Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž-863/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Imonu Choudhury, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Choudhury i Špehar Janković u Zagrebu protiv tuženice Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1410/2023-22 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća 26. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice djelomično se odbija, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1410/2023-22 od 29. svibnja 2025.:
- potvrđuje pod točkom II. izreke,
- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 613/2007 od 3. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao pravnog prednika tuženice Addiko bank d.d., na kojem su 4. srpnja 2007. ovjereni potpisi kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV- 10523/2007, a koja u čl. 3. toč. 2. glasi: ''...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe -Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…'', a u čl. 4. glasi: ''... u kunskoj protuvrijednosti...CHF… obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…'',
- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 016- 613/2007 od 3. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao pravnog prednika tuženice Addiko bank d.d., na kojem su 4. srpnja 2007. ovjereni potpisi kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV- 10523/2007, a koja u čl. 2. glasi: ''...u kunskoj protuvrijednosti…CHF…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita….'' na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan,
- potvrđuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.462,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama,
- preinačuje pod točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan,
-potvrđuje pod točkom IV. (odluci o trošku) izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 613/2007 od 3. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao pravnog prednika tuženice Addiko bank d.d., na kojem su 4. srpnja 2007. ovjereni potpisi po javnoj bilježnici Željki Horvat Pernar pod brojem OV-10523/2007, a koja u čl. 2. glasi: ''...u kunskoj protuvrijednosti…CHF…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita….''; u čl. 3. toč. 2. glasi: ''...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…'', a u čl. 4. glasi: ''... u kunskoj protuvrijednosti...CHF… obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… ''. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.728,94 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose navedene u toj točki izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice djelomično je osnovana i djelomično neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 2., 3. i 4. Ugovora o kreditu broj 016-613/2007 od 3. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženice Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (dalje – ugovor o kreditu) kojima se glavnica i anuiteti vežu uz valutu CHF pobliže opisanim u izreci presude, te restitucijski zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od slijedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:
- da je tuženica pravna slijednica Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.,
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženičin pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditor dana 3. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu, po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit za kupnju novog motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.391,00 CHF, s rokom otplate od 7 godina (84 mjeseca) u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 282,35 CHF obračunatih po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF banke na dan plaćanja,
- da je kredit u cijelosti otplaćen,
- da se tužitelj pravilno pozvao na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., a kojima je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, jer banke kao trgovci nisu informirale potrošače o rizicima koje nosi CHF iako su znale za te rizike, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a za koja je utvrđenja prvostupanjski sud vezan sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a,
- da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da su mu u auto kući u kojoj je kupio automobil preporučili kredit u valuti CHF i da se ne sjeća da li su mu djelatnici banke išta pojašnjavali u vezi ugovora o kreditu,
- da je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP) jer iz njegovog iskaza proizlazi da je predmetni automobil kupio kao fizička osoba za osobne potrebe,
- da je prema nalazu financijskog vještaka TU tužitelj više platio tuženici iznos od 3.728,94 EUR-a, koji predstavlja razliku između iznosa koje je tužitelj stvarno platio tuženici po primijenjenom tečaju banke na dan plaćanja i iznosa koje bi platio po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan isplate kredita,
- da je neosnovan prigovor zastare tuženice jer je zastara vezano za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17-10, pa je tužba od 13. lipnja 2023. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina propisanog odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO),
- da vezano za tzv. negativnu razliku tuženica nije postavila protutužbeni zahtjev niti je istaknula prigovor radi prijeboja, pa sud nije bio ovlašten umanjiti tražbinu tužitelja za iznos tzv. negativne razlike,
zaključuje da su ništetne odredbe čl. 2., 3. i 4. ugovora o kreditu u dijelovima opisanim u izreci presude jer predmetni ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom, te imajući u vidu shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, kao i činjenicu da se tužitelj u tužbi pozvao na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, a tuženica u ovom konkretnom predmetu nije dokazala postojanje posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1., čl. 322. st. 1. i čl. 323. st. 1. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te utvrdio ništetnim dijelove citiranih odredbi ugovora o kreditu i naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.728,94 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dana plaćanja do isplate (čl. 1115. ZOO-a) zaključivši da je tuženica nesavjesna stjecateljica.
7. Tuženica u žalbi osporava utvrđenje ništetnim čl. 2. ugovora o kreditu navodeći da sporna odredba nije obuhvaćena kolektivnim presudama na koje se tužitelj poziva, niti je prvostupanjski sud obrazložio zbog čega bi odredba čl. 2. ugovora o kreditu u dijelu opisanom u izreci bila ništetna obzirom da ista predstavlja samu srž ugovora o kreditu i obvezu banke da korisniku kredita isplati određeni iznos na ime kredita koji se iznos izračunava prema srednjem tečaju valute CHF važećem na dan korištenja kredita .
8. Osnovano ukazuje tuženica da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdio ništetnom odredbu čl. 2. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 19.391,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.
8.1. Naime, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom, pa zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak , a kako to osnovano ukazuje i tuženica u svojoj žalbi. Prema ocjeni ovog suda, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) i ona kao takva ne podliježe testu poštenosti (čl. 84. ZZP), jer se radi o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. ZZP može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača.
9. Daljnjim žalbenim navodima tuženica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi jer je prvostupanjski sud samo prepričao utvrđenja iz kolektivne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, bez provođenja svih potrebnih dokaza, utvrđ ivanja i uzimanja u obzir specifičnih okolnosti slučaja te bez apsolutno ikakvog obrazloženja za takvu odluku, te nije dao razloge o odlučnim činjenicama niti je naveo materijalno pravo koje je primijenio.
9.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženice, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju i iste je obrazložio jasnim i valjanim razlozima koji imaju uporišta u sadržaju provedenih dokaza, pa prvostupanjska presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati, posljedično čemu nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
10. Tuženica navodima žalbe osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 81. ZZP-a, iznoseći razloge zbog kojih smatra da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu ništetne, da nije pravilno utvrđena visina tužbenog zahtjeva jer je primijenjena pogrešna metodologija pri izradi nalaza i mišljenja vještaka, da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada su tužitelju dosuđene zatezne kamate od datuma kada je tuženica stekla iznose koje tužitelj potražuje, te osporava stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare.
11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa, jer je odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđena povreda propisa zaštite potrošača i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, pa kako je predmetnim ugovorom o kreditu sklopljenim između parničnih stranaka dana 3. srpnja 2007. odredba o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je u odnosu na prednika tuženice pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, tužitelj se s pravom pozvao na pravna utvrđenja iz tog spora koja obvezuje i sudove u individualnim parnicama sukladno čl. 502.c. ZPP-a, te je tim utvrđenjima vezan i prvostupanjski sud u ovoj parnici, pa je pozivanje tuženice na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.c ZPP -a, pogrešno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.
12. U skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odlukama U-III-4372/2021 i U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., tuženici je u ovom sporu omogućeno dokazivati da je na drugi način dala tužitelju obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog posla, te je tuženica radi utvrđenja okolnosti koje bi isključile direktni učinak pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača predložila pročitati priloženu izjavu svjedoka CUN i dokumentaciju, dok je prvostupanjski sud po prijedlogu tužitelja istoga saslušao. Imajući u vidu iskaz tužitelja, ovaj sud u potpunosti prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je tužitelj prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu bio upoznat sa svim specifičnim rizicima valutne klauzule u CHF na način da je mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze ugovaranjem takve ugovorne odredbe u daljnjem razdoblju otplate kredita, pa je sklapanjem takvog ugovora bez informiranja potrošača o svim rizicima koje preuzima na sebe nastala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 81., čl. 82. toč. 11., čl. 84. i čl. 87. ZZP/03 utvrdio ništetnom odredbu ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula i način ispunjenja obveze iz kredita u valuti CHF.
12.1. Protivno žalbenim navodima tuženice, u ovom individualnom sporu nije bilo potrebno provoditi test poštenosti ugovornih odredbi obzirom je isti proveden već u kolektivnom sporu, a ovaj konkretan ugovor o kreditu i način njegovog ugovaranja te postupanje tuženice tijekom ugovaranja u cijelosti odgovara ugovaranju valutne klauzule u ugovorima o kreditima koji su bili obuhvaćeni kolektivnom tužbom.
13. Obzirom da je predmet ovog postupka utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli i zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli, to su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku osporava primijenjenu metodologiju smatrajući da je izračun trebalo izvršiti primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu promašeni i proturječni stanju spisa.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima i u žalbenom postupku ističe prigovor zastare. Naime, sada već ustaljena sudska praksa zauzela je stav kako zastara restitucijskih zahtjeva koji se temelje na utvrđenjima iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa potrošača teče od pravomoćnosti odluka kojima je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, odnosno zastara u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF počela je teći od 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 u tom dijelu, te do podnošenja predmetne tužbe 13. lipnja 2023. nije protekao zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.
15. Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženicu na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate temeljem čl. 1115. ZOO-a, jer je i prema stavu ovog suda, tuženica nepošteni stjecatelj, obzirom je utužene iznose primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, koje je sama unijela u unaprijed pripremljeni standardni (tipski) ugovor o kreditu, pa je upravo postupanje same tuženice prilikom zaključenja ugovora o kreditu uzrok ništetnosti, radi čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenih iznosa.
16. Odluku o trošku, prvostupanjski sud je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 5. (ispravno je prema sadržaju trebalo biti st. 1.) i čl. 155. st. 1. ZPP-a, utvrdivši tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.712,50 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 13. obrazloženja, čija je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa) u iznosu od 1.312,00 EUR-a (uključen trošak PDV-a) i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR-a, te je naložio tuženici naknaditi ga tužitelju u cijelosti.
17. Tuženica, osporavajući odluku o trošku, navodi da joj nije dostavljen podnesak tužitelja od 28. siječnja 2025. zbog čega je onemogućena u raspravljanju, te da je pogrešno prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava podneska od 26. ožujka 2025. u punoj tarifi obzirom je istim tužitelj samo specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju pa se ne radi o obrazloženom podnesku.
18. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je u privitku podneska od 28. siječnja 2025. tužitelj dostavio potvrdu o plaćanju predujma za vještačenje, to nedostavljanjem tog podneska tuženica nije onemogućena u raspravljanju, ali osnovano ukazuje da je prvostupanjski pogrešnom primjenom materijalnog prava priznao tužitelju naknadu za sastav tog podneska u iznosu od 50,00 EUR-a (25 bodova) uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a, jer tužitelju ne pripada pravo na sastav tog podneska budući da isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice.
19. Tužitelju za sastav podneska od 26. ožujka 2025., a kojim je tužitelj postavio konačni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, pripada pravo na nagradu po Tbr. 8. st. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR-a (25 boda) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a odnosno ukupno 62,50 EUR-a.
20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. i IV. izreke, točkom I. izreke u dijelu kojim su utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu, a koja u čl. 3. toč. 2. glasi: ''...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe - Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…'', a u čl. 4. glasi: ''... u kunskoj protuvrijednosti...CHF… obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. na dan plaćanja…'' i točkom III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.462,50 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama. Primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tuženice je valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnom odredba ugovora o kreditu koja u čl. 2. glasi: ''...u kunskoj protuvrijednosti…CHF…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita….'' i točki III. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 250,000 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te u tim dijelovima odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
21. Obzirom da je tuženica sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu, to je ovaj sud njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odbio kao neosnovan.
U Varaždinu, 26. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun