Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-285/2024
Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Vuke Adžića Katalinića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽR, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 3. svibnja 2024. br. K-247/2022, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu pod brojem K-247/2022 od 3. svibnja 2024. optuženi ŽR je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. dalje: ZKP/08) oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – opisano u članku 179.a KZ/11.
2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, te predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
4. Na žalbu nije podnesen odgovor.
5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, a što je utvrđeno na temelju materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, iskaza oštećenice koji je u skladu s iskazima svjedokinje UR te djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, svjedokinja BR i PR kojima se oštećenica povjerila i pokazala ozljede. Pri tome državni odvjetnik u žalbi tvrdi da iz činjenice što oštećenica nije prijavila nadležnoj instituciji verbalno ni fizičko nasilje od strane optuženika ne proizlazi da nasilja nije bilo. Tako da i okolnost da je oštećenica nekoliko mjeseci stanovala u Sigurnoj kući i kod sestre ukazuje da je optuženik tukao oštećenicu u inkriminiranom periodu.
8. Suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju sveobuhvatne, kritičke te pažljive analize svih izvedenih dokaza, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, izveo pravilan zaključak da u ovom slučaju nije na izvjestan način dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
9. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika u kojoj negira počinjenje inkriminiranog kaznenog djela cijeneći je iskrenom, uvjerljivom i vjerodostojnom, a koju potom dovodi u vezu sa svjedočkim iskazima sestre oštećenice ZR, svjedokinje ČR, majke optuženika, svjedoka KR, HR i ĆR iz kojih proizlazi da iako su se u inkriminiranom periodu gotovo svaki dan družili s oštećenicom nemaju nikakvih saznanja da bi optuženik tukao niti vrijeđao oštećenicu te da nikad nisu vidjeli nikakve modrice po istoj. Nadalje, svjedokinja UR, sestra oštećenice, iskazala je da joj je prvi put oštećenica rekla da je optuženik tuče u prosincu 2020., kada je došla kod nje živjeti i da tada nije vidjela nikakve modrice niti joj je oštećenica iznijela detalje o inkriminiranom nasilničkom ponašanju optuženika. Iz iskaza svjedokinja, djelatnica Centra za socijalnu skrb Čakovec, BR i PR proizlazi da im je 17. prosinca 2020. oštećenica došla i prijavila optuženika da ju je bacio na pod i udarao rukama i nogama, a pri tome da im je pokazala ozljedu u vidu modrice na vanjskoj strani desnog bedra te da je oštećenica jedno vrijeme bila kod rodbine, zatim da je smješena u Sigurnu kuću. Prema tome pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik doista tukao oštećenicu rukama i nogama po tijelu, bacio je na pod i vukao za kosu da bi oštećenica zasigurno zadobila više ozljeda po tijelu i glavi a ne samo jednu modricu, pa s pravom prvostupanjski sud tvrdi da je upitno na koji je način oštećenica zadobila modricu koju je pokazala socijalnim radnicama. Stoga je pravilno prvostupanjski sud iskaz oštećenice cijenio neuvjerljivim, iskonstruiranim i nevjerodostojnim te je pri tome ukazao na razlike u iskazu oštećenice koji je dala pred policijskim istražiteljem 28. siječnja 2022., a koji ju je ispitao na temelju naloga državnog odvjetnika, iz kojeg proizlazi da je u inkriminiranom periodu optuženik tukao oštećenicu i njihovu djecu, dok iz oštečeničinog iskaza na raspravi od 10. travnja 2024. proizlazi da je optuženik u inkriminiranom periodu tukao oštećenicu, a ne i djecu. U prilog tome ide i činjenica da oštećenica u inkriminiranom periodu od četiri godine nije zatražila liječničku pomoć niti pozvala policiju zbog nasilničkog ponašanja optuženika.
10. Slijedom svega navedenog, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i utemeljeno sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08 optuženika oslobodio od optužbe da bi u inkriminiranom periodu počinio kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu oštećenice.
11. Slijedom navedenog, budući da razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani te da ovaj sud drugog stupnja nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Jakoliš
