni i/ili na kojemu su smješteni ili trajno osmišljeni sadržaji kojima se upotpunjuje ponuda ili je u funkciji potreba gostiju turističkog naselja (st. 2.). Oblik i površina zemljišta iz st. 1. i 2. ovoga članka kao građevna čestica utvrđuje se rješenjem upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje temeljem zakona kojim se uređuju pitanja prostornog uređenja, a prema prijedlogu građevne čestice izrađenog na geodetskoj situaciji stvarnog stanja terena u položajnom i visinskom smislu na kojoj se određuje oblik i veličina građevne čestice u skladu s ovim Zakonom (st. 3.). Temeljem rješenja iz st. 3. ovoga članka izrađuje se geodetski elaborat radi njegove provedbe u katastru i zemljišnoj knjizi (st. 4.). Zahtjev za donošenje rješenja iz st. 3. ovoga članka podnosi trgovačko društvo u roku od 180 dana od dana ishođenja potvrde o usklađenosti iz čl. 7. st. 3. ovoga Zakona (st 5.).

9. Sukladno čl. 7. ZNGZ-a, prije podnošenja zahtjeva iz čl. 6. st. 5. ovoga Zakona trgovačko društvo putem osobe ovlaštene za obavljanje stručnih geodetskih poslova po posebnom zakonu izrađuje geodetski elaborat kojim se osniva katastarska čestica na kojoj se nalazi građevina i katastarska čestica turističkog zemljišta koji su procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala i uneseni u temeljni kapital trgovačkog društva (st. 1.). Geodetski elaborat iz stavka 1. ovoga članka izrađuje se u skladu s uvjerenjem odnosno rješenjem Centra za restrukturiranje i prodaju ili uvjerenjem odnosno rješenjem njegovih pravnih prednika kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99) odnosno koje su unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10), u skladu s čl. 4. st. 1. i 2. ovoga Zakona (st. 2.). Usklađenost geodetskog elaborata s uvjerenjem iz st. 2. ovoga članka, prije njegove predaje na pregled i potvrđivanje tijelu nadležnom za katastar, potvrđuje tijelo nadležno za poslove pretvorbe i privatizacije javnom ispravom o činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju (st. 3.). Trgovačko društvo dužno je u roku od 270 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona izraditi geodetski elaborat iz st. 1. ovoga članka i dostaviti ga tijelu iz st. 3. ovoga članka na potvrdu usklađenosti (st. 4.).

10. Sukladno čl. 47. st. 1. ZNGZ-a, zahtjev za donošenje rješenja iz čl. 8. ovoga Zakona podnosi se u roku od 24 mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

11. Sukladno čl. 73. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini (stavak 1.). Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak (stavak 2.).

12. Sukladno čl. 79. st. 3. ZUP-a, rok koji je odredila službena osoba, kao i rok za koji je propisano da se može produžavati, može se iz opravdanih razloga produžiti.

13. Među strankama nije sporno da je tužitelj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja u skladu s citiranom odredbom čl. 8. ZNGZ-a podnio u zakonskom roku, 29. travnja 2022. te da zahtjevu nije priložio priloge iz čl. 6. i 7. Zakona. Dapače, tužitelj osim referiranja na odredbu čl. 8. tog Zakona te navođenja pravnog sljedništva iza ranijih društvenih poduzeća niti na koji način nije odredio ili pojasnio svoj zahtjev pa tako isti nije naveo broj katastarskih čestica ili oznaku lokacije na koju se zahtjev odnosi.

14. Nadalje je uvidom u spis predmeta sud utvrdio, što također među strankama nije sporno, da je tuženik zaključcima od 12. kolovoza 2022., 31. ožujka 2023. i 18. veljače 2025. (koje je zaključke tužitelj nesporno redom uredno zaprimio), pozvao tužitelja da upotpuni zahtjev u roku od prvotno 60 dana, pa potom daljnjih 60 dana, te zaključno daljnjih 15 dana. Nesporno je pritom tužitelj upozoren o posljedicama propuštanja, kao i da isti po zaključcima nije postupio, već je zatražio (novo) produljenje roka.

15. Slijedom navedenog, budući da je zahtjev koji je tužitelj podnio bio "prazan", naime isti nije sadržavao nikakvu oznaku jedne ili više nekretnine na koje se isti odnosi, pa čak niti najopćenitiju, naime nije naznačena niti katastarska ili zemljišnoknjižna oznaka nekretnine, katastarske općine ili barem lokacije, to je pravilno tuženik zaključio da se radi o nerazumljivom zahtjevu po kojem se ne može postupiti. Stoga je tužitelj osnovano zaključkom pozvan da uredi i pojasni zahtjev te je istome za postupanje po takvom zaključku ostavljeno sveukupno gotovo tri godine, računajući od dana podnošenja zahtjeva do dana donošenja pobijanog rješenja, u kojem roku tužitelj nije otklonio nedostatke, iako je upozoren na posljedice propuštanja.

16. Pritom nisu osnovani navodi tužitelja glede toga da je istom trebalo omogućiti (novo) produljenje roka za postupanje te da bi suprotnim postupanjem tuženika bila povrijeđena osnovna načela upravnog postupka. Naime, imajući u vidu da je od podnošenja zahtjeva tužitelj u tri navrata pozivan da uredi zahtjev, da je od podnošenja zahtjeva do odbacivanja istog proteklo gotovo tri godine, a od stupanja na snagu ZNGZ- a (od kojeg je trenutka tužitelj bio upoznat sa sadržajem istog) proteklo već gotovo pet godina, to sud smatra da je tuženik pobijanim rješenjem pravilno i zakonito odbacio tužiteljev zahtjev, ocijenivši da se radi o neurednom zahtjevu nepodobnom za postupanje, pri čemu nije bilo opravdanih razloga za daljnje produljenje roka tužitelju. Ovakav pravni stav izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više odluka donesenih u činjenično i pravno istovjetnim predmetima, na koje se osnovano pozvao tuženik (npr. Usž-2320/22-2 od 7. listopada 2022., Usž-1864/22-2 od 1. lipnja 2022., Usž-1865/22-2 od 11. studenog 2022.).

17. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da je osporeno rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi ZNGZ-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila i načela upravnog postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.

18. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom te je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Maistra d.d. Rovinj, Obala V. Nazora 6

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20