REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: UsI-1/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske elektroprivrede d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587 koju zastupa opunomoćenica Lana Andreis Nikolić odvjetnica u odvjetničkom društvu Andreis i partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16, radi izvlaštenja, 26. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943- 02/23-01/62, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-19 od 13. studenog 2024., u odnosu na suvlasnički dio predmetne nekretnine i naknadu za izvlaštenje GP.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

V. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/62, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-19 od 13. studenog 2024. u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje Brane Bakovac HES Kosinj, koji zahvat je predviđen kao Etapa 7, u okviru glavnog projekta Izgradnja hidroenergetskog sustava HES Kosinj te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], livada, površine 585 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu i suposjedu GP, ovdje tužitelja, i GPA, svakog u ½ dijela. Točkom III. je suvlasnicima određena naknada za izvlaštenje, svakom u iznosu od 737,43 eura. Točkama IV.-VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII. -X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i

XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U tužbi i kasnijem podnesku u prvom redu navodi da je temeljem odredbe čl. 11. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: ZION) tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu u vidu druge nekretnine čija tržišna vrijednost odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini, jer da je to jedini način da bude u cijelosti obeštećen za svoju nekretninu. S tim u svezi dodaje da navod kako korisnik izvlaštenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nema drugih nekretnina nije i ne može bitni pravno odlučujući iz razloga što se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja se upisuje kao vlasnik novih nekretnina, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., pa da je pravi korisnik izvlaštenja formalnopravno Republika Hrvatska, a da je općepoznata činjenica da Republika Hrvatska u vlasništvu ima velik broj nekretnina. Nadalje se u bitnom poziva na ustavno i konvencijsko jamstvo vlasništva pa navodi da je Europski sud za ljudska prava u predmetima Scordino protiv Italije, Sporrong i Lönroth protiv Švedske i dr. iznio pravno shvaćanje da se svakim miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. S tim u svezi u prvom redu navodi da tuženik uopće nije proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li ravnoteža ostvarena te da nije uzeo u obzir navode tužitelja da trpi nerazmjeran i prekomjeran teret budući da mu se izvlašćuju sve nekretnine u navedenom mjestu i u cijelosti ga se onemogućuju u vlasništvu nekretnina koje za njega imaju ne samo ekonomsku nego i emocionalnu vrijednost, jer da to predstavlja njegovu djedovinu koja je u vlasništvu obitelji preko 150 godina. Navodi da u konkretnom slučaju naknada nije određena pravilno i ne odgovara tržišnoj vrijednosti te ističe da za utvrđenu naknadu ne može kupiti nekretninu na predmetnom području, a ni bilo gdje u okolici, jer da se po toj cijeni ne može pronaći slična nekretnina budući da su sve cijene znatno više, stoga ovo izvlaštenje predstavlja prekomjerno ograničenje prava vlasništva i trpljenje tužitelja. Dodaje da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije istaknuo da nije postojao nijedan legitimni cilj u javnom ili općem interesu koji bi mogao opravdati činjenicu da su podnositelji zahtjeva dobili naknadu manju od tržišne vrijednosti za svoju izvlaštenu nekretninu. U odnosu na nalaz vještaka Damira Stipanova u prvom redu navodi da je početna premisa da je riječ o šumskom zemljištu pogrešna, zbog čega je cjelokupna procjena vrijednosti nekretnine pogrešna, jer da je predmetna nekretnina morala biti procijenjena kao građevinsko, a ne kako to pogrešno obrazlaže tužitelj kao šumsko zemljište, budući da je predmetno zemljište sukladno prostornom planu definirano kao vodene površine akumulacija Kruščica-planirano, a što je značajno utjecalo na procijenjenu vrijednost nekretnine. Nadalje navodi da je iz nalaza vještaka Damira Stipanova razvidno da je kao dan vrednovanja nekretnine naveden dan 30. studenog 2023., dok je prilikom ujednačavana vrijednosti nekretnine uzeo Indeks cijena stambenih objekata Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2, ali ne i Q3 i Q4, za kvartale 3 i 4., koje je trebao primijeniti, pri čemu je vještak stavio napomenu da je uzeo pogrešan bazni indeks jer mu drugi nisu dostupni, ali da je na dan održavanja rasprave povodom prigovora navedeni Q4 bio dostupan i da je iznosio 167,17. Nadalje je naveo da vještak nije dao niti jedan konkretan odgovor na ročištu na pitanja zašto je koristio konkretne usporedne nekretnine te po čemu su usporedive. Također navodi da mu je upravnom postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da se rasprava održavala izvan sjedišta tuženika. Predlaže da sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta, saslušanjem tužitelja, voditelja postupka i odvjetnice Maje Antić Tucak, te vještačenjem radi procjene vrijednosti nekretnine, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI., VII., VIII., IX., X., XI. i XII.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi da tužitelj neosnovano osporava zakonitost nalaza i mišljenja vještaka jer je procjembeni elaborat pravilno izrađen. Navodi da postupci izvlaštenja u kojima se u zakonom predviđenim slučajevima prisilno oduzimaju nekretnine uz naknadu tržišne vrijednosti ne mogu po svojoj naravi zadovoljiti zakonom predviđene pretpostavke koje se traže za tržišnu vrijednost nekretnine i da je u tu svrhu čl. 4. st. 1. t. 40. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj: 78/2015, dalje: ZPVN) definiran tržišni model, upravo za ovakve situacije da bi se mogla točno odrediti tržišna vrijednost nekretnina i naknada vlasnicima bez da isti ostanu zakinuti činjenicom prisilnog oduzimanja nekretnina i/ili nepovoljnijim utjecajem infrastrukturnih promjena na nekretnine koje umanjuju njihovu vrijednost. U prilog navedenom upućuje na mišljenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Ukazuje na odluku Ustavnog suda poslovni broj: U-I/1838/2016 od 8. lipnja 2021. kojom se odbija prijedlog za ocjenu suglasnosti ZPVN-a s Ustavom Republike Hrvatske. Navodi da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je procijenjena vrijednost suviše nisko utvrđena odnosno protivna ravnoteži na koju se poziva. Nadalje, u odnosu na očitovanje tužitelja radi davanja u vlasništvo zamjenske nekretnine navodi da je odredbama ZION-a davanje novčane naknade određeno kao primarni oblik obeštećenja za izvlaštenu nekretninu te da između ostalog zainteresirana osoba niti ne raspolaže nekretninama koje bi udovoljavale uvjetima propisanim odredbama ZION-a. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je nekretnina trebala biti procijenjena kao građevinsko zemljište navodi da je u predmetnom postupku ta problematika uzeta u obzir te da su imenovana tri vještaka građevinske, poljoprivredne i geodetske struke. Nadalje, napominje da su indeksi za Q3 2023. objavljeni 10. siječnja 2024. i za Q4 2023. objavljeni 4. travnja 2024. pa tako nisu niti mogli biti korišteni u trenutku vrednovanja nekretnine. Zaključno predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka.

5. U tijeku spora održana je rasprava 11. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja, opunomoćenice tužitelja, zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, dalje: ZUS).

6. Zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe na ročištu je izjavio da je prebivalište tužitelja u [adresa] i da izvlaštenje ne utječe na njegove životne uvjete i uvjete korištenja nekretnine koja je predmet izvlaštenja. Ističe da u većini nekretnina ne obavlja gospodarsku djelatnost niti je to isticao tijekom upravnog postupka. Navodi da u upravnom postupku nije bilo prigovora na vještaka geodetske i poljoprivredne struke u pogledu uporabnog svojstva nekretnina koje je određeno u t. 5.4. pobijanog nalaza. U odnosu na zaprimljeni podnesak tužitelja od 10. ožujka 2026., navodi da je jedan od uvjeta davanja zamjenske nekretnine da se u zamjenu daje nekretnina koja se nalazi u istoj katastarskoj općini stoga da dostavljeni podaci iz podneska tužitelja nisu od utjecaja na navedeni postupak.

7. Opunomoćenica tužitelja na ročištu je izjavila da prebivalište tužitelja ne može predstavljati zapreku za dodjelu zamjenske nekretnine, a u odnosu na navod tuženika da nema drugih nekretnina u k. o. [katastarska općina], navodi da ih ne može niti biti s obzirom da će navedena katastarska općina biti potopljena radi izgradnje projekta Hidroenergetski sustav Kosinj i da bi takvo tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam te kršenje konvencijskog i ustavnog prava tužitelja.

8. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZION-a naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

12. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

13. Sukladno citiranim odredbama naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu se određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže. Imajući u vidu da tužitelj ima prebivalište u [adresa] te da nikada nije živio na predmetnom području i koristio predmetnu nekretninu za obavljanje nekakve djelatnosti njenim izvlaštenjem neće izgubiti dosadašnje životne uvjete i uvjete korištenja predmetne nekretnine. Osim toga, tužitelj je suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine i svih ostalih nekretnina za koje je pokrenuo upravni spor samo u suvlasničkom omjeru, što znači da se ne radi o gospodarskoj cjelini koja bi bila pogodna za gospodarsko iskorištavanje ni u budućnosti. Stoga sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu citirane odredbe čl. 46. st. 2. ZION-a.

14. Nadalje, ni iz jedne odredbe ZION-a, kao ni presude Europskog suda za ljudska prava na koje tužitelj poziva ne proizlazi da okolnost da se radi o tužiteljevoj djedovini utječe na vrstu ili visinu naknade, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

15. Nastavno, ni jednom odredbom ZPVN-a ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi čl. 22. i 24. ZPVN-a te čl. 9.-10 i 35.-38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/215, dalje: Pravilnik) proizlazi da bi to trebale biti nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.

16. Isto tako, sud je našao neosnovanim tužbene navode da pri međuvremenskom izjednačenju vještak Damir Stipanov nije koristio indekse Q3 i Q4 za 3. i 4. kvartal, koji su postali dostupni u vrijeme održavanja rasprave pred upravnim tijelom, jer je nesporno da su u vrijeme izrade nalaza bili dostupni indeksi Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2. Naime, prema shvaćanju suda vještak je dužan koristiti indekse koji su dostupni u vrijeme izrade nalaza, a kada bi svakom objavom novih indeksa trebao dopunjavati nalaz, povodom kojeg bi upravno tijelo trebalo sazivati novu raspravu, bilo bi znatno otežano ili čak onemogućeno okončati postupak.

17. Nadalje, sud je našao neosnovanim tužbene navode da je u postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], jer je tužitelj za zastupanje mogao odabrati odvjetnika koji ima sjedište na području na kojem se provodi izvlaštenje pa ti troškovi ne bi ni nastali.

18. Međutim, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

19. Kao što je ranije navedeno, prema odredbi čl. 46. st. 1. ZION-a naknada za izvlaštenje određuje se s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

20. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 1. ZPVN-a pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

21. Prema odredbi čl. 4. st.1. t. 43. ZPVN-a uporabno svojstvo nekretnine je stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 35. Pravilnika za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja.

23. Sukladno citiranim odredbama naknada za izvlaštenje za zemljišta buduće javne namjene utvrđuje se na temelju uporabnog svojstva, odnosno kakvoće nekretnine, kakvog je nekretnina imala prije isključivanja iz daljnjeg konjunkturnog razvoja, odnosno na temelju namjene i kakvoće kakvu je imala prije promjene u namjenu koja je povod izvlaštenja. Iz nalaza vještaka Damira Stipanova ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Štoviše, iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi livada, dok je vještak pri procjeni za poredbene uzeo tri nekretnine koje su sve po kulturi i u naravi šuma, pri čemu vještak, a ni tuženik, nije obrazložio zašto za poredbene nekretnine nije uzeo livade, odnosno radi li se nekretninama koje imaju dovoljno podudarna obilježja. Stoga, prema ocjeni suda, tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje nije pravilno procijenjena.

24. Pritom se tuženiku ukazuje da pogrešno u osporenom rješenju obrazlaže da se, kako za buduće površine javne namjene ne postoji tržište, za njih procjena vrijednosti nekretnine utvrđuje primjenom tržišnog modela, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 40. ZPVN-a, jer se kao što je obrazloženo, za buduće nekretnine javne namjene naknada određuje u skladu s odredbom čl. 4. st. 1. t. 43. ZPVN-a, u smislu citiranih odredbi čl. 46. st. 1. ZION-a i čl. 50. st. 1. t. 1. ZPVN-a.

25. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a osporeno rješenje je odnosu na tužitelja valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

26. Predmet je sukladno odredbi čl. 119. st. 4. ZUS-a vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak brže i lakše provesti tuženik, na način da će pozvati vještaka da ispravi, odnosno upotpuni nalaz, ili će po potrebi provesti novo vještačenje.

27. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

28. Odluka suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj uspio u predmetnom sporu, to mu pripada pravo na naknadu troškova spora, koje je dužan nadoknaditi tuženik.

29. Tužitelju je priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (500,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2026. budući da se ne radi o nužnoj i korisnoj radnji za rješavanje ovog spora, a isti je sve navode i dokaze bio dužan iznijeti već u tužbi.

30. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u ovome sporu, to istoj na temelju odredbe čl. 147. st.1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora, pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 26. ožujka 2026.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točaka IV. i V. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Heleni Kovačić Lijović, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćenici zainteresirane osobe Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Zagrebu, Ul. Jurja Žerjavića 16