REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-608/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu protiv tužene SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa suprug UR, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice GR te punomoćnika tužene, supruga UR, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv- 246/2022 od 21. rujna 2022. kojim je naloženo tuženoj SR isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 8,51 EUR (64,16 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2020. do isplate te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Samoboru Slavka Remenarića poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv-246/2022 od 21. rujna 2022. kojim je naloženo tuženoj SR isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 17,95 EUR (sedamnaest eura i devedesetpet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,08 EUR (38,30 HRK) od 23. siječnja 2021.,

- na iznos od 12,87 EUR (96,97 HRK) od 24. srpnja 2021.,

sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Nalaže se tuženoj SR naknaditi tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 58,17 EUR (pedesetosam eura i sedamnaest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. je 21. veljače 2022. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tužene SR radi isplate iznosa od 199,43 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 64,16 HRK od 24. listopada 2020.,

- na iznos od 38,30 HRK od 23. siječnja 2021. i

- na iznos od 96,97 HRK od 24. srpnja 2021.

sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 262,50 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate . Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u Zagrebu Slavko Remenarić donio je 21. rujna 2022. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS-Ovrv- 246/2022.

2. Tužena SR je na rješenje o ovrsi izjavila prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je navela da je tužitelju podnijela pismo od 27. lipnja 2021., da je potrošnju vode plaćala, a da smatra da je tužitelj kriv jer nije ništa učinio da se pronađe "ogromna" potrošnja vode na adresi u [adresa] do 4, da joj je naveo da je o tome obavijestio upravitelja zgrade, no da nije preuzeo odgovornost, a da ona smatra da je on odgovoran. Još je navela da je tužitelj ignorirao pismenu naredbu Povjerenstva za reklamaciju potrošača Zagrebačkog Holdinga od 27. studenog 2020., da te godine nitko nije očitavao potrošnju vode na navedenoj adresi, a da je svaki mjesec dobivala astronomske račune za vodu koju nije potrošila. Također je navela da je potrošnja 2019. za dvije osobe iznosila "5 od 9 m3" i da je plaćala 100 HRK, a da je od 31. prosinca 2019. do 31. siječnja 2020. ta potrošnja iznosila 18000 m3 i račun iznosio 195,55 HRK i da su cijelu 2020. potrošnja i računi bili ogromni. Još je navela da su problemi nastali 16. prosinca 2019. kada je tužite lj ugradio drugi vodomjer koji se mijenja nakon pet godina, a koji je bio neispravan te da je i 11. ožujka 2020. ugradio neispravan vodomjer. Također je navela da je za cijelu 2020. i jedan dio 2021. plaćala 100,00 HRK mjesečno jer su ju tako savjetovali u udruzi za zaštitu potrošača te da ne želi platiti za potrošnju vode koju nije koristila.

3. Povodom prigovora tužene ovaj sud je rješenjem od 24. kolovoza 2023. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4077/2022, UPP/OS- Ovrv-246/2022 od 21. rujna 2022. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. je u roku određenom rješenjem suda od 24. kolovoza 2023. sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP/19) naveo kako smatra da su navodi tužene kako izdani računi ne odgovaraju stvarnoj potrošnji vode neosnovani, da se isporučena voda obračunava i mjeri prema odredbama čl. 54. st. 2., čl. 82. st. 1., čl. 86. njegovih Općih uvjeta, da se u pravilu očitanje brojila u stambenim zgradama vrši jednom mjesečno, a u obiteljskim kućama jednom u šest mjeseci, a da se u međuvremenu ispostavljaju računi prema procjeni koja se bazira na potrošnji u prethodnom periodu te da se na poleđini računa naznačuje da korisnici mogu samostalno od 27-og do 30/31-og u mjesecu dojaviti stanje stvarne potrošnje na svom brojilu ako ne žele procjenu već račun prema realnoj potrošnji i da je to mehanizam za ispravak eventualnih neispravnosti. Još je naveo da je tuženoj odgovarao na njene reklamacije oko navodne neispravnosti vodomjera, da su njegovi djelatnici utvrdili da je u komori vodomjera sve u redu, no da postoji mogućnost kvara na internom dijelu instalacija jer se kazaljka na vodomjeru okretala, ali da kvar na internom dijelu instalacija nije u njegovoj nadležnosti već da ga prema odredbama čl. 9. st. 2. Općih uvjeta moraju sanirati korisnici. Konačno je naveo kako smatra da je utuženo potraživanje isplate računa broj 1385188/27157 (09/2020), 1020730/27157 (06/2021) i 1871654/27157 (12/2020) nastalo te da i dalje postoji.

5. Tužena SR u roku određenom rješenjem suda od 24. kolovoza 2023. sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP/19 nije navela činjenice niti predložila izvođenje dokaza, a na pripremnom je ročištu još navela kako smatra da je utuženo potraživanje koje se odnosi na račun od 23. listopada 2020. zastarjelo.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 8 spisa), preslike dopisa (list 20, 30, 32, 34, 55 spisa), preslike ugovora (list 21, 31 spisa), preslike računa i naloga za plaćanje (list 22 do 27, 61 do 63 spisa), presliku sintetičke kartice (list 59 spisa) i presliku odredaba (list 65 do 67 spisa), a primjenom odredbe čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP/19, uvažavajući i da je stranke upozorio sukladno odredbi st. 5. istog zakonskog članka, sud dokaze koje mu je tužena predala i predložila čitati na pripremnom ročištu pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir obzirom tužena pri tome nije niti navela niti ičim dokazala da sudu ove dokaze nije mogla predložiti izvesti prije isteka prekluzivnog roka propisanog u odnosu na ovaj postupak važećom (obzirom je prijedlog za ovrhu podnesen 21. veljače 2022. i tako prije stupanja na snagu sljedeće izmjene tog zakona) odredbom čl. 461.a st. 4. ZPP/19 bez svoje krivnje, u smislu odredbe čl. 461.a. st. 6. istog zakona.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu, kao i računa koji je dostavio sudu (list 61 do 63 spisa) sud je utvrdio da tužitelj Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od tužene SR potražuje isplatu cijene pružene usluge opskrbe vodom, fiksnog dijela cijene i naknada za razvoj, korištenje i zaštitu voda, sve vezano za stambeni prostor na adresi u [adresa] u razdoblju od rujna 2020. do lipnja 2021. za koje je tuženoj izdao račune broj 1385188 (09/2020), 1871654 (12/2020) i 1020730 (06/2021). Slijedom, pak, navoda tužene sud nalazi da je među strankama prvenstveno sporno je li potraživanje za koje je izdan račun broj 1385188 (09/2020), a koji je među strankama nesporno dospio 23. listopada 2020. (list 63 spisa) zastarjelo.

9. Kako je tužitelj predmetni prijedlog za ovrhu podnio 21. veljače 2022., a odredbom čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) je propisano da tražbine naknade za isporučenu vodu za potrebe kućanstva , kakva je ovdje predmetna, zastarijevaju za jednu godinu to je razvidno da je potraživanje isplate prema računu broj 1385188 (09/2020), a koje je dospjelo 23. listopada 2020. utuženo po isteku zakonom propisanog zastarnog roka za isto. Stoga je sud tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 64,16 HRK (8,51 EUR[1] ) za koji je ovaj račun izdan ocijenio neosnovanim te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

10. Slijedom navoda tužene sud nalazi da je među strankama u odnosu na daljnje potraživanje tužitelja isplate prema računima broj 1871654 (12/2020) i 1020730 (06/2021) sporno postojanje obveze tužene platiti utuženu cijenu pružene usluge opskrbe vodom.

11. Uvidom u sadržaj isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati tužitelj (list 62 i 59 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tuženoj izdao račun broj 1871654 (za 12/2020) na iznos od 138,30 HRK i naznakom dospijeća 22. siječnja 2021. te da je u svojim poslovnim knjigama evidentirao da mu je tužena na ime tog računa 19. siječnja 2021. platila iznos od 100,00 HRK. Kako tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom od tužene na ime ovog računa zahtijeva isplatu iznosa od 38,30 HRK sud je na temelju navedenog utvrdio da je tužena tužitelju dio ovog računa u iznosu od 100,00 HRK u roku dospijeća platila te da među strankama o tome nema spora dok je sporno postoji li obveza tužene platiti tužitelju preostali iznos ovog računa, a obzirom na količinu vode koju je u predmetnom kućanstvu u razdoblju na koji se ovaj račun odnosi potrošila.

12. Uvidom u sadržaj isprava koje je sudu dostavio i predložio čitati tužitelj (list 61 i 59 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tuženoj izdao račun broj 1020730 (za 06/2021) na iznos od 96,97 HRK i naznakom dospijeća 23. srpnja 2021. te da je u svojim poslovnim knjigama evidentirao da isti nije plaćen. Uvidom, pak, u sadržaj isprave koju je sudu dostavila i predložila čitati tužena (list 30 i 45 spisa) sud je utvrdio da je tužena tužitelju navela kako smatra da račun izdan na iznos od 96,97 HRK i sa dospijećem 23. srpnja 2021. nije obvezna platiti jer toga datuma više na predmetnoj adresi nije stanovala. Kako tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom od tužene zahtijeva isplatu iznosa od 96,97 HRK na ime ovog računa sud je na temelju navedenog utvrdio da među strankama postoji spor o postojanju obveze tužene isti platiti obzirom uslugu opskrbe vodom za koju je isti izdan nije koristila.

13. Uvidom u sadržaj računa broj 1871654 (list 62 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj visinu cijene usluge opskrbe pitkom vodom obračunao prema očitanoj količini potrošene vode u predmetnoj nekretnini na vodomjeru dana 31. prosinca 2020. od 12,235 m3. Uvidom u sadržaj isprava koje mu je dostavila i predložila čitati tužena (list 34 spisa) sud je utvrdio da je Povjerenstvo za reklamaciju potrošača Zagrebačkog Holdinga d.o.o. u studenom 2020. obavijestilo tuženu kako smatra da je njena "reklamacija opravdana" te da poziva ovdje tužitelja da obračun za "sporni period koji kupac reklamira" izvrši u skladu sa prosječnom potrošnjom, a u travnju 2021. o tome obavijestilo i ovdje tužitelja te ga pozvalo da postupi po njegovoj odluci. Uvidom, međutim, u sadržaj ovih isprava sud nije sa sigurnošću u smislu odredaba čl. 221.a ZPP-a mogao utvrditi činjenicu da je upravo račun broj 1871654 izdan za cijenu usluge u odnosu na koju je uvažena tuženičina reklamacija i tužitelju naloženo da tu cijenu ispravi dok iz sadržaja isprava koje mu je dostavio i predložio čitati tužitelj (list 55 i 59 spisa) proizlazi da je tužitelj 1. veljače 2021. izvršio "otpis po komisiji" određenog potraživanja (za 6,00 HRK), no ne i da se taj otpis odnosi na račun broj 1871654. Uvažavajući i da je ovaj račun izdan za prosinac 2020. te da je datum dospijeća istog bio 22. siječnja 2021., ovom je sudu nelogično da bi se prethodno navedena obavijest o reklamaciji tužene iz studenog 2020. odnosila na isti pa je na temelju navedenog zaključio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužena u odnosu na ovaj račun ikome prigovorila niti da je tužitelj od koga nadležnog primio nalog da cijenu svoje uslugu opskrbe vodom za koji je isti izdao drugačije obračuna.

14. Obračun cijene predmetne usluge kakav je ovim računom izvršio tužitelj je prema stavu ovog suda sukladan odredbama čl. 82., 86., 97. i 98. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13; dalje: Uvjeti) kojima su i način mjerenja količine pružene vodne usluge i način plaćanja vodne usluge detaljno i precizno uređeni, a u takvoj je situaciji, uvažavajući i da je Uvjetima propisano i da korisnik predmetne usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji je tužitelj dužan ispitati te ga uz ispunjene propisane pretpostavke i proslijediti Komisiji za otpis vode utrošene bez koristi, prema stavu ovog suda na tuženoj bio teret dokazati da količina vode koju je u predmetnom razdoblju potrošila ne iznosi 12,235 m3 odnosno da je odlukom nadležnog tijela došlo do otpisa određene količine te vode. Kako tužena, kako je obrazloženo, ovo nije dokazala (a iz sadržaja isprave koju je sudu dostavio tužitelj - list 55 spisa, proizlazi i suprotno, da nema ni kvara vodomjera ni takve odluke) dok obveza tužene platiti tužitelju cijenu njegove usluge isporuke vode obračunatu od strane tužitelja jasno proizlazi iz odredaba čl. 42. i 43. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19), a obveza na tu cijenu platiti i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća utuženih računa do isplate proizlazi iz odredaba čl. 183. st. 1., čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; u daljnjem tekstu: ZOO), sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos od 38,30 HRK (5,08 EUR[2] ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

15. Uvidom u sadržaj isprava koje je sudu dostavila i predložila čitati tužena sud je utvrdio da je tužena kao najmoprimac sklopila ugovor o najmu stana na adresi u [adresa] kojim je ugovorila početak trajanja ovog najma 1. svibnja 2021.. Uvidom u sadržaj ove isprave, a niti ostalih isprava koje mu je dostavila i predložila čitati tužena, sud, međutim, nije sa sigurnošću u smislu odredaba čl. 221.a ZPP-a mogao utvrditi da je tužena u smislu odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. Zakona o vodnim uslugama prestala kao vlasnik ili posjednik ovdje predmetne nekretnine na adresi [adresa] biti korisnik ovdje predmetne vodne usluge obzirom iz istih ne proizlazi da je tužena prestala biti vlasnik ili posjednik ove nekretnine, a sama činjenica da je unajmila neku drugu nekretninu to ne dokazuje. Tužena također sudu nije niti navela niti ičim dokazala da je sukladno odredbama čl. 39. Zakona o vodnim uslugama tužitelju prijavila kakvu promjenu korisnika ove usluge na ovdje predmetnoj adresi pa je primjenom odredaba čl. 39. st. 2., čl. 42. i čl. 43. tog zakona te čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, sud utvrdio da postoji obveza tužene platiti tužitelju i cijenu njegove usluge u odnosu na koju joj je tužitelj izdao račun broj 1020730 (za 06/2021) te osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznos tog računa od 96,97 HRK (12,87 EUR[3] ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

16. Tužitelju HEP-Toplinarstvo d.o.o. je primjenom odredaba čl. 155. ZPP-a, priznat kao potreban trošak ovršnog i parničnog postupka i to trošak javnobilježničke nagrade koja sukladno važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) iznosi 187,50 HRK (24,88 EUR) te trošak jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u odnosu na cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR, koji obračunat sukladno Tbr. 7. st. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 125,00 EUR kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, obračunate sukladno Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o visini sudskih pristojbi (NN 37/23). Tužitelju je, međutim, primjenom odredaba čl. 154. st. 2. ZPP-a, obzirom je u ovom sporu uspio sa 67,83 % tužbenog zahtjeva i tako u većoj mjeri od tužene, ukupno dosuđen ovršni i parnični trošak uvažavajući njegov uspjeh u sporu od 35,66 % izračunat primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 58,17 EUR te je stoga odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2026.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja i ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP -a). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. po punomoćniku

2. Tuženoj SR po punomoćniku