REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81, Šibenik
Kž-128/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Vuke Adžića Katalinića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 9K- 2140/21-17 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem 9K-2140/21-7 od 24. ožujka 2022. optuženi OR proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, pa je optuženi na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te je istome, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku od tri godine od pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura[1] a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti te presude.
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iz sadržaja žalbe državnog odvjetnika proizlazi da je ocjene, da je u konkretnom slučaju izrečena kazna, preblaga i da se istom neće ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja te da počinjeno djelo zahtjeva izricanje bezuvjetne kazne zatvora. Naime, žalitelj je stava da je prvostupanjski sud podcijenio činjenicu da je kazneno djelo počinjeno prema službenoj osobi koja obavlja svoj posao te ozbiljnost izrečenih prijetnji. Također nije u dovoljnoj mjeri cijenjena kao otegotna okolnost činjenica da je optuženik osuđivana osoba za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama i to na uvjetnu osudu sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od pet godina, a da je predmetno kazneno djelo počinio svega nekoliko mjeseci od isteka roka provjeravanja i to upravo za vrijeme izvršavanja prekršajne sankcije. Stoga je žalitelj mišljenja, kako se u konkretnom slučaju radi o povratniku, pa da je olakotnim okolnostima dat prevelik značaj, a postojeće otegotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri vrednovane, što upućuje na to da je izrečena kazna preblaga i ne odgovara svim okolnostima slučaja, niti doprinosi svrsi kažnjavanja.
8. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud na strani optuženika ocijenio i vrednovao sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je optuženiku kao olakotnim uzeto u obzir da je zaposlen i da ostvaruje redovita mjesečna primanja, dok mu je od otegotnih okolnosti cijenio činjenicu ranije kaznene osuđivanosti i to za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine na rok provjeravanja od pet godina, kao i prekršajnu kažnjavanost te okolnost da je kazneno djelo počinio za vrijeme izvršavanja druge - prekršajne sankcije, te pobude iz kojih je djelo počinjeno i to nezadovoljstvo i revolt zbog odluke oštećene da zbog neizvršavanja rada za opće dobro obavijesti nadležni sud.
8.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izložene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika prvostupanjski je sud, suprotno stajalištu žalitelja, pravilno vrednovao kada je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci na rok provjeravanja od tri godine, osnovano smatrajući da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Osnovano u tom pravcu prvostupanjski sud zaključuje da optuženi do sada nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela a niti zbog kaznenih djela ili prekršaja s elementima nasilja, niti se kroz vrijeme provjeravanja od 5 godina i više pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela, zbog čega se može uzeti da je inkriminirani događaj, izolirani eksces u njegovu ponašanju. Stoga je stajalište i ovog drugostupanjskog suda da je izrečena uvjetna osuda optuženiku, sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci kroz vrijeme provjeravanja od tri godine u svemu primjerena osobi optuženika i okolnostima počinjenog djela, te da će se sa istom ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.
8.2. Neutemeljeno državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podcijenio činjenicu da je djelo počinjeno prema službenoj osobi, budući da je optuženik proglašen krivim zbog kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavku 3. KZ/11 koje djelo se može počinit i isključivo na štetu odgovorne ili službene osobe u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, pa se ta okolnost ne može posebno vrednovati kod odlučivanja o vrsti i visini kazne. U tom smislu je neosnovan i žalbeni navod da je prvostupanjski sud podcijenio ozbiljnost izrečene prijetnje. To iz razloga što ocjena izrečenih prijetnji spada u bitno obilježje kaznenog djela prijetnje te se ta okolnost utvrđuje prilikom ocjene suda, da li su ostvarena sva obilježja kaznenog djela prijetnje ili ne.
9. Stoga, imajući na umu sve prednje navedeno, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, 26. ožujka 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
